HRONIKA PETNJICE – SAMIR AGOVIĆ: OD DRŽAVE U 2020. JOŠ 520.000 EURA ZA PUTEVE U PETNJICI

Predsjednuk opštine Samir Agović, za portal radija, je najavio da će ova godina biti godina u kojoj će lokalna uprava biti maksimalno posvećena modernizaciji lokalnih puteva.

To je potkrijepio činjenicama kazavši da je sa Upravom javnih radova potpisao sporazum u kojem je definisano da će Uprava javnih radova u ovoj godini pomoći lokalnu upravu sa 520 hiljada eura.

„Imajući u vidu činjenicu da smo mi iz lokalnog budžeta izdvojili oko 200 hiljada za modernizaciju i sanaciju lokalnh puteva uz očekivanja da ćemo i ove godine koristiti sredstva IFAD-a kao i najavu cijenjene dijaspore da će i ove godine izdvojiti između 200 i 250 hidljada sredstava iz njihovog samodoprinosa, da se zaključiti da ćemo gotovo milion eura uložiti u ovu namjenu odnosno,  modernizaciju lokalnih puteva i adaptaciju i izgradnju ulica.

Zahvaljujući tome što smo i u prošloj godini imali izvanrednu saradnju sa upravom javnih radova, sa našom dijasporom i upravo toj saradnji najprije treba zahvaliti za nastavak partnerskog ulaganja u ono što je trenutno najvažnije za najširi sloj našeg stanovništva.

Ova snažna podrška Vlade Crne Gore i lično premijera Duška Markovića, potpredjsednika Milutina Simovića kao i direktora Uprave javnih radova Rešada Nuhodžića, još jedna je potvrda da lokalna uprava, ali i građani naše opštine imaju kontinuiranu podršku za ostvarene rezultate i odgovoran odnos prema javnim finansijama. Sve kritike naših opomenata prema ovim činjenicama su poražene i idu u prilog našoj konstataciji da, iz godine u godinu, ostvarujemo sve vidljivije i konkretnije rezultate na razvoje saobraćajne infrastrukture.

Koristim priliku da najavim da ćemo ove godine raditi u onim mjesnim zajednicama kojima do sada nijesmo u dovoljnoj mjeri investirali u putnu infrastruktru a to su MZ Trpezi, MZ Lagatore, MZ Vrbica u nekoliko zaseoka u Donjoj Vrbici, MZ Centar, MZ Vrševo, MZ Javorova i naravno, još u nekim drugim mjesnim zajednicama u kojima ćemo zajedno sa dijasporom ulagati sredstva kao što je MZ Bor, zaseok Dobrodole a nadam se i MZ Savin Bor potez ka Pločniku kao i MZ Kalica.

Odluku o tome koje ćemo putne pravce modernizovati, donijećemo vrlo brzo, i to će biti sastavni dio odluke odnosno, programa rada u ovoj godini. Vjerujem da ćemo biti u prilici da konstatujemo na kraju tekuće godine da nam je ostalo još svega 15 ili 20 km lokalnih puteva koje treba još asfaltirati. Od osnivanja opštine do sada, asfaltirano blizu 30 km lokalnih puteva. Svi oni koji dobro znaju kakva je bila dinamika asfaltiranja prije povratka statusa opštine Petnjica, će sasvim sigurno ovaj uspjeh lokalne uprave pozitivno ocjenjivati a oni koji to ne vide ili ne žele da priznaju sami sebi, poželjećemo im da se udobno, bezbjedno i hairli voze svim ovim novoasfaltiranim putnim pravcima“, zaključio je Samir Agović za portal Radija Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

FRANCUSKA PENZIJA ZA VRŠEVSKE DANE – ARIF AJDARPAŠIĆ: “DA SE OVDJE RADI KA’ TAMO MI BI ŽEŠĆI BILI”

 

IZET RASTODER HOĆE I MONTENEGRO ERLAJNZ?

Bihorac Izet Rastoder, novi vlasnik slovenačkog Adrija ervejza zainteresovan i za sticanje udjela u crnogorskom nacionalnom avioprevozniku.

