NAJNOVIJE OBJAVLJENO

PETNJICA: Prijem učenika koji su dobitnici diplome “LUČA”

0

Opština Petnjica je danas, na čelu sa predsjednikom, Samirom Agovićem, potpredsjednicima Opštine dr Nerminom Muratović i Selvudinom Šabotićem, organizovala tradicionalni prijem dobitnika diplome „LUČA“ iz osnovnih i srednje škole sa teritorije Opštine Petnjica. Tom prilikom su najboljim učenicima uručeni prigodni pokloni u vidu poklon knjige i novčanog iznosa u visini od 100€. Predsjednik Opštine, Samir Agović, se obratio prisutnima i poželio im uspjeh u budućem školovanju. U ime nagrađenih dobitnika diplome „LUČA“, zahvalila se Deila Šabotić, učenica SMŠ Petnjica.

Učenici koji su dobitnici diplome „LUČA“

  1. Dina Agović – „Srednja mješovita škola“ Petnjica
  2. Deila Šabotić – „Srednja mješovita škola“ Petnjica
  3. Sanita Adrović – Osnovna škola „Savin Bor“
  4. Dani Adrović – Osnovna škola „25. maj“
  5. Edvin Adrović – Osnovna škola „25. maj“
  6. Asija Muratović – Osnovna škola „Mahmut Adrović“
  7. Ajša Latić – Osnovna škola „Mahmut Adrović“

 

Agović ugostio maturante SMŠ Petnjica: Uz čestitke za kraj školovanja uručeno im po 100 eura od kompanije Voli

0

Danas je u sali Opštine Petnjica, kod predsjednika Opštine, Samira Agovića, upriličen prijem za 35 maturanata SMŠ Petnjica. U ime Opštine Petnjica, prijemu su prisustvovali i potpredsjednici dr Nermina Muratović i Selvudin Šabotić, i savjetnica iz Kabineta Šejla Šabotić.

Predsjednik Opštine je mladim sugrađanima čestitao u ime Lokalne uprave, svojih saradnika i u svoje lično ime, i poručio im da hrabro zakorače u svijet odraslih, vođeni znanjem i ambicijom.

Uz želje za uspjeh u daljem školovanju i radu, on je podsjetio na mudrost da se trud nad knjigom uvijek višestruko isplati, omogućavajući čovjeku da kroz život korača uspravno i ponosno.

Predsjednik Opštine, Samir Agović, se posebno zahvaljuje kompaniji Voli,  čija je podrška omogućila da se po prvi put realizuje inicijativa da se svim maturantima SMŠ Petnjica uruči poklon od po 100 eura kao podstrek za buduće uspjehe. Kompanija Voli poznata je kao društveno – odgovorna firma u Crnoj Gori, pa nam je posebno zadovoljstvo što je prepoznala potrebu da se afirmišu uspjesi mladih.

Opština Petnjica je uvijek bila naklonjena tome da pravi mostove prijateljstva i saradnje. Odavno je uspostavljena saradnja sa Rastoder Group iz Slovenije – na čelu sa izvršnim direktorom Izetom Rastoderom, pa je zahvaljujući takvom partnerstvu proširen broj prijatelja naše opštine, kroz ostvareno partnerstvo između ove i naše prestižne kompanije Voli.

Svršeni maturanti SMŠ Petnjica su dobili po 100 eura od kompanije Voli, pa se tim povodom predsjednik Opštine, Samir Agović, još jednom,  iskreno zahvaljuje kompaniji u ime roditelja i učenika.

Dragaš na otvaranju CIRED-a Crna Gora: Razmjena iskustava ključ za rješavanje izazova na NN mreži

0

Elektroenergetski sektor nalazi se pred novim izazovima koje donose energetska tranzicija, digitalizacija i sve veća integracija obnovljivih izvora energije, zbog čega stručna saradnja i razmjena iskustava dobijaju poseban značaj.

Izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Zdravko Dragaš govorio je na svečanom otvaranju CIRED Crna Gora, ističući značaj stručne saradnje i razmjene iskustava među ekspertima iz oblasti elektrodistribucije i elektroenergetike.

U svom obraćanju, Dragaš je naglasio da se elektroenergetski sektor danas suočava sa brojnim izazovima koje donosi energetska tranzicija, te da je upravo razmjena znanja i iskustava ključna za njihovo uspješno prevazilaženje. Posebno se osvrnuo na tehničke probleme na niskonaponskoj (NN) mreži, koji su postali izraženiji usled značajnog povećanja broja prozjumera i sve veće integracije obnovljivih izvora energije.

„Ovakvi skupovi pružaju priliku da stručnjaci razmijene iskustva, predstave inovativna rešenja i zajednički rade na unapređenju pouzdanosti i stabilnosti distributivne mreže. Samo kroz saradnju i primjenu najboljih praksi možemo odgovoriti na izazove koje donose nove tehnologije i promjene u načinu proizvodnje i potrošnje električne energije“, poručio je Dragaš.

On je istakao da će zaključci i iskustva predstavljeni na konferenciji biti od posebnog značaja za dalji razvoj elektroenergetske infrastrukture i njeno prilagođavanje savremenim zahtjevima tržišta i korisnika.

U vremenu intenzivnih promjena u energetskom sektoru, stručni skupovi poput CIRED-a predstavljaju važan forum za razmjenu iskustava i unapređenje rešenja koja doprinose sigurnom i pouzdanom funkcionisanju elektroenergetske mreže.

Izvršnom direktoru EPCG uručena je zahvalnica za doprinos organizaciji ovog značajnog događaja.

CIRED Crna Gora, II Savjetovanje o elektrodistributivnim mrežama Crne Gore koje se održava od 15. do 18. juna 2026. godine, okuplja istaknute stručnjake iz elektrodistributivnih organizacija, elektrotehničkih fakulteta i instituta iz Crne Gore i regiona sa ciljem razmjene znanja, iskustava i najboljih praksi u rješavanju aktuelnih izazova u elektroenergetskom sektoru.

VODOVOD BEZ KRAJA I GAZDE: KAKO JE PETNJICA POTROŠILA GODINE, NOVAC I STRPLJENJE GRAĐANA

0

Vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke počeli su građani, pomagale su različite vlade i resorna ministarstva, Opština ga godinama najavljivala kao jedan od ključnih projekata, a petnaestak godina kasnije i dalje se postavlja isto pitanje – ko je stvarno odgovoran što Petnjica nema uređen, stabilan i jasan sistem vodosnabdijevanja?

U Petnjici voda nikada nije bila samo komunalna usluga. Ona je godinama političko obećanje, građanska muka, improvizacija, seoski dogovor, projektna dokumentacija, tender koji se čeka, cijev koja puca, voda koja se zamuti i odgovornost koja se uvijek negdje izgubi.

Najbolji primjer za to je vodovod Murovsko vrelo, odnosno Murovske luke, projekat koji je počeo prije petnaestak godina. Počeli su ga sami građani, formirali odbor, uplaćivali novac, prikupljali podršku i vjerovali da će, uz pomoć države i lokalne uprave, riješiti jedno od najvažnijih pitanja za život u ovom dijelu Bihora.

Pomagale su različite vlade, od Đukanovićeve do Markovićeve. Novac je stizao preko resornih ministarstava, uključivala se Opština, građani su čekali, odbori se mijenjali, broj zainteresovanih za priključke rastao, a sistem se u međuvremenu dograđivao, krpio i prilagođavao stvarnosti na terenu.

Petnaestak godina kasnije, vodovod i dalje nije do kraja zaokružen kao stabilan javni sistem. U međuvremenu su se pojavile brojne nepravilnosti, od loše postavljenih cijevi, problematičnih djelova trase, naknadnih improvizacija zbog novih priključaka, do dodatnih ulaganja kako bi voda uopšte stigla do građana.

Ova tema obrađuje se u okviru projekta koji se bavi korupcijom, jer je upravo petnjička voda primjer kako javni interes može godinama ostati zarobljen između građanske inicijative, državnog novca, lokalnih obećanja i sistema u kojem se ne zna dovoljno jasno ko upravlja, ko održava, ko kontroliše, ko naplaćuje i ko odgovara.

Posebno nakon ankete koju je Radio Petnjica objavio, a u kojoj se javio veliki broj građana sa kritikama na račun vodosnabdijevanja, jasno je da ovo više nije samo priča o cijevima već o povjerenju.

VODOVOD KOJI SU POČELI GRAĐANI, A NIKO GA NIJE DOVEO DO KRAJA

Murovsko vrelo je godinama predstavljano kao jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata za više petnjičkih naselja. U taj projekat nijesu ulazili samo dobrovoljni prilozi građana, već i ozbiljna javna sredstva.

Vodovod Murovsko vrelo

Građani su, u početnoj fazi, sami nosili veliki dio posla. Formiran je odbor, prikupljan je novac, ljudi su uplaćivali koliko su mogli, računajući da rade nešto što će ostati generacijama. Kasnije su se uključivale vlade i ministarstva, preko različitih programa i kapitalnih ulaganja, dok je Opština projekat godinama predstavljala kao jedan od prioriteta.

Međutim, ono što je trebalo da bude primjer zajedničkog rada države, lokalne uprave i građana, pretvorilo se u višegodišnju priču bez jasnog kraja. Voda je do pojedinih domaćinstava stigla, ali sistem nije završen onako kako bi javno vodosnabdijevanje moralo biti završeno – tehnički, pravno, finansijski i institucionalno.

U međuvremenu su se mijenjali odbori građana. Mijenjale su se potrebe na terenu. Rasla su naselja i broj priključaka. Rađene su intervencije i improvizacije. Ono što je u početku možda izgledalo kao nužno i privremeno rješenje, vremenom je postalo način funkcionisanja.

I tu počinje glavni problem. Kada nešto traje petnaest godina, kada se u to ulaže javni novac, kada građani plaćaju i čekaju, a sistem i dalje nije potpuno uređen, onda to više nije samo tehnički kvar. To je pitanje odgovornosti.

