Na protesnom skupu protiv stvaranja divljih deponija u opštini Petnjica izostao je masovni dolazak građana i građanska pobuna za trovanje voda i uništavanje prirode dovoženjem smeća i zatrpavanjem na lokalitetima koji bi trbalo da budu primjer čistoće. Neshvatljiv je mali odziv građana kada se zna koliko su opasne materije koje se zatrpavaju nedaleko od izvorišta vode kojom se napaja skoro cijela Petnjica. Nevladina organizacija moto klub “Bihor” i njihovi aktivisti obišli su mjesta i još jednom upozorili na opasnost kao i na to da, kako tvrde, opštinske nadležne službe, odnosno Komunalno preduzece iz Petnjice, nepropisno i nesavjesno odlaže smeće na nekoliko lokacija na području opštine Petnjica.

1 of 11

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

 XI Bihorsko kulturno ljeto zaokruženo je X Međunarodnom smotrom folklora. Defileom mladosti, ljepote i različitosti, opština Petnjica, JU Centar za kulturu i KUD “Bihor” potvrđuju da su neumorni i dostojni organizovanja ovakvih manifestacija, koje bi mogle biti ponos i mnogo većim opštinama. Ovom manifestacijom ističu da su ponosni što su u prilici da čuvaju i prezentuju svoju baštinu i da je dijele sa svojim prijateljima.

Organizovanjem ovakvih manifestacija Petnjica postaje centar u kojem se promovišu mladost, ljepota, umjetnost, kultura, različitosti, tradicionalne i moderne vrijednosti. Tako je i ovo XI Bihorsko kulturno ljeto završeno programom u kojem su predstavljene duhovne, kulturološke i umjetničke vrijednosti Crne Gore i regiona. Ministarstvo kulture i medija Crne Gore podržalo je ovu manifestaciju kroz projektno finansiranje, dok je pokrovitelj opština Petnjica. Manifestaciju su pratili i mediji: Televizija Rožaje i Portal Radija Petnjica.

Na X Međunarodnoj smotri folklora učestvovali su: domaćin KUD “Bihor”, KUD ”Pobjeda” iz Tešnja, KUD “Sveti Sava“ iz Sjenice, Dječiji kulturni centar iz Prištine, HKUD “Sv. Marko” iz Vionice i KUD “Pljevlja“. Direktor JU Centar za kulturu Petnjica, ujedno i predsjednik KUD-a Bihor, uručio je zahvalnice i plakete učesnicima i zaslužnim donatorima. Predsjednik opštine Samir Agović obratio se i pozdravio goste i sve učesnike večeri, poželivši im prijatan boravak, a učesnicima dobru igru i druženje. TIKA i ambasada Republike Turske donirali su KUD-u “Bihor” nošnju za koreografiju “Zejbek”. KUD “Bihor” je prvi kulturno-umjetnički ansambl u Crnoj Gori koji će imati priliku da se u originalnoj nošnji predstavi na brojnim manifestacijama. Stoga je bila velika čast što su ambasador Republike Turske, Bariš Kalkavan, i koordinatorka TIKE, Nihal Ersoy, pozdravili sve prisutne i svečano proglasili smotru otvorenom.

