ZAVIČAJNI KLUB “BIHOR” MOST IZMEĐU CRNE GORE I LUKSEMBURGA

Razgovarao: Božidar Proročić, književnik i publicista

Remzija Hajdarpašić je istaknuti privrednik i pisac koji živi i radi u Luksemburgu od 1995. godine. Rođen je 25. januara 1967. godine u bihorskom selu Vrševu, odakle je ponio ljubav prema svom zavičaju, koja ga je inspirisala u njegovom književnom radu. Nakon završene osnovne i srednje škole u Rožajama, diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Prištini 1994. godine, čime je postavio temelje za svoju kasniju profesionalnu karijeru.

Kao privrednik, Hajdarpašić je poznat po svojoj inovativnosti i predanosti, uspješno balansirajući između svog profesionalnog života u Luksemburgu i posvećenog angažmana u kulturnim i književnim aktivnostima. Njegova poslovna sposobnost omogućila mu je da ostvari značajan uticaj ne samo u poslovnom svijetu, već i u promociji kulture i tradicije svog rodna kraja.

Kao pisac, Hajdarpašić je duboko uronjen u narative svog zavičaja, koristeći svoju prozu kao sredstvo za istraživanje i očuvanje bogate kulturne baštine Bihora. Njegova prva priča, “Zakopano zlato”, objavljena u reviji “BIHOR”, odmah je pokazala njegovu sposobnost da pretoči zavičajne teme i lična razmišljanja u upečatljivu proznu formu. Njegove priče su sublimacija emocija, misli, i duboko ukorijenjenih vrijednosti njegove zajednice, čineći ga jednim od ključnih čuvara tradicije i identiteta Bihora i Bošnjaka. Publikovanjem zbirke priča “Slučajni susret” 2017. godine, Hajdarpašić je dodatno učvrstio svoje mjesto u savremenoj bošnjačkoj književnosti.

Njegova djela odražavaju istančano osjećanje za prenošenje priča koje istovremeno zabavljaju, obrazuju i inspirišu, pokazujući njegovu sposobnost da pripovjedačkom vještinom oživi univerzalne teme ljubavi, patnje, nade i očajanja. Kroz literaturu i angažman u Zavičajnom klubu BIHOR u Luksemburgu, Remzija Hajdarpašić predstavlja most između prošlosti i sadašnjosti, između zavičaja i dijaspore, težnjom da njeguje i promoviše kulturno nasljeđe Bihora širom sveta.

Remzija Hajdarpašić je aktivni predsjednik Zavičajnog kluba “BIHOR” u Luksemburgu, organizacije koja ima za cilj očuvanje i promociju kulturnog identiteta i nasleđa Crne Gore i Bihora među iseljenicima u Evropi. Kroz razne kulturne, edukativne i socijalne aktivnosti, klub stremi da poveže članove dijaspore sa njihovim korijenima, promovišući bogatstvo bihorske kulture, tradicije i književnosti. Ova značajna uloga bila je povod za razgovor sa njim, kako bismo bolje razumjeli njegovu viziju i aktivnosti koje Zavičajni klub “BIHOR” realizuje u Luksemburgu i kako te aktivnosti utiču na očuvanje kulturnog identiteta zajednice daleko od domovine.

 Kako je došlo do osnivanja Zavičajnog kluba “BIHOR” u Luksemburgu i šta vas je inspirisalo da budete jedan od njegovih osnivača?

Hajdarpašić: Brojna crnogorska dijaspora u Luksemburgu vapila je za organizovanom saradnjom sa maticom. Te 2009. godine. postojala su dva udruženja od kojih je jedno bilo u velikim organizacionim problemima, a drugo bilo tek osnovano i po mom sudu na način koji nije mogao privući veliki broj članova. Bilo je dosta prostora da se osnuje novo udruženje na novim i značajno drugačijim osnovama. Bilo je važno kvalitetno riješili pitanje rukovođenja klubom. Statutom smo odredili da mandat presjedniku traje jednu godinu i da prve četiri nije moguć reizbor. Ovim smo izbjegli međusobne borbe za prvo mjesto u klubu a članovima dali dovoljhno vremena da ocijene rad prvih četiri predsjednika. Mene je lično u klub je uvela jedna predratna fotografija iz knjige “Bataljoni narodnih odbornika” Sava Joksimovića, na kojoj je dvadesetak mališana a ispod koje je pisalo prvi učenici siromašnog i zaostalog Bihora. Želim se boriti i pomoći svima koji se bore da Bihor ne bude siromašan a naročito ne zaostao.

Koliko članova trenutno ima klub i koje aktivnosti organizujete kako biste održali vezu sa zavičajem?

Hajdarpašić: Registrovanih članova (oni koji redovno plaćaju članarinu) imamo blizu  tri stotine a još jedan značajan broj pomaže rad udruženja. Važno je reći da imamo više od 130 sponzora što govori o snazi kluba i naše dijaspore. Da bi održao vezu sa zavičajem klub redovno organizuje gostovanje: dramskih, folklornih i sportskih kolektiva te  književnika, glumaca i drugih značajnih stvaralaca iz Crne Gore.

Na koji način Zavičajni klub “BIHOR” funkcioniše i kako održavate kontakt sa članovima kluba i širom iseljeničkom zajednicom?

