NAJNOVIJE OBJAVLJENO

VRATIO SE IZ HOLANDIJE DA ULAŽE U JAVOROVU, ALI INVESTICIJA STOJI NA MAKADAMU: ŠKRIJELJ TRAŽI PUT, VODU, STRUJU I ODGOVOR OPŠTINE

Radio Petnjica
-
0
VRATIO SE IZ HOLANDIJE DA ULAŽE U JAVOROVU, ALI INVESTICIJA STOJI NA MAKADAMU: ŠKRIJELJ TRAŽI PUT, VODU, STRUJU I ODGOVOR OPŠTINE

Priča o iseljavanju iz Petnjice godinama se uglavnom završava na istom mjestu – ljudi odlaze, sela ostaju praznija, a kada se govori o mogućem preokretu, gotovo po pravilu se pogleda prema dijaspori i ponovi da bi naši ljudi iz inostranstva trebalo da ulažu u zavičaj.

Priča Ferida Škrijelja iz Javorove počinje upravo tamo gdje se ta često ponavljana rečenica završava.

Ferid Škrijelj

On je uradio ono što se od dijaspore očekuje – poslije godina provedenih u Holandiji vratio se u rodni kraj, odlučio da uloži sopstveni novac, znanje i iskustvo, pokrene poljoprivredno i seosko gazdinstvo i razvija ruralni i etno-turizam. Prema njegovim navodima, pripremio je plan, registrovao se za seosko domaćinstvo, ima objekat i više od dva hektara zemlje u jednom kompleksu.

A onda je investicija, prije nego što je ozbiljno i počela, udarila u ono o čemu Radio Petnjica u okviru ovog projekta mjesecima govori – put, vodu, električnu energiju, internet i pitanje koliko je jedna lokalna sredina zaista spremna za povratnika kada se on, umjesto sa pričom o povratku, pojavi sa konkretnim projektom i sopstvenim novcem.

POVRATAK KOJI JE TREBALO DA BUDE PRIMJER

Škrijelj u inicijativi upućenoj predsjedniku i potpredsjedniku Opštine Petnjica i nadležnim opštinskim službama ne krije šta želi.

Njegova namjera je da u Javorovi razvije poljoprivredno-seosko gazdinstvo, a zatim i sadržaje ruralnog i etno-turizma, pri čemu naglašava da ideja nije samo da napravi posao za sebe.

„Cilj projekta nije samo lična investicija, već stvaranje primjera koji bi mogao pokazati drugim ljudima iz dijaspore da je moguće vratiti se“, navodi Škrijelj.

U tome je, zapravo, i mnogo šira priča od jednog imanja u Javorovi.

Petnjica je, prema popisu iz 2023. godine, imala 4.957 stanovnika. U opštini sa manje od pet hiljada ljudi, u kojoj je iseljavanje jedna od centralnih razvojnih tema, čovjek koji se vraća iz inostranstva sa idejom da svoj kapital uloži u zemlju, poljoprivredu i turizam teško može biti samo privatna priča.

Pogotovo zato što se u razgovorima koje je Radio Petnjica tokom ove godine vodilo o iseljavanju i razvoju Bihora gotovo uporno vraća ista veza – bez osnovne infrastrukture nema ozbiljnog biznisa, bez biznisa nema dovoljno poslova, a bez realne perspektive teško je govoriti o zaustavljanju odlazaka ili povratku dijaspore.

PUT JE NA PAPI RU „PRIORITET“, NA TERENU JOŠ PROBLEM

Škrijelj nije krenuo od medija.

Dokumentacija koju je dostavio Radio Petnjici pokazuje da je još 26. juna sa grupom mještana uputio zahtjev za hitnu sanaciju putnog pravca Javorova–Murovac–Poroče. Na dokumentu je evidentiran prijem u Opštini početkom jula, a u zahtjevu mještani stanje puta opisuju kao izuzetno loše, navodeći rupe, ulegnuća i odrone i tražeći sanaciju, ravnanje, odvodnju i druge radove, ali i trajno rješenje kroz modernizaciju puta.

Uz zahtjev je dostavljen i spisak građana koji su podržali inicijativu.

Gotovo istovremeno, 30. juna, predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović javno je saopštio da će MZ Javorova te godine biti stavljena „u sami vrh prioriteta“ kada je riječ o putnoj infrastrukturi. Naveo je i da je u pripremi novi tender za modernizaciju lokalnih puteva, finansiran iz lokalnog budžeta, uz očekivanje podrške države i dijaspore.

Upravo zbog toga Škrijelj sada traži da se sa opštih najava pređe na precizne podatke.

Da li postoji projektna dokumentacija? Da li je tender pripremljen ili raspisan? Kolika je vrijednost radova? Odakle će se finansirati? Kada bi radovi trebalo da počnu i završe?

To su prva pitanja iz njegove nove inicijative.

Drugim riječima, više nije sporno da je problem puta prepoznat čak i sa adrese predsjednika Opštine. Sporno je ono što svakog čovjeka koji planira investiciju najviše zanima – kada će najavljeno postati urađeno.

NIJE SAMO ASFALT: VODA, STRUJA I INTERNET ODLUČUJU DA LI OVDJE MOŽE DA SE RADI

I upravo bi bilo pogrešno ovu priču svesti samo na nekoliko kilometara asfalta.

Škrijelj tvrdi da njegov projekat danas koče i nekvalitetno vodosnabdijevanje, elektroenergetska infrastruktura i dostupnost savremenih elektronskih komunikacija. Zato od Opštine traži odgovore postoji li plan za rješavanje vodosnabdijevanja Javorove, da li je prema CEDIS-u pokrenuta inicijativa za elektroenergetsku infrastrukturu i postoji li plan poboljšanja širokopojasnog interneta i mobilnih komunikacija.

To nijesu luksuzni zahtjevi ruralnog turizma.

To su uslovi bez kojih je danas teško voditi ozbiljno gazdinstvo, rezervisati smještaj, naplatiti uslugu, reklamirati turističku ponudu, koristiti savremenu mehanizaciju ili jednostavno živjeti životom koji se u 21. vijeku podrazumijeva.

Fotografije koje je dostavio pokazuju prostrano imanje u tipičnom bihorskom pejzažu i objekat koji Škrijelj označava kao svoj budući dio seoskog domaćinstva. Do njega, međutim, vodi makadamski put.

On kaže da mu prašina tokom suvih dana završava na imanju, dok kiša donosi sasvim drugu vrstu problema, a suštinu svodi na jednostavnu stvar – projekat je pripremljen, ali ga bez osnovne infrastrukture ne može ozbiljno pokrenuti.

DIJASPORA SE ČESTO POZIVA DA POMOGNE – ŠTA SE DOGODI KADA ZAISTA DOĐE DA ULOŽI?

Ovdje priča Ferida Škrijelja prestaje da bude priča samo o Feridu Škrijelju.

U Petnjici se saradnja sa dijasporom godinama predstavlja kao jedna od najvećih razvojnih šansi. I sama lokalna uprava je ove godine javno govorila o pomoći dijaspore infrastrukturnim i socijalnim projektima, pa i o zajedničkom finansiranju pojedinih putnih pravaca.

Ali između dijaspore koja ljeti pošalje donaciju i dijaspore koja odluči da se vrati i napravi održiv posao postoji ogromna razlika.

Prvoj je dovoljan emotivni odnos prema zavičaju.

Drugoj treba sistem.

Treba joj put kojim gost može doći, voda koju može koristiti, struja na koju može računati, internet preko kojeg može poslovati i administracija od koje može dobiti precizan odgovor šta je moguće, pod kojim uslovima i u kojem roku.

Upravo su i predstavnici dijaspore, sa kojima je Radio Petnjica ranije razgovarao u okviru projekta, upozoravali da odnos prema zavičaju ne može vječno ostati na pomoći i emociji, već mora prerasti u investicije i konkretne projekte, uz infrastrukturu i partnerstvo sa institucijama.

Ferid Škrijelj je sada praktičan test te priče.

„NIJESAM DOBIO NI USMENI NI PISMENI ODGOVOR“

Posebno je važno što Škrijelj tvrdi da se Opštini već obraćao i da odgovor nije dobio.

U inicijativi navodi da je upravo zbog toga bio primoran da problem iznese preko medija.

„Nikada nijesam dobio niti usmeni niti pismeni odgovor na moj zahtjev“, navodi Škrijelj, tražeći da ovoga puta dobije pisano izjašnjenje.

On pritom ne traži samo asfaltiranje puta, već deset konkretnih odgovora – od dokumentacije i tendera, preko vode, struje i telekomunikacija, do pitanja koje mjere Opština uopšte ima za povratnike i investitore iz dijaspore koji žele da ulažu u poljoprivredu i ruralni turizam.

Traži i sastanak sa nadležnim službama.

I upravo tu se možda najbolje vidi suština cijele priče.

JAVOROVA KAO TEST: NE KAKO ZADRŽATI ONOGA KO ŽELI DA ODE, NEGO KAKO DOČEKATI ONOGA KO SE VRATIO

Mnogo je teže ubijediti nekoga da ostane nego napisati strategiju o ostanku, ali bi trebalo da bude mnogo lakše pomoći čovjeku koji se već vratio, koji ne traži radno mjesto u opštinskoj administraciji i koji ne čeka da mu neko pokloni biznis, već želi da svojim novcem napravi nešto što bi moglo donositi prihod njemu, ali i život jednom selu.

Zato je slučaj Javorove važan i za cijelu priču koju Radio Petnjica kroz ovaj projekat mjesecima otvara.

Jer se iseljavanje ne zaustavlja samo pričom o patriotizmu, zavičaju i ljubavi prema rodnoj grudi. Ljudi ostaju, vraćaju se i ulažu tamo gdje mogu normalno da žive i rade.

Ferid Škrijelj kaže da je svoj dio pokušao da uradi: vratio se, ima zemlju, objekat, ideju i spremnost da uloži.

Sada traži da mu institucije kažu svoj dio – ima li Javorova konkretan plan, ima li rok i, možda najvažnije, kada će čovjek koji želi da se vrati u Petnjicu prestati da bude samo poželjna statistika i postati investitor kojem su obezbijeđeni elementarni uslovi da svoj novac zaista ostavi u svom kraju.

