Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović nije razriješen na današnjoj sjednici Skupštine opštine Petnjica. Nakon višesatnog iščekivanja i odlaganja sjednice, odbornici su se izjasnili o inicijativi za njegovu smjenu, koju je pokrenula odbornica DPS-a i potpredsjednica SO Petnjica Anela Muratović.
Za razrješenje Agovića glasalo je 13 odbornika, protiv smjene bilo je 15, dok je jedan odbornik bio uzdržan. Time inicijativa nije dobila potrebnu većinu, pa Agović ostaje na čelu Opštine Petnjica.
Ipak, rezultat glasanja teško se može čitati kao stabilizacija političkih prilika. Naprotiv, današnja sjednica pokazala je dubinu podjela u lokalnom parlamentu, ali i unutar samog DPS-a, koji je i ovog puta, uprkos ozbiljnim unutrašnjim nesuglasicama, uspio da sačuva predsjednika Opštine.
SJEDNICA ODLOŽENA, TENZIJE PRODUŽENE
Iako je sjednica bila zakazana za 13 časova, početak je odložen za 16 časova, iz razloga koji nijesu jasno saopšteni javnosti. Već i samo odlaganje dodatno je pojačalo političku napetost, jer se tokom dana čekalo da se vidi da li će svi odbornici doći, ko će glasati za smjenu, ko će ostati uz Agovića, a ko će eventualno pokušati da izbjegne konačno izjašnjavanje.
U lokalnoj politici Petnjice, upravo su prisustvo i odsustvo odbornika često jednako važni kao i samo glasanje. Tako je bilo i ovog puta.
Na sjednicu nijesu došli nezavisni odbornik Aldin Muratović i odbornik SD-a Isljam Ćeman. Njihovo odsustvo pokazalo se politički važnim, jer bi, da su bili prisutni i da su glasali za smjenu, odnos snaga mogao biti potpuno drugačiji. U tom slučaju broj glasova mogao je biti izjednačen, pod uslovom da bi oba odbornika podržala razrješenje, što bi, gledano iz ugla opozicione logike, bilo očekivano.
Međutim, Petnjica je i ovog puta pokazala da se u lokalnoj politici ne zna uvijek do kraja ko je stvarna opozicija, ko podržava vlast, a ko svoje poteze mjeri prema trenutku, odnosima, dogovorima i političkim procjenama.
ZAIM LIČINA UZDRŽAN, ANELA MURATOVIĆ JEDINA IZ DPS-A ZA SMJENU
Posebno je zanimljiv bio glas Zaima Ličine iz SNP-a, koji je bio uzdržan. U političkoj matematici ovakvih sjednica, uzdržan glas često ima gotovo jednaku težinu kao glas protiv smjene, jer ne doprinosi obaranju predsjednika Opštine.
Još važnija poruka stigla je iz redova DPS-a. Iako su se nesuglasice unutar te partije u Petnjici vidjele i prije februarskog reizbora Samira Agovića, na današnjem glasanju samo je Anela Muratović iz DPS-a glasala za njegovu smjenu. Ona je i inicirala ispitivanje povjerenja Agoviću, čime je otvorila najdirektniji politički sukob unutar lokalne vlasti.
Sve ostalo pokazuje da je centrala DPS-a, po svemu sudeći, ponovo odradila posao i sačuvala Agovića. Ono što je početkom februara bilo privremeno zatvoreno, sada je ponovo otvoreno, ali sa istim ishodom – Agović ostaje predsjednik Opštine.
Radio Petnjica je ranije podsjetio da je februarski proces već otvorio pitanje odnosa snaga u lokalnom parlamentu, discipline unutar DPS-a i mogućih „rezervnih ruku“ u odborničkim klupama. Današnje glasanje pokazalo je da su ta pitanja i dalje živa, samo što su ovog puta dobila mnogo jasniji odgovor.
AGOVIĆ SAČUVAN, ALI NE I POLITIČKI NETAKNUT
Formalno gledano, Samir Agović je pobijedio. Inicijativa za njegovo razrješenje nije prošla, većina odbornika nije podržala njegovu smjenu i on ostaje na funkciji predsjednika Opštine Petnjica.
Ali politički gledano, rezultat 15 prema 13, uz jedan uzdržan glas i dva važna odsustva, nije rezultat koji šalje poruku potpune stabilnosti. Naprotiv, on pokazuje da je Agović preživio, ali ne i da je kriza riješena.
Jer, kada predsjednik Opštine dođe u situaciju da se o njegovom razrješenju glasa svega nekoliko mjeseci nakon što je već prošao kroz politički test reizbora, onda je jasno da problem nije incidentan. To je znak dubljeg nezadovoljstva, unutarpartijskih pukotina i narušenih odnosa u lokalnoj vlasti.