U svom govoru, koordinatorka TIKE, Nihal Ersoy, istakla je: “Čast i zadovoljstvo mi je što sam ovdje sa vama na otvaranju ovog X Međunarodnog festivala folklora, koji je u organizaciji Petnjice i KUD-a Bihor. Ovaj festival smatramo veoma važnim jer spaja različite i slične kulturne baštine balkanskih država. Smatramo da je ovo velika i izuzetna prilika da se ove slične kulture sastanu na jednom mjestu i da to bogatstvo ovog područja prezentuju kroz folklor. Zahvaljujem se svima na organizaciji ove veoma značajne smotre. Kao TIKA, osnovali smo svoju kancelariju odmah nakon referenduma Crne Gore, odnosno 2007. godine, i od tog dana do danas, u svim oblastima kao što su zdravstvo, poljoprivreda, kultura, realizovali smo preko pet stotina projekata i aktivnosti. Takođe, radimo i za opštinu Petnjica, gdje smo do sada realizovali brojne projekte iz oblasti obrazovanja, prosvjete, poljoprivrede i radimo na tome da ovaj lijepi potencijal zasluži ono što mu zaista pripada. Takođe, ponosna sam što danas izvršavamo zvaničnu primopredaju Zejbek nošnje, koju možete vidjeti na članovima KUD-a ‘Bihor’ na bini, a koju smo donirali kao TIKA. Vjerujem da će kroz ovu nošnju turska kultura zaživjeti kroz ovaj folklor. Donacijom ove nošnje ne unapređujemo samo prijateljstvo sa vama, već i kulturne veze između naših naroda. Sigurna sam i vjerujem da će ovaj festival doprinijeti razvoju odnosa između Petnjice i Turske. Ovom prilikom želim da se zahvalim svim članovima KUD-a ‘Bihor’ i nadam se da ćemo nastaviti da živimo zajedničku kulturu i folklor.”

Ambasador Republike Turske u Crnoj Gori, Nj. E. gospodin Bariš Kalkavan, između ostalog je rekao: “Danas, kada sam prilazio Petnjici, doživio sam isto uzbuđenje kao kada sam prvi put dolazio u ove krajeve. Zahvaljujući lijepim klimatskim uslovima, proveli smo jedan zaista lijep dan u Petnjici. Zahvaljujem se na pozivu i čast mi je što sam ovdje sa vama na ovom izuzetnom festivalu. Takođe, kao čovjek iz Petnjice, želim da poželim dobrodošlicu svima onima koji su došli izvan Petnjice i posjetili ovu opštinu.

Želim da istaknem lijepu saradnju sa opštinom Petnjica i nadam se da ćemo tako nastaviti i u budućnosti. U narednom periodu planiramo nove aktivnosti i projekte. Još jednom vam se svima zahvaljujem.”

Cilj smotre je njegovanje folklora, muzičke kulture, čuvanje od zaborava izvorne narodne pjesme i tradicionalnih instrumenata. KUD “Bihor” kao organizator i član Udruženja folklornih ansambala Crne Gore time opravdava svoje članstvo. Kulturno-umjetničko društvo “Bihor” ima veliki broj prijatelja i sponzora koji podržavaju aktivnosti ovog mladog ansambla, pa su ovu manifestaciju finansijski podržali: DOO SAVA OSIGURANJE, DOO Građevinsko preduzeće BIHOR, DOO Merak SHAUFFFAGE SANITAIRE Edina-Meda Latića i Pinture DENIS Semina Čivovića. Ovo je jedna od najuspješnijih godina za 45 godina postojanja, jer su ovi mladi folkloraši, pored brojnih nastupa, bogatiji za dvije nove koreografije: “Igre iz Šumadije” i “Igre iz Crne Gore”. Koreografiju “Igre iz Šumadije” postavio je umjetnički rukovodilac Rešad Šabotić a muziku je obradio Fadil Krasnići. Ovu koreografiju podržalo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na čelu sa ministrom Jokovićem. Organizatori se zahvaljuju svim gostima, učesnicima programa, kao i dragoj publici koja redovno prati programe i pomaže u realizaciji bogatog kulturno-zabavnog programa.

Centar za kulturu Petnjica i njegov direktor, Sinan Tiganj, nastavljaju svoju misiju kontinuirane promocije Bihora i Petnjice tokom čitave godine, kroz raznovrsne kulturne i umjetničke programe. Njihov rad se ističe posvećenošću očuvanju tradicionalnih vrijednosti, ali i podrškom modernim kulturnim inicijativama, što Bihor i Petnjicu postavlja na kulturnu mapu Crne Gore i šire. Kroz organizaciju brojnih manifestacija, festivala, radionica i izložbi, Centar za kulturu postaje centar umjetničkog stvaralaštva i mjesto susreta ljubitelja kulture, stvarajući prostor pun kulturološkog bogastva i multikulturalnog prožimanja. Sinan Tiganj sa svojim uposlenima neumorno radi na tome da svaki događaj postane prilika za predstavljanje bogate baštine ovog kraja, ali i za izgradnju novih mostova prijateljstva i saradnje sa drugim kulturnim centrima i zajednicama.