Ljubljanski list “Finance” piše da je biznismen Izet Rastoder, koji je prošle nedelje kupio propalu slovenačku avio-kompaniju Adrija ervejz, zainteresovan i za sticanje udjela u Montenegro erlajnzu, koji već nekoliko godina traži kupca.

Rastoder, rođeni Petnjičanin poznat i kao “Kralj banana” zbog svog velikog regionalnog poslovanja s tim voćem, preuzeo je ostatke slovenačke aviokompanije putem svoje novoosnovane firme Er Adrijatik, a tamošnja vlada će razmotriti zajedničko ulaganje sredstava u ovu novu nacionalnu vazduhoplovnu kompaniju, navodi se u tekstu.

Rastoder je o tome već razgovarao s Nenom Dokuzov, iz slovenačkog Ministarstva ekonomskog razvoja i tehnologije, dok ministar Zdravko Počivalšek razmatra potencijalno učestvovanje države u poslu sa Rastoderom, ali pod uslovom da ime “Slovenija” bude dio imena avio-kompanije, prenosi portal Investitor.

U međuvremenu je slovenačka vlada pod ostavkom, pa aviokompanija sigurno nije visoko na listi priroteta.

Rastoder je dužan da tokom sledećeg mjeseca plati 45.000 eura za imovinu Adrije, koja se sastoji uglavnom od dozvola za let, uključujući i njen vrijedan sertifikat avionskog operatora (AOC), kako bi stekla prava koja dolaze s licencama.

Dodaje se da će Rastoder moći da iskoristi sve prednosti Adrijinog članstva u raznim organizacijama i da zakupi preostalu infrastrukturu, kao što su ime, zgrada i oprema bivše slovenačke vazduhoplovne kompanije.

PROČITAJTE JOŠ:

SAČUVAJMO STARE BIHORSKE KUĆE

PETNJIČKO POZORIŠTE “DIVAN” U PLJEVLJIMA

0

Predstava pozorišnog društva “Divan” iz Petnjice “Čovjek za sve”, po tekstu i režiji Dragana Koprivice, u produkciji Centra za kulturu iz Petnjice, biće izvedena u Pljevljima, u utorak, 28. januara, u velikoj sali Doma kulture, sa početkom u 19 časova.

Prema riječima rukovodioca “Divana”, Reha Ramčilovića, satirična komedija “Čovjek za sve” odslikava savremene anomalije društva u tranziciji na humoristički način, u raznim segmentima, od prosvjete do politike, ugostiteljstva, sporta, odnosa mladih prema starijima u savremenoj porodici, uz scenske slike potrošačkog mentaliteta, a u isti mah se razobličuju primjeri mitomanije alijenirane sredine.

Premijera komada održana je u decembru 2018. godine u sali Centra za kulturu Petnjica, uz dvije reprize, a predstava je potom uspješno izvedena na 48. Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju, u centrima za kulturu Plav, Rožaje i Berane, u KIC-u “Malesija” u Tuzima, kao i u humanitarne svrhe u JU “Komanski most” u Podgorici, kao i dva puta u Luksemburgu za crnogorsku dijasporu tokom ljeta 2018. godine, da bi zatim bila izvedena i na velikoj sceni KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici.

Članovi pozorišnog društva „Divan“ su talentovani glumci amateri iz Osnovne i Srednje mješovite škole u Petnjici, i iz Srednje medicinske u Beranama. Glavnu ulogu igra talentovani Korać Elmar, a u ostalim se pojavljuju Huremović Šejla, Huremović Džibo, Muratović Hana, Ličina Almina, Ličina Samra, Latić Mirel, Korać Elmin, Zana Adrović i Kršić Dado.

Tonske i svjetlosne efekte uradio je Skenderović Memo, a organizaciju potpisuje  Reho Ramčilović.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

PETNJIČKI ĐACI SJELI U KLUPE, PROBLEM GRIJANJA RIJEŠEN

 

I PETNJICA DOČEKALA “AJKULE” U PODGORICI

0

I Petnjica je večeras dočekale vaterpoliste Crne Gore, bronzane sa prvenstva Evrope u Budimpešti.

Na veličanstvenom dočeku pred više desetina hiljada građana iz svih krajeva Crne Gore kroz špalir hiljade građana, prodefilovale su zlatne ajkule.

