FAIZ SOFTIĆ: LUKSEMBURG JE ZEMLJA KOJA IMA SLUHA ZA PISCE KOJI ŽIVE NA NJENOM PROSTORU

0

Književnik Faiz Softić rođen je 1958. godine u Vrbama kod Bijelog Polja. Objavio je knjige poezije „Strašan je zid bez sjene“ i „Čovjek na rasputici“, romane „Pod Kun planinom“ i „Strah od rodne kuće“ i zbirku priča „Čovjek koji kisne“. Roman „Pod Kun planinom“ je doživio tri izdanja i preveden je na francuski jezik.  Softić je zastupljen u čitanci za šesti razred u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Živi u Luksemburgu i Sarajevu kao slobodni umjetnik.

 

Završeno je „Bihorsko kulturno ljeto“. Vi ste u okviru Festivala priče – Zavičajne
staze – Bihor 2016. Osvojili treću nagradu za priču Bijeg. Koliko Vam znači ta nagrada?
– Da, završerna je još jedna manifetacija kulture „Bihorsko kulturno ljeto“ u Petnjici. Ali, zaista, čista menifestacija kulture. Petnjica postaje centar kulturnih zbivanja u regionu i to je za puni respekt. Ono što će mnogima izgledati kao apsurd, ali brend jedne ruralne sredine kakav je „Bihor“ je upravo kultura, koja ima svoje duboko utemeljenje u tradiciji Bihora, ponajprije preko Avda Međedovića, Ćamila Sijarića, Ismeta Rebronje, Džeka Hodžića, a onda i niza mlađih pisaca, slikara, muzičara koji potiču iz ovih krajeva.
Istina, na konkursu za najbolju priču u okviru ovog festivala, odnosno festivala „Zavičajne staze“ moja priča Bijeg je osvojila treće mjesto. Zadovoljan sam, a kako ne bih i bio kada su iz žirija saopštili da je od četrdeset tri prispjele priče deset od njih bilo antologijskih i svaka od njih deset  je podjednako zaslužila da bude prva. Ovaj festival je poprimio konture vrlo ozbiljne manifestacije i to me jako raduje. Ništa od ovoga ne bi bilo da nije velikog entuzijaste i čovjeka od znanja – Mirsada Rastodera koji posjeduje višak energije i kojega bi poželjele sredine kakve su Beograd, ili Sarajevo. Sve velike ideje i programi uglavnom počivaaju na jednom čovjeku, to se i ovdje pokazalo da je tako.

Petnjica je u posljednjih tridesetak dana bila „okupirana“ kulturom. Kako ocjenjujete program Bihorskog kulturnog ljeta?
– Divan je osjećaj kada u jednoj malenoj čaršiji kakva je Petnjica vidite toliko poznatih lica, značajnih u kulturi na prostoru ex- YU. Po broju publike i njihovom interesovanju Petnjica ni za jotu ne zaostaje za velikim sredinama, za velikim gradovima… Razgovarao sam sa ljudima iz Niša, Podgorice, Sarajeva… i svi se oni slažu da u njihovim sredinama kulturni programi nemaju posjećenost kakvu imaju u Petnjici, dakle, publika je stekla povjerenje i ona se ne može varati.

Šta je novo u odnosu na prošlu godinu?

– Nema mnogo novoga, i ne treba. Dovoljno je sve bilo dobro prošle godine da se i nije imalo potrebe za eksperimentima. Očuvati ovaj nivo je zadaća i ovih na kojima leži festival, a i na onima koji će dolaziti i priključivati se organizacionom odboru festivala „Bihorsko kulturno ljeto“

U jednom danu su se dešavale i tri promocije knjiga i autora u Petnjici. Kako ocjenjujete ovoliko novih knjiga na ovako malom prostoru?

– Postoji trend pisanja, hiperprodukcija novih knjiga i tu ima previše prosječnosti ili ispod prosjeka, ali ima i dobrih knjiga, čak odličnih. Zuko Muratović je napisao vrlo dobru knjigu o kulturnom posleniku iz Petnjice, prosvjetnom radniku koji je zadužio ovo mjesto rah. Ibru Pačarizu i to je vrlo pošteno da se ljudimo odaje priznanje na ovaj način. Prije dvije godine izašla je vrlo zapažena knjiga priča  “Međa” Seada Ramdedovića, a ove godine smo imali kulturni događaj pojavljivanjem knjige, pripovijesti “Musina jama” Ćamila Ramdedovića koji nije iznenadio čitalačku publiku i književnu kritiku, već i samoga sebe.

Da li se od pisanja može živjeti?

