OO DPS PETNJICA: MANIPULIŠE SE VJERSKIM OSJEĆANJIMA U CILJU POLITIZACIJE ZAKONA

0

Opštinski odbor DPS Petnjica je sinoć održao sjednicu u proširenom sastavu, na kojoj se razgovaralo o usvojenim zaključcima na VIII Kongresu Demokratske partije socijalista Crne Gore, realizaciji izbornog programa partije u našoj Opštini, planovima za 2020. godinu, kao i o aktuelnoj političkoj situaciji u Crnoj Gori.

Sjednici su pored predsjednika Opštinskog odbora DPS Mehmeda Adrovića i predsjednika Opštine Samira Agovića, prisustvovali i koordinatori ispred Predsjedništva dr Suad Numanović i Izvršnog odbora Mersudin Dautović. Sjednici je prisustvovao veliki broj članova i simpatizera naše partije.

Konstatovalo se da je prethodna godina bila veoma uspješna sa aspekta realizacije izbornog programa, jer je završen značajan broj planiranih investicija ili je njihova realizacija pri kraju, zahvaljujući naporima lokalne samouprave uz konstantnu podršku Vlade Crne Gore. Iskazano je očekivanje da će se i u ovoj godini nastaviti sa uspješnom realizacijom našeg izbornog programa na dobrobit svih građana Petnjice.

Na sjednici je bilo riječi i o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i različitim tumačenjima koje stvaraju konfuziju u javnosti. Zaključeno je da se ovim zakonom svim građanima garantuje sloboda vjeroispovijesti, te da je očigledno da se manipuliše vjerskim osjećanjima u cilju politizacije ovog pitanja u izbornoj godini.

Na sjednici su takođe upućene snažne poruke podrške državnim organima koji su pokazali svoju odlučnost u namjeri da se sačuva multietnički sklad i jedinstvo po čemu je Crna Gora prepoznatljiva, kao i podrška dijalogu između Vlade Crne Gore sa vjerskim zajednicama koji je poželjan način za rješavanje ovog pitanja.

Na večerašnjoj sjednici je zaključeno da će Petnjičani kao i uvijek do sada  nastaviti da njeguju međuvjerski sklad i snažno doprinositi jačanju građanske i demokratske Crne Gore.

ANTIFAŠISTI OBILJEŽILI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA: PETNJICA JE UVIJEK BILA NA PRAVOJ STRANI

0

Juče je udruženje boraca NOR-a i antifašista u Petnjici, u zgradi Opštine Petnjica,  obilježilo međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta iz Drugog svjetskog rata.

“Prošlo je 75 godina od kako je oslobođen logor “Aušvic” u Poljskoj od strane sovjetske armije i niz drugih koncentracioni logora gdje su ljudi na svirepi način mučeni i ubijani. Bihor je uvijek bio na pravoj starni antifašizma i antisemitizma. Nekoliko Bihoraca koji su bili u koncentracionom logoru, preživjeli su strahote. To su Šaban Muratović, Kasum Korać, Mustafa Pljakić i Haso Agović”, kazao je za portal Radija Petnjica Safet Pljakić sekretar udruženja boraca NOR-a i antifašista Petnjica.

ENKO KORAĆ

PROČITAJTE JOŠ:

MEHMED AJDARPAŠIĆ: DOK SE DRUGI SLIKAJU SA DŽIPOVIMA I STAVLJAJU NA FB, JA ĆU OKAČITI OVU SA JAGNJETOM

HRONIKA PETNJICE – SAMIR AGOVIĆ: OD DRŽAVE U 2020. JOŠ 520.000 EURA ZA PUTEVE U PETNJICI

Predsjednuk opštine Samir Agović, za portal radija, je najavio da će ova godina biti godina u kojoj će lokalna uprava biti maksimalno posvećena modernizaciji lokalnih puteva.

To je potkrijepio činjenicama kazavši da je sa Upravom javnih radova potpisao sporazum u kojem je definisano da će Uprava javnih radova u ovoj godini pomoći lokalnu upravu sa 520 hiljada eura.

