Vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke počeli su građani, pomagale su različite vlade i resorna ministarstva, Opština ga godinama najavljivala kao jedan od ključnih projekata, a petnaestak godina kasnije i dalje se postavlja isto pitanje – ko je stvarno odgovoran što Petnjica nema uređen, stabilan i jasan sistem vodosnabdijevanja?
U Petnjici voda nikada nije bila samo komunalna usluga. Ona je godinama političko obećanje, građanska muka, improvizacija, seoski dogovor, projektna dokumentacija, tender koji se čeka, cijev koja puca, voda koja se zamuti i odgovornost koja se uvijek negdje izgubi.
Najbolji primjer za to je vodovod Murovsko vrelo, odnosno Murovske luke, projekat koji je počeo prije petnaestak godina. Počeli su ga sami građani, formirali odbor, uplaćivali novac, prikupljali podršku i vjerovali da će, uz pomoć države i lokalne uprave, riješiti jedno od najvažnijih pitanja za život u ovom dijelu Bihora.
Pomagale su različite vlade, od Đukanovićeve do Markovićeve. Novac je stizao preko resornih ministarstava, uključivala se Opština, građani su čekali, odbori se mijenjali, broj zainteresovanih za priključke rastao, a sistem se u međuvremenu dograđivao, krpio i prilagođavao stvarnosti na terenu.
Petnaestak godina kasnije, vodovod i dalje nije do kraja zaokružen kao stabilan javni sistem. U međuvremenu su se pojavile brojne nepravilnosti, od loše postavljenih cijevi, problematičnih djelova trase, naknadnih improvizacija zbog novih priključaka, do dodatnih ulaganja kako bi voda uopšte stigla do građana.
Ova tema obrađuje se u okviru projekta koji se bavi korupcijom, jer je upravo petnjička voda primjer kako javni interes može godinama ostati zarobljen između građanske inicijative, državnog novca, lokalnih obećanja i sistema u kojem se ne zna dovoljno jasno ko upravlja, ko održava, ko kontroliše, ko naplaćuje i ko odgovara.
Posebno nakon ankete koju je Radio Petnjica objavio, a u kojoj se javio veliki broj građana sa kritikama na račun vodosnabdijevanja, jasno je da ovo više nije samo priča o cijevima već o povjerenju.
VODOVOD KOJI SU POČELI GRAĐANI, A NIKO GA NIJE DOVEO DO KRAJA
Murovsko vrelo je godinama predstavljano kao jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata za više petnjičkih naselja. U taj projekat nijesu ulazili samo dobrovoljni prilozi građana, već i ozbiljna javna sredstva.

Građani su, u početnoj fazi, sami nosili veliki dio posla. Formiran je odbor, prikupljan je novac, ljudi su uplaćivali koliko su mogli, računajući da rade nešto što će ostati generacijama. Kasnije su se uključivale vlade i ministarstva, preko različitih programa i kapitalnih ulaganja, dok je Opština projekat godinama predstavljala kao jedan od prioriteta.
Međutim, ono što je trebalo da bude primjer zajedničkog rada države, lokalne uprave i građana, pretvorilo se u višegodišnju priču bez jasnog kraja. Voda je do pojedinih domaćinstava stigla, ali sistem nije završen onako kako bi javno vodosnabdijevanje moralo biti završeno – tehnički, pravno, finansijski i institucionalno.
U međuvremenu su se mijenjali odbori građana. Mijenjale su se potrebe na terenu. Rasla su naselja i broj priključaka. Rađene su intervencije i improvizacije. Ono što je u početku možda izgledalo kao nužno i privremeno rješenje, vremenom je postalo način funkcionisanja.
I tu počinje glavni problem. Kada nešto traje petnaest godina, kada se u to ulaže javni novac, kada građani plaćaju i čekaju, a sistem i dalje nije potpuno uređen, onda to više nije samo tehnički kvar. To je pitanje odgovornosti.
MUROVSKO VRELO I POPČA: DVA VODOVODA, JEDNA ZBRKA
Direktor Komunalnog preduzeća Petnjica Mithad Cikotić u odgovorima za Radio Petnjica jasno pravi razliku između dva vodovoda. Komunalno, kako navodi, upravlja gradskim vodovodom “Popča”, dok još uvijek ne upravlja novim vodovodom Murovske luke. Prema njegovim riječima, radovi na tom vodovodu se privode kraju i nakon završetka biće predat Komunalnom preduzeću na upravljanje.