– Od pisanja mogu nekako živjeti angažirani i posebno kvalitetni pisci. I to se mora imati na umu. Inače, u materijalnom smislu, od pisanja mnogi imaju više štete negoli koristi, ali – postoje ljudi koji su pod velikim dejstvom sopstvene sujete i jednostavno ne mogu da odole izazovu. Postoje ljudi koji ne mogu odoljeti zovu bjeline papira, a onda su, za mnoge, razočarenje neminovna. Pisci su rijetka bića, vrlo rijetka. Prije svega potreban je dar, ali istinski dar… Kada je veliki Bog dijelio ovu nadarenost na njegovom spisku ih je bilo mnogo manje od ovog broja koji danas imamo među nama. Dakle, prvo dar, a onda i nadgradnja koja traži svakodnevno usavršavanje. Bez toga ništa. Ko na to nije spreman neka se mane ćorava posla.

Kako vi uspijevate da stignete na sva mjesta gdje se „dešava“ kultura?

– Ne bih rekao da stižem na sva mjesta, ali se iskreno trudim da me ima tamo gdje se dešava ozbiljna kultura. To sam izabrao za svoj život i to mi predstavlja iskrenu radost. Ne bih mogao živjeti bez čitanja i bez pisanja. Ne znam kako bih preživio da mi se to uskrati. Na koncu, i po tome se čovjek razlikuje od drugih životnih vrsta što u svom bivstvovanju, između ostalog, njeguje i kulturu kako bi popunio mnoge duhovne praznine u svome postojanju. Kao što znate živim u Luksemburgu i vrlo često putujem na književne fistivale širom Evrope. To ne bi bilo moguće da nije Ministarstva kulture Luksemburga i njegovog fonda „FOCUNA“ koji finansijski potpomažu moje odlaske na festivale. I ovaj dolazak na festival „Bihorsko kulturno ljeto“ je u njihovom soponzorstvu, pa im se i ovom prilikom zahvaljujem. Luksemburg je zemlja koja ima sluha za pisce koji žive na njenom prostoru.

Urednik ste revije „Bihor“ koja izlazi u Luksemburgu. Nedavno je izašao jubilarni dvadeseti broj, kada da očekujemo naredni?

– U toku su godišnji odmori, pa se i sam nalazim u tom mentalnom stanju, ali, izaći će na vrijeme, što znači tri mjeseca po izlasku dvadesetog broja. Do sada je svih dvadeset brojeva izlazilo po planu, pa nema razloga da sumnjamo u izlazak i dvadeset prvoga broja.

 

EKIPA RADIJA PETNJICA “ODUVALA” PROTIVNIKE NA TURNIRU U TUTINU

1

Sinoć je počeo turnir u malom fudbalu u Tutinu –  Crvine, koji je okupio 18. ekipa medju kojima je i ekipa Radija Petnjica koja je sinoć zabilježila dvije pobjede u dvije odigrane utakmice.
Ekipa Radija Petnjica je odigrala prvi meč protiv Stupa Company iz Rožaja i slavila rezultatom 3:2. Nakon kratke pauze odigrali su i drugi meč protiv ekipe Dortmund Rožaje rezultatom 7:3.

Za ekipu Radija Petnjica igrali su Eldin Bečić, Boško Bolević, Srđan Čukić, Bojan Jokanović, Anes Mećekukić i Vaso Dubak.

Turnir ima epitet međunarodnog jer na njemu učestvuju ekipe iz okruženja. Ekipa Radija Petnjica je jedan od favorita za osvajanje po onome što su pokazali na terenu i po reakciji mnogobrojnih ljubitelja malog fudbala.
Iz ekipe Radija Petnica ističu da je organizacija na visokom nivou i da će dati sve od sebe da pehar sa ovog turnira završi u njihovim vitrinama i da će time izvršiti dobru promociju Petnjice u susjednoj državi.

D.B. D.R.

 

FUDBALERI PETNJICE POČELI PRIPREME

0

Fudbaleri FK Petnjica su počeli pripreme za predstojeću sezonu u znatno izmijenjenom sastavu. Uz nekoliko igrača, koji su bili okosnica tima i prošle sezone, trener Novo Cimbaljević može da računa na igrače iz kadetske selekcije. Uz četiri igrača koja su stigla iz Berana i jednog iz Bijelog Polja, fudbaleri FK Petnjica se nadaju da će uz malo sportske sreće koja je neophodna u sportu, ove godine konačno ostvariti cilj.

„Naše ambicije su viši rang takmičenja i idemo ka tom cilju. Tim smo znatno rekonstruisali, na neke poteze smo bili prinuđeni, ali smatram da ova ekipa, ako uspijemo da je sačuvamo, može da nas odvede tamo đe i pripadamo a to je viši rang“, kazao je za portal Radija Petnjica trener Cimbaljević.