„Imajući u vidu činjenicu da smo mi iz lokalnog budžeta izdvojili oko 200 hiljada za modernizaciju i sanaciju lokalnh puteva uz očekivanja da ćemo i ove godine koristiti sredstva IFAD-a kao i najavu cijenjene dijaspore da će i ove godine izdvojiti između 200 i 250 hidljada sredstava iz njihovog samodoprinosa, da se zaključiti da ćemo gotovo milion eura uložiti u ovu namjenu odnosno,  modernizaciju lokalnih puteva i adaptaciju i izgradnju ulica.

Zahvaljujući tome što smo i u prošloj godini imali izvanrednu saradnju sa upravom javnih radova, sa našom dijasporom i upravo toj saradnji najprije treba zahvaliti za nastavak partnerskog ulaganja u ono što je trenutno najvažnije za najširi sloj našeg stanovništva.

Ova snažna podrška Vlade Crne Gore i lično premijera Duška Markovića, potpredjsednika Milutina Simovića kao i direktora Uprave javnih radova Rešada Nuhodžića, još jedna je potvrda da lokalna uprava, ali i građani naše opštine imaju kontinuiranu podršku za ostvarene rezultate i odgovoran odnos prema javnim finansijama. Sve kritike naših opomenata prema ovim činjenicama su poražene i idu u prilog našoj konstataciji da, iz godine u godinu, ostvarujemo sve vidljivije i konkretnije rezultate na razvoje saobraćajne infrastrukture.

Koristim priliku da najavim da ćemo ove godine raditi u onim mjesnim zajednicama kojima do sada nijesmo u dovoljnoj mjeri investirali u putnu infrastruktru a to su MZ Trpezi, MZ Lagatore, MZ Vrbica u nekoliko zaseoka u Donjoj Vrbici, MZ Centar, MZ Vrševo, MZ Javorova i naravno, još u nekim drugim mjesnim zajednicama u kojima ćemo zajedno sa dijasporom ulagati sredstva kao što je MZ Bor, zaseok Dobrodole a nadam se i MZ Savin Bor potez ka Pločniku kao i MZ Kalica.

Odluku o tome koje ćemo putne pravce modernizovati, donijećemo vrlo brzo, i to će biti sastavni dio odluke odnosno, programa rada u ovoj godini. Vjerujem da ćemo biti u prilici da konstatujemo na kraju tekuće godine da nam je ostalo još svega 15 ili 20 km lokalnih puteva koje treba još asfaltirati. Od osnivanja opštine do sada, asfaltirano blizu 30 km lokalnih puteva. Svi oni koji dobro znaju kakva je bila dinamika asfaltiranja prije povratka statusa opštine Petnjica, će sasvim sigurno ovaj uspjeh lokalne uprave pozitivno ocjenjivati a oni koji to ne vide ili ne žele da priznaju sami sebi, poželjećemo im da se udobno, bezbjedno i hairli voze svim ovim novoasfaltiranim putnim pravcima“, zaključio je Samir Agović za portal Radija Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

FRANCUSKA PENZIJA ZA VRŠEVSKE DANE – ARIF AJDARPAŠIĆ: “DA SE OVDJE RADI KA’ TAMO MI BI ŽEŠĆI BILI”

 

IZET RASTODER HOĆE I MONTENEGRO ERLAJNZ?

Bihorac Izet Rastoder, novi vlasnik slovenačkog Adrija ervejza zainteresovan i za sticanje udjela u crnogorskom nacionalnom avioprevozniku.

Ljubljanski list “Finance” piše da je biznismen Izet Rastoder, koji je prošle nedelje kupio propalu slovenačku avio-kompaniju Adrija ervejz, zainteresovan i za sticanje udjela u Montenegro erlajnzu, koji već nekoliko godina traži kupca.

Rastoder, rođeni Petnjičanin poznat i kao “Kralj banana” zbog svog velikog regionalnog poslovanja s tim voćem, preuzeo je ostatke slovenačke aviokompanije putem svoje novoosnovane firme Er Adrijatik, a tamošnja vlada će razmotriti zajedničko ulaganje sredstava u ovu novu nacionalnu vazduhoplovnu kompaniju, navodi se u tekstu.