MUROVSKO VRELO I POPČA: DVA VODOVODA, JEDNA ZBRKA

Direktor Komunalnog preduzeća Petnjica Mithad Cikotić u odgovorima za Radio Petnjica jasno pravi razliku između dva vodovoda. Komunalno, kako navodi, upravlja gradskim vodovodom “Popča”, dok još uvijek ne upravlja novim vodovodom Murovske luke. Prema njegovim riječima, radovi na tom vodovodu se privode kraju i nakon završetka biće predat Komunalnom preduzeću na upravljanje.

Mithad Cikotić

Upravo ta rečenica otvara suštinu problema. Ako Komunalno još ne upravlja novim vodovodom, ako se raniji odbori građana više ne pojavljuju kao jasna adresa, ako Opština nema posebno preduzeće Vodovod i kanalizacija, a ako se u praksi za probleme najčešće angažuju predsjednici mjesnih zajednica, pojedinci iz lokalne uprave i građani, onda Petnjica nema samo problem sa vodom, već sa sistemom.

Drugim riječima, vodovod postoji kao projekat. Voda postoji kao potreba. Novac je postojao kao ulaganje. Ali odgovornost nije postavljena kao jasno uređen lanac.

Potpredsjednik Opštine Selvudin Šabotić, kojem su pitanja upućena jer se u praksi često doživljava kao jedna od adresa kojoj se građani obraćaju zbog problema sa vodom, odgovorio je da nema formalnu nadležnost za pomenuti vodovod. Na pitanje da li postoji rješenje, odluka ili zaduženje kojim mu je povjereno staranje o tom sistemu, odgovorio je kratko: “Nema rješenja.”

Selvudin Seka Šabotić

Ipak, Šabotićevi odgovori ne mogu se čitati kao pokušaj bježanja od problema. Naprotiv, iz onoga što se na terenu zna, njegova uloga više liči na pokušaj da bude neka vrsta mosta između građana, mjesnih zajednica, Opštine i Komunalnog preduzeća. Problem nije u tome što se pojedinci uključuju da pomognu. Problem je što Petnjica i dalje funkcioniše tako da se osnovno pitanje kao što je voda često oslanja na lični angažman, umjesto na jasan institucionalni sistem.

Dodatnu konfuziju stvara i to što se iz dijela Šabotićevih odgovora može zaključiti da je vjerovatno govorio o vodovodu Popča, odnosno sistemu koji formalno jeste vezan za Komunalno preduzeće, a ne o nedovršenom vodovodu Murovsko vrelo/Murovske luke. Upravo ta nepreciznost najbolje pokazuje koliko je pitanje vodosnabdijevanja u Petnjici institucionalno zapetljano.

SISTEM KOJI POČIVA NA DOBROJ VOLJI, A NE NA JASNOJ ODGOVORNOSTI

Najveća tragedija petnjičkog vodosnabdijevanja nije samo to što se vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke gradi petnaestak godina. Nije ni samo to što je stari vodovod Popča dotrajao. Najveći problem je što se u praksi često ne zna gdje prestaje dobra volja, a gdje počinje obaveza.

Predsjednici mjesnih zajednica, pojedini ljudi iz lokalne administracije i građani često su oni koji na terenu pokušavaju da riješe ono što bi morao da rješava uređen sistem. Oni zovu, organizuju, intervenišu, traže rješenja, pokušavaju da smire nezadovoljstvo i obezbijede da voda dođe do domaćinstava.

Ali javno vodosnabdijevanje ne može dugoročno počivati na tome da neko “izađe u susret”. Voda ne može zavisiti od toga ko ima čiji broj telefona, ko je voljan da se uključi, ko će da pritisne ventil, ko će da pozove majstora ili ko će da se dogovori sa građanima.

To može biti privremena pomoć. Ne može biti sistem.

Petnjici je potreban jasan odgovor na nekoliko jednostavnih pitanja: ko upravlja kojim vodovodom, ko vodi evidenciju korisnika, ko odobrava priključke, ko kontroliše tehničku ispravnost, ko naplaćuje, ko ulaže, ko održava i ko odgovara kada vode nema ili kada nije za piće.

Bez tih odgovora, svaka nova rekonstrukcija biće samo još jedna zakrpa na starom problemu.

POPČA: FORMALNI UPRAVLJAČ POSTOJI, ALI VODA ČESTO NIJE ZA PIĆE

Za razliku od Murovskog vrela/Murovskih luka, kod vodovoda Popča formalni upravljač postoji. To je Komunalno preduzeće Petnjica.

Cikotić navodi da postoji Odluka Skupštine o javnom vodosnabdijevanju kojom se uređuje pitanje javnog snabdijevanja vodom, kao i ugovor između Opštine Petnjica i DOO “Komunalna djelatnost” Petnjica, kojim su tom preduzeću povjerene komunalne djelatnosti, među kojima je i upravljanje vodovodom.

Ali formalni upravljač ne znači i stabilan sistem.

Vodovod Murovsko vrelo

Komunalno preduzeće, prema Cikotićevom odgovoru, raspolaže skromnim kapacitetima, posebno tehničkim, i minimalnim brojem zaposlenih. Razlog vidi u malom budžetu, ali i, kako kaže, najnižim cijenama usluga u Crnoj Gori. Uprkos tome, tvrdi da preduzeće uspijeva da odgovori na izazove i pruži komunalne usluge koje se od njega traže.

Međutim, stanje na terenu pokazuje koliko je sistem ranjiv. Popča je vodovod star više od 40 godina. Cikotić priznaje da su kvarovi česti, posebno pucanje ventila u šahtama, zamućenje vode i začepljenja. Zbog toga je, kako navodi, potrebna temeljna rekonstrukcija.

Za rekonstrukciju Popče, prema njegovom odgovoru, postoji projekat vrijedan 500.000 eura. Vlada je, kaže, više puta raspisivala tender, a u Komunalnom očekuju da će se konačno naći izvođač radova.

To znači da i sistem koji formalno ima upravljača funkcioniše na ivici održivosti. Voda sa Popče više puta je bila neispravna za piće, zbog zamućenja, bakterija, problema sa hlorisanjem ili gubitaka na mreži. Građani centra Petnjice i dijela Lagatora zato se često nalaze u apsurdnoj situaciji – imaju gradski vodovod, imaju preduzeće koje njime upravlja, ali nemaju uvijek vodu koju mogu bez straha da piju.

VODOVOD POPČA: 236 KORISNIKA, NEPOUZDANI PRIKLJUČCI I NISKA NAPLATA

Cikotić navodi da Komunalno vodi evidenciju korisnika kroz softver za obračun komunalnih usluga, nakon što je preuzelo dokumentaciju od Mjesne zajednice koja je ranije upravljala vodovodom. Prema tim podacima, ukupan broj korisnika je 236.

Ali i tu postoji problem. Na pitanje koliko je domaćinstava priključeno legalno, a koliko eventualno mimo jasne procedure, Cikotić odgovara da Komunalno nema pouzdan podatak o priključcima mimo procedura, jer je vodovod izgrađen mnogo ranije nego što je osnovano Komunalno preduzeće.

Ako se ne zna pouzdano kako su svi priključci nastajali, ako se sistem godinama širio prije nego što je institucionalno preuzet, ako su naknadno rađene intervencije i improvizacije, onda je teško govoriti o potpuno uređenom javnom vodosnabdijevanju.

Cikotić na pitanje može li se sistem dugoročno održavati bez jasnog gazde, jasne odgovornosti i jasne naplate odgovara da su zakonom i drugim aktima nadležnosti i odgovornosti jasno definisane, ali priznaje da je stepen naplate još uvijek nizak i da se mora popraviti kako bi sistem bio održiv.

To je druga strana ove priče. Nije problem samo u Opštini, Komunalnom ili državi. Problem je i u tome što se godinama stvarala kultura privremenog rješenja Neko se priključi, neko čeka, neko plati, neko ne plati, neko interveniše, neko “izađe u susret”, a sistem ostane bez čvrstih pravila.

U takvom modelu svi su pomalo uključeni, a niko nije do kraja odgovoran.

JOŠ 500.000 EURA ZA REKONSTRUKCIJU,  A GRAĐANI I DALJE ČEKAJU

I kod Popče i kod Murovskog vrela/Murovskih luka stalno se vraćamo na isti iznos, oko pola miliona eura.

Šabotić navodi da je za rekonstrukciju i izgradnju novog rezervoara urađena projektna dokumentacija, da je projekat kandidovan i odobren kod Ministarstva za kapitalne projekte, te da se očekuje raspisivanje tendera. Prema njegovom odgovoru, projektom je predviđeno više od 500.000 eura, a novac je planiran državnim kapitalnim budžetom preko resornog ministarstva.

Cikotić, sa druge strane, za Popču navodi da postoji projekat rekonstrukcije vrijedan 500.000 eura i da je Vlada više puta raspisivala tender, ali da se još očekuje izbor izvođača.

Građanima, međutim, sve to zvuči poznato. Još jedan projekat, još jedan tender, još jedno čekanje, još jedno obećanje da će nakon naredne faze biti bolje.

Naravno, rekonstrukcije su neophodne. Niko razuman ne može osporiti potrebu da se Popča obnovi, da se Murovsko vrelo konačno završi i da se izgrade rezervoari, hlorne stanice, ventili i stabilna mreža. Ali pitanje koje ostaje jeste- zašto je došlo do toga da se nakon petnaest godina i tolikih ulaganja opet mora kretati u velike rekonstrukcije da bi sistem uopšte radio kako treba?

Ako se javni novac ulagao godinama, mora se znati šta je njime urađeno. Ako su postojale greške u trasi, cijevima ili izvođenju radova, mora se znati ko ih je odobrio. Ako su se radile improvizacije, mora se znati ko ih je dozvolio. Ako su građani plaćali priključke i učešće, mora se znati šta su za taj novac dobili.

Bez toga, svako novo ulaganje rizikuje da postane samo nastavak stare priče.