SAMIR RASTODER

This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

PETNJICA U SUBOTU OKUPLJA KNJIŽEVNIKE IZ REGIONA: VIII „PETNJIČKI KNJIŽEVNI SUSRETI – ORFEJI BIHORA“

Radio Petnjica
-
0
PETNJICA U SUBOTU OKUPLJA KNJIŽEVNIKE IZ REGIONA: VIII „PETNJIČKI KNJIŽEVNI SUSRETI – ORFEJI BIHORA“

U okviru XIII Bihorskog kulturnog ljeta, u subotu, 19. septembra, u Centru za kulturu Petnjica biće održani VIII Petnjički književni susreti „Orfeji Bihora“, manifestacija koja će i ove godine na jednom mjestu okupiti književnike iz Crne Gore i regiona.

Program počinje u 18 časova, a petnjičkoj publici predstaviće se autori iz Prištine, Tuzle, Sjenice, Budve, Podgorice, Plava, Rožaja, Berana i Petnjice.

Na književnim susretima učestvovaće prof. dr Shyqri Galica iz Prištine, Sead Husić iz Tuzle, Sehada Baždarević i Sanela Salković iz Sjenice, Dženis Šabotić iz Budve, kao i Gordan K. Čampar i Aleksandra Vujisić iz Podgorice.

Publici će se predstaviti i Marija Vujošević iz Podgorice, Senadin Pupović iz Plava, Safet Hadrović Vrbički i Mirsada Bibić Šabotić iz Rožaja, Braho Adrović i Nada Matović iz Berana, kao i domaći autor Reho Ramčilović iz Petnjice.

„Petnjički književni susreti – Oreli Bihora“ već osmu godinu predstavljaju dio kulturnog programa kojim Petnjica tokom Bihorskog kulturnog ljeta okuplja stvaraoce različitih generacija i književnih izraza, a ovogodišnji spisak učesnika još jednom daje manifestaciji regionalni karakter.

Događaj će biti održan u Centru za kulturu Petnjica, u subotu 19. septembra sa početkom u 18 časova.

Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore.

Crna Gora sprovodi sankcije, efekti u praksi ograničeni

Radio Petnjica
-
0
Crna Gora sprovodi sankcije, efekti u praksi ograničeni

Na panelu BIRN-a „Crna Gora i međunarodne sankcije: sistem koji funkcioniše ili spisak lijepih želja“ ocjenjeno da je Crna Gora pratila međunarodnu restriktivnu politiku EU, ali da primjena sankcija u praksi nije dala rezultate.

Primjena međunarodnih sankcija u Crnoj Gori ima ograničene efekte u praksi i uglavnom ostaje na nivou formalne državne politike, dok se nacionalne restriktivne mjere ne primjenjuju, ocijenjeno je na panelu „Crna Gora i međunarodne sankcije: sistem koji funkcioniše ili spisak lijepih želja“, koji je organizovao BIRN Crna Gora.

Advokat Veselin Radulović, koji je radio analizu sprovođenja međunarodnih sankcija u Crnoj Gori, smatra da se Zakon o restriktivnim mjerama trenutno primjenjuje isključivo radi sprovođenja međunarodnih sankcija. On je istakao da je, od stupanja na snagu Zakona o restriktivnim mjerama, usvojenog krajem 2024. godine, Vlada donijela 24 odluke o međunarodnim restriktivnim mjerama.

„Vlada Crne Gore je u proteklom periodu donosila odluke kojima se u domaći pravni poredak prenose restriktivne mjere utvrđene na nivou Evropske unije ili u okviru sistema Ujedinjenih nacija. Ove odluke imaju pretežno implementacioni karakter i ne podrazumijevaju samostalno utvrđivanje sankcionisanih subjekata od strane domaćih organa“, kazao je Radulović.

On je istakao da Vlada nijednom nije uvela nacionalne restriktivne mjere na osnovu sopstvene procjene, iako je to zakonom omogućeno. Time su, kako je naveo, u praktičnoj primjeni izbjegnuta pitanja koja bi se mogla pojaviti u slučaju autonomnog uvođenja sankcija na nacionalnom nivou, posebno u pogledu proporcionalnosti mjera i zaštite prava pojedinaca.

Poslanik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović rekao je da je, u periodu dok je bio premijer, Vlada slijedila politiku EU i uvela sankcije Rusiji nakon agresije te zemlje na Ukrajinu.

„Dometi nisu preveliki, ali su iskazivali državnu politiku u tom trenutku… U jednom trenutku lista sankcija proširila na 800 ljudi. Ali se ništa značajno nije promijenilo. Lica koja su bila pod sankcijama nisu dolazila u Crnu Goru“, rekao je Abazović.

On je istakao da država nije imala snage da od Evropske unije traži neku vrstu kompenzacije zbog uvođenja sankcija Rusiji, podsjećajući da je tom odlukom izgubila 20 do 30 odsto turista iz Rusije.

„Nekada naš nacionalni interes treba da stavimo na prvo mjesto“, rekao je Abazović.

Podsjećajući na odluku Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država (OFAC) o uvođenju sankcija političarima i biznismenima iz regiona, Abazović je istakao da su neke od tih sankcija ukinute nakon promjene vlasti u SAD.

„Sistem sankcija je narušen i ne mislim da je stekao kredibilitet. Mnogi poslovi između Rusije i EU i dalje postoje, samo više ne idu kanalima kojima su išli prije, nego preko posrednika“, rekao je Abazović.

Radulović smatra da primjena zakona kao instrumenta za sprovođenje međunarodnih sankcija ne umanjuje značaj normativnih rješenja koja omogućavaju znatno šira ovlašćenja izvršne vlasti u budućnosti.

„Upravo zbog toga ostaje relevantno pitanje preciznijeg normativnog uređenja postupka donošenja nacionalnih restriktivnih mjera, uključujući jasnije definisanje kriterijuma za njihovo uvođenje, efikasnu sudsku kontrolu i periodično preispitivanje njihove opravdanosti“, rekao je Radulović.

DURAKOVIĆ: DPS-U NEĆEMO BITI SLAMKA SPASA – DOK PETNJICA ČEKA IZLAZ IZ BLOKADE, GUBI LJUDE I VRIJEME

Radio Petnjica
-
0
DURAKOVIĆ: DPS-U NEĆEMO BITI SLAMKA SPASA – DOK PETNJICA ČEKA IZLAZ IZ BLOKADE, GUBI LJUDE I VRIJEME

Politička kriza u Petnjici odavno više nije samo pitanje ko ima 15, ko 16 odbornika i ko će se pojaviti u skupštinskoj sali. Dok lokalni parlament mjesecima pokušava da održi sjednicu, a političke partije traže izlaz iz pat pozicije, Petnjica istovremeno pokušava da riješi mnogo ozbiljnije probleme – kako zaustaviti odlazak ljudi, stvoriti uslove za razvoj, završiti osnovnu infrastrukturu i od opštinskog centra napraviti prostor u kojem se može normalno živjeti.

Predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke u Petnjici Ervin Duraković smatra da je za sadašnje stanje odgovorna lokalna vlast DPS-a i poručuje da njegova partija neće biti „slamka spasa“ predsjedniku Opštine Samiru Agoviću. Istovremeno, tvrdi da BS razgovara sa drugim opozicionim subjektima i nezavisnim odbornicima o mogućem izlasku iz krize.

Sve se to dešava u trenutku kada je 27. sjednica SO Petnjica, prvi put zakazana još 6. jula, do 10. septembra bezuspješno pokušavana da bude održana deset puta zbog nedostatka kvoruma. DPS je na izborima 2021. osvojio 16 od 31 mandata, ali je nakon izlaska Anele Muratović iz odborničkog kluba izgubio sigurnu većinu.

Za Radio Petnjica Duraković kaže da se više ne radi samo o prolaznom političkom nesporazumu.

„Apsolutno sam saglasan sa konstatacijom da se Petnjica nalazi u političkoj i institucionalnoj blokadi, za šta je odgovorna lokalna vlast DPS-a“, kaže Duraković.

BS RAZGOVARA SA OPOZICIJOM, ALI JOŠ BEZ DOGOVORA

Duraković podsjeća da je Bošnjačka stranka zajedno sa dijelom opozicije već učestvovala u pokušajima smjene čelnih ljudi Opštine i lokalnog parlamenta.

U maju je inicijativa za razrješenje predsjednika Opštine završena sa 13 glasova za smjenu, 15 protiv i jednim uzdržanim, pa je Agović ostao na funkciji. Kriza, međutim, time nije završena, a narednih mjeseci preselila se iz glasanja o povjerenju u pitanje da li lokalni parlament uopšte može da radi.

Duraković sada potvrđuje da postoje razgovori o narednim potezima.

„Kao odgovorni predstavnici građana i kao najjači opozicioni subjekt, pokrenuli smo razgovore sa ostalim opozicionim subjektima i nezavisnim odbornicima u cilju pronalaženja najboljeg rješenja za izlaz iz političke i institucionalne krize u kojoj se našla naša opština“, kaže on.

Ne želi, međutim, da govori o mogućim modelima nove većine, navodeći da su razgovori tek na početku.

Jednu mogućnost, ipak, kategorički odbacuje.

„Bošnjačka stranka potpuno isključuje mogućnost pružanja podrške ili slamke spasa odlazećem predsjedniku Opštine Samiru Agoviću i DPS-u. Takođe, tražićemo odgovornost i ostalih lokalnih funkcionera, ne samo predsjednika Opštine, jer svi oni snose dio odgovornosti“, poručuje Duraković.

Agović je, sa druge strane, ranije saopštio da ne planira da podnese ostavku i da izlaz vidi kroz mogućnost formiranja nove većine, koalicije ili manjinske podrške aktuelnoj vlasti.

U SALU ZA FERIDA MUHIĆA – „KADA JE U INTERESU GRAĐANA, UĆI ĆEMO“

U višemjesečnoj blokadi lokalnog parlamenta postoji detalj koji pokazuje da linija između vlasti i opozicije ipak nije potpuno neprobojna.

Dok redovna sjednica nije mogla da obezbijedi kvorum, 23. jula održana je posebna sjednica na kojoj je akademiku Feridu Muhiću dodijeljeno zvanje počasnog građanina Petnjice. Kvorum su tada pomogli da obezbijede odbornici Bošnjačke stranke.

Duraković kaže da u tome ne vidi političku nedosljednost.

„Ferid Muhić je jedno od najvećih imena bošnjačkog naroda današnjice i mišljenja smo da treba da bude čast svakom Bihorcu što je njemu dodijeljeno zvanje počasnog građanina. Istom logikom ćemo se voditi i ubuduće – kada procijenimo da je u interesu građana, ući ćemo u salu, kada procijenimo da nije, nećemo ući“, kaže predsjednik OO BS Petnjica.