Upravo ta rečenica otvara suštinu problema. Ako Komunalno još ne upravlja novim vodovodom, ako se raniji odbori građana više ne pojavljuju kao jasna adresa, ako Opština nema posebno preduzeće Vodovod i kanalizacija, a ako se u praksi za probleme najčešće angažuju predsjednici mjesnih zajednica, pojedinci iz lokalne uprave i građani, onda Petnjica nema samo problem sa vodom, već sa sistemom.
Drugim riječima, vodovod postoji kao projekat. Voda postoji kao potreba. Novac je postojao kao ulaganje. Ali odgovornost nije postavljena kao jasno uređen lanac.
Potpredsjednik Opštine Selvudin Šabotić, kojem su pitanja upućena jer se u praksi često doživljava kao jedna od adresa kojoj se građani obraćaju zbog problema sa vodom, odgovorio je da nema formalnu nadležnost za pomenuti vodovod. Na pitanje da li postoji rješenje, odluka ili zaduženje kojim mu je povjereno staranje o tom sistemu, odgovorio je kratko: “Nema rješenja.”

Ipak, Šabotićevi odgovori ne mogu se čitati kao pokušaj bježanja od problema. Naprotiv, iz onoga što se na terenu zna, njegova uloga više liči na pokušaj da bude neka vrsta mosta između građana, mjesnih zajednica, Opštine i Komunalnog preduzeća. Problem nije u tome što se pojedinci uključuju da pomognu. Problem je što Petnjica i dalje funkcioniše tako da se osnovno pitanje kao što je voda često oslanja na lični angažman, umjesto na jasan institucionalni sistem.
Dodatnu konfuziju stvara i to što se iz dijela Šabotićevih odgovora može zaključiti da je vjerovatno govorio o vodovodu Popča, odnosno sistemu koji formalno jeste vezan za Komunalno preduzeće, a ne o nedovršenom vodovodu Murovsko vrelo/Murovske luke. Upravo ta nepreciznost najbolje pokazuje koliko je pitanje vodosnabdijevanja u Petnjici institucionalno zapetljano.
SISTEM KOJI POČIVA NA DOBROJ VOLJI, A NE NA JASNOJ ODGOVORNOSTI
Najveća tragedija petnjičkog vodosnabdijevanja nije samo to što se vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke gradi petnaestak godina. Nije ni samo to što je stari vodovod Popča dotrajao. Najveći problem je što se u praksi često ne zna gdje prestaje dobra volja, a gdje počinje obaveza.
Predsjednici mjesnih zajednica, pojedini ljudi iz lokalne administracije i građani često su oni koji na terenu pokušavaju da riješe ono što bi morao da rješava uređen sistem. Oni zovu, organizuju, intervenišu, traže rješenja, pokušavaju da smire nezadovoljstvo i obezbijede da voda dođe do domaćinstava.
Ali javno vodosnabdijevanje ne može dugoročno počivati na tome da neko “izađe u susret”. Voda ne može zavisiti od toga ko ima čiji broj telefona, ko je voljan da se uključi, ko će da pritisne ventil, ko će da pozove majstora ili ko će da se dogovori sa građanima.
To može biti privremena pomoć. Ne može biti sistem.
Petnjici je potreban jasan odgovor na nekoliko jednostavnih pitanja: ko upravlja kojim vodovodom, ko vodi evidenciju korisnika, ko odobrava priključke, ko kontroliše tehničku ispravnost, ko naplaćuje, ko ulaže, ko održava i ko odgovara kada vode nema ili kada nije za piće.
Bez tih odgovora, svaka nova rekonstrukcija biće samo još jedna zakrpa na starom problemu.
POPČA: FORMALNI UPRAVLJAČ POSTOJI, ALI VODA ČESTO NIJE ZA PIĆE
Za razliku od Murovskog vrela/Murovskih luka, kod vodovoda Popča formalni upravljač postoji. To je Komunalno preduzeće Petnjica.