Rastoder je o tome već razgovarao s Nenom Dokuzov, iz slovenačkog Ministarstva ekonomskog razvoja i tehnologije, dok ministar Zdravko Počivalšek razmatra potencijalno učestvovanje države u poslu sa Rastoderom, ali pod uslovom da ime “Slovenija” bude dio imena avio-kompanije, prenosi portal Investitor.

U međuvremenu je slovenačka vlada pod ostavkom, pa aviokompanija sigurno nije visoko na listi priroteta.

Rastoder je dužan da tokom sledećeg mjeseca plati 45.000 eura za imovinu Adrije, koja se sastoji uglavnom od dozvola za let, uključujući i njen vrijedan sertifikat avionskog operatora (AOC), kako bi stekla prava koja dolaze s licencama.

Dodaje se da će Rastoder moći da iskoristi sve prednosti Adrijinog članstva u raznim organizacijama i da zakupi preostalu infrastrukturu, kao što su ime, zgrada i oprema bivše slovenačke vazduhoplovne kompanije.

PROČITAJTE JOŠ:

SAČUVAJMO STARE BIHORSKE KUĆE

PETNJIČKO POZORIŠTE “DIVAN” U PLJEVLJIMA

0

Predstava pozorišnog društva “Divan” iz Petnjice “Čovjek za sve”, po tekstu i režiji Dragana Koprivice, u produkciji Centra za kulturu iz Petnjice, biće izvedena u Pljevljima, u utorak, 28. januara, u velikoj sali Doma kulture, sa početkom u 19 časova.

Prema riječima rukovodioca “Divana”, Reha Ramčilovića, satirična komedija “Čovjek za sve” odslikava savremene anomalije društva u tranziciji na humoristički način, u raznim segmentima, od prosvjete do politike, ugostiteljstva, sporta, odnosa mladih prema starijima u savremenoj porodici, uz scenske slike potrošačkog mentaliteta, a u isti mah se razobličuju primjeri mitomanije alijenirane sredine.

Premijera komada održana je u decembru 2018. godine u sali Centra za kulturu Petnjica, uz dvije reprize, a predstava je potom uspješno izvedena na 48. Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju, u centrima za kulturu Plav, Rožaje i Berane, u KIC-u “Malesija” u Tuzima, kao i u humanitarne svrhe u JU “Komanski most” u Podgorici, kao i dva puta u Luksemburgu za crnogorsku dijasporu tokom ljeta 2018. godine, da bi zatim bila izvedena i na velikoj sceni KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici.

Članovi pozorišnog društva „Divan“ su talentovani glumci amateri iz Osnovne i Srednje mješovite škole u Petnjici, i iz Srednje medicinske u Beranama. Glavnu ulogu igra talentovani Korać Elmar, a u ostalim se pojavljuju Huremović Šejla, Huremović Džibo, Muratović Hana, Ličina Almina, Ličina Samra, Latić Mirel, Korać Elmin, Zana Adrović i Kršić Dado.

Tonske i svjetlosne efekte uradio je Skenderović Memo, a organizaciju potpisuje  Reho Ramčilović.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

PETNJIČKI ĐACI SJELI U KLUPE, PROBLEM GRIJANJA RIJEŠEN

 

I PETNJICA DOČEKALA “AJKULE” U PODGORICI

0

I Petnjica je večeras dočekale vaterpoliste Crne Gore, bronzane sa prvenstva Evrope u Budimpešti.

Na veličanstvenom dočeku pred više desetina hiljada građana iz svih krajeva Crne Gore kroz špalir hiljade građana, prodefilovale su zlatne ajkule.

U moru zastava istakao se i veliki transperant sa natpisom “Srećno ajkule Petnjica”.

Igrači i stručni štab poručili su okupljenima da su zadovoljni rezultatom u Budimpešti i najavili da će učiniti sve da u martu na kvalifikacionom turniru izbore plasman na četvrte uzastopne Olimpijske igre.

Aleksandar Ivović poručio je da Crna Gora ima najbolje navijače.