U moru zastava istakao se i veliki transperant sa natpisom “Srećno ajkule Petnjica”.

Igrači i stručni štab poručili su okupljenima da su zadovoljni rezultatom u Budimpešti i najavili da će učiniti sve da u martu na kvalifikacionom turniru izbore plasman na četvrte uzastopne Olimpijske igre.

Aleksandar Ivović poručio je da Crna Gora ima najbolje navijače.

 

ODRŽANA REDOVNA IZBORNA SKUPŠTINA ZK BIHOR: HALILOVIĆ I DALJE PREDSJEDNIK

    I u narednoj godini na mjestu predsjednika Upravnog odbora ZK „Bihor“ biće dipl. ing agronomije Esko Halilović, potpredsjednik Edin Medo Latić, sekretar Hamdija M. Rastoder, predsjednik Skupštine biće Remzija Hajdarpašić, dipl. ing. mašinstava, a predsjednik savjeta ostaje Hamid Rastoder Savinoborski. Na mjestu blagajnika i ove godine biće Sead Agović. Finansijsku komisiju činiće Hajro Halilović, Sadat Ramdedović i Alija Skenderović

U luksemburškom gradu Rumelanžu, u velikoj sali Centra za kulturu ovoga grada, 26. 01. 2020., održana je jedanaesta Izborna i Generalna skupština ZK „Bihor“.
Novi član udruženja Dragutin Škrobot koji dolazi iz Rume u Srbiji, profesor muzike, potrudio se i u dobroj mjeri uspio da uz gitaru, sevdalinke i pjesmama iz svoga kraja, uveseli prisutne.
Sjednicu je zvanično otvorio predsjednik skupštine za period 2019. Raif Adrović.
Članovi ovog udruženja još jednom su pokazali svoju punu privrženost i u velikom broju se odazvali pozivu za skupštinu.
Predsjednik UO ZK Bihor za period 2019. Esko Halilović, naglasio je da udruženje iz godine u godinu ostvaruje vidne rezultate i dopunjuje svoje aktivnosti, pogotovu na polju kulture i humanitarnih akcija, koje su, prevashodno, usmjerene prema Bihoru, ali i ne samo u tom pravcu.
Prepoznati smo, pohvaljivani i nagrađivani. I sve nas to obavezuje da ne posustajemo i da, bar onoliko koliko je u našoj moći, pomažemeo one kojima je to najpotrebnije, bez obzira na vjeru, naciju i mjesto življenja. Prioritet nam jeste zavičaj, ali se mi vrlo često s punim senzibilitetom okrećemo i prema ljudima koji žive u drugim mjestina Crne Gore, naglasio je, između ostalog, Halilović u svom obraćanju.
Poslije obraćanja predsjednika UO udruženja pristupilo se uobičajenom dnevnom redu po sljedećim tačkama:

  1. Izvještaj blagajnika o finansijskom stanju
  2. Izvještaj finansijske komisije
  3. Izborni proces
  4. Razno

Blagajnik udruženja Sead Agović je informisao prisutne o finansijskim tokovima udruženja u prošloj godini i naglasio da, i pored velikih donacija, udruženje, kada su finasije u pitanju, stoji na čvrstim nogama i detaljno elaborirao put novca u prošloj godini, te da je kasa kluba dodatno osnažena značajnim donacijama Uprave za dijasporu Crne Gore za festival Dani bošnjačke kulture i reviju Bihor.
Prisutnima se obratio i predsjednik finansijske komisije Harun Hallilović koji je izrazio zadovoljstvo radom blagajnika i transparentnošću poslovanja kluba.
Poslije njihovog obraćanja, prvo se predstavila folklorna grupa ZK „Bihor“ a onda je uslijedio proces glasanja za članove novoga odbora i druge organe upravljanja udruženja.
Dosadašnji potpredsjednik Upravnpog odbora udruženja – Nino Muhović je ažurirao spiskove članova.
Komisija za prebrojavanje glasova koju su činili Meliha Agović, Resmin Pajo Ramdedović, Elvedin Muhović, Alija Rastoder i Harun Halilović, odradila je svoj posao, a onda je, poslije njihovog prebrojavanja glasova, konstatovano da su u novi odbor ušli sljedeći članovi:

  1. Esko Halilović
  2. Remzija Hajdarpašić
  3. Jasmin Miko Šabotić
  4. Hamdija Rastoder
  5. Edin Latić
  6. Sead Agović
  7. Ernad Muhović
  8. Džeko Skenderović
  9. Sabit Šabotić
  10. Sabrija Raamdedović
  11. Enver Šabotić
  12. Mevludin Mele Avdić
  13. Tufo Čivović
  14. Zeno Ćeman i
  15. Hamid Rastoder Savinoborski 

Na kraju, poslije konsultacija članova novoga odbora, odlučeno je da se rukovodne funkcije u klubu podijele na sljedeći način:
Predsjednik Upravnog odbora: Esko Halilović
Potpredsjednik: Edin Medo Latić
Sekretar: Hamdija Rastoder
Predsjednik savjeta: Hamid Rastoder
Blagajnik: Sead Sejo Agović

Predsjednik skupštine: Remzija Hajdarpašić

Finansijsku komisiju čini će:
1. Hajro Halilović

  1. Sadat Ramdedović i
    3. Alija Skenderović

Druženje se nastavilo do kasno u noć uz atmosferu kakva i dolikuje ovom udruženju – svečarski i veselo.

F. S.

 

PETNJIČKI ĐACI SJELI U KLUPE, PROBLEM GRIJANJA RIJEŠEN

0

Petnjički osnovci i srednjoškolci vratili su se u klupe nakon zimske pauze.

“Čestitam početak trećeg klasifikacionog perioda, odnosno drugog polugodišta svim nastavnicima, učenicima i roditeljima naše škole, kao i svim školama sa područja opštine Petnjica. U skladu sa rasporedom časova, ogromna većina učenika je prisutna kao i nastavnici.
Imamo problem sa jednim kotlom, koji ne radi punim intezitetom. Nedavno smo popravili sva tri kotla, međutim, sa jedim i dalje imamo problem.
Očekujemo vrlo brzo intervenciju Ministarstva obrazovanja. Oni su učinili napore da se u kratkom period riješi problem grijanja. Ministarstvo je organizovalo radnike da saniraju štetu.
Vrlo brzo će biti tender za opremanje kotlovnice, vrijednosti oko 80.000. eura. Uz zahvalnost udruženju “Evropa za Petnjicu” i drugim udruženjima sakupili smo 30.000. eura.
Od Opštine Petnjica očekujemo 10.000. eura. Planirali smo adaptaciju kotlovnice i fiskulturne sale ukupne investicije 120.000 eura.
Sa adaptacijom kotlarnice ćemo prvo početi. Vrlo brzo očekujemo poziv za razgovor iz Ministrastva obrazovanja. Tamo ćemo ići ja i koordinator dijaspore za obrazovanje Mirsad Ramčilović”, kaže za portal Radija Petnjica direktor Osnovne škole “Mahmut Adrović” Rifat Ramčilović.
ENKO KORAĆ

SAČUVAJMO STARE BIHORSKE KUĆE

0

Još nijesam prošetao Bihorom i njegovim selima, a da se nijesam zaljubio. Svaku put iznova i iznova. Zaljubio i našao se u čudu. U nevjerici. Puno je razloga da se zaljubite u kuće koje je najeo “zub zemana”.

Te stare kuće imaju poseban duh, poseban karakter i…dišu. A zeman, zeman je neumoljiv i često na površini iznese sve što ostane od dobrog, ali isto tako i lošeg. Puna je opština Petnjica tih starih ljepotica koje dostojanstveno stoje i odolijevaju vremenu koje ih sve više boji borama, oronulošću i patinom.

Upravo im to daje posebnu draž i ljepotu, a pokazuje naš odnos i nezahvalnost prema nama samima. Donji dio od kamena u kojem je bila smještena stoka, tzv. izba a gore, na spratu koji je od drveta je bilo gnijezdno za porodicu, tradicionalnu, sa dosta djece. Sa strane drvene stepenice sa drvenom terasom na samim ulaznim vratima. Ako teresa gleda prema sjeveru, zbog surovih zimskih uslova, ona bi bila drvenim daskama zaštićena da što manje – navijava.