Selvedin Seljko Muratović je klubu poklonio sportsku opremu i rekvizite za trening i time doprinio da kvalitet treninga bude na zavidnom nivou. Osim fudbalskih lopti, fudbaleri Petnjice su dobili rekvizite za trening, markere, dvije garniture opreme za treniranje. Inače, ovaj nekadašnji igrač FK Petnjica je i ranije pomagao petnjičane, a između ostalog je kupio komplet dresova za kadetsku selekciju.

„Čini mi čast i zadovoljstvo što mogu da pomognem klub za koji sam nekada i sam igrao. Petnjica se voli i svi oni koji dijele emocije i mišljenje sa mnom a u mogućnosti su, treba da pomognu ovaj klub i na taj način im olakšamo put ka višem rangu takmičenja“ izjavio je Selvedin Muratović.

DENIS BOŽOVIĆ

LIČINA DOVODI LUKSEMBURŽANE NA PRIPREME U ULCINJ

0

Rukovodstvo kluba UNION 05 Kayl-Tetange protekle sedmice boravilo je u zvaničnoj posjeti Opštini Ulcinj. Predsjednik kluba Mita Ličina i potpredsjednik Kero Škrijelj još ranije dobili su poziv od predsjednika Opštine Ulcinj Nazifa Cungua da borave u Ulcinju. Oni su sa Cunguom razgovarali o mogućnostima saradnje na polju sporta između pobratimskih gradova Kayl-Tetange i Ulcinja a dogovoreno je da fudbalski klub UNION 05 obavi zimske pripreme u Ulcinju gdje će odigrati kontrolne utakmice sa nekoliko renomiranih klubova iz okruženja.

’’Izuzetno smo zadovoljni sastankom koji smo imali sa predsjednikom Opštine Ulcinj, raduje nas to što ćemo ovdje obaviti zimske pripreme. Odmjerićemo snage sa FK Budućnost i FK Petrovac i to će biti jako dobra prilika da se izmjerimo jer smo napravili korjenite promjene u našem klubu i očekujemo u narednom periodu jako dobre rezultate. Pripreme će se održati od 18.02 do 26.02.2017. a očekujemo da ćemo tada posjetiti i Petnjicu’’, kazao je za portal Radija Petnjica predsjednik kluba UNION 05 Mita Ličina.

DINO RAČIĆ

SAOBRAĆAJNA (NE)KULTURA

Kada sam dobila vozačku dozvolu, mislila sam da mi je to kao neki sertifikat koji dokazuje da znam da vozim. Tada sam samo sa jednim uhom slušala svoje roditelje, jer sam smatrala, da valjda znam da vozim čim su mi dali dozvolu. Da su samostalna vožnja i vožnja u vozilu auto škole različite strane iste medalje prvi put sam shvatila kad sam sa autom krenula u grad. Isčekivala sam taj osjećaj potpune slobode, da mogu da odem gdje hoću i kad hoću. Samo upalim auto i krenem. Ipak, miris slobode je brže prošao nego što sam ja to željela. Na svakom ćošku tablice, iritirajuća svijetla i drugi vozači, koji više nisu bili pažljivi prema meni, kao što su to bili dok je na autu velikim slovima pisalo „auto škola“. Tada sam shvatila, da vozačka dozvola samo atestira da je jedan čovjek sposoban da sam, bez instruktora, dalje uči da vozi auto – ni manje ni više.

Čitajući naslove o incidentima na putu Petnjica-Berane, kao i na drugim putevima širom Crne Gore, pitam se, kako je dobijanje vozačke dozvole na našim područijima shvaćeno. Jeste, svijetski smo prvaci kada je riječ o upozoravanju ostalih vozača od policijskih kontrola,  ali gdje su nam kvaliteti kada je pravilno reagovanje u saobraćaju u pitanju? Jasno mi je, da pojedinima (a sigurno ih ima „malo“ više) prilagođavanje na neki „red“ pada prilično teško, jer su dozvolu dobili preko veze. Sigurno im zbog toga pada teško da se pridržavaju tablicama i upozorenjima pored puta. Možda su i zbog toga tako ignorantni, jer vozačku ipak nisu shvatili kao dozvolu za učenje već kao dozvolu za tumačenje saobraćajnih pravila „po sopstvenoj želji i potrebi“.

Ali nismo ni mi iz dijaspore bolji. Izgleda da naši putevi isto tako pozivaju i nas „strance“ da se malo ludiramo i frajerišemo… Čim pređemo granicu, mozak se prešalta na stand-by i sva pravila, koja su se u po njemačkim, švajcarskim, holanskim ili luksemburškim autoškolama učili, su privremeno za isti mozak ne dostupne…. Ili se  u Luksemburgu isto vozi na sred ceste, iako ima linija koja dijeli istu? Je li to Crna Gora postala prostor bez pravila ili ih svako kroji po svom ćejfu ?