PREDSJEDNIK OPŠTINE PONOVO BEZ ODGOVORA

Pitanja o vodosnabdijevanju, Murovskom vrelu, Popči, ulaganjima, odgovornosti Opštine, stanju sistema, kontroli potrošnje javnog novca i planovima za rješavanje problema poslata su i predsjedniku Opštine Petnjica Samiru Agoviću. Odgovori nijesu dostavljeni.

Samir Agović

To nije prvi put da predsjednik Opštine ne odgovara na pitanja Radija Petnjica. U temi koja se tiče osnovnog životnog pitanja građana, a posebno u priči u kojoj se pominju javni novac, višegodišnja ulaganja, odbori, nejasne nadležnosti i projekti koji traju duže od decenije, ćutanje predsjednika Opštine ne može biti tretirano kao tehnički detalj. Ono je dio problema.

Jer ako prvi čovjek Opštine ne odgovori na pitanja o vodi, onda građani imaju puno pravo da pitaju kome treba da se obrate.

VODA KAO OGLEDALO PETNJIČKOG SISTEMA

Priča o vodovodima u Petnjici nije samo priča o cijevima, hloru, rezervoarima, tenderima i kvarovima. To je priča o načinu na koji se u malim sredinama godinama upravlja velikim problemima, malo formalno, malo neformalno, malo preko odbora, malo preko Opštine, malo preko Komunalnog, malo preko mjesnih zajednica i najčešće preko strpljenja građana.

Murovsko vrelo pokazuje kako projekat koji su građani počeli iz nužde može postati višegodišnji lavirint bez jasnog kraja. Popča pokazuje da ni formalno upravljanje ne znači mnogo ako je sistem star, tehnički slab i ako voda često nije za piće. A izostanak jasnih odgovora pokazuje da odgovornost u Petnjici i dalje najlakše nestaje baš tamo gdje bi morala biti najvidljivija.

Ova priča se zato ne može svesti na jednog čovjeka, jednu službu ili jedan kvar. Problem je širi. Petnjica nema dovoljno jasno zaokružen sistem vodosnabdijevanja, pa se odgovornost godinama preliva između Opštine, Komunalnog preduzeća, ranijih odbora, mjesnih zajednica, države i građana.

Pojedinci mogu pomagati. Predsjednici mjesnih zajednica mogu posredovati. Ljudi iz lokalne uprave mogu pokušavati da budu most. Komunalno može intervenisati koliko mu kapaciteti dozvoljavaju. Građani mogu čekati, plaćati, zvati i trpjeti.

Ali javno vodosnabdijevanje ne može počivati na dobroj volji.

Građanima Petnjice ne treba više objašnjavati da je vodovod “u završnoj fazi”, da se čeka tender, da je urađena dokumentacija, da je projekat kandidovan, da se očekuje izvođač ili da će sve biti bolje nakon naredne rekonstrukcije. To slušaju petnaest godina. Njima treba voda koja je ispravna za piće.

I treba im ime i prezime onoga ko je odgovoran kada te vode nema.

SAMIR RASTODER

EPCG: Energetska tržišta ulaze u period visoke valatilmosti i viših cijena

0

Energetska tržišta ulaze u period visoke volatilnosti i viših cijena, zato će akumulacija električne energije biti jedan od najvažnijih faktora budućeg razvoja elektroenergetike, a fleksibilnost  ključna za uspješnu integraciju obnovljivih izvora u sistem bez kojih nema održive energetske tranzicije.

To je poručeno sa petog  panela “Novi energetski trendovi”  koji je u okviru simpozijuma energetike EPCG NET, organizovala Elektroprivreda Crne Gore (EPCG).

Dr Dragan Ostojić, član Nadzornog odbora EPS-a ocijenio je da se u analizi energetskog sektora mogu izdvojiti tri ključna trenda.

„Prvi su cijene, drugi se odnosi na tehnologije koje se pojavljuju na tržištu, a treći, o kojem se do sada nije mnogo govorilo, jeste promjena uloge potrošača“, naveo je Ostojić.

„Svi dobro znamo da smo ušli u zonu izuzetno povećane turbulencije i volatilnosti cijena, ali i višeg nivoa cijena. Tokom ove godine vidjeli smo povećanje cijena od oko 50 odsto, kao posljedicu geostrateških i geopolitičkih dešavanja“, rekao je Ostojić.

Kako je pojasnio, ta dešavanja nijesu odvojena od energetskog sektora, jer su mnogi geopolitički procesi direktno povezani sa kretanjima u globalnoj energetici.

„U Evropi je cijena električne energije povezana sa dva faktora cijenom ugljen-dioksida i cijenom gasa“, pojasnio je Ostojić.

„Živimo u vremenu izuzetne volatilnosti cijena energije i možemo očekivati da će one ostati povišene. Cijena nafte od 100 dolara po barelu više se ne posmatra kao nešto nemoguće, a povećana cijena gasa ima direktne posljedice za tržište električne energije“, rekao je Ostojić.

Kako je kazao da energetika nikada nije bila statičan sektor, pojavljuje se veliki broj novih tehnologija koje konkurišu fosilnim gorivima i pokušavaju da pronađu svoje mjesto na tržištu.

„U Evropi je taj proces bio dodatno podstaknut snažnim političkim mjerama, zelenom agendom i političkom podrškom,Danas vidimo veliki prostor za konkurenciju različitih tehnologija u različitim segmentima tržišta“, rekao je Ostojić.

On je naglasio potrebu za akumulacijom električne energije kao jedan od najznačajnijih fenomena.

„Akumulacija električne energije, u različitim formama i u različitim vremenskim dimenzijama, postaje veoma važna za budućnost energetike“, zaključio je Ostojić.

Tehnički direktor Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), Ljubiša Đurković ocijenio je da bez intenzivne izgradnje solarnih i vjetroelektrana nema održive energetske tranzicije.

“Zemlje Zapadnog Balkana nemaju alternativu intenzivnoj izgradnji solarnih elektrana, vjetroelektrana i baterijskih postrojenja za skladištenje električne energije, jer će u suprotnom poslovanje nacionalnih elektroenergetskih kompanija postati neodrživo”, poručio je Đurković.

On je podsjetio da su još 2015. godine potpisani prvi sporazumi koji se tiču principa energetske tranzicije,da su u njima definisani jasni ciljevi, te da je razlika između onoga što je  do 2025. godine urađeno u državama članicama Evropske unije i zemljama Zapadnog Balkana velika.

„Cilj do 2025. godine bio je da ukupna instalisana snaga solarnih elektrana bude 400 gigavata. Taj cilj je premašen  u 2025. godini Evropska unija imala je 406 gigavata instalisane snage solarnih elektrana i 246 gigavata vjetroelektrana“, rekao je Đurković.

Prema njegovim riječima, kada se ti podaci uporede sa rezultatima zemalja Zapadnog Balkana, dolazi se do zaključka da se region, iako je prihvatio agende o energetskoj tranziciji, u praksi suprotstavlja preuzetim obavezama.

„Ukoliko se ne bude sprovodila ova agenda, poslovanje elektroprivreda u zemljama Zapadnog Balkana biće potpuno nemoguće. Zato moramo intenzivno da gradimo solarne elektrane, vjetroelektrane i baterijska postrojenja za skladištenje električne energije. Nema drugog puta“, poručio je Đurković.

On je poručio da je osnovni zadatak elektroprivreda da proizvode dovoljno električne energije i obezbijede snabdijevanje domaćinstava i privrede, ali i da, kao dominantno državne kompanije, pametno upravljaju eventualnim viškovima električne energije i plasiraju ih na berzama po najvišim cijenama.

„Da biste ta dva suštinska cilja mogli da ostvarite, morate da uradite ono što je definisano u agendi“, zaključio je Đurković.

Doc. dr Jelene Stojković sa Elektrotehničkoh fakulteta Beograd,  ocijelia je da je region ušao u fazu energetske tranzicije u kojoj izgradnja obnovljivih izvora energije i dalje predstavlja izazov, ali je njihova integracija u sistem postala još zahtjevnije pitanje.

“Pojam fleksibilnosti sistema će se sve češće pominjati na stručnim skupovima”, poručuje Stojković.

„Tradicionalno smo imali proizvodnju koja je pratila potrošnju. Sada, kada na strani proizvodnje očekujemo mnogo više varijabilnih obnovljivih izvora, koji su teže upravljivi, fleksibilnost moramo da tražimo na strani potrošnje. Upravo tu agregator ima ključnu ulogu“, istakla je Stojković.

Ona je objasnila da agregator pronalazi dodatnu vrijednost u resursima koji već postoje u sistemu, ali su trenutno pasivni.

„Agregator je taj koji pasivne resurse pretvara u aktivne, omogućavajući da oni postanu aktivni potrošači, da učestvuju na tržištu i aktivno doprinose radu sistema“, navela je Stojković.

Kako je dodala, fleksibilnost je i u domaćem zakonodavnom okviru prepoznata kao potrebna, ali se svi izazovi ne mogu rješavati isključivo investicijama u velike elektrane i mrežnu infrastrukturu.

„Nemamo luksuz da sve probleme rješavamo samo investicijama u velike elektrane i mrežu. To je svakako neophodno i sigurno će se raditi u narednom periodu, ali dio rješenja jeste upravo rasuta fleksibilnost, koju agregator može da okupi i ponudi operatoru prenosnog i distributivnog sistema“, rekla je Stojković.

Danijela Aisailović, direktorka Udruženja obnovljivi izvori energije (OIE)  iz Srbije  je govreći o novim energetskim trendovima u toj zemlji, kazala da se se trenutku globalne energetske neizvjesnosti i potrebe za energetskom nezavisnošću donosi regulativa koja usporava buduće projekte.

„Kada bih odgovarala na pitanje koji su novi energetski trendovi u Srbiji, konkretno ne bih znala šta da kažem, jer se dešavaju neke čudne, paradoksalne stvari. U vremenu kada imamo problem sa sigurnošću snabdijevanja, kada imamo svjetsku energetsku neizvjesnost, kada je svima potrebna energetska nezavisnost i novi megavati, mi imamo situaciju da se kod nas donosi regulativa koja stopira buduće projekte“, navela je Aisailović.