Posmatrajući na desetine ovih kuća, koje su iznjedrile mnoge koji su se otisnuli u inostranstvo, u neke druge gradove, neka druga okruženja, ne može se oduprijeti preplavljujućim osjećajem nostalgije i neke tihe sjete. Ali i po malo ogorčenosti.

Ogorčenosti što nemar njenih nekadašnjih vlasnika i građana Petnjice uopšte, daje vjetar u leđa vremenu da brzim tempom najeda ljepotu ovih starih dama. Priroda već počinje da se sjedinjuje sa njima, polako prekrivajući florom ono što je sazidano ljudskom rukom. Kao da nas podsjeća da smo svi prolazni i da je sve što ostavimo dato vremenu na milost i nemilost.

Da li mora baš tako biti? Naravno da ne mora. Dobro znaju Bihorci da građani zapadnih zemalja imaju poseban odnos, čak i zakonom uređen, prema starim kućama. Svedoci su da, kada treba da se renovira neka takva građevina, njena fasada se “ukoriči” ili ti što bi rekao naš narod – potšprajca jer ne smije ničim da bude narušen njen prvobitni izgled.

To je njihovo kulturno blago. Otuda čuđenje kako da se niko od onih koji to svakodnevno gledaju, nije sjetio pa da nešto slično tako uradi od svog “starog ognjišta” u zavičaju. Čini mi se da vrijeme često uzimamo kao alibi i izgovor za nemar i za sve ono za šta nijesmo bili odgovorni da sačuvamo, za šta nijesmo smatrali da je važno i vrijedno. I to vrijeme na kraju ošamari, osvijesti pravom slikom. A slika je više nego li tužna. Zato ove kuće samo ćute, čekaju propadajući, a na zapadu se u velikom broju preuređuju i adaptiraju za turističku ponudu.

Ako se tome doda da naše stare kuće po Bihoru imaju svoju tradiciju, dušu, karakter, da su dio naše kulture… Zar nije dovoljno razloga da se posvetimo njima. Jer, kultura, tradicija i identitet se ne čuva samo demagogijom i spletom narodnih igara. Ovo je kulturna baština jednog naroda. Barem bi tako trebalo da bude. Pa čak i ove nove kuće, podignute tik uz njih stare, od betona i čelika, sa sve eloksiranom bravarijom, ne mogu da primame i zadrže pogled koliko li one stare.

Sve u svemu, u okrilju Bihora ove ponosne, stare kuće čekaju povratak svoje ”djece” ili neka bolja vremena, nove vlasnike, koji će spriječiti njihovo propadanje i vratiti im stari sjaj. A zeman, zeman se jedino može pobijediti ako čuvamo od zaborava.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

SAMIR RAMDEDOVIĆ: VRATIO SAM SE SA ZAPADA, JER SAM SE TAMO OSJEĆAO KAO STARI PANJ

 

FRANCUSKA PENZIJA ZA VRŠEVSKE DANE – ARIF AJDARPAŠIĆ: “DA SE OVDJE RADI KA’ TAMO MI BI ŽEŠĆI BILI”

0

Na prstima jedne ruke možemo da izbrojimo one Bihorce koji su penziju zaradili u inostrastvu a uživaju u zavičaju.

Još manje je onih koji od novca stečenog van Petnjice, kupuju zemlju na svoju đedovinu. Jedan od rijetkih je Arif Ajdarpašić iz Vrševa.

Starinu od 80 godina smo zatekli na kupljenom imanju kako krči, da iskoristi januarsko sunce. Sa suvom pršutom u ruci i kosijerom preko koljena, sjedi Arif i uživa u pogledu na kupljenu zemlju.

Za zdravlje kaže da ne može bit bolje. Živi sa sinom u Vrševu, a dva druga sina su mu u Belgiji. Sa kosijerom koji je donio iz Francuske, ova starina uživa u penzionerskim danima i francuskoj penziji.

“Batko, oćeš li to da me turiš u novine”, su riječi koje je ovaj “mladić” od 80 ljeta uputio ekipi portala radija.