Takva pozicija, praktično, znači da BS svoju odluku o obezbjeđivanju kvoruma neće vezivati za samu činjenicu da je sjednicu zakazala aktuelna vlast, već za sadržaj odluka o kojima se glasa.

POLITIKA SE VODI U SKUPŠTINI, A KANALIZACIJA I DALJE ČEKA

I upravo tu politička priča prestaje da bude samo priča o partijama.

Jer, dok se odbornici prebrojavaju, Petnjica i dalje nema funkcionalnu javnu kanalizacionu mrežu u opštinskom centru. Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Gusarama, čija je izgradnja počela 2020. godine i u koje je uloženo oko 450.000 eura, više od pet godina čeka sistem koji bi do njega doveo otpadne vode. Direktor Komunalnog preduzeća Mithad Cikotić potvrdio je ranije za Radio Petnjica da su objekti u centru uglavnom i dalje priključeni na septičke jame, dok dio izgrađene mreže tek treba povezati kolektorom sa postrojenjem.

Duraković kaže da je BS na taj problem upozoravala godinama.

„Više puta smo ukazivali na problem nepostojanja kanalizacione mreže i neodgovoran odnos lokalne vlasti prema postrojenjima u Gusarama i Podvadama. Na svaki naš apel i inicijativu po tom pitanju lokalna vlast se oglušila“, tvrdi on.

Njegov odgovor na pitanje koliko građani još treba da čekaju je politički i nedvosmislen – smatra da se drugačiji odnos prema tom problemu može očekivati tek poslije promjene lokalne vlasti.

CENTAR PETNJICE: ASFALT NIJE ISTO ŠTO I UREĐEN GRAD

Kanalizacija nije jedino mjesto na kojem se najbolje vidi razlika između realizovanog projekta i riješenog problema.

Istraživanje Radija Petnjica pokazalo je da je gotovo tri četvrtine učesnika ankete nezadovoljno izgledom i uređenjem centra, 80 odsto kao problem vidi nedostatak parkinga, dok više od tri četvrtine ukazuje na nedostatak trotoara i bezbjednih pješačkih površina. Istovremeno, u rekonstrukciju gradskih saobraćajnica uloženo je više od 450.000 eura.

Duraković smatra da upravo takve teme moraju biti u centru lokalne politike.

„Da je Bošnjačka stranka danas na vlasti, bavili bismo se svim pitanjima od značaja za naše građane, a među njima su svakako i pitanja uređenja parkinga, trotoara i centra naše čaršije“, kaže on.

Problem, prema njegovoj ocjeni, nije prvenstveno nedostatak novca.

„Novca ima i prenosi se nepotrošen iz godine u godinu, što daje opravdan povod za sumnju da se time želi zloupotrijebiti u izbornoj godini. Dakle, definitivno je najveći problem nepostojanje politike razvoja“, tvrdi Duraković.

Tvrdnja o mogućoj izbornoj zloupotrebi predstavlja njegov politički stav, ali pitanje planiranja i dinamike trošenja sredstava već je bilo predmet javne polemike. Opština je, odgovarajući na kritike zbog toga što je Nacrt programa javnih radova za 2026. upućen na javnu raspravu tek u avgustu, saopštila da tokom prvog dijela godine nijesu bili konačno poznati podaci o dinamici, vrijednosti i izvorima finansiranja niza projekata koji se realizuju preko državnih institucija i drugih izvora.

NOVAC IZ DRŽAVNOG BUDŽETA I NOVI SUKOB OKO ODGOVORNOSTI

Poseban dio političkog sukoba DPS-a i BS-a u Petnjici već mjesecima se vodi oko pitanja koliko državna vlast ulaže u Bihor i ko koči realizaciju tih projekata.

Duraković ističe da Bošnjačka stranka kroz učešće u državnoj vlasti pokušava da usmjeri više sredstava prema Petnjici i navodi da su amandmanima poslanika BS na budžet za 2026. obezbijeđena sredstva za infrastrukturne projekte.

BS je još u aprilu javno saopštila da je kroz amandmane i podršku dijela parlamentarne većine za lokalnu putnu infrastrukturu Petnjice opredijeljeno više od pola miliona eura, uz tvrdnju da Agović nije pristupio potpisivanju ugovora sa nadležnim ministarstvom.

Duraković sada tu temu ponovo otvara.

„Nažalost, vrlo često doživljavamo opstrukcije u ovim zalaganjima i namjerama od strane lokalne vlasti i odlazećeg predsjednika Opštine“, kaže on, navodeći da je BS svojim amandmanima obezbijedila 350.000 eura, dok je zajedno sa amandmanima drugih poslanika parlamentarne većine iznos dostigao pola miliona.

On tvrdi da je izostanak predsjednika Opštine sa potpisivanja ugovora privremeno zaustavio realizaciju planiranih projekata i upravo zbog toga ponovo traži ostavke lokalnog rukovodstva.

DOK TRAJE POLITIČKA KRIZA, NAJVAŽNIJE PITANJE OSTAJE – KO ĆE OVDJE ŽIVJETI

Ipak, sva pitanja o većini, kvorumu, ugovorima, amandmanima i partijskim odnosima na kraju se vraćaju na temu koja je mnogo starija od aktuelne političke krize – iseljavanje.

Projekat „Priče iz Bihora – između sjećanja i budućnosti“, u okviru kojeg se otvaraju ove teme, upravo pokušava da pitanje odlaska ljudi iz Petnjice ne svede na statistiku, već da traži odgovor zbog čega ljudi odlaze i šta institucije, politika, privreda i sama zajednica mogu učiniti da Bihor ponovo bude prostor u kojem se ne ostaje samo iz emocije, već zato što ovdje postoji perspektiva.

Sagovornici Radija Petnjica tokom ovog projekta iz različitih uglova su ponavljali gotovo iste probleme – nedostatak radnih mjesta i investicija, infrastrukturu, odnos institucija prema građanima, ali i gubitak povjerenja da se stvari mogu promijeniti. Predsjednik Opštine Samir Agović je, govoreći ranije o istoj temi, takođe priznao da je odlazak mladih „nenadoknadiv gubitak“, ali je naglašavao infrastrukturne projekte i vraćanje statusa opštine kao osnovu za dugoročan opstanak Petnjice.

Duraković odgovor traži u političkoj promjeni.

Hoće li do nje doći prije redovnih lokalnih izbora ili će Petnjica nastaviti da živi između neuspjelih sjednica i pokušaja sklapanja nove većine, tek treba da se vidi.

Ali jedno pitanje neće čekati politički rasplet.

Koliko još ljudi Petnjica može izgubiti dok politika odlučuje ko ima većinu?

Duraković zato završava porukom koja je istovremeno politička, ali i mnogo šira od partijskog interesa:

„Nemamo više vremena za gubljenje.“

SAMIR RASTODER

This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

PLJAKIĆ: ŠKOLA MOŽE DA BUDI LJUBAV PREMA ZAVIČAJU, ALI BEZ POSLA I STRATEGIJE OVAJ PROSTOR ĆE OSTATI PRAZAN

Radio Petnjica
-
0
PLJAKIĆ: ŠKOLA MOŽE DA BUDI LJUBAV PREMA ZAVIČAJU, ALI BEZ POSLA I STRATEGIJE OVAJ PROSTOR ĆE OSTATI PRAZAN

Sve manje djece u petnjičkim školama vjerovatno je jedan od najvidljivijih dokaza demografskog pražnjenja Bihora. O iseljavanju se može govoriti kroz statistiku, strategije i politička obećanja, ali se njegov rezultat najlakše vidi u učionici – tamo gdje je iz godine u godinu manje klupa koje treba popuniti.

Direktor OŠ „Mahmut Adrović“ u Petnjici Almir Pljakić kaže za Radio Petnjica da su škole uspjele da manji broj učenika iskoriste za kvalitetniji i individualniji rad, ali upozorava da prosvjeta ne može sama voditi bitku protiv demografije.

Njegova poruka, ogoljena do suštine, jeste da škola može naučiti dijete da voli Bihor, prirodu i mjesto u kojem je rođeno, ali mu ne može obezbijediti posao, ekonomsku sigurnost i razlog da sjutra ovdje formira porodicu.

Radio Petnjica je početkom septembra objavio da su u pet osnovnih škola na području opštine Petnjica u prvi razred školske 2026/27. godine upisana svega 32 učenika. Prije pet godina bilo ih je 55.

Broj prvaka za pet godina smanjen je za 23.

To, naravno, nije samo posljedica iseljavanja – na broj djece utiču i natalitet i starosna struktura stanovništva – ali u opštini koja se godinama suočava sa odlaskom mladih i čitavih porodica, takav podatak teško može biti samo školska statistika.

MANJE DJECE, GOTOVO INDIVIDUALNA NASTAVA

Pljakić kaže da škole pokušavaju da iz nepovoljne demografske situacije izvuku makar jednu obrazovnu korist.

„Manja odjeljenja znače da nastavnici danas imaju vremena da se posvete svakom djetetu. Nastava je postala kvalitetnija, a rad je personalizovan, što pomaže djeci da lakše savladaju gradivo“, kaže on.

U pojedinim odjeljenjima, slikovito govori Pljakić, nastava danas gotovo podsjeća na privatne časove.

Manji broj učenika, prema njegovim riječima, promijenio je i odnose unutar škole.

„Škole u Bihoru funkcionišu kao velike, složne porodice. Đaci se međusobno bolje poznaju, podržavaju i odrastaju u bezbjednom i toplom okruženju.“

Ipak, iza te obrazovne prednosti ostaje mnogo ozbiljniji problem.

Ako se broj učenika nastavi smanjivati, pitanje neće više biti samo koliko je kvalitetna nastava, već koliko će djece u pojedinim školama uopšte ostati.

ŠKOLE SE MODERNIZUJU, A DJECE JE SVE MANJE

Pljakić kaže da škole ne pristaju na logiku po kojoj manji broj učenika automatski znači i propadanje sistema.

Naprotiv.

„Statistika jeste opomena, ali ona ujedno budi inat i kreativnost kod prosvjetnih radnika i lokalne zajednice da sačuvaju svoje škole“, kaže direktor OŠ „Mahmut Adrović“.

Navodi da su petnjičke škole danas opremljenije nego ranije, da se ulaže u digitalizaciju i obnovu objekata i da se nastava modernizuje.