Drugi Međunarodni memorijalni ekipni džudo turnir „Haris Šabotić“, održaće se 3. novembra 2024. godine u Nikšiću, zahvaljujući sponzorstvu Dževada Šabotića i tehničkoj organizaciji Džudo kluba „Trebjesa“ i trenera Naila Bande i Miodraga Đurovića, a uz podršku i saglasnost Džudo saveza Crne Gore. Takmičenje će se odvijati u sali Ekonomsko-ugostiteljske škole u Nikšiću. Organizacioni odbor ovog džudo takmičenja očekuje učešće desetak ekipa iz Crne Gore i regiona (Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo), čiji članovi će se takmičiti u kategoriji starijih pionira i kadeta.

Organizacioni odbor je donio odluku da nagrade budu novčane i u vidu pehara i medalja. Prva nagrada će iznostiti 300 eura, druga 200 eura i treća nagrada 150 eura.

Podsjetimo da je Haris Šabotić bio član Džudo kluba „Akademik“ iz Nikšića i da je nastupao u pionirskim i kadetskoj konkurenciji od 2000. do 2006. godine. Preminuo je u 16. godini, nesrećnim slučajem. Za svoj matični klub nastupao je na brojnim takmičenjima kako u Crnoj Gori, tako i van njenih granica. Bio je višestruki prvak Crne Gore i osvajač zlatnih, srebrnih i bronzanih odličja na gotovo svim takmičenjima na kojima je učestvovao.

Organizacioni odbor želi dobrodošlicu svim ekipama koje će nastupiti, a takmičarima fer pley borbe i što bolji uspjeh sa nadanjem da će ovaj Drugi Memorijalni kup zadobiti taradiciju u gradu pod Trebjesom, u kome se borilački sportovi posebno cijene.

Direktorat za zaštitu i spasavanje PJ Berane u saradnji sa SZS Petnjica i upravom OŠ Mahmut Adrović iz Petnjice, a u okviru obilježavanja 13-og oktobra Medjunarodnog dana smanjenja rizika od katastrofa,organizovali su prezentaciju i vježbu evakuacije u sluč̣aju požara u OŠ.

Takodje u vježbi su učestvovali i Služba policije kao i služba Hitne pomoći. U ime Direktorata su prisustvovali službenici Momčilo Vučeljić i Nedim Feleć.

E.B.

U Petnjici je u petak, 11. oktobra održana naučna panel diskusija u organizaciji Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka pod nazivom „Šutnjom se zlo veliča“. Na skupu je promovisana knjiga „Zločini nad Bošnjacima Sandžaka u XX vijeku“ koja je nedavno objavljena u dva toma i predstavlja zbornik radova sa ukupno 952 strane odnosno čini je 60 naučnih radova naučnika iz Evrope i regiona. Zbornik je rezultat trodnevnog naučnog skupa održanog 28-29 juna u Novom Pazaru i 1. jula u Bijelom Polju. Pored zbornika radova pozornost panelista imala je i studija „Kad su vakat kaljali insani, Šahovići 1924.“ (drugo dopunjeno izdanje) autora akademika Šerba Rastodera.

Pored akademika Rastodera koji je organizator skupa a takođe i predsjednik Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka, na ovom skupu su govorili i predsjednik opštine Petnjica-Samir Agović, dr Sait Šabotić, mr Veselin Konjević, dr Šemsudin Hadrović i mr Novak Adžić. Moderatorka ovog skupa je bila predsjednica Kluba mladih istraživača Petnjica koji funkcioniše pri Institutu za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka, Selma Adrović Čoković.