„Radio sam u Francuskoj 32 godine, a došao sam ovamo jer mi se više sviđa. Ođe kupujem zemlju, a u Azane sam kupio 40 hektara“, kaže Arif.

Na pitanje šta će sa tolikom zemljom, kako i dolikuje nekom koga je život učio odgovara: “Nju neće ni vuk nit `ajduk. Niko je ne može uzet. Još bih kupio. Politika je čudo. Može za pet-šest mjeseci svi da dokrkaju ovamo. Da sam imao zemlju, ne bih išao za Francusku“, kaže Arif Ajdrpašić.

„Pojedem mesa koliko god mogu i dernem litar kisjelog mlijeka, ali odmah trčim da radim. Ode i masnoća i pritisak i nema problema sa šećerom. Sve potrošim radeći. Sad ću ti otić peške gdje ne možeš ni da zamisliš. Radom se održavam“, otkriva na  Arif recept za zdrav život.

Sjeća se Arif dobro te `73 godine kada je, sa svojih 35 godina, otišao iz svog rodnog kraja.

„Nas je Tito poslao tamo na ugovor. Osam autobusa je pošlo sa Balabande kod crkve u Beranama. Tamo je bio Biro. Te pjesme, toga veselja. Pitamo jedan drugog koliko će ko da ostane i uglavnom su odgovarali kako idu po Evropi dva – tri mjeseca da vide šta se radi pa da se vrate. Vratilo se na vr` 15 dana. Tamo je rad veliki, a i vukao je svoj rodni kraj. Pa evo, mene da pošalje u London da živim, ne bih mogao. Samo u svoj rodni kraj. Otišao sam, a ništa imao nijesam. Ni kokošku. Ostavio ženu i četvoro djece, majku bolesnu. Otišao sam da zaradim djeci parče hleba“, sa suzama u očima priča Arif o razlozima svog odlaska u Francusku.

O životu u Francuskoj kaže da je bio dobar ali je teško bilo tamo zaradit.

„Nas dvadeset je otišlo u jednu livnicu. Ugnali nas kao dvadeset ovaca. Tamo prašina, kisjelina, a trupa jer se radi željezo za nuklearne centrale. Kad te tu, moj burazere, nabije, a turiš gasmasku, naočare pa ti uveče ni litar varnike ne pomaže. Promijenim radno mjesto i počnem da radim u šumu. Tako ja ostanem tamo, a uvijek je bio neki razlog. E da kupim zemlje, e da dovedem telefon, e da dovedem vodu, e da napravim kuću i tako. Godinu po godinu, ostanem. Pare sam ulagao ovdje. Željkovao djecu, željkovao ženu, a sve zbog para. Teško se funkcionisalo. Rad u šumi bio je dobar, jedino pogano zbog velikih kiša. Po kiši radim. Niko te ne pita. Da se ovdje radi ka` tamo, mi bi žešći bili. Nemamo mi te ljude koji bi to pritegli, koji bi to poveli računa o poljoprivredi i o šumarstvu. Šest metara sam ja kresao omoru. Ne mogu da se okrenem koliko me ukruti. Sve radim od metra. Ne možeš onoga nadzornog tamo zajebat kad bi crkao. Kamion koji je odgonio drva, po 30 hiljada dotjera sadnica i to moraš sve da zasadiš. Koje sam ja `73 sadio, one sada imju 8-9 kubika. Idem godišnje tamo i znam da obiđem đe sam radio“, kaže Arif koji ide za Francusku da primi penziju.

Nije imao povjerenja u naš bakarski sistem pa, kako on kaže – što je sigurno, sigurno.

„Neću ni da je prebacujem“. Kratka polemika o tome đje je bolje, u Crnoj Gori ili Francuskoj.

„Kažem ja tamo svom nadzornom – ovo ne može da se uradi, a on meni odgovara: gospodine, zasuči rukave pa radi pa češ da zaradiš”, kaže nam Arif i ukazuje nam da je glavni problem kod nas nerad.