Tu se, međutim, pojavljuje paradoks koji Petnjica već dugo živi: infrastruktura se popravlja, škole se uređuju, a potencijalnih učenika je sve manje.

Važnu ulogu u održavanju škola ima i dijaspora.

Pljakić podsjeća da ljudi porijeklom iz Bihora, koji žive u inostranstvu, pomažu renoviranje školskih objekata, stipendije i druge aktivnosti.

Ali i tu povlači jasnu granicu.

„Dijaspora i lokalni entuzijasti ne mogu sami. Ovo je jasan signal da država mora preuzeti sistemsku ulogu u očuvanju ovih ustanova.“

Drugim riječima, donacije mogu popraviti učionicu, ali ne mogu riješiti razlog zbog kojeg iz tog mjesta odlazi porodica koja bi u toj učionici imala dijete.

DJECA ČESTO UČE STARIJE KAKO DA ČUVAJU PRIRODU

Ekologija je druga velika tema koju škola, prema riječima Pljakića, pokušava da približi djeci ne samo kroz nastavu već i kroz konkretan odnos prema prostoru u kojem žive.

To je posebno važno u Petnjici, gdje je Radio Petnjica kroz ovaj projekat mjesecima ukazivao na probleme divljih deponija, otpada, vodotokova i komunalne infrastrukture.

Pljakić kaže da se promjene često prvo vide upravo kod djece.

„Kroz ekološke sekcije, djeca u školi usvajaju savremene navike koje potom ponosno prenose roditeljima, nanama i djedovima. Oni su ti koji u svojim kućama uvode pravila o odvajanju otpada.“

To je, možda, i jedan od zanimljivijih obrta cijele priče.

Generacije koje su naslijedile zagađene rijeke i divlje deponije danas bi trebalo da budu generacije koje odrasle uče da otpad ne završava gdje ko stigne.

Pljakić kaže da škola pokušava da kod učenika razvije i nešto šire od obične ekološke navike.

„Škola uspijeva da kod djece izgradi snažan osjećaj ponosa prema prirodnim ljepotama Bihora, razvijajući u njima zaštitnički odnos prema zavičaju.“

DJECA MOGU DA ČISTE, ALI NE MOGU DA ZAMIJENE INSTITUCIJE

Učenici, kaže Pljakić, ne ostaju samo na teoriji.

Uključuju se u akcije čišćenja i uređenja prostora i, kako kaže, često su među najaktivnijima kada treba izaći na teren.

„Oni ne čekaju da neko drugi riješi problem, već ponosno oblače rukavice i čiste kritične lokacije.“

Ali upravo tu dolazimo do pitanja koje je Radio Petnjica više puta otvarao tokom projekta – koliko dugo građani, aktivisti, djeca i volonteri mogu čistiti ono što sistem ne uspijeva da trajno riješi?

Pljakić tu nema dilemu.

„Čišćenje ima smisla samo ako institucije dugoročno održavaju i štite te prostore.“

To je možda i najvažnija ekološka poruka iz škole.

Djeca mogu organizovati akciju, pokupiti otpad i poslati poruku. Ali ne mogu uspostaviti sistem odvoza smeća, riješiti kanalizaciju, ukloniti divlje deponije niti kažnjavati one koji ih ponovo stvaraju.

To je posao institucija.

TERENI I MANIFESTACIJE JESU VAŽNI, ALI MLADI MORAJU OD NEČEGA DA ŽIVE

Kada se govori o kvalitetu života mladih u Petnjici, Pljakić ne spori značaj sportskih, kulturnih i drugih sadržaja.

Pominje sportske terene, halu, manifestacije poput Bihorskog kulturnog ljeta, ali i mogućnosti koje nude seoski turizam, eko-turizam i poljoprivreda.

Ipak, vrlo brzo dolazi do suštine.

„Mladima nisu dovoljni samo tereni i manifestacije. Ključna stvar je kreiranje novih radnih mjesta, otvaranje privrednih pogona i sistemska finansijska podrška kako bi ovdje mogli planirati porodicu.“

To je, zapravo, pitanje koje se provlačilo kroz gotovo sve teme koje je Radio Petnjica otvarao u okviru projekta.

Može li se od mladog čovjeka očekivati da ostane samo zato što voli rodni kraj?

Može li patriotizam prema Bihoru zamijeniti posao, sigurnu platu, riješenu infrastrukturu i mogućnost da porodica normalno funkcioniše?

Pljakić smatra da ne može.

Zato traži mnogo ozbiljniji pristup države i lokalne samouprave.

„Svi ovi lokalni napori ostaće bez trajnog efekta ukoliko opštinska vlast i država ne ulože dodatne napore i hitno donesu konkretnu strategiju za opstanak naroda na ovom prostoru, kao i na cijelom sjeveru države.“

ŠKOLA MOŽE DA STVORI ŽELJU DA DIJETE OSTANE – ALI TU NJENA MOĆ PRESTAJE

Uloga škole je, smatra Pljakić, da dijete obrazuje, ali i da mu razvije osjećaj odgovornosti prema sredini iz koje potiče.

Nastavnici, kaže, pokušavaju da učenicima pokažu da život u maloj sredini nije sam po sebi nedostatak i da čista priroda, zajednica i zavičaj mogu biti prednost.

„Škola stvara obrazovanog i odgovornog mladog čovjeka koji želi da ostane“, kaže Pljakić.

Ali između želje da se ostane i mogućnosti da se ostane postoji velika razlika.

Tu se završava odgovornost škole, a počinje odgovornost politike.

Škola ne otvara fabrike, ne zapošljava roditelje, ne uređuje puteve, ne gradi kanalizaciju i ne donosi razvojne politike.

Zbog toga je Pljakićeva završna poruka mnogo više od priče o obrazovanju.

„Ukoliko svi mi, kao jedan tim – počevši od škole, preko lokalne uprave, pa sve do samog državnog vrha – ne budemo ozbiljno i hitno prepoznali ova demografska kretanja, ovaj prostor će u skorijoj budućnosti biti potpuno prazan.“

I možda upravo u toj rečenici staje cijela dilema Petnjice.

Škola još može da uči djecu da vole svoj zavičaj.

Pitanje je da li će država i lokalna vlast uspjeti da im daju razlog da u njemu i ostanu.

SAMIR RASTODER

This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

Rukovodstvo EPCG prisustvovalo otvaranju najvećeg vjetroenergetskog kompleksa na Zapadnom Balkanu

Radio Petnjica
-
0
Rukovodstvo EPCG prisustvovalo otvaranju najvećeg vjetroenergetskog kompleksa na Zapadnom Balkanu

Predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Milutin Đukanović, generalni direktor Zdravko Dragaš sa saradnicima prisustvovali su u Beogradu svečanom otvaranju vjetroparka Čibuk 2, snage 154 MW.

Puštanjem u rad ovog vjetroparka formiran je najveći vjetroenergetski kompleks u Srbiji i na Zapadnom Balkanu.

Vjetropark Čibuk 2 razvile su kompanije Abu Dhabi Future Energy Company PJSC – Masdar, globalni lider u oblasti čiste energije, i Taaleri Energia. Novi vjetropark nalazi se uz Čibuk 1, snage 158 MW. Zajedno čine kompleks ukupne instalisane snage 312 MW, koji proizvodi dovoljno čiste električne energije za oko 178.800 domaćinstava. Vrijednost investicija u ova dva projekta premašuje 500 miliona eura.

Prisustvo predstavnika EPCG ovom događaju bilo je i prilika za nastavak kontakata sa Masdarom, sa kojim EPCG razvija saradnju u oblasti obnovljivih izvora energije. U okviru te saradnje planirano je formiranje zajedničke kompanije, sa ciljem razvoja i realizacije projekata u oblasti obnovljivih izvora energije.

Otvaranje Čibuka 2 pokazuje značaj velikih investicija u obnovljive izvore i njihov doprinos sigurnosti i stabilnosti energetskog sistema. Masdar, pored više od 300 MW instaliranih u kompleksu Čibuk, u Srbiji razvija dodatne projekte ukupne snage veće od 200 MW. Oni obuhvataju solarnu energiju, energiju vjetra i baterijske sisteme za skladištenje energije.

Svečanoj ceremoniji prisustvovali su i ministar energetike i rudarstva u Vladi Crne Gore Admir Šahmanović, ministarka rudarstva i energetike Republike Srbije Dubravka Đedović Handanović, ambasador Ujedinjenih Arapskih Emirata u Republici Srbiji Ahmed Almenhali, zamjenica ambasadora Finske Elina Ollila, kao i predstavnici kompanija Masdar i Taaleri Energia.

EPCG je usmjerena na razvoj novih proizvodnih kapaciteta i povećanje udjela obnovljivih izvora energije. Saradnja sa međunarodnim partnerima i razmjena iskustava na projektima poput Čibuka 2 važni su za sagledavanje novih investicionih i razvojnih mogućnosti u Crnoj Gori.

 

DESETI PUT BEZ KVORUMA, A ROKOVI TEKU: Petnjica u blokadi, Ministarstvo da kaže kada država mora da reaguje

Radio Petnjica
-
0
DESETI PUT BEZ KVORUMA, A ROKOVI TEKU: Petnjica u blokadi, Ministarstvo da kaže kada država mora da reaguje

Skupština opštine Petnjica ni 10. septembra nije uspjela da zasjeda, čime je propao već deseti pokušaj da se održi 27. redovna sjednica, prvi put zakazana još 6. jula. Iza još jednog praznog skupštinskog zasjedanja, međutim, više nije samo pitanje ko u lokalnom parlamentu ima većinu. Nakon više od dva mjeseca blokade sve ozbiljnije se postavlja pitanje – da li su ispunjeni ili kada mogu biti ispunjeni zakonski uslovi da u petnjičku političku krizu uđu Ministarstvo javne uprave i Vlada Crne Gore?

Upravo zbog toga Radio Petnjica je Ministarstvu javne uprave uputio set konkretnih pitanja: od toga koji se datum smatra posljednjom održanom sjednicom lokalnog parlamenta, preko pravnog značaja posebne sjednice održane 23. jula, do pitanja može li dugotrajno neusvajanje završnog računa budžeta predstavljati neizvršavanje zakonske obaveze i, u krajnjem, voditi ka raspuštanju Skupštine i uvođenju odbora povjerenika.