Takvo ponašanje u saobraćaju je prventstveno nesigurno za sebe i druge, niti je kolegijalno… A što je najgore: beskarakterno je i pokazuje, da takve osobe ne paze sebe, niti druge. Ne preuzimaju odgovornost, kad je možda najpotrebnija, a to samo, da bi brže stigli do kuće, da pokažu drugarima kako im auto „leži u krivini“, da zvučnim auspuhom uznemiravaju stanovnike i da brzo voze… Sve dok se nešto ne desi, ali je onda kasno za grižu savjesti.

 

Dakle, iako je za pohvalu što se ceste počinju popravljatiu, čisto sumnjam da će se način vožnje poboljšati. Na protiv, bolji kvalitet puteva će prouzrokovati još bržu vožnju i nesmotretnost prema saobraćaju, a to se samo može spriječiti sa boljim kontrolama i bolnijim kaznama. Ako toga ne bude, onda su mi improvizirane prepreke na putevima u obliku rupa mnogo draže nego nagrađivanje novim asfaltom onih, koji krše pravila.

Da, investirajte u puteve, ali i u radarske kontrole, jer našem narodu uvijek mora po džepu, inače neće naučiti….

 

MUHOVIĆ: DPS OD PETNJICE PRAVI CETINJE

5

Da u vla­da­ju­ćoj ko­a­li­ci­ji u Pet­nji­ci, ko­ju či­ne De­mo­krat­ska par­ti­ja so­ci­ja­li­sta i Bo­šnjač­ka stran­ka, po­sto­je ve­li­ke ne­su­gla­si­ce po­ka­za­la je i prek­si­noć odr­ža­na ma­ni­fe­sta­ci­ja pod na­zi­vom ‘’Bo­šnjač­ka smo­tra fol­klo­ra’’. Na­i­me, na sa­mom po­čet­ku smo­tre pred­sjed­nik lo­kal­nog par­la­men­ta Ad­nan Mu­ho­vić, ko­ji ujed­no oba­vlja i funk­ci­ju pred­sjed­ni­ka OO Bo­šnjač­ke stran­ke, de­mon­stra­tiv­no je na­pu­stio sa­lu Cen­tra za kul­tu­ru u mo­men­tu ka­da su čla­no­vi KUD-a „Bi­hor“ iz Pet­nji­ce na­stu­pi­li sple­tom iga­ra u ko­jem je po­čet­na nu­me­ra bi­la „Cr­no­gor­ski oro“. Mu­ho­vić je na­kon to­ga sa­op­štio da je kraj­nje ne­pri­hva­tlji­vo da smo­tra u Pet­nji­ci, ko­ja no­si na­ziv „bo­šnjač­ka“ po­či­nje po­me­nu­tom nu­me­rom i da je zbog to­ga, u znak pro­te­sta, za­jed­no sa še­fom Od­bor­nič­kog klu­ba Bo­šnjač­ke stran­ke, iza­šao iz sa­le. On je ka­zao da DPS na ovaj na­čin na­sta­vlja da vr­ši asi­mi­la­ci­ju Bo­šnja­ka na pro­sto­ru Bi­ho­ra u na­mje­ri da ih pre­tvo­ri u Cr­no­gor­ce.
-Ja sam de­mon­stra­tiv­no na­pu­stio sa­lu, jer ni­je­sam mo­gao da gle­dam ne­vi­đe­nu bru­ku i vri­je­đa­nje bo­šnjač­kog na­ro­da. To je ura­dio i dio ak­ti­vi­sta na­še stran­ke, jer ovo ni­je bi­lo ve­če cr­no­gor­skog ne­go bo­šnjač­kog fol­klo­ra. Ta­ko je po­no­vo po­ka­za­no da od­re­đe­ne gru­pa­ci­je že­le da ga­ze i gu­še sve što je bo­šnjač­ko u Bi­ho­ru, a iza sve­ga to­ga sto­ji DPS. To ra­de oni isti lju­di ko­ji su u po­sled­nje vri­je­me u vi­še na­vra­ta u Pet­nji­cu do­vo­di­li No­va­ka Ki­li­bar­du ko­ji je svo­je­vre­me­no Bi­hor­ci­ma i Bo­šnja­ci­ma po­ka­zi­vao put za Ana­do­li­ju i Ti­ra­nu. Sve se ovo či­ni s ja­snim ci­ljem da se asi­mi­lu­ju Bo­šnja­ci Bi­o­ho­ra i uto­pe u cr­no­gor­sku kul­tu­ru ko­ja ni­je nji­ho­va. Ovo se ne de­ša­va pr­vi put, jer pod di­rek­ti­vom DPS-a sva­ka ma­ni­fe­sta­ci­ja u Bi­ho­ru po­či­nje sa „Oj ha“ u že­lji da se Pet­nji­ca pre­tvo­ri u Ce­ti­nje – na­gla­sio je Mu­ho­vić.
On je is­ta­kao da je do iz­ra­ža­ja do­šao „ne­vi­đe­ni pol­tro­ni­zam lju­di iz vr­ha pet­njič­kog DPS-a pre­ma ak­tu­el­nom cr­no­gor­skom re­ži­mu“.