Govoreći o problemima sa kojima se investitori suočavaju, kazala je da je u posljednje dvije godine veliki broj njih imao poteškoće u dobijanju dozvola, iako takvi problemi ranije nijesu postojali u toj mjeri.

“Samo u okviru našeg udruženja postoji investitori su  Elektromreži Srbije položili bankarske garancije u vrijednosti od 29 miliona eura”, rekla je Aisilović.

Rigo Villamarín generalni menadžer za Crnu Goru u kompaniji POWER X Japan, ocijenio je da baterijski sistemi predstavljaju jedno od najbržih, najpristupačnijih i najefikasnijih rješenja za stabilizaciju elektroenergetskih mreža.

„Baterijski sistem  je najpristupačniji i najbrži za instalaciju. Izgradnja nove hidroelektrane može trajati i deset godina, uključujući odobrenja, dok se baterijski park od 500 megavata može isporučiti za 12 mjeseci“, rekao je Villamarín.

Prema njegovim riječima, baterije mogu efikasno da odgovore na različite vrste opterećenja  dnevna, sezonska ili ona koja se javljaju na zagušenim tačkama mreže.

„Najvažnije je da baterije danas mogu da donose novac jer baterije mogu da stvore novi izvor prihoda za energetske sisteme i njihove korisnike”, jasan je Villamarin.

Tina Scherf, generalna menadžerka LE Power Germany  ocijenila je da će tranzicija ka zelenom vodoniku postojati, ali da će biti sporija i postepena.

„Imamo strategiju i viziju, ali sada moramo preći na projekte koji se mogu instalirati i koji ne zahtijevaju razvojni ciklus od deset ili petnaest godina“, istakla je Scherf.

„Mi se fokusiramo na manje primjene i na zamjenu sivog vodonika zelenim. To je najjednostavniji pristup, jer se vodonik već koristi u industriji širom svijeta  najčešće u proizvodnji čelika, rafinerijama, fabrikama stakla i sličnim sektorima“, kazala je Scherf.

Ona je ocijenila da se vodonik mora integrisati u projekte obnovljivih izvora energije, navodeći da ga nije moguće razvijati izolovano od energetskog sistema.

„ Ti obnovljivi izvori moraju biti dostupni po što nižoj cijeni“, pojasnila je Scherf.

Kako je dodala, niži troškovi mogu biti rezultat dobre osunčanosti, povoljnih uslova za vjetar, ali i korišćenja perioda negativnih cijena električne energije u Evropi.

“Za za investitore od presudnog značaja je stabilan regulatorni okvir”, ocijenila je Scherf.

„Kao i kod svakog projekta, potreban je regulatorni okvir koji postoji i koji je stabilan. To je ključno za investitore“, poručila je Scherf.

Rukovodilac organizacione jedinice gasnih servisa u Siemens Energy Srbija, Lazar Radovanović ocijenio je da je stabilnost elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije jedno je od ključnih pitanja koje mora biti pažljivo adresirano.

„Danas dolazimo do sistema koji bi, kroz proizvodnu tranziciju, trebalo da integriše veliki broj obnovljivih izvora energije. To unosi potpuno drugačiju dinamiku, jer proizvodnja zavisi od ambijentalnih uslova, pa čak i od hidrologije. Zbog toga je upravljanje takvim sistemima potpuno drugačije“, kazao je Radovanović.

Prema njegovim riječima, raniji konvencionalni sistemi imali su predvidivu proizvodnju, koja se relativno lako planirala na godišnjem ili sezonskom nivou.

„Potrošnja je bila ujednačena i imala je linearan rast. Danas se i na profilu potrošnje vidi velika dinamika, kao i potpuno drugačije navike. Industrija koja je nekada postojala danas je ili u smanjenim kapacitetima ili je na pojedinim mjestima više nema“, rekao je Radovanović.

On je dodao da se, usljed promjena u privredi i navikama potrošača, promijenilo i mjesto na kojem se energija troši, a da dodatnu kompleksnost elektroenergetskom sistemu donose data centri i njihova specifična dinamika potrošnje.

„Kada u tu računicu uključimo i data centre, sa njihovom specifičnom dinamikom potrošnje, možemo reći da se tehnički rizici najviše sumiraju u potrebi obezbjeđivanja stabilnog elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije“, istakao je Radovanović.

On je poručio da se stabilnost elektroenergetskog sistema ne može obezbijediti bez aktivnijeg i preciznijeg planiranja.

„Stabilnost elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije ključno je pitanje koje treba adresirati. Da bi se ona ostvarila, mora se mnogo aktivnije planirati. Danas ne planiramo samo godišnje ili sezonski, već i na nivou mjeseca, dana i sata, a sada se ide i ka 15to minutnom planiranju“, naveo je Radovanović.

Zaključio je da je za uspješno upravljanje tehničkim rizicima od presudnog značaja pravovremeno obezbijediti stabilnost elektroenergetskog sistema u uslovima ubrzane energetske tranzicije.

 

 

 

 

Otvoren simpozijum energetike EPCG NET 2026: Energetska tranzicija šansa za jaču ekonomiju i energetsku nezavisnost

0

Peti Simpozijum energetike – EPCG NET 2026, koji je u Budvi organizovala Elektroprivreda Crne Gore, otvoren je uz poruke da je energetska tranzicija postala centralno razvojno, ekonomsko i bezbjednosno pitanje Crne Gore i regiona, uz jasnu ocjenu da se sektor nalazi u fazi najdubljih strukturnih promjena u posljednjim decenijama.

Na otvaranju je istaknuto da su dekarbonizacija, digitalizacija, razvoj obnovljivih izvora energije i jačanje energetske sigurnosti prestali da budu dugoročni ciljevi i postali svakodnevna realnost koja zahtijeva brze odluke, stabilne politike i snažna investiciona ulaganja.

Izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš poručio je da EPCG NET iz godine u godinu potvrđuje status jednog od najznačajnijih regionalnih energetskih skupova, naglašavajući da energetska tranzicija nije samo tehnički proces, već prilika za strukturno jačanje ekonomije i dugoročnu energetsku nezavisnost države.

On je istakao da Crna Gora ima jasnu evropsku perspektivu i definisane klimatske i energetske ciljeve, te da je odgovornost svih aktera da se ti ciljevi pretvore u konkretne projekte i mjerljive rezultate. Posebno je naglasio da EPCG, kao najveća energetska kompanija u zemlji, ima ključnu ulogu u ukupnom razvoju sistema.

Govoreći o investicionom ciklusu, Dragaš je naveo da kompanija intenzivno ulaže u nove obnovljive izvore energije, modernizaciju postojećih kapaciteta i unapređenje energetske efikasnosti. Posebno je izdvojio projekat vjetroelektrane Gvozd, koji je ocijenio kao prekretnicu u razvoju crnogorske energetike.

Prema njegovim riječima, Gvozd predstavlja novi razvojni ciklus i dokaz da Crna Gora može realizovati kompleksne energetske projekte u skladu sa evropskim standardima. Naglasio je da je riječ o projektu u potpunom vlasništvu EPCG, koji funkcioniše po tržišnim principima i bez subvencija, te da će proizvoditi energiju za oko 25.000 građana.

Dragaš je dodao da značaj ovog projekta prevazilazi same proizvodne efekte, jer potvrđuje kapacitete EPCG da bude nosilac energetske tranzicije i dugoročnog održivog razvoja. On je istakao da Gvozd predstavlja samo dio šireg investicionog ciklusa koji uključuje razvoj solarnih i vjetroprojekata, kao i modernizaciju hidroenergetskog sektora.

Posebno je naglasio da hidroelektrane ostaju temelj energetske stabilnosti Crne Gore, zbog čega su njihova modernizacija i produženje životnog vijeka strateški prioritet kompanije. Takođe je ukazao da energetska tranzicija ne podrazumijeva samo izgradnju novih kapaciteta, već i razvoj mreže, skladištenja energije i savremenih tržišnih modela.

Dragaš je posebno istakao značaj međunarodnih partnerstava, navodeći saradnju sa evropskim finansijskim institucijama i strateškim partnerima kao ključnu za realizaciju velikih projekata. Prema njegovim riječima, takva saradnja donosi nova znanja, tehnologije i finansijske modele, ali i podiže standarde realizacije projekata u Crnoj Gori.

Predsjednik Saveza energetičara, prof. dr Nikola Rajaković, ocijenio je da se energetski sektor nalazi u periodu ubrzanih promjena, uz sve izraženiju povezanost energetike i geopolitike. On je naglasio da savremeni energetski sistem karakteriše snažan tehnološki razvoj, posebno u oblasti solarne i vjetroenergije, kao i baterijskih sistema za skladištenje.

Rajaković je ukazao na sve veći značaj vještačke inteligencije u energetici i nagli rast potrošnje električne energije, posebno u segmentu data centara, naglašavajući da se energetski sistemi suočavaju sa potpuno novim nivoom potražnje. Posebno je izdvojio razvoj nuklearne fuzije kao perspektivnog, ali još uvijek dugoročnog pravca.

On je poručio da se energetski sektor razvija kroz sinergiju tehnologije, regulative i finansija, te da je upravo ta ravnoteža ključ uspješne tranzicije.

Ministar energetike i rudarstva Crne Gore Admir Šahmanović ocijenio je da je EPCG NET prerastao u jednu od najvažnijih regionalnih platformi za razmjenu znanja, investicija i politika u energetskom sektoru. Istakao je da energetika više nije samo pitanje proizvodnje električne energije, već i pitanje ekonomskog razvoja, nacionalne sigurnosti i tehnološke konkurentnosti.

On je naveo da je Crna Gora u prethodnom periodu sprovela značajne reforme, unaprijedila regulatorni okvir i intenzivirala saradnju sa evropskim partnerima i međunarodnim finansijskim institucijama. Posebno je naglasio da se sada ulazi u fazu konkretnih investicija koje se mjere stotinama miliona eura.