DESET POKUŠAJA, JEDNA ISTA SJEDNICA

Posljednji pokušaj održavanja sjednice propao je u četvrtak, 10. septembra. Potpredsjednica Skupštine Anela Muratović kazala je „Vijestima“ da su odbornici DPS-a željeli da zatraže pauzu prije početka sjednice, što proceduralno nije moguće, nakon čega su predsjednik lokalnog parlamenta Mehmed Adrović i sekretar konstatovali da nema kvoruma.

To je samo posljednja epizoda krize koja je počela početkom jula.

  1. redovna sjednica prvi put je zakazana za 6. jul. Nije bilo kvoruma. Novi pokušaji uslijedili su 16. i 22. jula, pa 29. jula, 5. i 13. avgusta. Sedmi pokušaj 20. avgusta završio se gotovo paradoksalnom situacijom – prema tadašnjim informacijama, u sali se nije pojavio nijedan odbornik DPS-a, partije koja formalno vrši vlast u Petnjici. Potom su sjednice ponovo pokušane 27. avgusta, 3. septembra i konačno 10. septembra. Nijednom nije bilo dovoljno odbornika da lokalni parlament počne da radi.

Pred odbornicima, između ostalog, mjesecima čeka završni račun Budžeta Opštine Petnjica za 2025. godinu, kao i druga pitanja koja su još početkom jula bila na dnevnom redu.

JEDNA SJEDNICA IPAK ODRŽANA – I TU POČINJE PRAVNA DILEMA

U ovoj hronologiji postoji, međutim, važan detalj.

Dok 27. redovna sjednica nije mogla da bude održana, 23. jula održana je posebna, 28. sjednica, sa jednom tačkom dnevnog reda – dodjelom zvanja počasnog građanina Petnjice akademiku Feridu Muhiću. Za tu sjednicu kvorum je obezbijeđen uz prisustvo odbornika opozicione Bošnjačke stranke.

Upravo ta sjednica može biti od presudnog značaja za tumačenje člana 185 Zakona o lokalnoj samoupravi.

Taj član propisuje da, kada skupština opštine duže od šest mjeseci ne održava sjednice, ne izvršava odluke nadležnih sudova ili ne izvršava zakonom utvrđene obaveze, uz posljedice po prava građana ili nastanak znatne materijalne štete, Vlada upozorava skupštinu da u određenom roku uspostavi svoje funkcije. Ako se to ne dogodi, Vlada, na predlog Ministarstva, može raspustiti skupštinu, a njenu funkciju do konstituisanja nove obavlja odbor povjerenika.

Zato pitanje više nije samo koliko dugo 27. sjednica čeka.

Da li je posebna sjednica od 23. jula prekinula šestomjesečni rok i vratila njegovo računanje na početak?

To je jedno od ključnih pitanja koje je Radio Petnjica poslao Ministarstvu javne uprave.

ZAKON KAŽE 15 DANA – PETNJICA PREŠLA DVA MJESECA

Postoji, međutim, još jedan rok koji je mnogo kraći od šest mjeseci.

Član 40 Zakona o lokalnoj samoupravi propisuje da se sjednica Skupštine održava najkasnije u roku od 15 dana od dana sazivanja, a da mora biti završena najkasnije u roku od tri mjeseca od dana sazivanja.

  1. sjednica SO Petnjica sazvana je za 6. jul.

Danas je septembar, a sjednica praktično nije ni počela.

Zbog toga je Ministarstvu postavljeno i pitanje kako pravno cijeni činjenicu da je taj rok višestruko premašen i kakve posljedice proizvodi situacija u kojoj se sjednica iznova zakazuje, ali se zbog nedostatka kvoruma ne održava.

Drugim riječima, može li samo formalno zakazivanje sjednice biti dovoljno da se smatra da Skupština funkcioniše, ako odbornici mjesecima nijesu u stanju da počnu raspravu i donose odluke?

ZAVRŠNI RAČUN NIJE PROTOKOLARNA TAČKA

Posebno pitanje predstavlja završni račun budžeta.

Zakon o finansiranju lokalne samouprave propisuje da, nakon isteka godine za koju je budžet donesen, Skupština opštine donosi završni račun budžeta, dok je predsjednik Opštine dužan da predlog završnog računa za prethodnu godinu dostavi Skupštini do kraja maja tekuće godine.

Zakon, dakle, donošenje završnog računa izričito stavlja u nadležnost lokalnog parlamenta.

Zato je za Petnjicu važno drugo lice člana 185 – ono koje se ne odnosi samo na šest mjeseci bez sjednice, već i na situaciju kada Skupština ne izvršava zakonom utvrđene obaveze.

Radio Petnjica je zato Ministarstvo direktno pitao da li neusvajanje završnog računa Budžeta za 2025. godinu predstavlja takvo neizvršavanje zakonske obaveze i, ukoliko predstavlja, od kojeg datuma se ono računa.

Odgovor na to pitanje mogao bi biti važniji čak i od računanja šest mjeseci od posljednje održane sjednice.

A ŠTA AKO PETNJICA DOČEKA 2027. SA ODBOROM POVJERENIKA?

Priča ima još jednu specifičnost.

Zakonskim izmjenama iz 2025. godine objedinjeni lokalni izbori predviđeni su za 13. jun 2027. godine, a mogućnost prijevremenih izbora u međuvremenu nije potpuno isključena.

Zato je Ministarstvu postavljeno i pitanje koje do sada u petnjičkoj krizi gotovo da nije otvarano: šta bi se dogodilo ako bi SO Petnjica bila raspuštena u trenutku kada više ne bi bilo moguće ili svrsishodno organizovati prijevremene izbore prije 13. juna 2027?

Da li bi tada odbor povjerenika, kojeg imenuje Vlada, preuzeo funkciju Skupštine i obavljao je sve do konstituisanja parlamenta izabranog na opštim lokalnim izborima?

I to je pitanje na koje se očekuje precizan odgovor Ministarstva.

KRIZA VIŠE NIJE SAMO PARTIJSKA

Politički uzrok blokade odavno je poznat.

DPS je na izborima 2021. imao apsolutnu većinu sa 16 od ukupno 31 odbornika, ali ju je izgubio nakon razlaza sa Anelom Muratović. Od tada broj odbornika DPS-a koji dolaze na sjednice varira, dok opozicija odbija da vlasti obezbjeđuje kvorum. Predsjednik Opštine Samir Agović ranije je poručio da neće podnijeti ostavku i da kao izlaz vidi formiranje nove većine, novu koaliciju ili manjinsku podršku.

Ali poslije deset neuspjelih pokušaja održavanja iste sjednice, pitanje Petnjice više teško može ostati samo unutar DPS-a.

Politička kriza postala je institucionalna, a sada se sve više približava i pravnom terenu.

Zato odgovor Ministarstva javne uprave neće biti važan samo kao tumačenje jednog člana zakona. On bi prvi put trebalo jasno da kaže gdje je granica između političke blokade koju lokalni akteri moraju sami riješiti i nefunkcionisanja lokalnog parlamenta nakon kojeg država ima obavezu da reaguje.

SAMIR RASTODER

BIHOR I ODGOVORNOST ŽIVIH

Radio Petnjica
-
0
BIHOR I ODGOVORNOST ŽIVIH

 Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik

Pred programom bihorskog skupa zastajem kod godina 1939–1948. Razmišljam o svemu što istraživač mora razumjeti između tih datuma, o životu prije rata i onome što je ljudima ostalo poslije njega. Kao crnogorski književnik, stradanje bošnjačkog stanovništva doživljavam kao pitanje savjesti zemlje kojoj pripadam. Bošnjak ima pravo da izgovori imena svojih stradalih i da traži istinu o njihovoj sudbini. Ne pristajem na shvatanje mira koje od potomaka žrtava zahtijeva ćutanje. Čovjek mora moći da govori o svojoj porodici bez straha da će mu neko zbog toga osporiti pravo na zajednički život.

Međunarodni naučni skup „Bihor 1939–1948: Narativi, mitovi i historijska istina“, održan od 6. do 9. avgusta 2026. godine u Domu kulture u Petnjici, u organizaciji Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka, takvim pitanjima dao je prostor za naučno razmatranje. Za mene mnogo znači što se taj razgovor odvijao upravo u Bihoru. Ljudi o čijem se zavičaju piše dobijaju priliku da istraživačima postave svoja pitanja, ponude sačuvanu građu i upozore na praznine u objavljenim tumačenjima. Petnjica time učestvuje u nastajanju znanja o sebi, sa pravom da traži preciznost od svakoga ko govori o njenoj prošlosti.

Skup u Petnjici učvrstio je moje uvjerenje da nijedno naslijeđeno tumačenje ne smije biti izuzeto od provjere, ma koliko dugo ponavljano i politički zaštićeno. Porodično śećanje zaslužuje punu pažnju, naročito tamo đe službeni zapisi nijesu sačuvali ljudsku sudbinu, ali upravo poštovanje prema stradalima obavezuje nas da razlikujemo neposredno śedočanstvo od onoga što je njihovoj priči naknadno dodavano. Arhivski dokument takođe ima autora, okolnosti nastanka i svrhu koju treba razumjeti. Istorijska istina traži strpljenje da se ti izvori uporede, čak i kada rezultat narušava predstavu uz koju smo odrasli. Takvu spremnost smatram poštenjem prema bošnjačkom narodu i prema ljudima sa kojima živimo.

Veliki doprinos akademika Šerba Rastodera proizlazi iz njegove dugogodišnje posvećenosti upravo takvom radu. Kao preśednik Naučnog odbora, skupu je dao istraživačko usmjerenje oslonjeno na decenije proučavanja crnogorske i bošnjačke prošlosti. Njegova „Skrivana strana istorije“ i rad o Šahovićima śedoče o istrajavanju na pitanjima koja su dugo ostajala zapostavljena. Poštujem naučnika koji pristaje da mu nalaz poremeti početno uvjerenje i koji čita dokument i onda kada bi društvu više odgovaralo da ostane zatvoren. Rastoderov doprinos razumijem i kao podsticaj mlađim istraživačima da ośetljivost teme prihvate kao razlog za veću savjest (koje nam često nedostaje).

Značaj rada svih učesnika ogleda se u širini programa, od okupacije i oružanih pokreta do privrede, školstva, zdravstva i kulturnog života. Okupljanje različitih disciplina omogućava da se ratni događaj poveže sa porodičnom sudbinom, a politička odluka sa njenim dugotrajnim posljedicama. Upravo je program pokazao koliko pitanja ostaje izvan istorije svedene na komandante i vojne operacije. Domaćini, organizatori i vakifi omogućili su da se takva istraživanja predstave u Petnjici. Njihov rad poštujem kao ulaganje u znanje koje treba da bude dostupno i ljudima čiji su ga životi učinili neophodnim.