-Da je spor­na nu­me­ra emi­to­va­na ne­gdje ka­sni­je, to nam ne bi to­li­ko sme­ta­lo, ali otva­ra­ti smo­tru bo­šnjač­kog fol­klo­ra u Pet­nji­ci cr­no­gor­skim orom ne­vi­đe­ni je pol­tro­ni­zam lju­di iz pet­njič­kog DPS-a pre­ma no­si­o­ci­ma re­ži­ma u Cr­noj Go­ri. Da stvar bu­de još go­ra, pot­pu­no sam si­gu­ran da Mi­lo Đu­ka­no­vić, kao šef re­ži­ma, ne zah­ti­je­va od lju­di iz pet­njič­kog DPS-a da bu­du to­li­ki pol­tro­ni, ne­go oni to ra­de ka­ko bi mu se što vi­še do­dvo­ri­li, za­bo­ra­vlja­ju­ći da na taj na­čin di­rekt­no uda­ra­ju na vri­jed­no­sti sop­stve­nog bo­šnjač­kog na­ro­da. Za raz­li­ku od njih, Bo­šnjač­ka stran­ka je po­ka­za­la da se ni­ko­me ne do­dvo­ra­va, jer su nam na­ci­o­nal­ni in­te­re­si na pr­vom mje­stu – is­ta­kao je Mu­ho­vić.
Iz pet­njič­kog DPS-a ju­če ni­je­smo mo­gli do­bi­ti ni­ka­kav od­go­vor u ve­zi Mu­ho­vi­će­vih op­tu­žbi, pod iz­go­vo­rom da će se o to­me, even­tu­al­no, na­knad­no iz­ja­sni­ti. Pred­sjed­nik op­šti­ne Sa­mir Ago­vić, iz re­do­va DPS-a, otva­ra­ju­ći ‘’Bo­šnjač­ku smo­tru fol­klo­ra’’ ka­zao je da je i ova ma­ni­fe­sta­ci­ja po­ka­za­la da je Pet­nji­ca cen­tar bo­šnjač­ke kul­tu­re ali i pra­vi pri­mjer kako se nje­gu­je mul­ti­kul­tu­ral­nost i mul­ti­e­tnič­nost u Cr­noj Go­ri.
-Ovo je, uz uva­ža­va­nje svih, smo­tra lju­ba­vi, emo­ci­ja i tra­di­ci­je bo­šnjač­kog na­ro­da. Ona do­ka­zu­je da se u Cr­noj Go­ri je­di­no slo­gom i za­jed­ni­štvom mo­že ići na­pri­jed – na­gla­sio je Ago­vić, za­hva­lju­ju­ći Fon­du za za­šti­tu i osta­vri­va­nje ma­njin­skih pra­va, kao i osta­lim spon­zo­ri­ma ko­ji su po­mo­gli odr­ža­va­nje po­me­nu­te ma­ni­fe­sta­ci­je u Pet­nji­ci.
Ne­su­gla­si­ce DPS-a i Bo­šnjač­ke stran­ke, kao ko­a­li­ci­o­nih part­ne­ra u Pet­nji­ci, do­šle su do iz­ra­ža­ja i ne­dav­no ka­da je Ad­nan Mu­ho­vić za­ka­zao ko­me­mo­ra­tiv­nu sjed­ni­cu po­vo­dom obi­lje­ža­va­nja de­ša­va­nja u Sre­bre­ni­ci. Na po­me­nu­tom za­sje­da­nju po­ja­vi­lo se šest od­bor­ni­ka Bo­šnjač­ke stran­ke, od­bor­nik SNP-a Za­im Li­či­na i od­bor­nik SDP-a Re­šad Ras­to­der, dok je pri­su­stvo od­bor­ni­ka DPS- a i So­ci­jal­de­mo­krat­ske stran­ke iz­o­sta­lo. To je iza­zva­lo re­volt Mu­ho­vi­ća, ko­ji je ka­zao da je DPS ovim či­nom po­ka­zao ne­po­što­va­nje i ne­u­va­ža­va­nje žr­ta­va ge­no­ci­da u Sre­bre­ni­ci. S dru­ge stra­ne, pred­sjed­nik OO DPS-a Pet­nji­ca Meh­med Me­ša Adro­vić, sma­trao je da su Mu­ho­vi­će­ve iz­ja­ve pot­pu­no neo­d­mje­re­ne i da on na ovaj na­čin zlo­u­po­tre­blja­va in­sti­tut pred­sjed­ni­ka lo­kal­nog par­la­men­ta. Sva­đe iz­me­đu DPS-a i Bo­šnjač­ke stran­ke u Pet­nji­ci po­če­le su pri­je dvi­je go­di­ne zbog sim­bo­la. Op­štin­ski od­bor Bo­šnjač­ke stran­ke je do­nio od­lu­ku da ras­ki­ne ko­a­li­ci­o­ni spo­ra­zum sa DPS-om, na­vo­de­ći da to či­ni jer pr­vo­bit­no rje­še­nje ni­je pred­vi­đa­lo da se na gr­bu Op­šti­ne Pet­nji­ca na­đe pet­njič­ka dža­mi­ja. Me­đu­tim, pred­sjed­ni­štvo stran­ke ni­je da­lo ze­le­no svje­tlo ta­kvoj od­lu­ci, uz obe­ća­nje da će DPS pri­hva­ti­ti pred­log OO Bo­šnjač­ke stra­nke, što je na kra­ju i is­po­što­va­no.D.J.