Akademik Šerbo Rastoder je istakao da je djelo „Zločini nad Bošnjacima Sandžaka u XX vijeku“ jedno od najvažnijih djela za Bošnjake jer su prvi put na jednom mjestu dobili priliku da čitaju o stradanju svojih sunarodnika u najkrvavijem  stoljeću u istoriji. Na skupu je takođe istakao da nije slučajno što se sa promocijom krenulo baš iz Petnjice jer možda je najmanja po demografskim i materijalnim kapacitetima ali je bezgranično velika po ulozi u istoriji.

Posebna zahvalnost za učešće je pripala crnogorskim istoričarima mr Veselinu Konjeviću i mr Novaku Adžiću, koji su se u svojim izlaganjima između ostalog osvrnuli i na genocid u Šahovićima.

Istog dana, ovaj književni skup je održan u Rožajama. U Bijelom Polju je odžan 12. oktobra  a u Plavu i Gusinju 13. oktobra.

Zainteresovane čitaoce obavještavamo da će se ovakav književni susret održati u Tutinu 19. oktobra u 19h (Kuća mira) i istog dana u Novom Pazaru  u 20h (Dom kulture). U Sjenici će promocija biti upriličena 20. oktobra u 19h (Dom kulture). Nakon toga planirana su gostovanja u Brčkom, 9. novembra, na obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima, potom u Minhenu 30.11. i na kraju u Luksemburgu. Krunu anedenih aktivnosti predstavljaće javno predavanje akademika Šerba Rastodera “ŠAHOVIĆI – STO GODINA ĆUTANJA” koje će biti održano u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti u Podgorici 8. novembra.

Na pomenutim skupovima, zainteresovani čitaoci će moći da preuzmu primjerke knjiga.

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Tu u Vrbama kod Bijelog Polja, te daleke 1958. godine rodio se jedan od najvećih i najplodnijih pisaca sa prostora Crne Gore, Sandžaka, ali i čitavog Zapadnog Balkana – Faiz Softić. Na tom magičnom spoju Bijelog Polja, Sarajeva i Luksemburga kuca i stvara srce ovog velikog čovjeka, čovjeka čije pero ispisuje stranice nadahnute kako rodnom grudom, tako i svijetom koji ga okružuje. Pjesnik, književnik, erudita, ali prije svega altruista, čija dobrota plijeni svakog ko ima priliku da ga upozna. U ovom eseju neću pisati o Faizu Softiću kao stvaraocu, već kao o čovjeku. Njegova duša kuca za sve dobre i plemenite ljude, on je simbol univerzalnog ljudskog poštenja i saosjećanja. To je naš, ali i evropski Faiz Softić, ime i institucija, čovjek čije se djelo proteže daleko izvan granica književnosti. Njegovo srce ne poznaje granice, baš kao ni njegova misao. Faiza Softića bih najbolje definisao kroz sljedeći citat: “Ako poštovanje dolazi zbog širokogrudosti, ako divljenje zbog nadarenosti, ako cijenjenost zbog patriotizma i ako omiljenost zbog dobročinstva mogu zadovoljiti čovjekov um tada možete imati lijepu utjehu, jer znate da niste živjeli uzalud.” Ove riječi najpreciznije oslikavaju Faizov život i rad, jer on u sebi nosi sve ove vrline – širokogrudost, nadarenost, patriotizam i dobročinstvo. Njegovo postojanje, njegova prisutnost među nama, čini nas bogatijima i ponosnijima, jer znamo da u njemu, imamo uzor i putokaz za bolji i plemenitiji život.