 

ODRŽANA REDOVNA IZBORNA SKUPŠTINA ZK BIHOR: HALILOVIĆ I DALJE PREDSJEDNIK

    I u narednoj godini na mjestu predsjednika Upravnog odbora ZK „Bihor“ biće dipl. ing agronomije Esko Halilović, potpredsjednik Edin Medo Latić, sekretar Hamdija M. Rastoder, predsjednik Skupštine biće Remzija Hajdarpašić, dipl. ing. mašinstava, a predsjednik savjeta ostaje Hamid Rastoder Savinoborski. Na mjestu blagajnika i ove godine biće Sead Agović. Finansijsku komisiju činiće Hajro Halilović, Sadat Ramdedović i Alija Skenderović

U luksemburškom gradu Rumelanžu, u velikoj sali Centra za kulturu ovoga grada, 26. 01. 2020., održana je jedanaesta Izborna i Generalna skupština ZK „Bihor“.
Novi član udruženja Dragutin Škrobot koji dolazi iz Rume u Srbiji, profesor muzike, potrudio se i u dobroj mjeri uspio da uz gitaru, sevdalinke i pjesmama iz svoga kraja, uveseli prisutne.
Sjednicu je zvanično otvorio predsjednik skupštine za period 2019. Raif Adrović.
Članovi ovog udruženja još jednom su pokazali svoju punu privrženost i u velikom broju se odazvali pozivu za skupštinu.
Predsjednik UO ZK Bihor za period 2019. Esko Halilović, naglasio je da udruženje iz godine u godinu ostvaruje vidne rezultate i dopunjuje svoje aktivnosti, pogotovu na polju kulture i humanitarnih akcija, koje su, prevashodno, usmjerene prema Bihoru, ali i ne samo u tom pravcu.
Prepoznati smo, pohvaljivani i nagrađivani. I sve nas to obavezuje da ne posustajemo i da, bar onoliko koliko je u našoj moći, pomažemeo one kojima je to najpotrebnije, bez obzira na vjeru, naciju i mjesto življenja. Prioritet nam jeste zavičaj, ali se mi vrlo često s punim senzibilitetom okrećemo i prema ljudima koji žive u drugim mjestina Crne Gore, naglasio je, između ostalog, Halilović u svom obraćanju.
Poslije obraćanja predsjednika UO udruženja pristupilo se uobičajenom dnevnom redu po sljedećim tačkama:

  1. Izvještaj blagajnika o finansijskom stanju
  2. Izvještaj finansijske komisije
  3. Izborni proces
  4. Razno

Blagajnik udruženja Sead Agović je informisao prisutne o finansijskim tokovima udruženja u prošloj godini i naglasio da, i pored velikih donacija, udruženje, kada su finasije u pitanju, stoji na čvrstim nogama i detaljno elaborirao put novca u prošloj godini, te da je kasa kluba dodatno osnažena značajnim donacijama Uprave za dijasporu Crne Gore za festival Dani bošnjačke kulture i reviju Bihor.
Prisutnima se obratio i predsjednik finansijske komisije Harun Hallilović koji je izrazio zadovoljstvo radom blagajnika i transparentnošću poslovanja kluba.
Poslije njihovog obraćanja, prvo se predstavila folklorna grupa ZK „Bihor“ a onda je uslijedio proces glasanja za članove novoga odbora i druge organe upravljanja udruženja.
Dosadašnji potpredsjednik Upravnpog odbora udruženja – Nino Muhović je ažurirao spiskove članova.
Komisija za prebrojavanje glasova koju su činili Meliha Agović, Resmin Pajo Ramdedović, Elvedin Muhović, Alija Rastoder i Harun Halilović, odradila je svoj posao, a onda je, poslije njihovog prebrojavanja glasova, konstatovano da su u novi odbor ušli sljedeći članovi:

  1. Esko Halilović
  2. Remzija Hajdarpašić
  3. Jasmin Miko Šabotić
  4. Hamdija Rastoder
  5. Edin Latić
  6. Sead Agović
  7. Ernad Muhović
  8. Džeko Skenderović
  9. Sabit Šabotić
  10. Sabrija Raamdedović
  11. Enver Šabotić
  12. Mevludin Mele Avdić
  13. Tufo Čivović
  14. Zeno Ćeman i
  15. Hamid Rastoder Savinoborski 