Tra­ži smje­nu Si­na­na Ti­ga­nja

Mu­ho­vić je ju­če od pred­sjed­ni­ka op­šti­ne Sa­mi­ra Ago­vi­ća za­tra­žio da hit­no smi­je­ni di­rek­to­ra Cen­tra za kul­tu­ru Si­na­na Ti­ga­nja zbog, ka­ko je na­veo, pro­pu­sta pri­li­kom odr­ža­va­nja ‘’Bo­šnjač­ke smo­tre fol­klo­ra’’.
-Tra­ži­mo da pred­sjed­nik op­šti­ne Sa­mir Ago­vić smi­je­ni di­rek­to­ra Cen­tra za kul­tu­ru Si­na­na Ti­ga­nja ko­ji je di­rekt­no od­go­vo­ran što je na po­čet­ku ve­če­ri KUD „Bi­hor“ na­stu­pio s nu­me­rom ko­ja je umje­sto bo­šnjač­kog fol­klo­ra ve­li­ča­la tra­di­ci­ju i kul­tu­ru cr­no­gor­skog na­ro­da. Uko­li­ko to Ago­vić ne ura­di, on­da je on di­rekt­no umi­je­šan u ovu pri­ču, ko­ja se ti­če asi­mi­la­ci­je bo­šnjač­kog na­ro­da – na­gla­sio je Mu­ho­vić.
Sa­mir Ago­vić i Si­nan Ti­ganj, kao ni od­go­vor­ni iz KUD-a ‘’Bi­hor’’ ju­če ni­je­su od­go­va­ra­li na na­še te­le­fon­ske po­zi­ve.

Bo­gat pro­gram

Smo­tra bo­šnjač­kog fol­klo­ra or­ga­ni­zo­va­na je u okvi­ru ‘’Bi­hor­skog kul­tur­nog lje­ta’’. Na smo­tri su, po­red do­ma­ći­na KUD-a „Bi­hor“, na­stu­pi­li KUD „Je­din­stvo“ iz Sje­ni­ce, Fol­klor­ni an­sambl „Ro­ža­je“, KUD „Plav­sko je­ze­ro“ iz Pla­va, KUD „Vre­lo Rib­ni­ce“ iz Pod­go­ri­ce, kao i estrad­ni umjet­nik Se­u­din Sken­de­ro­vić. To­kom ve­če­ri or­ga­ni­za­to­ri su uru­či­li za­hval­ni­ce za­slu­žnim in­sti­tu­ci­ja­ma i po­je­din­ci­ma ko­ji su da­li do­pri­nos odr­ža­va­nju ma­ni­fe­sta­ci­je.

IZVOR: DAN

PREDSTAVNICI PETNJICE U POSJETI SJENICI

1

Protekle subote u Sjenici je održana smotra folklora u okviru manifestacije ‘’Naša Sjenica 763’’ povodom Dana Sjenice. Učešće na smotri uzelo je KUD Bihor iz Petnjice, koje ima tradicionalno dobre odnose sa Ustanovom kulture iz Sjenice i njihovim Kulturno-umjetničkim društvom. KUD ‘’Bihor’’ se sjeničkoj publici predstavio sa igrom ‘’Šarenika jabuka’’ a pored KUD-a Bihor na manifestaciji se predstavilo još 12 kulturno-umjetničkih društava.

Prilikom dolaska u Sjenicu omladina iz Petnjice je srdačno dočekana od strane svojih vršnjaka, a predstavnicima KUD-a Bihor i Centra za kulturu Petnjica upriličen je doček kod rukovodstva Ustanove kulture Sjenica. Tom prilikom je istaknuta jako dobra saradnja ove dvije ustanove.
Manifestaciju povodom Dana Sjenice posjetio je i predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović sa saradnicima, gdje je srdačno dočekan od strane predstavnika Opštine Sjenica na čelu sa predsjednikom Hazbom Mujovićem. Agović je u neformalnom razgovoru sa predstavnicima lokalne samouprave iz Sjenice razgovarao o mogućnostima saradnje ove dvije opštine i potencijalima.