 Hajdarpašić: Radom kluba rukovodi Upravni Odbor koji ima 15 članova, biranih na dobro organizovanim izborima, od strane svih članova kluba. Sve važne odluke se donose većinom glasova. Glas presjednika nema posebnu težinu i često se dešava da neki predlog predsjednika ne bude izglasan. Imamo dobru saradnju sa nizom udruženja iseljenika iz Nemačke, Švajcarske, Belgije i Holandije. Saradnja je zasada na nivou podrške i posjeta jedni drugima ali postoji spremnost da se zajednički radi na važnim projektima. Nastojimo da osnažimo saradnju udruženja u Luksemburgu. Nedavno smo imali od svih udruženja usaglašene i jedinstvene zahtjeve prema vladi Crne Gore.

Kako klub doprinosi očuvanju kulture i tradicije Bihora, posebno u pogledu književnosti i jezika?

Hajdarpašić: Kako je Bihor značajno izvorište autentičnog narodnog jezika neopterećenog lokalizmima koji se kose sa književnim normama, nastojimo očuvati taj  jezik i specifičan lirski izraz: Sijarića, Rebronje, Softića i niza značajnih književnika ponajprije kroz reviju Bihor i manifestaciju “Dani bošnjačke kulture”

Možete li nam ispričati više o festivalu kulture koji organizujete u Luksemburgu?

Hajdarpašić: Festival multikulture zapravo organizuje krovno udruženje svih asocijacija stranaca u Luksemburgu – CLAE. Na blizu 400 štandova, asocijacije i pojedinci iz više od 80 država prestavljaju kulturu i tradiciju svojih naroda. Nekoliko godina zaredom, štand ZK Bihor je najorganizovaniji a to ponajprije zahvaljujući nesebičnom zalaganju aktiva žena ZK Bihor.

Kako se on odražava na promociju  kulture Crne Gore i tradicije u inostranstvu?

Hajdarpašić: Na pomenutom festivalu više hiljada posjetilaca ima priliku da se upozna sa kulturom, tradicijom, prirodnim ljepotama i gastronomijom Crne Gore.

Kakav uticaj mislite da Zavičajni klub BIHOR ima na mlađe generacije Bošnjaka u Luksemburgu?

Hajdarpašić: Najvažniji segment djelovanja kluba je rad sa omladinom. Naša folklorna sekcija ima 130 članova. Svim silama podržavamo mlade Bihorce koji se bave politikom, a njih je sve više i na sve značajnijim mjestima u vlasti. Džimy Skenderović je bio predsjednik mladih Socijalističke partije, Elvedin Muhović je na nedavno održanim lokalnim izborima bio drugi po broji glasova i trenutno je potpresjednik opštine, Amela Skenderović je kandidat na prestojećim izborima za parlament Evropske Unije i gotovo je izvjesno da će biti prvi poslanik evropskog parlamenta porijeklom iz Crne Gore.

Kako vidite budućnost Zavičajnog kluba BIHOR i kakve planove imate za njegov dalji razvoj?

Hajdarpašić: Temelji ZK Bihor su tako dobro sazdani da je budućnost kluba sasvim sigurna. Organizaciono, kadrovski i finansijki klub stoji sasvim čvrsto. Radićemo na tome da u skoroj budućnosti dođe do postupne smjene generacija, da one koji su osnivali klub pođu u zasluženu mirovinu a klub preuzmu mladi.     

Kao pisac, kako vaše iskustvo iz dijaspore utiče na vašu književnost? Da li elementi   bihorske kulture i kulture Crne Gore igraju ulogu u vašim djelima?

Hajdarpašić: Neznatan je uticaj sredine u kojoj sada živim na moj književni opus. Došao sam ovdje kao zrela osoba sa jasno izgraženim kulturološkim karakteristikama i jedna nepoznata i strana kultura nije mogla uticati na osnovne crte mog stvaralaštva. Elementi crnogorske a nadasve bihorske kulture su dominantni u mom stvaralaštvu.

Postoji li neka posebna priča ili lik iz vaših knjiga koji smatrate da najbolje predstavlja duh Bihora?

 Hajdarpašić: Moja priča “Slučajni Susret” po mišljenju mnogih vjerno oslikava duh Bihora.

Na kraju, koje poruke biste želeli da prenesete članovima vaše zajednice u Luksemburgu, prijateljima u Crnoj Gori ali i vašim čitaocima ?

Hajdarpašić: Vrijeme u kom živimi nije idealno. Paralelno sa relativnim materijalnim blagostanjem svjedoci smo niza izazova: poroci, politička nestabilnost, besmisleni ratovi. Mi u Luksemburgu moramo biti složniji te pozivam da zbijemo redove a to možemu uraditi kroz veći angažman u nekom od registrovanih udruženja. U Crnoj Gori je probuđena nada i svako bi  trebao dati doprinos da ta nada izrodi jednu sretniju Crnu Goru – državu iz koje se neće odlaziti nego državu u koju će se vraćati i dolaziti. Bez obzira na izvjesne probleme sa kojim se Evropska Unija suočava članstvo u Uniji je nešto najbolje što se Crnoj Gori može dogoditi.

 Kako iseljenici vide svoju ulogu u razvoju i promociji Crne Gore na međunarodnoj sceni, i koje su njihove nade i očekivanja od domovine?

Hajdarpašić: Dijaspora doprinosi razvoju Crne Gore kroz donacije ponajprije svojim familijama, učešće u izgradnji infrastrukturnih objekata a sve više i ulaganje u proizvodne kapacitete. Dijaspora je Crnu Goru do sada uglavnom promovisala učešćem na multinacionalnim manifestacijama. Sve veći broj naših ljudi u organima vlasti čak i na najvišim nivoima ima priliku da snažno radi na promociji naše države. Dijaspora očekuje da bude respektovana proporcionalno njenom ulaganju i nada se da će se stvoriti ambijent za veća ulaganja u privredu i turizam Crne Gore.