Prema njegovim riječima, cilj Crne Gore je da ne bude pasivni posmatrač, već aktivni učesnik evropske energetske tranzicije i regionalno energetsko čvorište.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović istakao je da EPCG ulazi u snažan investicioni ciklus i da ukupni planovi kompanije dostižu oko 4,1 milijardu eura. Naglasio je da se energetska tranzicija mora posmatrati kao razvojna šansa, a ne administrativna obaveza.

On je izdvojio programe Solar 3000+, 5000+ i 10000+, kroz koje je već instalirano više od 100 MW na oko 10.000 krovova, čime se, kako je naveo, mijenja koncept odnosa građana i energetskog sistema. Potrošači postaju aktivni učesnici, dok se lokalna proizvodnja energije sve više decentralizuje.

Đukanović je naveo da EPCG već raspolaže portfeljom od oko 570 MW projekata iz obnovljivih izvora, uz planiranu godišnju proizvodnju od oko 900 GWh, što predstavlja značajan iskorak u odnosu na postojeće hidroenergetske kapacitete.

Posebno je istakao projekte Solar 10000+, izgradnju solarnih elektrana na industrijskim i javnim objektima, kao i razvoj baterijskih sistema za skladištenje energije, koji postaju ključni element stabilnosti sistema u uslovima rasta obnovljivih izvora.

Govoreći o investicijama u toku, Đukanović je naveo modernizaciju hidroelektrana, ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja i razvoj vjetroparkova, uz podršku međunarodnih finansijskih institucija poput EBRD-a i KfW banke.

On je istakao da EPCG planira i dodatne projekte u saradnji sa strateškim partnerima, kao i da je otvorena za različite modele saradnje sa privatnim investitorima, uključujući i otkup projekata u naprednoj fazi razvoja.

U završnim porukama, učesnici su saglasni da energetska tranzicija zahtijeva balansiran pristup, razvoj hidro, solarnih i vjetro kapaciteta, modernizaciju mreže, jačanje skladištenja energije, digitalizaciju sistema i snažnu regionalnu i evropsku integraciju.

Simpozijum EPCG NET 2026 u Budvi tokom naredna dva dana okupiće predstavnike energetskog sektora, institucija, finansijskih organizacija i stručne javnosti iz Crne Gore, regiona i Evrope, sa ciljem definisanja pravaca razvoja energetike u narednom periodu i jačanja saradnje u procesu energetske tranzicije.

 

Budva domaćin jubilarnog EPCG NET 2026: Energetski lideri ponovo na jednom mjestu

0

U organizaciji Elektroprivrede Crne Gore u Budvi će se sjutra počinje jubilarni 5. Simpozijum energetike – EPCG NET 2026, koji će okupiti najznačajnije predstavnike energetskog sektora iz Crne Gore, regiona i Evrope.

Tokom proteklih godina, EPCG NET se profilisao kao jedan od najvažnijih regionalnih skupova posvećenih energetici, a ovogodišnje jubilarno izdanje dodatno potvrđuje njegov značaj kao platforme za razmjenu znanja, iskustava i strateških ideja koje oblikuju budućnost energetskog sektora.

Budva će tokom dva dana ponovo biti mjesto susreta ključnih donosilaca odluka, lidera vodećih energetskih kompanija, predstavnika evropskih i međunarodnih institucija, investitora, finansijskih organizacija, regulatornih tijela i renomiranih stručnjaka iz oblasti energetike. U vremenu ubrzanih tehnoloških promjena i intenzivne energetske tranzicije, EPCG NET 2026 pruža priliku za otvoren dijalog o izazovima i mogućnostima koje stoje pred energetskim sektorom.

Program simpozijuma obuhvatiće niz stručnih panela i diskusija posvećenih temama od presudnog značaja za razvoj energetike u narednom periodu.

Poseban fokus biće stavljen na ulogu Evropske unije u kreiranju stabilnog i podsticajnog investicionog ambijenta, kao i na mogućnosti koje proces evropskih integracija otvara za razvoj energetskog sektora u Crnoj Gori i regionu. Učesnici će razgovarati i o perspektivama razvoja obnovljivih izvora energije, modelima finansiranja zelenih projekata i izazovima koje donosi tranzicija ka održivim energetskim sistemima.

Jedna od centralnih tema biće integracija regionalnog tržišta električne energije, uticaj novih regulatornih okvira, uključujući CBAM mehanizam Evropske unije, kao i globalni trendovi koji mijenjaju način proizvodnje, distribucije i potrošnje energije.

Posebnu pažnju privući će i paneli posvećeni digitalnoj transformaciji energetskog sektora, sa akcentom na primjenu vještačke inteligencije i naprednih tehnoloških rješenja u upravljanju, optimizaciji i razvoju elektroenergetskih sistema.

Jubilarni EPCG NET 2026 još jednom potvrđuje opredijeljenost Elektroprivrede Crne Gore da, zajedno sa partnerima iz zemlje i inostranstva, doprinosi kreiranju održivih razvojnih politika i jačanju regionalne saradnje u oblasti energetike. Kroz povezivanje privrede, institucija, akademske zajednice i međunarodnih organizacija, simpozijum nastavlja da daje značajan doprinos definisanju smjernica za sigurnu, konkurentnu i održivu energetsku budućnost regiona.

EPCG NET 2026, mjesto gdje se susrijeću ideje, investicije i lideri koji oblikuju energetiku budućnosti.

EU mehanizam za CO2 i povezivanje tržišta mijenjaju trgovinu strujom i usmjeravaju region ka bržoj energetskoj tranziciji

0

Budva, PR pres servis – Mehanizam Evropske unije za prilagođavanje cijena ugljenika na granici (CBAM) već poskupljuje izvoz električne energije i mijenja trgovinske tokove u regionu, ali još ne dovodi do stvarnog smanjenja zagađenja, a glavni efekti dekarbonizacije očekuju se tek kroz evropski sistem trgovine emisijama (EU ETS) i punu integraciju tržišta električne energije.

To je ocijenjeno tokom četvrtog panela „Integracija tržišta električne energije i uticaj uvođenja CBAM-a, održanog u okviru petog sipozijuma energetike EPCG NET, koji je organizovala Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) u Budvi.

Energetski stručnjak Martin Martinoski iz Energetske zajednice ocijenio je da su trenutna pravila evropskog mehanizma CBAM i proces integracije tržišta električne energije u praksi međusobno kontradiktorni, zbog čega trpe trgovina i investicije u regionu Zapadnog Balkana.

Prema njegovim riječima, već u prvim mjesecima 2026. godine primjetan je pad uvoza električne energije iz Evropske unije prema Zapadnom Balkanu, dijelom zbog nejasnih pravila tranzita.

„Integracija tržišta i CBAM ne mogu da idu zajedno u sadašnjem obliku. To je činjenica i realnost koju svi vidimo kroz uticaj na trgovinu, investicije i ukupno funkcionisanje tržišta“, rekao je Martinoski.

On je naveo da su trenutno u proceduri u Evropskom parlamentu i Savjetu Evropske unije amandmani kojima bi se unaprijedila CBAM regulativa. Jedna od opcija o kojoj se razgovara jeste da države koje transponuju evropska pravila, budu verifikovane i uključe se u proces integracije tržišta, uz jasan plan uvođenja sistema određivanja cijene ugljenika do 2030. godine, dobiju izuzeće od primjene CBAM-a.

Martinoski je podsjetio da je CBAM prije svega mjera Evropske unije usmjerena na zaštitu evropskih kompanija od nelojalne konkurencije pri uvozu proizvoda, uključujući i električnu energiju.

„Električna energija je na neki način kolateralna šteta. Razmjena električne energije između Zapadnog Balkana i Evropske unije ne utiče značajno na konkurentnost evropske privrede“, kazao je on.

Prema njegovoj ocjeni, najveće negativne posljedice trenutnog modela CBAM-a ne osjećaju države ili elektroprivrede, već investitori u obnovljive izvore energije.

„Najviše su kažnjene investicije u obnovljive izvore energije. Zato je neophodno da se CBAM promijeni kako bi se stvorila jasnija slika i omogućio nastavak ulaganja u obnovljive izvore i trgovinu električnom energijom“, istakao je Martinoski.

Govoreći o koracima koje države regiona treba da preduzmu, on je naglasio da je osnovni prioritet integracija tržišta električne energije.

Kao primjer Martinoski je naveo Crnu Goru, koja je već transponovala paket evropskih pravila za integraciju tržišta električne energije, dok je proces verifikacije u toku.

„Sekretarijat je krajem maja izdao svoje mišljenje i završio procjenu kompletnog paketa. Sada je proces u Briselu, u Generalnom direktoratu za energetiku. Prema proceduri, Evropska komisija ima najviše pet mjeseci da završi svoju procjenu i izda mišljenje“, rekao je Martinoski.

Ukoliko se potvrdi usklađenost sa evropskim pravilima, kako je pojasnio, uslijediće period od 18 mjeseci za testiranje operativnih elemenata potrebnih za povezivanje tržišta.

Martinoski je dodao da države paralelno moraju raditi na uspostavljanju sistema određivanja cijene ugljenika usklađenog sa evropskim pravilima.

Govoreći o efektima postojećeg sistema, Martinoski je rekao da proizvodnja iz termoelektrana uglavnom služi domaćem tržištu, dok se izvoz električne energije iz regiona uglavnom dešava u periodima dobre hidrologije.

„Zapadni Balkan izvozi električnu energiju kada je hidrologija dobra, a kada nije dobra, region uvozi energiju“, rekao je Martinoski.

Zbog toga smatra da bi pravila trebalo mijenjati tako da se, umjesto oslanjanja isključivo na emisije iz fosilnih izvora, uzima u obzir ukupni proizvodni miks, kao i da se olakšaju uslovi za ugovore o kupovini električne energije (PPA) i regionalne sporazume, što bi dodatno podstaklo razvoj obnovljivih izvora energije.

Martinoski je poručio Energetska zajednica poseban fokus stavlja na integraciju tržišta električne energije.