“Kupio sam 40 hektara i dajem za 600 eura da se radi. Tamo nema, kako ti onaj tamo naredi tako moraš i da radiš.  Ovudijen, moj druže, nekada nijesi mogao peške da prođeš, a sada dođe utovarna i napravi put“, ističe Arif.

Zahvaljujući Francuskoj podigao je djecu.

„Ja da sam mlađi, držao bih 50 krava. Hvala Titu što nas je poslao za Francusku“, zaključuje Arif, a mi ga ostavljamo da, radeći na svojoj zemlji, uživa u svom kraju.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

BINASA ZVEROTIĆ: “KUPIĆEMO FERARI, A KOLIKO ĆE BITI STAR ZAVISI OD BROJA OVACA KOJE SE OBLIZNE”

DJECA IZ TURSKE NA OMLADINSKOM KAMPUSU U PETNJICI

0

U Bošnjačkom kulturnom centru Sandžak u Petnjici, u sklopu projekta “Upoznajmo zavičaj” na omladinskom kampusu gosti su bila djeca iz turskog grada Inogul iz Elit grupe škole.

“Polaznici Elit grupe škole su izrazili želju da posjete zavičaj svojih predaka. Kao i proteklog ljeta, djeca su imala priliku da uče o bošnjačkoj kulturi, duhovnosti i bosanskom jeziku kao i o svom zavičaju. U narednom periodu nastavićemo da afirmišemo bošnjačku kulturu kroz omladinske kampuse”, kazao je za portal Radija Petnjica Almir Muratović.

Organizatori su Bošnjačka kulturna zajednica i Matica bošnjačka.

ENKO KORAĆ

PROČITAJTE JOŠ:

KENAN RASTODER – PETNJIČANIN KOJI JE ODLOŽIO FAKULTETSKU DIPLOMU I OSNOVAO TRI FARME

BINASA ZVEROTIĆ: “KUPIĆEMO FERARI, A KOLIKO ĆE BITI STAR ZAVISI OD BROJA OVACA KOJE SE OBLIZNE”

0

Binasa Zverotić, vrijedna domaćica, dobitnica opštinske nagrade za stočarstvo u 2019. godini, svoj biznis u Vrševu počela je sa jednom kravom i četiri ovce, a danas posjeduje 15 krava, tri junice, jednog bika i 170 ovaca.

Nagrade koje dobija rezultat su velikog rada i odricanja. Dobitnica je opštinske nagrade za stočarstvo u 2019. godini.

Uz kazan i pečenje rakije, Binasa priča da je prije dvadesetak godina, porodica Zverotić donijela odluku da se ozbiljnije bavi stočarstvom. Motivi su, naravno djeca i želja da porodica ostane na okupu. Nakon dvije decenije, zadovoljni su i ponosni postignutim.

“Kad sam otišla na selo da živim, svi su mi rekli – lipsaće ti i krava i ovca, ali ko radi taj i zaradi. Sve se isplatilo. Sve što posjedujemo stečeno je samo od poljoprivrede. Radili smo i poznaje se. Dug je put do svega ovog. Sin je otišao u Njemačku. Oženio se. Nije otišao zbog posla, otišao je zbog ljubavi, ali ga vuče svoj kraj, radi od mraka do mraka. I tamo je veliki radnik kao što je ovdje bio”, priča Binasa Zverotić.

Mlađi sin je takođe ozenjen. Ćerka se školuje i treća godina medicine.

“Proizvodimo sir, kajmak, jardum, mlijeko, surtku, zatim jagnjeće, teleće, ovčije i juneće meso. Sve što može da se iskoristi proizvodimo u potpunosti. Koliko god da proizvedemo prodamo. Ne možemo da postignemo sve narudžbe, a kvalitet nema premca. Sa marketom “Franca” imamo ugovor, petnaestodnevno isporučujemo sir, kajmak, meso od jagnajdi, teladi…”, ponosno ističe Binasa Zverotić.

Bilo je puno iskušenja kaže ovo vrijedna Vrševka, pa je ponekad i pomislila da odustane, ali uvijk je nalazila motivb da ide dalje.