Godine uoči Drugog svjetskog rata zahtijevaju pažnju zbog društvenih odnosa, agrarnih pitanja, političkih podjela i položaja bošnjačkog stanovništva. Potrebno je razumjeti kako su ljudi živjeli jedni uz druge, kome su vjerovali i šta je podrivalo njihovu sigurnost. Zanima me i govor kojim se susjedu najprije osporava pripadnost, a zatim mu se pripisuje krivica zbog imena ili vjere. Takve promjene ne nastaju odjednom. Istražujući ih lakše prepoznajemo kako se priprema prihvatanje nasilja i kako čovjek koji godinama živi pored nas može postati meta politički proizvedene mržnje.

Nije isto braniti Bihor od četničkih jedinica koje napadaju stanovništvo i učestvovati u zločinima nad civilima. Tu razliku smatram neophodnom za pošten razgovor o borbama Bihoraca. Bošnjak nije gubio pravo da zaštiti porodicu zato što se njegova odbrana kasnije nije uklapala u poželjno tumačenje rata. Muslimanske formacije i lokalnu samoodbranu (lokalna milicija) treba proučavati kroz stvarne prijetnje, odnose sa okupacionim vlastima i postupke njihovih pripadnika. Jedna politička oznaka ne može objasniti svaku odluku donesenu u takvim okolnostima. Istovremeno, pozivanje na odbranu ne opravdava ubistvo nenaoružanog čovjeka, pljačku ili progon. Svaki zločin zahtijeva utvrđivanje odgovornosti izvršilaca i nalogodavaca, bez zaklanjanja iza naroda kojem pripadaju.

To važi i za ličnosti o kojima su decenijama opstajale gotovo isključivo ideološke presude. Njihove postupke treba ispitivati pojedinačno, sa podjednakom pažnjom prema dokazima koji potvrđuju ili osporavaju optužbu. Četničke zločine nad bošnjačkim civilima treba imenovati jasno, uz utvrđivanje mjesta, okolnosti i sudbine žrtava. Zločin se ne objašnjava karakterom čitavog naroda, niti se stradalnik smije pretvoriti u sredstvo za novu mržnju. Za mene istraživanje gubi smisao ako čovjek iz dokumenta ponovo nestane, ovoga puta iza potrebe da se odbrani unaprijed donesena presuda.

Ni poratni Bihor ne može se razumjeti bez ispitivanja djelovanja nove vlasti i OZNE, političkih optužbi, obnove i demografskih promjena. Službeni dosije treba čitati znajući ko ga je sastavljao i na osnovu čijih iskaza. Pobjeda nad fašizmom ne oslobađa poslijeratnu vlast odgovornosti za represiju, kao što istraživanje te represije ne opravdava poništavanje Narodnooslobodilačke borbe. Bošnjaci zaslužuju da se sačuvaju i imena njihovih antifašista i istina o ljudima izloženim poratnim nepravdama. Želim istoriju dovoljno savjesnu da razlikuje te sudbine i dovoljno otvorenu da preispita ranije ocjene kada se pojave novi dokazi.

U razgovoru o seobama želim da se čuje riječ muhadžiri. Naročito mislim na ljude koji su domove napuštali pred nasiljem, bez sigurnosti da će se vratiti. Podatak o smanjenom broju stanovnika malo govori o njihovom iskustvu. Treba istražiti šta je porodicu natjeralo da ode, đe je našla utočište i šta joj je onemogućavalo povratak. Muhadžir je imao pravo na sigurnost u vlastitoj kući, prije nego što je morao tražiti tuđu. Zato prinudni odlazak valja razlikovati od iseljavanja zbog rada ili školovanja. Tek tada govor o demografiji može obuhvatiti i ljudske posljedice rasturanja domaćinstava i prekidanja porodičnih veza.

Porodična kazivanja približavaju nam te posljedice, uz obavezu da razlikujemo neposredno śedočanstvo od naknadno prenesene priče. Uloga žena zaslužuje pažnju koja prevazilazi predstavu o čuvarkama običaja. Treba istraživati njihov rad, odluke i načine na koje su održavale porodice, kao i razloge zbog kojih ponešto nijesu mogle javno izgovoriti. Kultura ćutanja može poticati iz straha, ali i iz nastojanja da se najbliži poštede bolnog saznanja. Književnost i umjetnost pomažu da razumijemo kako se iskustvo pamti i prenosi. Uz istoriju škole, liječenja i privređivanja, omogućavaju nam da ljude upoznamo i po životu koji su stvarali. Ne želim da Bihorce pamtimo jedino po onome što su pretrpjeli.

Današnje veličanje četništva razlog je da ovaj posao smatram i neposrednom društvenom obavezom. Podizanje spomenika četničkom komandantu u Gornjem Zaostru kod Berana 2025. godine pokazalo je dokle može stići nastojanje da se odgovornima za stradanje civila pribavi javno poštovanje. U tome prepoznajem širenje nacionalšovinizma koji od drugih traži da prećute sopstvene mrtve kako ne bi narušili njegovu predstavu o junaštvu. Tome se protivim bez zadrške. Od Bošnjaka se ne može očekivati ravnodušnost pred slavljenjem ljudi odgovornih za zločine nad muslimanskim stanovništvom. Crna Gora duguje svojim građanima sigurnost da njihova ravnopravnost neće zavisiti od spremnosti da podnesu takvo poniženje.

Od ustanova očekujem dosljednu zaštitu građana izloženih nacionalnoj i vjerskoj mržnji, a od javnih ličnosti jasnu osudu veličanja zločina. Protivljenje četničkoj ideologiji ne podrazumijeva optuživanje srpskog naroda. Potomci ne nasljeđuju krivicu, dok čovjek koji danas slavi zločinca odgovara za vlastiti izbor. Đeci dugujemo obrazovanje u kojem će razumjeti zašto odbrana komšije zaslužuje poštovanje, a napad na njega osudu. Tako se može govoriti o prošlosti bez pristanka na falsifikovanje i bez nametanja obaveze novim generacijama da nastave stare mržnje.

Kao član PR tima, osjećam odgovornost da javnosti prenesem zašto je naučni skup u Petnjici bio potreban, sa poštovanjem prema radu učesnika i granicama onoga što je istraženo. Poslije završnih riječi ostaje pitanje hoće li ljudi Bihora dobiti knjige (zbornike) koje mogu čitati, dostupnu arhivsku građu i priliku da razgovor nastave. U tome vidim nastavak Rastoderovog rada i zajedničkog doprinosa skupa. Želim da Bošnjak u takvoj istoriji bude prisutan kao čovjek sa punim pravom na zavičaj, slobodu i sopstveno śećanje. Petnjici dugujemo da započeta pitanja ne ostanu u programu. Živima pripada odgovornost da zločin ne postane uzor, a žrtva ne ostane bez imena.

KUD „Bihor“ još jednom sa uspjehom predstavio Bihor i Crnu Goru na velikom festivalu u Turskoj (FOTO)

Radio Petnjica
-
0
KUD „Bihor“ još jednom sa uspjehom predstavio Bihor i Crnu Goru na velikom festivalu u Turskoj (FOTO)

Članovi Kulturno-umjetničkog društva „Bihor“ boravili su od 31. avgusta do 04. septembra u Republici Turskoj, gdje su učestvovali na 24. Međunarodnom Jagčibedir Carpet festivalu – kulture i umjetnosti i ćilimarstva  koji je održan u Sindirgiju.

Riječ je o jednom od značajnijih kulturnih događaja u ovom dijelu Turske, koji okuplja folklorne ansamble, umjetnike i goste iz različitih krajeva. Festival je posvećen očuvanju i promociji tradicionalne kulture Sindirgija, a posebno poznatog Jagčibedir ćilima, narodnih igara, muzike i starih običaja.

Ovogodišnji festival okupio je folklorne ansamble iz različitih krajeva Turske, ali i međunarodne učesnike iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Moldavije. Na festivalskoj pozornici predstavili su se takođe i ansambli iz više turskih gradova, zajedno sa gostima iz inostranstva.

KUD „Bihor“ imao je priliku da kroz svoje nastupe predstavi bogatu tradiciju Bihora i Crne Gore, narodnu igru, muziku i tradicionalnu nošnju. Posebna vrijednost ovakvih gostovanja jeste upravo u susretu različitih kultura, jer folklor na najbolji način povezuje ljude i čuva ono što su generacije prije nas ostavile u nasljeđe.

Putovanje je započelo posjetom Ečebatu i Čanakaleu, gdje su članovi društva imali priliku da upoznaju ovaj istorijski dio Turske. Poseban doživljaj bio je prelazak Dardanela trajektom, nakon čega je put nastavljen prema Sindirgiju.

Tokom boravka u Sindirgiju članovi KUD-a imali su priliku da upoznaju grad, njegovu tradiciju i način života, ali i da se druže sa članovima drugih kulturno-umjetničkih društava. Upravo su takvi susreti i nova prijateljstva jedan od najljepših dijelova međunarodnih festivala.

Festival je osim folklornih nastupa, bio obogaćen i bogatim muzičkim programom. Tokom večernjih koncerata publici su se predstavili poznati turski izvođači. Na festivalu su nastupili Aydilge, Elif Buse Dogan i Omur Gedik, kao i drugi poznati umjetnici.

Pored festivalskih aktivnosti, članovi KUD-a „Bihor“ su tokom povratka posjetili Balikesir i Edirne, čime je putovanje dodatno obogaćeno upoznavanjem istorije, kulture i znamenitosti još dva značajna turska grada.

Gostovanje u Sindirgiju bilo je još jedna prilika da se ime Petnjice, Bihora i Crne Gore čuje i vidi na međunarodnoj kulturnoj sceni. KUD „Bihor“ svojim radom i nastupima nastavlja da čuva tradiciju svog kraja, ali i da je predstavlja publici širom regiona i Evrope.

Predsjednik KUD-a Sinan Tiganj se zahvalio  svima koji su omogućili da se otputuje na ovaj Festival, a posebno organizatorima Festivala i predsjedniku opštine Sindirgi Serkanu Seku koji je i ovog puta primio naše folkloraše i svima uručio simboličan poklon. Domaćini su se potrudili da nam obezbijede što bolje uslove i da boravak bude ispunjen brojnim sadržajima  od obilaska grada, i posjeti kulturnim znamenitostima do posjete bazenu dva dana. Naš vodič  profesor Ali Demirozer je od dolaska u Sindirgi pa sve do polaska iz Balikesira bio sa nama i  uz djecu na ovaj način mu se zahvaljujemo, a takođe i vozačima firme SALE Tours  Ernadu i Sadatu Durakoviću.