„Naš fokus je market integration. Puno radimo i ulažemo resurse u taj proces“, zaključio je Martinoski, dodajući da je važno da nadležne institucije budu spremne da brzo reaguju nakon dobijanja mišljenja Evropske komisije kako bi operator tržišta i ostale institucije mogle nastaviti aktivnosti na povezivanju tržišta električne energije.

Izvršni direktor SEE CAO-a Filip Marković ocijenio je da razlika u cijenama električne energije između tržišta Evropske unije i zemalja van EU smanjuje atraktivnost uvoza električne energije iz država članica.

Prema njegovim riječima, taj trend bio je posebno izražen tokom prvog kvartala godine, ali je u velikoj mjeri bio uslovljen povoljnim hidrološkim prilikama.

„Hidrološka situacija bila je dobra, pa su države sa značajnim udjelom hidroproizvodnje proizvele veće količine električne energije“, rekao je Marković.

Osvrćući se na analize Energetske zajednice, naveo je da je za potpunu procjenu uticaja potrebno posmatrati više faktora istovremeno, uključujući obim trgovine, cijene električne energije i izvore proizvodnje.

„Za cjelovitiju sliku potrebno je uzeti u obzir sve ove parametre, zbog čega sa nestrpljenjem očekujemo i drugi kvartalni izvještaj“, kazao je Marković.

Smatra da dosadašnji podaci pokazuju da se trgovci prilagođavaju novim tržišnim okolnostima. Iako nije došlo do značajnih promjena u strukturi učesnika na tržištu, primjetno je smanjenje količina električne energije kojima se trguje.

„Struktura kupaca nije se značajno promijenila, ali su se smanjile količine kojima se trguje, kako pojedinačno tako i ukupno“, rekao je Marković.

Govoreći o trgovcima koji raspolažu termoenergetskim portfeljima i koriste koridore prema Evropskoj uniji, Marković je istakao da tržište prekograničnih kapaciteta i dalje omogućava trgovinu.

„Kapacitet predstavlja sredstvo za obavljanje transakcija električne energije i trgovci i dalje ostavljaju prostor za mogućnost trgovine. Međutim, taj prostor je trenutno finansijski znatno manje vrijedan“, naveo je Marković.

Prema njegovim riječima, primjetno je i preusmjeravanje nominovanih tokova električne energije kroz pojedine koridore unutar Evropske unije, kao i preko granice između Albanije i Grčke.

Marković je upozorio da takve promjene povećavaju razliku između planiranih i stvarnih tokova električne energije, što operatorima prenosnih sistema otežava upravljanje mrežom i povećava troškove balansiranja sistema.

Govoreći o dodjeli prekograničnih kapaciteta, naglasio je da operatori prenosnih sistema imaju obavezu da ih dodjeljuju transparentno i nediskriminatorno, u skladu sa usaglašenim pravilima i najboljim evropskim praksama.

„Na tom nivou nema prostora za CBAM izuzeća“, rekao je Marković.

Dodao je da se kao jedna od mogućih mjera za podsticanje razvoja obnovljivih izvora energije i sklapanja ugovora o kupovini električne energije (PPA) razmatrala dugoročnija dodjela kapaciteta, na period duži od jedne godine.

Na kraju je istakao da su ključni koraci za dalje povezivanje tržišta električne energije transpozicija evropskih pravila, integracija tržišta i usklađivanje sa sistemom trgovine emisijama Evropske unije (EU ETS).

„Ako moram da sumiram, rekao bih: transpozicija, integracija i usklađivanje sa EU ETS-om“, zaključio je Marković.

Direktor za trgovinu električnom energijom, GEN-I Slovenija Jan Bohinec kazao je da trgovci električnom energijom snose najveći dio regulatornog rizika koji proizlazi iz primjene CBAM-a, jer su upravo oni odgovorni za troškove povezane sa ovim mehanizmom.

On je naveo da je njegova kompanija značajno promijenila izvore nabavke i poslovne procese kako bi se prilagodila novim pravilima.

Prema njegovim riječima, pripreme za primjenu CBAM-a trajale su više od godinu dana i uključivale su obiman interni projekat.

„Prilagodili smo brojne stvari, uključujući procedure donošenja odluka, carinske deklaracije i internu optimizaciju, odnosno način na koji odlučujemo gdje kupiti električnu energiju i kako je uvesti. Bio je to ogroman napor“, kazao je Bohinec.

Dodao je da usklađivanje sa CBAM-om nije jednostavan proces i da postoji veliki broj izazova koje kompanije moraju riješiti kako bi poslovale u skladu sa novim pravilima.

Govoreći o tržišnim efektima CBAM-a, Bohinec je istakao da trgovci prvenstveno prate ekonomsku logiku i nastoje da obezbijede najpovoljniji dostupni izvor električne energije za svoj portfolio.

„Ako danas želite da uvezete električnu energiju iz zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju, to košta mnogo novca i nema ekonomskog smisla. Zbog toga se aktivira unutrašnje evropsko tržište, čije su cijene trenutno povoljnije, ili se traže niže cijene na granici“, rekao je Bohinec.

Bohinec je govorio i o mogućnostima dokazivanja da električna energija potiče iz obnovljivih izvora. Prema njegovim riječima, trenutno ne postoji jednostavan način da se u svim slučajevima potvrdi porijeklo energije kada se ona isporučuje kroz portfolio različitih proizvodnih izvora.

„Za sada nismo u mogućnosti da to potvrdimo, jer je riječ o portfolio miksu i ne postoji način da se jasno razdvoje obnovljivi i drugi izvori“, rekao je Bohinec.

Dodao je da propisi predviđaju određene mehanizme, uključujući modele ugovora poput CBAM PPA aranžmana, koji omogućavaju dokazivanje porijekla energije, ali da je njihova primjena u praksi složena.

„Postoje opcije, ali je izazov u tome što ih je teško realizovati i sprovesti u praksi. Potrebno je ispuniti konkretne zahtjeve i obezbijediti verifikaciju izvora energije“, zaključio je Bohinec.

Izvršni direktor Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) Ivan Asanović ocijenio je da se kompanija od početka pozicionira kao buduća „zelena tranzitna ruta“ za prenos električne energije, s ciljem da sistem bude spreman za veći obim integracije obnovljivih izvora energije.

Istakao je da je CGES strateški usmjeren na razvoj mreže koja može da prihvati značajne količine električne energije iz obnovljivih izvora.

Međutim, istakao je da je primjena CBAM mehanizma već imala vidljive negativne efekte na tržište.

„CBAM je već napravio značajne i uočljive negativne efekte po sve aspekte. Opao je interes za trgovinu, kao i interes za kapacitete, a naši prihodi su takođe značajno niži“, rekao je Asanović.

On je dodao da, uprkos tome, kompanija ne odustaje od razvojnih planova i investicija u prenosnu mrežu, naglašavajući da je dalji razvoj sistema ključan za evropsku integraciju energetskog sektora.

„Moramo da se prilagodimo i idemo ka potpunoj integraciji u Evropsku uniju. Ne možemo zaustaviti razvoj mreže“, poručio je Aasanović.

Ukazao je i na završetak jednog od ključnih infrastrukturnih projekata – 400 kV dalekovoda Lastva–Pljevlja, dugog više od 160 kilometara, koji je, kako je naveo, među najdužim te vrste u Evropi.

Prema njegovim riječima, kompanija nastavlja rad i na strateškim projektima u saradnji sa italijanskim operatorom prenosnog sistema Terna, uključujući planove za izgradnju drugog podmorskog kabla između Crne Gore i Italije, čime bi se kapacitet postojećeg interkonektora udvostručio.

„Naš cilj je da se realizuje druga žila kabla sa kolegama iz Terne, što bi kapacitet podiglo sa 600 na 1200 megavata“, rekao je Asanović.

On je dodao da je jedan od strateških ciljeva i integracija tržišta električne energije Crne Gore i Italije, što bi, kako je ocijenio, otvorilo dodatne mogućnosti investitorima i proizvođačima električne energije u Crnoj Gori da plasiraju energiju na tržište Evropske unije.

Ocijenio je da CBAM ima negativan uticaj na procese integracije, posebno u državama koje su blizu priključenja evropskom energetskom tržištu.

„Ovo nas je vratilo nekoliko koraka unazad, ali to nije razlog da odustanemo“, poručio je Aasanović.

Govoreći o budućim aktivnostima operatora prenosnog sistema, Asanović je naglasio da će fokus ostati na nastavku procesa integracije tržišta, unapređenju regulative i razvoju infrastrukture.

Dodao je da je transpozicija evropskih pravila ključni preduslov za dalju integraciju, kao i da je prije povezivanja tržišta neophodno uvođenje sistema trgovine emisijama (EU ETS).

Asanović je zaključio da će CGES nastaviti da ulaže u izgradnju prenosne infrastrukture i interkonektora, uz poštovanje visokih ekoloških standarda, kako bi se omogućila dalja integracija energetskog tržišta Crne Gore sa Evropskom unijom.

Direktor Direkcije za trgovinu električnom energijom u Elektroprivredi Crne Gore Luka Prodanović ocijenio je da je uvođenje CBAM mehanizma već uticalo na ubrzanje integracije obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori, ali i da postoje značajni izazovi u finansiranju i sprovođenju zelene tranzicije.

On je naveo da kompanija već duži period realizuje projekte usmjerene na razvoj energije vjetra i sunca, ali da je implementacija CBAM-a dodatno ubrzala fokus na obnovljive izvore.

„Od kada je Evropska unija počela sa implementacijom CBAM mehanizma, značajno je ubrzana integracija obnovljivih izvora energije u naše razvojne planove“, rekao je Prodanović.

Prema njegovim riječima, budući zajednički projekti, uključujući planirane partnerske investicije, predstavljaju dodatni korak u dekarbonizaciji elektroenergetskog sistema Crne Gore, u skladu sa međunarodnim obavezama i ciljevima iz Pariskog sporazuma i nacionalnih energetskih i klimatskih planova do 2030. godine.