“Dopao mi se ovaj zakon o neradnoj nedjelji. E kad bi meni neko taj zakon donio! Zimi se radi prvu, drugu i treću smjenu, ovce se jagnje, oko njih ima posla. Ako se gleda biće, ako se ne gleda nema ga. Sa mi je ljeti jedan slobodan dan, samo da se naspavam. Toliko posla imamo, krave se sve muzu, ovce se sve muzu, para koliko god, nikad dosta. Pare nisu problem, para ima, ali samo zasukanih rukava. Ništa ovo nije došlo lako”, nastavlja priču Binasa.

Malo je bilo onih koji su vjerovali da će dijete iz grada znati da se snađe sa poslovima na selu. Zato su joj, kako kaže, i govorili “da će joj lipsat i ta jedna krava”. Ipak, upornošću postigla je sve.

“Ovo što sam započela to mi se svidelo. Radila sam sa porodicom, sa svojom djecom. Bila sam i van Crne Gore, ali ovdje sam gazda samoj  sebi. Radiš, planiraš za šta hoćeš. Ni tamo nije svejedno, ništa nema obešeno. Sve neki njihovi stresovi. Mi radimo kao dragstor, baterije su uvijek pune, ne smiju da budu prazne sa stokom, ta životinja mora da se vidi, ako je gledaš imaš je, ako je ne gledaš nemaš je”, kaže Binasa i dodaje da dosta zemlje uzima pod zakup i to od ljudi koji nisu tu ili koji ne stižu da je obrade.

“Mi im održavamo imanja. Nama dobro, njima dobro. Ne ostanemo im dužni, nešto platimo, nešto sirom, nešto parama, nešto kajmakom i sve su to pare. Imamo dovoljno za svu stoku. Mehanizacija nas je koštala 60.000 eura , traktor, balirka, freza, raonici, plastilica, kultivator, muzalica, drljača – sve što je potrebno u jednom skromnom domaćinstvu. Ministarsvo je učestvovalo dobrim dijelom. Brat mojeg čovjeka pomogao nas je za nabavku mehanizacije sa 10.000 eura. Procedura oko mehanizacije je bilo ogromna. Zamalo smo odustali, ali oni nisu dali da odustanemo, pogurali su nas i jednostavno nisu dali”, kaže Binasa.

Vrijedna Bihorka dodaje da nijedan ministar poljoprivrede nije došao u opštinu Petnjica a da ih nije posjetio. Takođe se hvali saradnjom sa Opštinom Petnjica i službom za selekciju stoke reginalnog centra Berane i Petnjica.

Binasa se žali na to da nedostaje radne snage ali kaže da oni ipak stignu i da izađu, ptošetaju, pođu kod frizera, kozmetičara i ispune obavezu na svadma i veseljima.

“Ranije smo imali radnika, plaćali dnevnice, pokušavali, jer uvijek smo imali veliki broj stoke. Ali tuđa ruka svrab ne češe. Pored tog čobannina ovce idu gdje one hoće. Čobanin je na telefon ili spava i ovce svoju politiku vode. Nije nam se to isplatilo. Danas nema niko ni za dobru paru da radi. Ljeti izalzimo u planinu, u Vrševska brda. Od aprila do novembra na katune. Imamo dva stana i svoju vikendicu”, ponosno priča Binasa.

A na katunima, i pored velikog posla, Binasa kaže da svake godine dočekaju učesnike džipijade. Tako je bilo i prošle godine kada je kod njih ručalo 120 ljudi.

“Željeli smo da ostanemo ovdje i da se borimo i u planu nam je da kupimo ferari, a starost ferarija zavisiće od broja ovaca koje se oblizne”, zaključuje Binasa Zverotić.

ENKO KORAĆ

PROČITAJTE JOŠ:

MEDIN ZVEROTIĆ, NAJMLAĐI ČOBANIN U BIHORU: SA OVCAMA OD CIGLENSKIH PLANINA DO DOLOVA

MEHMED AJDARPAŠIĆ: DOK SE DRUGI SLIKAJU SA DŽIPOVIMA I STAVLJAJU NA FB, JA ĆU OKAČITI OVU SA JAGNJETOM

SAMIR RAMDEDOVIĆ: VRATIO SAM SE SA ZAPADA, JER SAM SE TAMO OSJEĆAO KAO STARI PANJ