Posebnu zahvalnost KUD „Bihor“  duguje brojnim sponzorima ovog putovanja:  Ramu (Huseinovom) Ramčiloviću i Fikretu ( Muhamedovom) Rastoderu koji su pokrili više od polovine troškova prevoza. Osim njih dio sredstava  sponzorisali su Bratstvo Rastodera, Šabotić Mujka Edin, Rastoder R. Haso, Rastoder Nusreta, Rastoder Enera, Rastoder M. Senat. Zverotić Melis, Tiganj Lejla i Ličina Erdan, dok su članovi  i predsjednik Kud-a koji su putovali i ovog puta takođe pokrili dio troškova.

Sava osiguranje AD je pokrilo troškove osiguranja za članove društva tokom ovog putovanja i na taj način pružilo značajnu podršku njihovom učešću na međunarodnom festivalu u Turskoj.

Ovo putovanje članovima društva donijelo je mnogo više od festivalskih nastupa – nova poznanstva, prijateljstva, iskustva i uspomene, ali i još jednu potvrdu da folklor ne poznaje granice i da različite kulture mogu zajedno stvarati lijepe price zaključio je predsjednik  Tiganj.

Melis Zverotić

PETNJICA IMA PROJEKTE, ALI JOŠ NEMA CENTAR: Stotine hiljada eura uložene, a građani i dalje čekaju trotoare, parking i kanalizaciju

Radio Petnjica
-
0
PETNJICA IMA PROJEKTE, ALI JOŠ NEMA CENTAR: Stotine hiljada eura uložene, a građani i dalje čekaju trotoare, parking i kanalizaciju

Gotovo tri četvrtine učesnika ankete Radija Petnjica nezadovoljno je izgledom i uređenjem centra, 80 odsto kao problem navodi nedostatak parkinga, a više od tri četvrtine nedostatak trotoara i bezbjednih pješačkih površina. Istovremeno, rekonstrukcija gradskih saobraćajnica vrijedna više od 450.000 eura predstavljena je kao gotovo završena, postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Gusarama više od pet godina čeka mrežu koja bi ga stavila u funkciju, a pokušaj izmjene urbanističkog plana za Petnjicu pokrenut 2025. godine iste godine je i zaustavljen. Predsjednik Opštine Samir Agović nije odgovorio na pitanja Radija Petnjica.

Petnjica administrativno jeste centar opštine i Bihora, ali je dovoljno proći njenim užim jezgrom da se vidi koliko je veliki raskorak između tog statusa i onoga što građani, pješaci, vozači i posjetioci svakodnevno dobijaju.

Centar se praktično razvija uz dvije glavne saobraćajnice – jednu koja prolazi pored zgrade Opštine i drugu uz centralnu džamiju. Posljednjih godina ulagano je u asfalt, rasvjetu i rekonstrukciju ulica, građeni su pojedini parking prostori, najavljivani trotoari, trg, park, kanalizacija i uređenje javnih površina.

Međutim, kada se sve to sabere na terenu, Petnjica i dalje nema ono što bi trebalo da bude minimum uređenog opštinskog centra: kontinuirane i bezbjedne trotoare, dovoljno organizovanih parking mjesta, funkcionalnu javnu kanalizaciju i jasno prepoznatljivu uređenu javnu površinu koja bi predstavljala gradsko jezgro.

Posebno je to bilo vidljivo tokom ljetnjih mjeseci, kada se broj ljudi i vozila višestruko poveća dolaskom dijaspore. Problem parkiranja postaje gotovo nerješiv, dok je policija još u aprilu ove godine najavila pojačane kontrole nepropisno parkiranih vozila, posebno onih ostavljenih na kolovozu i mjestima na kojima ometaju saobraćaj.

GRAĐANI NE TRAŽE UKRAS – TRAŽE DA CENTAR FUNKCIONIŠE

Da problem nije samo novinarski utisak sa terena pokazuje i upitnik koji je Radio Petnjica postavio građanima u okviru projekta koji se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije, a koordinira BIRN.

Anketa sa 30 učesnika nije reprezentativno istraživanje javnog mnjenja i njene rezultate zato ne treba predstavljati kao stav svih građana Petnjice. Ipak, odgovori ljudi koji su se uključili daju veoma jasan signal o tome gdje oni vide najveće probleme.

Od 30 učesnika čak 22, odnosno 73,3 odsto, nezadovoljno je sadašnjim izgledom i uređenjem centra, od čega je njih 17 veoma nezadovoljno. Samo četiri ispitanika izjasnila su se kao uglavnom ili veoma zadovoljna.

Gotovo identična slika dobija se kada je riječ o bezbjednosti pješaka: 13 učesnika ocijenilo ju je kao veoma lošu, a devet kao lošu. Dakle, ponovo 22 od 30 ispitanika.

Čak 23 učesnika smatraju da centar nije prilagođen djeci, starijim osobama i osobama sa invaliditetom.

Još je zanimljiviji odgovor na pitanje šta su najveći problemi centra, gdje je bilo moguće označiti više odgovora. Nedostatak parkinga navela su 24 od 30 učesnika, nedostatak trotoara i bezbjednih pješačkih površina 23, neuređene javne površine i saobraćaj kroz centar po 21, nedostatak ili neadekvatnu kanalizacionu infrastrukturu 19, koliko i nedostatak zelenila, dok je neplansku ili nekontrolisanu gradnju navelo 18 učesnika.

To je možda i najvažnija poruka ankete: ljudi koji su odgovorili ne traže prvenstveno fasadno uljepšavanje Petnjice, već osnovne elemente urbanog prostora.

NEMA SAGLASNOSTI KAKO CENTAR TREBA DA IZGLEDA – ALI IMA O TOME DA MU TREBA RED

Oko buduće arhitekture centra mišljenja nijesu jednoobrazna, što je za ozbiljno planiranje možda i korisnije od lažnog konsenzusa.

Trinaest učesnika ankete podržalo bi temeljnu transformaciju centra i postepenu zamjenu većeg dijela postojećih objekata modernim stambeno-poslovnim zgradama. Devet bi uglavnom sačuvalo postojeći izgled, ali uz veliko unapređenje infrastrukture, dok sedam podržava kombinovani model – očuvanje dijela postojećeg karaktera uz plansku novu gradnju.

Ali se na jednom pitanju pojavljuje veoma jasan zajednički imenitelj. Od 30 ispitanika, njih 21 podržava da se postojeće kuće koriste i adaptiraju za poslovne sadržaje – ali samo uz jasna urbanistička pravila.

Četrnaest ispitanika smatra da je centru potrebna modernija i organizovanija gradnja, a 11 da postojeći objekti mogu ostati, ali da njih i okolni prostor treba urediti.

Dakle, građani se mogu sporiti oko toga treba li buduća Petnjica da bude tradicionalnija ili modernija. Mnogo manje se spore oko toga da sadašnje stanje zahtijeva plan, pravila i uređenu infrastrukturu.

To dodatno potvrđuje činjenica da 21 od 30 učesnika smatra da građani treba da budu uključeni u odlučivanje o izgledu centra – direktno ili kroz javnu raspravu, dok bi čak 27 sigurno ili možda učestvovalo u javnoj raspravi ukoliko bi se donosio novi plan.

To je uostalom i princip koji prepoznaje važeći Zakon o uređenju prostora: uređenje prostora mora počivati na integralnom pristupu, kvalitetnom i humanom razvoju naselja, zaštiti javnog interesa i benefitima svih korisnika prostora, dok zakon izričito propisuje i pravo javnosti da bude obaviještena i da daje inicijative, mišljenja i predloge.

458.000 EURA ZA ULICE – A GDJE JE NESTAO KONTINUIRANI TROTOAR?

Posebno pitanje predstavlja rekonstrukcija glavnih gradskih saobraćajnica.

U septembru 2023. predsjednik Opštine Samir Agović saopštio je da će od milion eura koje je Petnjica dobila iz sredstava programa ekonomskog državljanstva oko 458.000 eura biti izdvojeno za rekonstrukciju gradskih ulica od Centra za kulturu do centralne džamije.

Tada je vrlo precizno navedeno šta bi projekat trebalo da obuhvati: pješačku stazu, rasvjetu, novi sloj asfalta i regulisanje kanalizacione mreže.

Radovi su počeli u maju 2024, a kao izvođač je naveden „Tofi“ iz Rožaja. Prvo je počela dionica od Doma kulture do dječjeg igrališta, uz najavu da slijedi i glavna ulica prema džamiji.

U avgustu 2025. Agović je već saopštio da je lokalna uprava „konačno uspjela“ da rekonstruiše glavne gradske ulice, da je vrijednost projekta veća od 450.000 eura i da je ostalo još svega nekoliko manjih zahvata.

Dvije godine nakon početne najave zato je legitimno postaviti vrlo jednostavno pitanje: ako je pješačka staza bila sastavni dio projekta, zbog čega danas na pojedinim djelovima rekonstruisanih gradskih saobraćajnica nema kontinuiranog trotoara i bezbjednog prostora za pješake?

Radio Petnjica ne može bez glavnog projekta tvrditi da je izvođač odstupio od ugovorenih radova niti da ono što je urađeno nije u skladu sa projektom. Upravo zato smo od predsjednika Opštine tražili da dostavi podatke o projektu, izvođaču, stručnom nadzoru, stvarno potrošenom iznosu i eventualnom tehničkom prijemu, kao i odgovor da li su trotoari bili predviđeni projektom. Odgovor nije stigao.

Dok tih dokumenata nema u javnosti, ostaje nesporno samo ono što se može uporediti: pješačka staza bila je javno obećani element projekta, rekonstrukcija je predstavljena kao gotovo završena, a kontinuirani trotoari danas nijesu obezbijeđeni na svim djelovima centra.

PARKING GRAĐEN I RANIJE – A DANAS NAJVEĆI PROBLEM

Zanimljiv je i problem parkinga.

Još u oktobru 2020. Agović je govorio da je u centru Petnjice urađeno „mnogo toga“ i naveo da je izgrađeno više od 500 kvadratnih metara parking prostora.

Šest godina kasnije, nedostatak parkinga je najčešće označen problem u anketi Radija Petnjica – navelo ga je 24 od 30 učesnika.