Na kraju, poslije konsultacija članova novoga odbora, odlučeno je da se rukovodne funkcije u klubu podijele na sljedeći način:
Predsjednik Upravnog odbora: Esko Halilović
Potpredsjednik: Edin Medo Latić
Sekretar: Hamdija Rastoder
Predsjednik savjeta: Hamid Rastoder
Blagajnik: Sead Sejo Agović

Predsjednik skupštine: Remzija Hajdarpašić

Finansijsku komisiju čini će:
1. Hajro Halilović

  1. Sadat Ramdedović i
    3. Alija Skenderović

Druženje se nastavilo do kasno u noć uz atmosferu kakva i dolikuje ovom udruženju – svečarski i veselo.

F. S.

 

PETNJIČKI ĐACI SJELI U KLUPE, PROBLEM GRIJANJA RIJEŠEN

0

Petnjički osnovci i srednjoškolci vratili su se u klupe nakon zimske pauze.

“Čestitam početak trećeg klasifikacionog perioda, odnosno drugog polugodišta svim nastavnicima, učenicima i roditeljima naše škole, kao i svim školama sa područja opštine Petnjica. U skladu sa rasporedom časova, ogromna većina učenika je prisutna kao i nastavnici.
Imamo problem sa jednim kotlom, koji ne radi punim intezitetom. Nedavno smo popravili sva tri kotla, međutim, sa jedim i dalje imamo problem.
Očekujemo vrlo brzo intervenciju Ministarstva obrazovanja. Oni su učinili napore da se u kratkom period riješi problem grijanja. Ministarstvo je organizovalo radnike da saniraju štetu.
Vrlo brzo će biti tender za opremanje kotlovnice, vrijednosti oko 80.000. eura. Uz zahvalnost udruženju “Evropa za Petnjicu” i drugim udruženjima sakupili smo 30.000. eura.
Od Opštine Petnjica očekujemo 10.000. eura. Planirali smo adaptaciju kotlovnice i fiskulturne sale ukupne investicije 120.000 eura.
Sa adaptacijom kotlarnice ćemo prvo početi. Vrlo brzo očekujemo poziv za razgovor iz Ministrastva obrazovanja. Tamo ćemo ići ja i koordinator dijaspore za obrazovanje Mirsad Ramčilović”, kaže za portal Radija Petnjica direktor Osnovne škole “Mahmut Adrović” Rifat Ramčilović.
ENKO KORAĆ

SAČUVAJMO STARE BIHORSKE KUĆE

0

Još nijesam prošetao Bihorom i njegovim selima, a da se nijesam zaljubio. Svaku put iznova i iznova. Zaljubio i našao se u čudu. U nevjerici. Puno je razloga da se zaljubite u kuće koje je najeo “zub zemana”.

Te stare kuće imaju poseban duh, poseban karakter i…dišu. A zeman, zeman je neumoljiv i često na površini iznese sve što ostane od dobrog, ali isto tako i lošeg. Puna je opština Petnjica tih starih ljepotica koje dostojanstveno stoje i odolijevaju vremenu koje ih sve više boji borama, oronulošću i patinom.

Upravo im to daje posebnu draž i ljepotu, a pokazuje naš odnos i nezahvalnost prema nama samima. Donji dio od kamena u kojem je bila smještena stoka, tzv. izba a gore, na spratu koji je od drveta je bilo gnijezdno za porodicu, tradicionalnu, sa dosta djece. Sa strane drvene stepenice sa drvenom terasom na samim ulaznim vratima. Ako teresa gleda prema sjeveru, zbog surovih zimskih uslova, ona bi bila drvenim daskama zaštićena da što manje – navijava.

Posmatrajući na desetine ovih kuća, koje su iznjedrile mnoge koji su se otisnuli u inostranstvo, u neke druge gradove, neka druga okruženja, ne može se oduprijeti preplavljujućim osjećajem nostalgije i neke tihe sjete. Ali i po malo ogorčenosti.