‘’Sjenica sve više ulaže u turizam i poljoprivredu i svake godine bilježimo rast broja turista, posebno iz inostranstva. Kada su u pitanju Dani Sjenice kao dio turističke ponude tokom ove manifestacije posjetioci će moći da probaju više od stotinu različitih slatkih i slanih pita i da se takmiče tokom degustacije.Uz bogate ukuse, posjetioci će moći da uživaju u zabavnom programu i da razgledaju postavljene štandove sa ćilimima i drugim predmetima narodne radinosti, umjetničim slikama, suvenirima, medom, mliječnim i mesnim prerađevinama. Posetiocima se preporučuje da boravak u sjeničkom kraju upotpune obilaskom čuvene Ledenu pećine i najveće turističke atrakcije – Sjeničkog jezera kao stanište bjeloglavog supa’’, kazali su predstavnici Opštine Sjenica.

DENIS BOŽOVIĆ

 

 

SJUTRA OD 9 DO 12 ČASOVA OBUSTAVA SAOBRAĆAJA NA PUTU PETNJICA-BOR-SAVIN BOR

0

Sjutra će u terminu od 9 do 12 biti obustavljen saobraćaj na putnom pravcu Petnjica-Bor-Savin Bor zbog radova na igradnji vodovoda. Kako su portalu Radija Petnjica kazali iz lokalne uprave, zabrana će trajati tri sata kako bi inžinjerska jedinica Vojske Crne Gore mogla nesmetano da obavlja radove i pri tom ne ugrozi sigurnost građana.

D.B.

OTVORENA IZLOŽBA: BIHOROM KROZ VRIJEME SA ADOM SOFTIĆEM

U holu Centra za kulturu priređena je izložba starih fotografija iz kolekcije Adema Ada Softića, pod nazivom „BIHOROM KROZ VRIJEME 2“. Na izložbi je bilo predstavljeno 30-tak starih fotografija iz Softićeve bogate kolekcije slika kojim su ovjekovječeni ljudi i događaji sa područja Bihora. Softić je izrazio zahvalnost i zadovoljstvo što, od vremena kako je Petnjica povratila status opštine, drugi put priređuje izložbu iz njegove kolekcije starih fotografija sa motivima Bihora.

„Vrijeme je najveća zagonetka svemira. Sadašnjost koju živimo ovako kako živimo, samo je tren i treptaj oka u odnosu na okean prošlosti koji već sledećeg trena ostaje negdje nizvodno od nas da vječno huči i opominje na prolaznost. U svojim mračnim dubinama on krije sve ono što nam je bujica vremena tamo odnijela sa sobom: sve naše male tajne, neostvarene i nedosanjane snove, neispunjene i napola ispunjene želje, ljubavne jade, šum rječnih talasa i predvečernjih povjetaraca, lelujanje trava, tople roditeljske poglede, mirise kose i skrivene dodire ljubljenih uz koje smo rasli, voljeli, nadali se i maštali o budućnosti. Ta budućnost o kojoj su maštale generacije Bihoraca danas je već daleka prošlost, pluskvamperfekat koji traje samo zahvaljujući pričama, fotografijama, sjećanjima i osjećanjima koja one bude u nama. Upravo ta bujica vremena koja neprestano teče i nosi sve pred sobom, dok u njoj, kako-tako, plivamo, plutamo ili tonemo, za mene je uvijek bila veliki izazov. U njenu maticu pokušao sam da postavim svoju malu vršu i njome uhvatim i sačuvam makar djelić onoga čega odavno više nema a što nam je nekada mnogo značilo. Ova postavka samo je moj skromni pokušaj da se otrgne od zaborava u tu malu vršu uhvaćeno vrijeme, predjeli, objekti, događaji, običaji i ljudi iz Bihora i sačuva uspomena na njih za neka buduća vremena i generacije koje dolaze. Fotografija je najbolji način za to jer svaka od njih ima svoju priču od najmanje hiljadu riječi. Oslušnite ih na trenutak, osmotrite, pročitajte i popričajte sa njima i sa sobom“, kazao je između ostalog Adem Ado Softić u pozdravnom govoru.