Jedno ne poništava drugo. Parking prostor je očigledno građen, ali trenutni kapaciteti ne odgovaraju potrebama centra, posebno u periodima kada Petnjica ima znatno veći broj stanovnika i posjetilaca.

To postaje još ozbiljniji problem kada se istovremeno uvodi stroža kontrola nepropisnog parkiranja. Policija je u aprilu najavila kažnjavanje vozila ostavljenih na kolovozu i drugim nedozvoljenim mjestima, što je potpuno legitimno sa stanovišta bezbjednosti, ali istovremeno otvara pitanje gdje lokalna uprava planira da omogući legalno parkiranje rastućeg broja vozila.

PLAN IZ 2014, POKUŠAJ IZMJENA 2025. – PA STOP

Drugi važan dio priče je planska dokumentacija.

Za centar Petnjice postoji Detaljni urbanistički plan iz 2014. godine, na koji se i Vlada pozvala kada je početkom 2025. odlučila da pokrene njegove izmjene i dopune.

Vlada je 27. februara 2025. donijela odluku o izradi izmjena i dopuna DUP-a „Petnjica“, a Ministarstvo je mjesec kasnije pozvalo zainteresovane da se uključe u početnu fazu izrade plana. Planirani obuhvat bio je oko 23,59 hektara, za njegovu izradu bilo je planirano 20.000 eura, a rok šest mjeseci od potpisivanja ugovora sa rukovodiocem izrade.

Međutim, praktično istovremeno promijenjen je čitav sistem prostornog planiranja u Crnoj Gori. Novi Zakon o uređenju prostora objavljen je 4. marta 2025. i stupio je na snagu 5. marta, dok je odluka o izmjenama DUP-a Petnjica, objavljena 28. februara, stupila na snagu 8. marta.

Novi zakon propisao je da se postupci ranije započetih planskih dokumenata nastavljaju po staroj proceduri, ali i da se izrada planova koji nijesu predviđeni novim sistemom, ukoliko ne budu doneseni do kraja 2025, obustavlja.

To se na kraju i dogodilo. U Službenom listu od 26. novembra 2025. objavljena je odluka kojom prestaje da važi odluka o izradi izmjena i dopuna DUP-a „Petnjica“. Odluka je stupila na snagu 4. decembra.

Važno je, međutim, biti precizan: zaustavljanje izmjena iz 2025. samo po sebi ne znači da je stari DUP iz 2014. prestao da važi. Prelazni režim novog zakona omogućava primjenu postojećih planskih dokumenata dok ih ne zamijene novi, pod uslovima propisanim zakonom.

Petnjica pritom od 2019. ima i Prostorno-urbanistički plan opštine, kao planski dokument šireg reda.

Ono što, međutim, do trenutka ovog istraživanja nijesmo pronašli među javno dostupnim dokumentima jeste nova odluka kojom bi za centar Petnjice, po sadašnjem zakonskom sistemu, bila pokrenuta izrada lokalnog plana detaljne regulacije koji bi zamijenio ili na savremen način razradio postojeća rješenja.

Zato smo Opštinu pitali koji dokument danas konkretno reguliše centar, kakav je pravni status DUP-a iz 2014, zbog čega je proces izmjena zaustavljen i da li se priprema novi planski dokument.

Odgovora nema.

POSTROJENJE JE NAPRAVLJENO PRIJE SISTEMA KOJI TREBA DA GA NAPUNI

Ako postoji primjer koji najbolje pokazuje posljedice parcijalnog rješavanja infrastrukture u Petnjici, onda je to kanalizacija.

U septembru 2020. počela je izgradnja biljnog postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda u Gusarama. Vrijednost projekta bila je 450.000 eura, od čega su po 225.000 obezbijedili tadašnje Ministarstvo održivog razvoja i turizma i Slovenački razvojni centar. Već tada je saopšteno da će uži centar dobiti kanalizacionu mrežu i mogućnost priključenja na postrojenje.

Ali, više od pet godina kasnije, sistem nije funkcionalan.

Direktor petnjičkog Komunalnog preduzeća Mithad Cikotić u julu ove godine potvrdio je za Radio Petnjica da opštinski centar nema završenu funkcionalnu javnu kanalizacionu mrežu i da su objekti do tada individualno priključeni na septičke jame. Naveo je i da je tokom posljednje rekonstrukcije ulica izgrađen dio kanalizacione mreže, ali da ona tek treba da bude spojena kolektorom sa postrojenjem u Gusarama.

Tako je Petnjica došla u paradoksalnu situaciju: krajnja tačka sistema građena je prije infrastrukture koja do nje treba da dovede otpadne vode.

Predsjednik Opštine je u januaru ove godine rekao da bi problem trebalo da riješi projekat „Regulacija korita rijeke Popče sa kanalizacionom mrežom za otpadne vode“, koji je tada procijenio na 8,7 miliona eura, i da bi njegovom realizacijom biljni prečišćivač bio priveden namjeni.

Međutim, u Nacrtu Programa javnih radova za 2026. i kasnijem obrazloženju Opštine isti projekat navodi se u vrijednosti od 6.497.360,90 eura.

Razlika od više od dva miliona eura ne mora nužno značiti kontradikciju – moguće je da cifre obuhvataju različite faze ili elemente projekta – ali bez dodatnog obrazloženja javnost ne može znati šta tačno pokriva iznos od 6,5, a šta procjena od 8,7 miliona eura.

I to je bilo jedno od pitanja upućenih Opštini: kada će centar konačno dobiti funkcionalnu kanalizaciju, koliko će projekat koštati i na koji način se otpadne vode trenutno zbrinjavaju.

Odgovora ponovo nema.

TRG, PARK, NOVA ULICA – ALI GDJE JE JEDNA SLIKA BUDUĆEG CENTRA?

Ni za 2026. ne može se reći da projekata za centar nema.

U Nacrtu Programa javnih radova predviđeno je 250.000 eura za nastavak saobraćajnice džamija–Vunovlačara, 241.758 eura za gradski trg, 85.000 za park iznad Opštine, kao i sredstva za projektnu dokumentaciju, među kojom su projekat gradskog trga i uređenje zelenih površina u centru.

Dakle, i dalje se projektuju i planiraju novi djelovi centra.

Ali upravo tu dolazimo do ključnog pitanja ove priče: da li su ulica, trg, park, parking, kanalizacija, pješačke površine, zelenilo, javna rasvjeta i nova privatna gradnja djelovi jedne urbanističke vizije – ili se svaki problem rješava zasebnim projektom kada se za njega pojavi novac?

To nije semantička razlika.

Grad ili opštinski centar nije zbir asfalta, nekoliko lampi, par parking površina i pojedinačnih novih zgrada. Urbanizam podrazumijeva da ti elementi funkcionišu zajedno.

Upravo zato je Radio Petnjica od predsjednika Opštine zatražio informaciju postoji li cjelovita vizija uređenja užeg centra koja obuhvata trotoare, parking, trg i druge javne površine, zelenilo, javnu rasvjetu, odvodnju atmosferskih voda, kanalizaciju i bezbjednost pješaka, kao i pregled ukupnih ulaganja u centar od obnove statusa opštine do danas.

Odgovori nijesu dostavljeni.

ĆUTANJE NIJE DOKAZ KRIVICE – ALI JESTE PROBLEM TRANSPARENTNOSTI

Izostanak odgovora predsjednika Opštine ne dokazuje da je bilo koji projekat nezakonit, da je novac nenamjenski potrošen ili da je neko prekršio propise. Takve tvrdnje bez dokumentacije ne bi bile profesionalne.

Ali ćutanje lokalne uprave ostavlja bez odgovora pitanja na koja javnost ima puno pravo da dobije odgovor: koliko je tačno koštala rekonstrukcija gradskih ulica, šta je glavnim projektom bilo predviđeno, da li su radovi tehnički primljeni, gdje su trotoari, koliki je stvarni kapacitet uređenih parkinga, koji planski dokument sada reguliše centar, kada će proraditi kanalizacija i postoji li uopšte objedinjena vizija urbanog jezgra Petnjice.

Posebno zabrinjava što ovo nije prvi put da predsjednik Opštine ne odgovara na pitanja ovog medija o osnovnoj infrastrukturi. Radio Petnjica je i u julu, prilikom istraživanja kanalizacionog sistema i postrojenja u Gusarama, objavio da odgovori na pitanja upućena predsjedniku Opštine nijesu stigli.

Lokalna vlast ima pravo da ospori novinarske zaključke, da predstavi dokumentaciju koja ih demantuje ili da pokaže projekte koji nijesu javno dostupni. Ono što ne bi smjelo da postane praksa jeste da se na pitanja o trošenju javnog novca i planiranju javnog prostora jednostavno ne odgovara.

PETNJICI NE NEDOSTAJE JOŠ JEDNO OBEĆANJE – NEDOSTAJE JOJ CJELINA

Rezultati ankete ne govore da građani žele jednu određenu arhitekturu Petnjice. Jedni bi modernije zgrade, drugi bi sačuvali postojeći karakter, treći bi kombinovali to dvoje.

Ali poruka o osnovnim problemima gotovo je nemoguće previdjeti.

Parking. Trotoari. Bezbjednost pješaka. Kanalizacija. Javni prostor. Zelenilo. Saobraćaj. Pravila gradnje.

To su različiti odgovori na isto pitanje – ima li Petnjica uređeni centar ili samo niz objekata i infrastrukturnih zahvata na prostoru koji nazivamo centrom?

Više od 450.000 eura već je vezano samo za rekonstrukciju gradskih saobraćajnica. Još 450.000 bilo je obezbijeđeno za postrojenje u Gusarama. Za regulaciju Popče i kanalizacionu mrežu sada se računaju milioni, a novi novac planira se za trg, park, ulicu i zelenilo.

Zato ključno pitanje više nije da li se u Petnjicu ulagalo.

Pitanje je šta su sva ta ulaganja zajedno napravila.

Kada građanin bude mogao da ostavi automobil na uređenom parkingu, bezbjedno nastavi trotoarom, pređe uređen javni trg, zna da otpadne vode iz objekata završavaju u funkcionalnom kanalizacionom sistemu, a investitor unaprijed zna gdje, šta i koliko smije da gradi – tada će Petnjica imati centar u urbanom smislu te riječi.

Do tada će imati projekte.

Ali još ne i cjelinu.

SAMIR RASTODER

123...1.012Stranica 1 of 1.012