Prodanović je istakao da će povećanje udjela obnovljivih izvora dovesti do smanjenja nacionalnog emisijskog faktora, koji se koristi kao osnova za obračun troškova uvoza električne energije u Evropsku uniju u okviru CBAM-a.

„Smanjenje emisijskog faktora može značajno uticati na ukupne troškove uvoznika električne energije“, naveo je Prodanović, dodajući da je poslovna politika EPCG u velikoj mjeri usklađena sa evropskim klimatskim politikama, posebno kroz razvoj solarnih, vjetro i baterijskih sistema.

Govoreći o ulozi Termoelektrane Pljevlja i rudarskog sektora, Prodanović je naglasio da finansijski aspekt nije jedini kriterijum u ocjeni energetskog sistema, ističući da je riječ o djelatnosti od javnog interesa.

Podsjetio je da termoelektrana Pljevlja obezbjeđuje više od 40 odsto ukupne proizvodnje električne energije u Crnoj Gori, podsjećajući da je značajan dio zaposlenih u energetskom i rudarskom sektoru vezan za ovaj kompleks.

Prodanović je ocijenio da je za dalji tok zelene tranzicije ključno usvajanje nove regulative o određivanju cijene ugljenika, uz stav da bi prikupljena sredstva trebalo da ostanu u zemlji i budu usmjerena u investicije u dekarbonizaciju.

„Bez pristupa evropskim fondovima poput Just Transition i Modernisation fonda, veoma je teško sprovoditi zelenu tranziciju“, rekao je Prodanović.

Govoreći o uticaju CBAM-a na poslovanje, Prodanović je pojasnio da je izloženost troškovima najveća u periodima visoke hidrološke proizvodnje, kada Crna Gora ima značajne viškove električne energije za izvoz.

Prema njegovim riječima, u periodima dobre hidrologije proizvodnja hidroelektrana značajno raste, što dovodi do većeg izvoza, uključujući i izvoz prema tržištu Evropske unije koje je obuhvaćeno CBAM-om.

On je naveo da je Crna Gora u ranijem periodu, uz povećanu hidroproizvodnju, ostvarivala značajne izvozne viškove, ali i da dio tih količina sada podleže CBAM troškovima.

Prodanović je dodao da je kompanija nedavno potpisala ugovor o pristupu tržištu koji omogućava plasman viškova električne energije na tržišta Italije i berze u regionu, pri čemu se CBAM troškovi obračunavaju kvartalno i pripisuju odgovarajućim periodima izvoza.

Poručio je da će kompanija nastaviti da usklađuje svoje poslovanje sa evropskim energetskim i klimatskim politikama, uz dalji razvoj projekata u oblasti solarne i vjetroenergije, kao i sistema za skladištenje energije.

Izvršni direktor, BELEN Dejan Drašković ocijenio je da je CBAM mehanizam već imao duboke i dugoročne posljedice na tržište električne energije u regionu Zapadnog Balkana, posebno kroz uticaj na investicije, trgovinske tokove i procese integracije sa Evropskom unijom.

On je naveo da je CBAM uticao na investicione odluke i prije nego što je u potpunosti počeo da proizvodi efekte, jer je, kako je rekao, stvorio regulatornu neizvjesnost koja je otežala finansiranje novih energetskih projekata.

„Strah od CBAM-a uticao je na PPA ugovore i na mogućnost investiranja u nove projekte, jer investitori nijesu mogli da obezbijede finansiranje u uslovima neizvjesnosti“, rekao je Drašković.

Prema njegovim riječima, CBAM je prvobitno trebalo da bude stimulativna mjera koja bi ubrzala integraciju tržišta, ali je u praksi došlo do nesinhronizacije između evropskih institucija i tehničkih tijela koja sprovode market coupling.

On je podsjetio da je bilo više pokušaja da se ukaže na probleme u implementaciji, uključujući komunikaciju sa evropskim institucijama i energetskim udruženjima, ali da tada nije došlo do odlaganja ili prilagođavanja mjere.

Drašković je naveo da analiza kretanja tržišta pokazuje da, uprkos fizičkom protoku električne energije, finansijski tokovi sve više zaobilaze region.

„Energija jeste fizički išla kroz interkonektore, ali finansijski nije prolazila kroz region“, rekao je Drašković, ocjenjujući da je to suprotno cilju evropske energetske integracije.

On je upozorio da je došlo do fragmentacije tržišta i da je Zapadni Balkan u određenoj mjeri postao „izolovan“ u energetskom smislu, iako su, kako je kazao, postojeće studije pokazale da bi integracija regiona u evropsko tržište donijela značajne ekonomske koristi.

Drašković je naveo da su trgovci pronašli alternativne načine poslovanja, uključujući preusmjeravanje trgovine na regionalna tržišta i berze sa većom likvidnošću, dok je izvoz prema EU postao manje atraktivan zbog CBAM troškova.

„Likvidnost na unutrašnjim tržištima Zapadnog Balkana danas je veća nego ranije“, rekao je Drašković, navodeći da je učešće dominantnih tržišnih učesnika, poput elektroprivreda, značajno smanjeno u odnosu na raniji period.

Govoreći o daljim efektima CBAM-a, upozorio je da se mijenja i strategija trgovaca, koji sve češće fokus prebacuju sa izvoza ka EU na regionalnu prodaju i kupovinu energije.

Drašković je ocijenio da postojeći model može uticati i na buduće infrastrukturne investicije, uključujući planove za nove interkonekcije, jer mijenja ekonomske pretpostavke na kojima su projekti zasnovani.

„Problem nije samo u trenutnom modelu, već u tome što dovodi u pitanje i buduće investicije u interkonektore“, smatra Drašković.

On je dodao da su već podnijeti zahtjevi za CBAM izuzeća, kao i da se očekuju dodatne izmjene regulative, posebno u dijelu koji se odnosi na električnu energiju kao specifičan proizvod.

Prema njegovim riječima, očekuje se da će buduće izmjene dovesti do ublažavanja ili redefinisanja CBAM takse, ali i dalje ostaje neizvjesnost u pogledu konačnog modela i eventualnih retroaktivnih obračuna.

Govoreći o procesu integracije tržišta, Drašković je upozorio da postoji ograničen vremenski okvir za naredni korak proširenja i da eventualna kašnjenja mogu pomjeriti čitav proces za dodatnu godinu.

„Ako se ne dobije zeleno svjetlo na vrijeme, rizikujemo pomjeranje procesa za dodatni ciklus“, rekao je Drašković, pozivajući na koordinisan pristup evropskih institucija i regionalnih aktera kako bi se izbjegla dalja odlaganja.

Ocijenio je da je neophodno pronaći rješenje koje će omogućiti nastavak integracije bez dodatnog odlaganja, uz istovremeno očuvanje predvidljivosti za investicije i tržišne učesnike.

Program koordinator, Eko tim Diana Milev Čavor ocijenila je da CBAM mehanizam u kratkom roku još nije proizveo značajne ekološke efekte, ali da već utiče na tržišne tokove i ekonomiku izvoza električne energije iz Crne Gore.

Ona je navela da se efekti CBAM-a u praksi vide kroz promjene u tržišnoj logici, posebno u prekograničnoj trgovini električnom energijom, gdje razlika u cijenama više ne garantuje profitabilnost izvoza zbog dodatnih CBAM troškova.

„Vidjeli smo da CBAM mijenja tržišnu logiku, pa čak i kada postoji razlika u cijeni, izvoz se ne realizuje jer CBAM trošak može poništiti profit“, rekla je Milev Čavor.

Prema njenim riječima, analize Energetske zajednice pokazale su da je u nekim slučajevima razlika u cijeni između Crne Gore i južne Italije iznosila oko 45 eura po megavat satu, ali da to nije bilo dovoljno da se izvoz realizuje u očekivanom obimu zbog dodatnih troškova CBAM-a.

Ona je upozorila da se trenutno koriste određeni faktori u obračunima koji bi mogli biti izmijenjeni u budućim verzijama regulative, što bi dodatno uticalo na visinu CBAM troška.

Govoreći o uticaju na dekarbonizaciju, Milev Čavor je ocijenila da se u kratkom roku još ne bilježi značajno smanjenje proizvodnje električne energije iz uglja niti ubrzana tranzicija.

„Energetska tranzicija još uvijek nije pokrenuta u mjeri u kojoj bi se vidjeli stvarni efekti CBAM-a na smanjenje proizvodnje iz uglja“, navela je Čavor.

Prema njenom mišljenju, CBAM u sadašnjoj formi više predstavlja signal budućih promjena nego instrument koji trenutno ubrzava dekarbonizaciju.

Ona je dodala da bi ključni instrument za stvarne klimatske efekte trebalo da bude EU sistem trgovine emisijama (EU ETS), koji će države regiona morati da primijene nakon pristupanja Evropskoj uniji.

„CBAM može da bude signal, ali stvarni efekti dekarbonizacije će doći kroz EU ETS“, rekla je Milev Čavor.

Podsjetila je da se u Crnoj Gori već priprema nacionalna regulativa o oporezivanju emisija CO2, što bi trebalo da predstavlja prelazni korak ka evropskom sistemu.

Govoreći o dugoročnim efektima, ocijenila je da bi fokus trebalo preusmjeriti na pripreme za EU ETS, imajući u vidu da se očekuje ubrzanje evropske integracije Crne Gore.

„Ono što je sada važno jeste priprema za ETS tržište“, zaključila je Milev Čavor, dodajući da CBAM u postojećem obliku u kratkom roku ne donosi očekivani efekat u pogledu dekarbonizacije, već prvenstveno mijenja tržišno ponašanje učesnika.

EPCG razvija virtuelnu elektranu kao narednu fazu energetske tranzicije

0

Budva, PR pres servis – Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) kao naredni korak energetske tranzicije razvija koncept virtuelne elektrane (VPP), koja bi trebalo da omogući efikasniju integraciju obnovljivih izvora energije i upravljanje fleksibilnošću elektroenergetskog sistema.
To je saopšteno tokom prezentacije „Virtuelna elektrana: platforma za upravljanje fleksibilnošću“, koja je održana u okviru petog simpozijuma energetike EPCG NET, a koji je organizovala EPCG u Budvi.