Na izložbi su se mogle videti fotografije kao što je dozvola Colji Rugovcu iz Petnjice za odlazak do Peći po žito 1924. godine, stare džamije u Bioči i Zatonu 1929., Bihorce iz Petnjice koji na svojim ramenima nose grede od po 50 kilograma 20 kilometara da bi ih prodali na pijaci u Beranama 1935, učenike i nastavnike bihorskih osnovnih škole s kraja tridesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, članove Upravnog odbora ovdašnje Zemljoradničke zadruge iz 1956, predstavnicu Petnjice sa štafetom na proslavi Dana mladosti te iste godine, članove Odbora islamske zajednice Petnjica iz 1964, česmu u centru Petnjice iz 1963, profesora i osnivača KUD-a “Bihor” Ipka Pačariza u ateljeu sa svojim diplomskim radom, akciju prikupljanja pomoći za gradnju kuće Miralema Rastodera koju je organizovao klub Jugoslovena “25. maj” iz Sunderna i njihovog predstavnika Etema Kožara dok mu uručuje prikupljenu pomoć, zatim bihorske žetelice sedamdesetih, sabor na Lađevcu 2. avgusta 1979, radnu akciju kopanja kanala u Radmancima, sedamdesetdvogodišnjeg Hasana Ramdedovića na radnoj akciji rame uz rame sa petnjičkom omladinom, staru zgradu škole i Zdravstvene stanice u Petnjici, doktora Boža Joksimovića na svom radnom mjestu u petnjičkoj ambulanti, izgradnju motela i nove zgrade osnovne škole, proslavu Dana škole u Tucanju od prije nekoliko decenija, prvi pjesnički čas u Petnjici, stare panorame Dašče Rijeke, Ponora i Bora i još mnogo toga.

„Ako vam makar na tren ove fotografije probude uspavana sjećanja i osjećanja prema rodnom kraju i zavičaju, ova izložba ostvarila je svoj cilj“ zaključio je svoj govor autor Ado Softić.

Organizatori izložbe su NVO „Art centar“ i Centar za kulturu Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

 

 

ZAVRŠENO BIHORSKO KULTURNO LJETO

0

Sedmom smotrom folklora a prvom koja je prezentovala tradiciju i kulturu Bošnjaka, spuštena je zavjesa na ovogodišnje „ Bihorsko kulturno ljeto“. Sala Centra za kulturu, koji je bio i organizator smotre, bila je mala da primi sve zainteresovane koji su željeli da uživaju u igri i pjesmi folklornih društava. Pored domaćina KUD „Bihor“, učestvovali su i folklorni ansambl „Rožaje“ iz Rožaja, KUD „Plavsko jezero“ iz Plava, KUD „Jedinstvo“ iz Sjenice, KUD „Vrelo Ribnice“ iz Podgorice, a u pauzi spleta igara folklornih društava, pjevao je Sejo Skenderović. Bilo je u najavi još folklornih ansambala iz okruženja, ali, iz opravdanih razloga nijesu uspjeli da dođu, tako da je petnjička publika ostala uskraćena za njihove koreografije. Prije nego što je počela prezentacija Bošnjačke kulture, prisutnima se obratio predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović koji se zahvalio svima koji su dali doprinos da se obilježi još jedno kulturno ljeto u Bihoru, dodajući da je smotra folklora koja predstavlja tradiciju Bošnjaka zapravo pravi način da se rastane ali ne trajno, uz malu pauzu opet se kreće sa smotrama i manifestacijama ovakvog tipa. Naravno, iskoristio je priliku da se zahvali i direktoru Fonda za ostvarivanje manjinskih prava, Safetu Kurtagiću.

„Bez kulture nema ni naroda, nema ni tradicije, a nema ni civilizacije. Zato jesmo ponosni što smo Bihorci, što imamo sjajne pisce, stvaraoce i istaknute pojedince u svim oblastima, i što želimo da kroz ove programe da afirmišemo njihovo stvaralaštvo, kao ukupno naše nasleđe. Ali, večeras smo se koncentrisali na folklor, na nešto na šta smo svi ponosni u ovom kraju, što baštinimo Bošnjačku kulturu, što baštinimo izvorna bošnjačka kola, koja večeras čine jedno oveliko kolo i što večeras Petnjicu predstavlja da je prijestonica kulture, bošnjačke kulture, ali kulture koja želi da bude integralni dio kulture Crne Gore, Balkana i Evrope, jer nam je to zapravo cilj, da ono što je naše, bude svima blisko, a da bude naša najviša obaveza da afirmišemo, da stvaramo i da sa tim vrijednostima trajemo kao narod“, istakao je Samir Agović.

Ovo je bila i prilika da direktor Centra za kulturu u Petnjici Sinan Tiganj uruči zahvalnice svima koji su dali svoj doprinos za održavanje „Bihorskog kulturnog ljeta“ a među njima i direktoru Fodna za ostvarivanje manjinskih prava Safetu Kurtagiću, kao i brojnim drugim privrednicima i predstavnicima medija koji su pratili „Bihorsko kulturno ljeto“.

DENIS BOŽOVIĆ