Cikotić navodi da postoji Odluka Skupštine o javnom vodosnabdijevanju kojom se uređuje pitanje javnog snabdijevanja vodom, kao i ugovor između Opštine Petnjica i DOO “Komunalna djelatnost” Petnjica, kojim su tom preduzeću povjerene komunalne djelatnosti, među kojima je i upravljanje vodovodom.
Ali formalni upravljač ne znači i stabilan sistem.

Komunalno preduzeće, prema Cikotićevom odgovoru, raspolaže skromnim kapacitetima, posebno tehničkim, i minimalnim brojem zaposlenih. Razlog vidi u malom budžetu, ali i, kako kaže, najnižim cijenama usluga u Crnoj Gori. Uprkos tome, tvrdi da preduzeće uspijeva da odgovori na izazove i pruži komunalne usluge koje se od njega traže.
Međutim, stanje na terenu pokazuje koliko je sistem ranjiv. Popča je vodovod star više od 40 godina. Cikotić priznaje da su kvarovi česti, posebno pucanje ventila u šahtama, zamućenje vode i začepljenja. Zbog toga je, kako navodi, potrebna temeljna rekonstrukcija.
Za rekonstrukciju Popče, prema njegovom odgovoru, postoji projekat vrijedan 500.000 eura. Vlada je, kaže, više puta raspisivala tender, a u Komunalnom očekuju da će se konačno naći izvođač radova.
To znači da i sistem koji formalno ima upravljača funkcioniše na ivici održivosti. Voda sa Popče više puta je bila neispravna za piće, zbog zamućenja, bakterija, problema sa hlorisanjem ili gubitaka na mreži. Građani centra Petnjice i dijela Lagatora zato se često nalaze u apsurdnoj situaciji – imaju gradski vodovod, imaju preduzeće koje njime upravlja, ali nemaju uvijek vodu koju mogu bez straha da piju.
VODOVOD POPČA: 236 KORISNIKA, NEPOUZDANI PRIKLJUČCI I NISKA NAPLATA
Cikotić navodi da Komunalno vodi evidenciju korisnika kroz softver za obračun komunalnih usluga, nakon što je preuzelo dokumentaciju od Mjesne zajednice koja je ranije upravljala vodovodom. Prema tim podacima, ukupan broj korisnika je 236.
Ali i tu postoji problem. Na pitanje koliko je domaćinstava priključeno legalno, a koliko eventualno mimo jasne procedure, Cikotić odgovara da Komunalno nema pouzdan podatak o priključcima mimo procedura, jer je vodovod izgrađen mnogo ranije nego što je osnovano Komunalno preduzeće.
Ako se ne zna pouzdano kako su svi priključci nastajali, ako se sistem godinama širio prije nego što je institucionalno preuzet, ako su naknadno rađene intervencije i improvizacije, onda je teško govoriti o potpuno uređenom javnom vodosnabdijevanju.
Cikotić na pitanje može li se sistem dugoročno održavati bez jasnog gazde, jasne odgovornosti i jasne naplate odgovara da su zakonom i drugim aktima nadležnosti i odgovornosti jasno definisane, ali priznaje da je stepen naplate još uvijek nizak i da se mora popraviti kako bi sistem bio održiv.
To je druga strana ove priče. Nije problem samo u Opštini, Komunalnom ili državi. Problem je i u tome što se godinama stvarala kultura privremenog rješenja Neko se priključi, neko čeka, neko plati, neko ne plati, neko interveniše, neko “izađe u susret”, a sistem ostane bez čvrstih pravila.
U takvom modelu svi su pomalo uključeni, a niko nije do kraja odgovoran.
JOŠ 500.000 EURA ZA REKONSTRUKCIJU, A GRAĐANI I DALJE ČEKAJU
I kod Popče i kod Murovskog vrela/Murovskih luka stalno se vraćamo na isti iznos, oko pola miliona eura.
Šabotić navodi da je za rekonstrukciju i izgradnju novog rezervoara urađena projektna dokumentacija, da je projekat kandidovan i odobren kod Ministarstva za kapitalne projekte, te da se očekuje raspisivanje tendera. Prema njegovom odgovoru, projektom je predviđeno više od 500.000 eura, a novac je planiran državnim kapitalnim budžetom preko resornog ministarstva.