Ogorčenosti što nemar njenih nekadašnjih vlasnika i građana Petnjice uopšte, daje vjetar u leđa vremenu da brzim tempom najeda ljepotu ovih starih dama. Priroda već počinje da se sjedinjuje sa njima, polako prekrivajući florom ono što je sazidano ljudskom rukom. Kao da nas podsjeća da smo svi prolazni i da je sve što ostavimo dato vremenu na milost i nemilost.

Da li mora baš tako biti? Naravno da ne mora. Dobro znaju Bihorci da građani zapadnih zemalja imaju poseban odnos, čak i zakonom uređen, prema starim kućama. Svedoci su da, kada treba da se renovira neka takva građevina, njena fasada se “ukoriči” ili ti što bi rekao naš narod – potšprajca jer ne smije ničim da bude narušen njen prvobitni izgled.

To je njihovo kulturno blago. Otuda čuđenje kako da se niko od onih koji to svakodnevno gledaju, nije sjetio pa da nešto slično tako uradi od svog “starog ognjišta” u zavičaju. Čini mi se da vrijeme često uzimamo kao alibi i izgovor za nemar i za sve ono za šta nijesmo bili odgovorni da sačuvamo, za šta nijesmo smatrali da je važno i vrijedno. I to vrijeme na kraju ošamari, osvijesti pravom slikom. A slika je više nego li tužna. Zato ove kuće samo ćute, čekaju propadajući, a na zapadu se u velikom broju preuređuju i adaptiraju za turističku ponudu.

Ako se tome doda da naše stare kuće po Bihoru imaju svoju tradiciju, dušu, karakter, da su dio naše kulture… Zar nije dovoljno razloga da se posvetimo njima. Jer, kultura, tradicija i identitet se ne čuva samo demagogijom i spletom narodnih igara. Ovo je kulturna baština jednog naroda. Barem bi tako trebalo da bude. Pa čak i ove nove kuće, podignute tik uz njih stare, od betona i čelika, sa sve eloksiranom bravarijom, ne mogu da primame i zadrže pogled koliko li one stare.

Sve u svemu, u okrilju Bihora ove ponosne, stare kuće čekaju povratak svoje ”djece” ili neka bolja vremena, nove vlasnike, koji će spriječiti njihovo propadanje i vratiti im stari sjaj. A zeman, zeman se jedino može pobijediti ako čuvamo od zaborava.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

SAMIR RAMDEDOVIĆ: VRATIO SAM SE SA ZAPADA, JER SAM SE TAMO OSJEĆAO KAO STARI PANJ

 

FRANCUSKA PENZIJA ZA VRŠEVSKE DANE – ARIF AJDARPAŠIĆ: “DA SE OVDJE RADI KA’ TAMO MI BI ŽEŠĆI BILI”

0

Na prstima jedne ruke možemo da izbrojimo one Bihorce koji su penziju zaradili u inostrastvu a uživaju u zavičaju.

Još manje je onih koji od novca stečenog van Petnjice, kupuju zemlju na svoju đedovinu. Jedan od rijetkih je Arif Ajdarpašić iz Vrševa.

Starinu od 80 godina smo zatekli na kupljenom imanju kako krči, da iskoristi januarsko sunce. Sa suvom pršutom u ruci i kosijerom preko koljena, sjedi Arif i uživa u pogledu na kupljenu zemlju.

Za zdravlje kaže da ne može bit bolje. Živi sa sinom u Vrševu, a dva druga sina su mu u Belgiji. Sa kosijerom koji je donio iz Francuske, ova starina uživa u penzionerskim danima i francuskoj penziji.

“Batko, oćeš li to da me turiš u novine”, su riječi koje je ovaj “mladić” od 80 ljeta uputio ekipi portala radija.

„Radio sam u Francuskoj 32 godine, a došao sam ovamo jer mi se više sviđa. Ođe kupujem zemlju, a u Azane sam kupio 40 hektara“, kaže Arif.

Na pitanje šta će sa tolikom zemljom, kako i dolikuje nekom koga je život učio odgovara: “Nju neće ni vuk nit `ajduk. Niko je ne može uzet. Još bih kupio. Politika je čudo. Može za pet-šest mjeseci svi da dokrkaju ovamo. Da sam imao zemlju, ne bih išao za Francusku“, kaže Arif Ajdrpašić.