Susreti sa njim, bilo da su u Šipovicama, rodnom kraju Ćamila Sijarića, pored Ćamilove česme kao i u dalekom Luksemburgu, ili u Bijelom Polju, uvijek su obavijeni toplinom i srdačnošću. Faiz Softić je čovjek čiji duh zrači dobrotom, toliko posvećen drugima da često zaboravlja na sebe, svoje potrebe i stvaralaštvo. On ne stvara za sebe, već za druge, vođen nesebičnom misijom da svojim riječima oplemeni svijet i živote onih koji ga okružuju. Naše prijateljstvo, koje traje godinama, prožeto je čistom iskrenošću i bez trunke interesa. To je prijateljstvo zasnovano na dubokom razumijevanju i poštovanju. Kod Faiza je nesebičnost srž svakog njegova djela, ali ona nikada ne traži priznanje, niti traži zahvalnost. Kao što kaže lijepo sljedeći citat: ,,Glavna karakteristika nesebične dobrote je da je neprepoznatljiva, nevidljiva, nenaslutiva – jer dobročinstvo koje glasno izgovara svoje ime nije nikada nesebično.” Ovaj citat duboko rezonuje sa Faizovom filozofijom života i rada. Njegova dobrota nije nametljiva, ona ne traži aplauze niti pažnju. To je ona vrsta dobrote koja postoji u svakodnevnim gestovima, u tišini u nenametljivom osmijehu ili pomoći koja dolazi kada je najmanje očekujete. Njegova nesebičnost upravo zbog toga biva često neprimijećena, jer je obavijena skromnošću. Ali baš u toj tihoj dobrotvornosti leži njena prava veličina. Faiz je oličenje tihog velikana – čovjeka koji svoju veličinu ne nosi u riječima, već u djelima. Zato, njegovo stvaralaštvo nije samo književno nasljeđe, već i nasljeđe humanosti. U njemu je zapisana priča o čovjeku koji, zaboravljajući na sebe, nesebično daje svoje srce drugima, gradeći mostove između ljudi i kultura.

Sa Faizem sam sačuvao sve one dragocjene trenutke – anegdote, priče, susrete i razgovore koji, za mene lično, predstavljaju seharu-drevnu škrinju neprocjenjivih uspomena. Ta sehara je poput bajuna, bogata uspomenama koje sijaju kao zlatne niti, utkane u moju svijest kao drevni zapisi. Svaka od tih uspomena nosi težinu zajedničkih doživljaja, prijateljstva i mudrosti koje se prenose iz srca u srce, ostajući zauvijek sačuvane. Za mene su te uspomene dragocjene poput rukotvorina starih majstora – neprocjenjivo blago koje me podsjeća na ljepotu i vrijednost istinskog prijateljstva. Svaka priča, svaki susret, svaki razgovor s Faizem je poput zlatnog veza na platnu mog života. Ralf Valdo Emerson, filozof i esejista, to je savršeno izrazio: “Svaki je čovjek citat svojih predaka.” Njegovi Bihorci i Bihor su zaista baš takvi – ukorijenjeni u tradiciji, bogati mudrošću svojih predaka. Uvjeren sam da je moj prijatelj Faiz upravo takav. Bezbroj puta sam ga doživio na taj način – kao nosioca mudrosti i dobrote koje neprestano prenosi na svijet oko sebe. Njegove priče i njegovo postojanje odišu onom autentičnom snagom koju samo nasljeđe može donijeti a svaki razgovor sa njim oživljava te nevidljive niti prošlosti, koje, iako su neprimjetne, oblikuju naš sadašnji trenutak. Faiz je živi citat svog Bihora, svoje zemlje i svog naroda, ali i svih Bošnjaka i Crnogoraca koji je utkan u svaku riječ koju izgovori u svako djelo koje napiše, stvori i oplemeni onom skromnom bihorskom plemenitošću.