Tehnički direktoer EPCG Ljubiša Đurković podsjetio je da su osnovni ciljevi energetske tranzicije dekarbonizacija energetskog sektora, povećanje učešća energije iz obnovljivih izvora, unapređenje energetske efikasnosti, smanjenje emisija i usklađivanje sa klimatskom politikom Evropske unije, uz dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine.
Govoreći o dosadašnjim rezultatima, Đurković je istakao da je EPCG u novembru 2022. godine započela razvoj koncepta prozjumera kroz projekte Solari 3000+, Solari 500+ i Solari 5000+.
„Projekti Solari zasnovani na modelu ‘proizvodi gdje trošiš’, koji se pokazao veoma uspješnim, a EU je novom direktivom o ebergetskim svojstvima zgrada potvrdila opravdanost primjene takvog modela.
Krovovi objekata postali su kapaciteti za proizvodnju električne energije, dok su potrošači postali i proizvođači energije prozjumeri“, rekao je Đurković.
Prema njegovim riječima, zahvaljujući realizaciji ovih projekata, Crna Gora danas ima više od 10.000 prozjumera sa ukupno instaliranih oko 100 MW snage, koji godišnje proizvode približno 135 GWh električne energije.
On je naveo da su koristi od projekata višestruke – od stabilnijih i decentralizovanih izvora energije za elektroenergetski sistem do smanjenja troškova električne energije za domaćinstva nakon perioda otplate fotonaponskih sistema, koji u prosjeku traje šest do sedam godina.
Đurković je istakao da je kroz projekte Solari EPCG stekla značajna iskustva u upravljanju procesima vezanim za prozjumere, kao i da su formirani stručni timovi koji danas učestvuju u izgradnji velikih solarnih elektrana.
Prema njegovim riječima, do kraja 2027. godine očekuje se da solarne i vjetroelektrane u Crnoj Gori proizvode oko 500 GWh električne energije godišnje.
Govoreći o narednoj fazi energetske tranzicije, Đurković je naglasio da je ključno pitanje kako skladištiti energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora i kako je efikasno integrisati u distributivnu i prenosnu mrežu.
„Jedan od trendova koji je sve popularniji u zemljama Evropske unije jeste razvoj virtuelnih elektrana“, rekao je on.
Virtuelna elektrana ne proizvodi energiju na jednoj lokaciji, već objedinjeno upravlja solarnim elektranama, baterijskim sistemima za skladištenje energije, punjačima za električna vozila, fleksibilnom potrošnjom i drugim distribuiranim energetskim resursima.
Inženjer u Direkciji za OIE EPCG Vuk Kasalica predstavio je koncept platforme za upravljanje fleksibilnošću, ističući da je cilj prelazak sa samog procesa proizvodnje električne energije na upravljanje fleksibilnim energetskim resursima.
Kako je objasnio, distributivne trafostanice i traforeoni više nijesu samo mjesta potrošnje električne energije, već postaju aktivna čvorišta u kojima se pojavljuju prozjumeri, baterijski sistemi i punjači za električna vozila.
To, kako je naveo, donosi nove izazove za distributivnu mrežu, poput povratnog toka električne energije prema srednjem naponu, problema sa naponskim prilikama i dodatnih opterećenja usljed razvoja elektromobilnosti.
„Te izazove ne posmatramo kao prepreku, već kao priliku za stvaranje novih resursa fleksibilnosti i nove vrijednosti za elektroenergetski sistem“, rekao je Kasalica.
Prema njegovim riječima, fizički sloj buduće platforme činiće prozjumeri, baterijski sistemi, punjači za električna vozila i drugi upravljivi potrošači, dok je za njihovo efikasno povezivanje ključna stabilna komunikacija i stalni nadzor stanja u mreži.
Kasalica je objasnio da je aplikativni sloj zamišljen kao sistem više povezanih podsistema, među kojima su DERMS, zadužen za upravljanje mrežnim ograničenjima i sigurnost sistema, i virtuelna elektrana kao agregator svih resursa unutar određenog traforeona.
Predstavljena je i razvojna mapa projekta koja predviđa pet faza.
Prva faza obuhvata pilot implementaciju baterijskih sistema i punjača za električna vozila, s ciljem provjere njihovog doprinosa radu mreže u realnim uslovima.
Druga faza predviđa optimizaciju i napredno upravljanje resursima kroz povezivanje sistema, definisanje pravila upravljanja i prelazak sa upravljanja pojedinačnim uređajima na upravljanje lokalnom mrežom.
Treća faza odnosi se na širenje projekta na veći broj trafostanica uz standardizaciju opreme, komunikacije i načina upravljanja.
U četvrtoj fazi planirano je formiranje virtuelne elektrane objedinjavanjem baterija, prozjumera, punjača za električna vozila i drugih resursa u centralnu platformu.
Peta faza podrazumijeva tržišnu integraciju i monetizaciju fleksibilnosti kroz smanjenje vršnih opterećenja, balansiranje sistema, pružanje pomoćnih usluga i razvoj novih poslovnih modela u skladu sa regulativom.
Kasalica je rekao da će se uspjeh projekta mjeriti tehničkim, operativnim, ekonomskim i društvenim efektima, uključujući unapređenje rada mreže, veću digitalizaciju i podršku energetskoj tranziciji Crne Gore.
„Prozjumeri, baterije i punjači za električna vozila već imaju vrijednost, ali njihova puna sistemska vrijednost nastaje tek kada se povežu, mjere i koordinisano upravljaju“, poručio je Kasalica.

EPCG: Vjetroelektrana Gvozd već je proizvela oko 10,5 odsto planirane godišnje proizvodnje

0

Od puštanja u rad 9.maja do danas, vjetroelektrana Gvozd proizvela je oko 10,5 odsto planirane godišnje proizvodnje, čime se potvrđuje značaj ovog projekta za energetski sistem Crne Gore.

To je saopšteno tokom prezentacije „Projekat VE Gvozd: od ideje do relaziacije“, koja je održana u okviru petog Simpozijuma energetike EPCG NET, u organizaciji Elektroprivrede Crne Gore, u Budvi.

„U tome nam je značajno pomogao mjesec maj, koji je bio iznad prosjeka. Međutim, da bi proizvodnja u maju uopšte bila moguća, bilo je potrebno proći kroz veoma zahtjevan i složen proces“, rekao je Nikola Vukotić projketni menadzer vjetroelektrane Gvozd.

„Ovo je projekat na kojem smo radili tokom dvije zime i dva proljeća, na lokaciji koja se nalazi na oko 1.600 metara nadmorske visine“, naveo je Vukotić.

Marija Mrdak, odgovorni inženjer za elektro radove, rekla je da je projekat vjetroelektrane Gvozd razvijan na osnovu detaljnih analiza vjetroresursa, energetskog potencijala, tržišta i poslovnog modela.

„Sa završetkom dalekovoda Gvozd–Nikšić biće obezbijeđena pouzdanija mreža i sigurniji plasman energije iz vjetroelektrana Gvozd i Krnovo“, saopštila je Mrdak.

„U studiji procjene vjetra korišćeni su rezultati sa četiri mjerna mjesta, dok su za modelovanje turbina korišćeni rezultati sa dva mjerna mjesta. Na osnovu tih analiza planirana je ugradnja turbina proizvođača Nordex, tipa N163“, kazala je Mrdak.

„Veza vjetroelektrane Gvozd sa elektroenergetskim sistemom realizuje se preko novoizgrađene trafostanice 33/110 kV Gvozd i dva dalekovoda Gvozd–Krnovo i Gvozd–Nikšić. Završetkom dalekovoda Gvozd–Nikšić biće postignut princip N-1 sigurnosti i zaokružena prstenasta konfiguracija preko trafostanice Nikšić“, navela je Mrdak tokom prezentacije.

„Na taj način dobićemo pouzdaniju mrežu, ali i pouzdaniji plasman energije kako iz vjetroelektrane Gvozd, tako i iz vjetroelektrane Krnovo. Povezivanje turbina sa samom vjetroelektranom realizovano je kablovski, kroz dvije grupe, odnosno dva ulaza u trafostanicu“, rekla je Mrdak.

Dušan Mijušković, odgovorni inženjer za građevinske radove, rekao je da su građevinski radovi na vjetroparku Gvozd počeli 6. decembra 2024. godine.

„Obuhvatili su izgradnju pristupnih puteva, platoa za montažu turbina, temelja vjetroturbina, dalekovodne i podzemne kablovske infrastrukture, kao i radove na trafostanicama Gvozd i Krnovo“, rekao je Mijušković.

„Kada je riječ o izgradnji puteva i platoa, utrošeno je više od 140 hiljada kubnih metara kamenog i tamponskog materijala za zamjenu podtla i izgradnju tamponskih slojeva. Za potrebe jednog temelja vjetroturbine ugrađeno je više od 111 tona armature i više od 800 kubnih metara betona, a betoniranja su trajala i duže od 20 sati“, kazao je Mijušković.

On je rekao da je za montažu vjetroagregata bila zadužena kompanija Nordex.

„Ukupna visina turbine iznosi 194,5 metara, dok je prečnik elise 163 metra. Turbina se sastoji od stuba visine 109,79 metara, gondole, rotora i tri lopatice pojedinačne dužine 81,5 metara“, naveo je Mijušković.

„Kada je riječ o transportu, najzahtjevniji je bio transport lopatica, zbog njihove dužine od 81,5 metara, dok je po težini najzahtjevnija bila donja sekcija stuba, koja ima oko 80 tona“, rekao je Mijušković.

Prema njegovim riječima, u okviru projekta realizovani su i radovi na trafostanicama Krnovo i Gvozd, kao i na dalekovodu 110 kV Gvozd–Krnovo, dužine 3.125 metara, na kojem je postavljeno 15 stubova,devet nosećih i šest zateznih.