„Pojedem mesa koliko god mogu i dernem litar kisjelog mlijeka, ali odmah trčim da radim. Ode i masnoća i pritisak i nema problema sa šećerom. Sve potrošim radeći. Sad ću ti otić peške gdje ne možeš ni da zamisliš. Radom se održavam“, otkriva na  Arif recept za zdrav život.

Sjeća se Arif dobro te `73 godine kada je, sa svojih 35 godina, otišao iz svog rodnog kraja.

„Nas je Tito poslao tamo na ugovor. Osam autobusa je pošlo sa Balabande kod crkve u Beranama. Tamo je bio Biro. Te pjesme, toga veselja. Pitamo jedan drugog koliko će ko da ostane i uglavnom su odgovarali kako idu po Evropi dva – tri mjeseca da vide šta se radi pa da se vrate. Vratilo se na vr` 15 dana. Tamo je rad veliki, a i vukao je svoj rodni kraj. Pa evo, mene da pošalje u London da živim, ne bih mogao. Samo u svoj rodni kraj. Otišao sam, a ništa imao nijesam. Ni kokošku. Ostavio ženu i četvoro djece, majku bolesnu. Otišao sam da zaradim djeci parče hleba“, sa suzama u očima priča Arif o razlozima svog odlaska u Francusku.

O životu u Francuskoj kaže da je bio dobar ali je teško bilo tamo zaradit.

„Nas dvadeset je otišlo u jednu livnicu. Ugnali nas kao dvadeset ovaca. Tamo prašina, kisjelina, a trupa jer se radi željezo za nuklearne centrale. Kad te tu, moj burazere, nabije, a turiš gasmasku, naočare pa ti uveče ni litar varnike ne pomaže. Promijenim radno mjesto i počnem da radim u šumu. Tako ja ostanem tamo, a uvijek je bio neki razlog. E da kupim zemlje, e da dovedem telefon, e da dovedem vodu, e da napravim kuću i tako. Godinu po godinu, ostanem. Pare sam ulagao ovdje. Željkovao djecu, željkovao ženu, a sve zbog para. Teško se funkcionisalo. Rad u šumi bio je dobar, jedino pogano zbog velikih kiša. Po kiši radim. Niko te ne pita. Da se ovdje radi ka` tamo, mi bi žešći bili. Nemamo mi te ljude koji bi to pritegli, koji bi to poveli računa o poljoprivredi i o šumarstvu. Šest metara sam ja kresao omoru. Ne mogu da se okrenem koliko me ukruti. Sve radim od metra. Ne možeš onoga nadzornog tamo zajebat kad bi crkao. Kamion koji je odgonio drva, po 30 hiljada dotjera sadnica i to moraš sve da zasadiš. Koje sam ja `73 sadio, one sada imju 8-9 kubika. Idem godišnje tamo i znam da obiđem đe sam radio“, kaže Arif koji ide za Francusku da primi penziju.

Nije imao povjerenja u naš bakarski sistem pa, kako on kaže – što je sigurno, sigurno.

„Neću ni da je prebacujem“. Kratka polemika o tome đje je bolje, u Crnoj Gori ili Francuskoj.

„Kažem ja tamo svom nadzornom – ovo ne može da se uradi, a on meni odgovara: gospodine, zasuči rukave pa radi pa češ da zaradiš”, kaže nam Arif i ukazuje nam da je glavni problem kod nas nerad.

“Kupio sam 40 hektara i dajem za 600 eura da se radi. Tamo nema, kako ti onaj tamo naredi tako moraš i da radiš.  Ovudijen, moj druže, nekada nijesi mogao peške da prođeš, a sada dođe utovarna i napravi put“, ističe Arif.

Zahvaljujući Francuskoj podigao je djecu.

„Ja da sam mlađi, držao bih 50 krava. Hvala Titu što nas je poslao za Francusku“, zaključuje Arif, a mi ga ostavljamo da, radeći na svojoj zemlji, uživa u svom kraju.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

BINASA ZVEROTIĆ: “KUPIĆEMO FERARI, A KOLIKO ĆE BITI STAR ZAVISI OD BROJA OVACA KOJE SE OBLIZNE”