Faiz Softić me često podsjeća na Mihaila Bulgakova, velikog književnika, koji je u svom dnevniku od 30. septembra 1923. godine zapisao riječi koje odišu unutrašnjom borbom i dubokom iskrenošću: “…u književnosti sam spor, pa ipak idem naprijed. Ja to dobro znam. Ne valja to što nikad nemam jasnu predstavu šta sam stvarno dobro napisao. Ali nećemo očajavati. Književnost je sad težak posao. Meni je teško od objavljivanja živjeti…” Ove Bulgakovljeve riječi odražavaju suštinu mnogih stvaralaca a naročito Faiza. Poput Bulgakova, Faiz takođe korača stazom književnog stvaralaštva sa osjećajem odgovornosti prema svakom napisanom slovu, nesiguran da li je postigao željeno savršenstvo ali sa neiscrpnom voljom da ide naprijed. Faiz je, poput Bulgakova, svjestan težine pisanja, težine stvaranja u vremenu kada književnost nije samo izražavanje duše, već i iscrpljujući rad koji često ne donosi materijalnu sigurnost. Ali on ne odustaje.

Kao što je Bulgakov pisao sa sviješću o neizvjesnosti svoje sudbine u književnosti, Faiz također nosi tu tihu borbu u sebi – spor, ali siguran, uvijek tražeći dublje značenje u onome što stvara, bez pretjerane sigurnosti u sopstveni uspjeh. “Ne valja to što nikad nemam jasnu predstavu šta sam stvarno dobro napisao,” rekao je Bulgakov a ta misao odzvanja i u Faizovom stvaralaštvu. On je skroman u svom pristupu, svjestan da svaka riječ može biti bolja, svaka rečenica dublja, svaki stih precizniji. Ali, baš kao što je Bulgakov zaključio: “Nećemo očajavati.” Književnost jeste težak posao, ali za Faiza, kao i za Bulgakova, ona je strast i životna misija. I dok je materijalna neizvjesnost često prisutna, istinska nagrada leži u tome što njihove riječi žive, što dodiruju srca i umove onih koji ih čitaju. Faiz je kao i Bulgakov, predan svom stvaralačkom putu, svjestan da svaka knjiga, svaka pjesma, svaka priča, svaki roman, donosi nove izazove, ali i novu nadu. Bez obzira na teškoće on ne posustaje, već hrabro korača naprijed, znajući da pravi stvaralac nikada ne smije prestati tragati za istinom u umjetnosti, pa makar taj put bio dug i spor a često i surov.

Za mene je Faiz Softić mnogo više od prijatelja, stvaralačkog genija ili humaniste – on je suštinska definicija onog najboljeg u čovjeku. Njegova biografija nije samo zbir nagrada i uspjeha, već priča o plemenitosti, skromnosti i nesebičnosti, onom što istinski znači biti čovjek. U njemu prepoznajem onu rijetku vrstu ljudi koji svojim djelima, ali i tišinom, ostavljaju dubok trag u srcima onih koji ga sretnu. Faiz nije samo stvaralac, već mostograditelj, čovjek koji spaja narode, kulture i svjetove svojim perom i svojim srcem. Na razmeđi domovina, on gradi mostove razumijevanja, ljubavi i humanosti. Njegova riječ nije ograničena pravim ili fiktivnim granicama; ona putuje daleko, noseći sa sobom vrijednosti koje nadilaze jezik i vrijeme. U njemu se susreću prijatelj i stvaralac, čovjek i humanista a to je rijetka i dragocjena kombinacija. Faiz nije samo autor koji piše on piše iz potrebe da svijetu ponudi ljepotu i dobrotu da svojom književnošću pruži utočište svima koji traže mudrost i utjehu. On je čovjek u pravom, istinskom i iskrenom smislu te riječi – onaj koji svoj životni put krči sa dubokim osjećajem za ljudskost i solidarnost. Zato ovaj esej želim da posvetim njemu, kao moj skromni doprinos priči o čovjeku koji, na razmeđi domovina, gradi mostove ljubavi i mira. Faiz je više od prijatelja – on je simbol svega što bi jedan čovjek trebao biti. U njegovim djelima i njegovim knjigama vidim najljepši izraz onoga što nas čini ljudima a u njegovom prijateljstvu nalazim snažnu energiju i snagu. Neka ovaj esej bude skromno svjedočanstvo o jednom velikom čovjeku koji ne prestaje da nas sve zajedno oplemenjuje svojim postojanjem.