Cikotić, sa druge strane, za Popču navodi da postoji projekat rekonstrukcije vrijedan 500.000 eura i da je Vlada više puta raspisivala tender, ali da se još očekuje izbor izvođača.
Građanima, međutim, sve to zvuči poznato. Još jedan projekat, još jedan tender, još jedno čekanje, još jedno obećanje da će nakon naredne faze biti bolje.
Naravno, rekonstrukcije su neophodne. Niko razuman ne može osporiti potrebu da se Popča obnovi, da se Murovsko vrelo konačno završi i da se izgrade rezervoari, hlorne stanice, ventili i stabilna mreža. Ali pitanje koje ostaje jeste- zašto je došlo do toga da se nakon petnaest godina i tolikih ulaganja opet mora kretati u velike rekonstrukcije da bi sistem uopšte radio kako treba?
Ako se javni novac ulagao godinama, mora se znati šta je njime urađeno. Ako su postojale greške u trasi, cijevima ili izvođenju radova, mora se znati ko ih je odobrio. Ako su se radile improvizacije, mora se znati ko ih je dozvolio. Ako su građani plaćali priključke i učešće, mora se znati šta su za taj novac dobili.
Bez toga, svako novo ulaganje rizikuje da postane samo nastavak stare priče.
PREDSJEDNIK OPŠTINE PONOVO BEZ ODGOVORA
Pitanja o vodosnabdijevanju, Murovskom vrelu, Popči, ulaganjima, odgovornosti Opštine, stanju sistema, kontroli potrošnje javnog novca i planovima za rješavanje problema poslata su i predsjedniku Opštine Petnjica Samiru Agoviću. Odgovori nijesu dostavljeni.

To nije prvi put da predsjednik Opštine ne odgovara na pitanja Radija Petnjica. U temi koja se tiče osnovnog životnog pitanja građana, a posebno u priči u kojoj se pominju javni novac, višegodišnja ulaganja, odbori, nejasne nadležnosti i projekti koji traju duže od decenije, ćutanje predsjednika Opštine ne može biti tretirano kao tehnički detalj. Ono je dio problema.
Jer ako prvi čovjek Opštine ne odgovori na pitanja o vodi, onda građani imaju puno pravo da pitaju kome treba da se obrate.
VODA KAO OGLEDALO PETNJIČKOG SISTEMA
Priča o vodovodima u Petnjici nije samo priča o cijevima, hloru, rezervoarima, tenderima i kvarovima. To je priča o načinu na koji se u malim sredinama godinama upravlja velikim problemima, malo formalno, malo neformalno, malo preko odbora, malo preko Opštine, malo preko Komunalnog, malo preko mjesnih zajednica i najčešće preko strpljenja građana.
Murovsko vrelo pokazuje kako projekat koji su građani počeli iz nužde može postati višegodišnji lavirint bez jasnog kraja. Popča pokazuje da ni formalno upravljanje ne znači mnogo ako je sistem star, tehnički slab i ako voda često nije za piće. A izostanak jasnih odgovora pokazuje da odgovornost u Petnjici i dalje najlakše nestaje baš tamo gdje bi morala biti najvidljivija.
Ova priča se zato ne može svesti na jednog čovjeka, jednu službu ili jedan kvar. Problem je širi. Petnjica nema dovoljno jasno zaokružen sistem vodosnabdijevanja, pa se odgovornost godinama preliva između Opštine, Komunalnog preduzeća, ranijih odbora, mjesnih zajednica, države i građana.
Pojedinci mogu pomagati. Predsjednici mjesnih zajednica mogu posredovati. Ljudi iz lokalne uprave mogu pokušavati da budu most. Komunalno može intervenisati koliko mu kapaciteti dozvoljavaju. Građani mogu čekati, plaćati, zvati i trpjeti.
Ali javno vodosnabdijevanje ne može počivati na dobroj volji.
Građanima Petnjice ne treba više objašnjavati da je vodovod “u završnoj fazi”, da se čeka tender, da je urađena dokumentacija, da je projekat kandidovan, da se očekuje izvođač ili da će sve biti bolje nakon naredne rekonstrukcije. To slušaju petnaest godina. Njima treba voda koja je ispravna za piće.
I treba im ime i prezime onoga ko je odgovoran kada te vode nema.
SAMIR RASTODER

