Upravo zato današnja sjednica nije samo odgovorila na pitanje da li Agović ostaje predsjednik. Ona je otvorila novo pitanje — kako će nastaviti da funkcioniše vlast u kojoj je dio odbornika otvoreno tražio njegov odlazak, dok je drugi dio morao da ga brani više političkom disciplinom nego ubjedljivim argumentom o stabilnosti.
DPS SAČUVAO PREDSJEDNIKA, ALI PUKOTINE SU OSTALE
Najveći politički dobitnik današnjeg glasanja formalno je Samir Agović. Ali najveći politički teret sada nosi DPS.
Ta partija je uspjela da spriječi smjenu svog predsjednika Opštine, ali nije uspjela da sakrije činjenicu da se nezadovoljstvo unutar lokalnog DPS-a više ne može predstaviti kao kuloarska priča. Ono je sada javno, institucionalno i zabilježeno u skupštinskoj sali.
Anela Muratović je ostala jedini glas iz DPS-a za smjenu, ali time i jedini javni izraz onoga što se mjesecima pominjalo kao nezadovoljstvo dijela lokalne strukture. S druge strane, većina DPS-a ostala je uz Agovića, što pokazuje da je partijska disciplina, makar za ovu sjednicu, bila jača od unutrašnjih podjela.
Međutim, politička disciplina ne znači nužno političko jedinstvo. Ona samo znači da se u ključnom trenutku glasalo onako kako je odlučeno da se glasa.
U vremenu kada se iz Bihora najčešće odlazi, priča Amara Muratovića iz Petnjice djeluje gotovo kao izuzetak koji opominje. Završio je Poljoprivredni fakultet, mogao je kao mnogi drugi da ostane u Podgorici ili da ode dalje, ali se vratio u svoj kraj, na porodično gazdinstvo, među malinjake, mašine, sokove, zemlju, komšije i ljude sa kojima dijeli istu sudbinu. Nije se vratio iz nostalgije, nego iz uvjerenja da Petnjica ima šansu ako se u nju ulaže, ako se poštuje rad i ako se mladim ljudima ne zatvaraju vrata prije nego što pokušaju da ih otvore.
OD PODGORICE I PLANTAŽA DO POVRATKA U BIHOR
Amar Muratović pripada onoj maloj grupi mladih ljudi iz Petnjice koji nijesu samo govorili da se od poljoprivrede može živjeti, već su odlučili da to pokažu na sopstvenom primjeru. Njegova priča nije počela gotovim biznisom, već odlaskom, radom, učenjem i dugim sazrijevanjem odluke da se vrati.
Kao i veliki broj mladih iz Bihora, odmah nakon srednje škole otišao je u Podgoricu.
„Otišao sam kao i većina naših mladih ljudi, misleći da tamo čeka neki bolji život, nešto ljepše. Radio sam mnogo sezona na Plantažama. I prije toga sam bio vezan za poljoprivredu, ali sam tamo prvi put vidio kako se poljoprivreda radi u jednom velikom sistemu“, kaže Muratović za portal Radio Petnjica.
Upravo tada, kako objašnjava, počele su da se rađaju prve ozbiljne ideje. Godine 2013. odlučio je da upiše Biotehnički, odnosno Poljoprivredni fakultet. To je, kaže, bila jedna od prekretnica.
Kada mlad čovjek prvi put ode iz rodnog mjesta, počinje drugačije da ga gleda. Ono što mu je ranije bilo svakodnevica, postaje vrijednost. Ono što je izgledalo obično, postaje prednost. Amar kaže da je tek van Petnjice počeo jasnije da vidi koliko Bihor ima prirodnih potencijala.
„Tada sam vidio koliko svoj rodni kraj znači. Koliko Bihor ima ljepota, ne samo emotivno, nego i kroz klimatske i mikroklimatske uslove, vodene resurse, zemljište. Iako smo brdsko-planinski predio, bogom dani smo za poljoprivredu“, kaže Muratović.
Kasnije je, tokom studija, obilazio i evropske zemlje, najčešće posjećujući rodbinu. I ta iskustva su ga, kaže, dodatno učvrstila u uvjerenju da je zavičaj prostor kojem se vrijedi vratiti.
„Kad sam malo pošao i po Evropi, još više sam se uvjerio da nema ljepše i bolje nego tu kod nas. Makar za nas koji smo tu rođeni i koji volimo svoj zavičaj“, ističe on.
DOK DRUGI TRAŽE RAZLOG DA ODU, ON JE TRAŽIO RAZLOG DA OSTANE
Na pitanje šta ga je zadržalo u Petnjici, Amar ne odgovara jednostavno. Kaže da je to pitanje koje muči skoro sve mlade ljude sa sjevera. Ali ono što njegovu priču čini drugačijom jeste način razmišljanja.
Dok, kako kaže, mnogi mladi danas traže samo jedan razlog da odu, on je u vrijeme kada je bilo mnogo razloga za odlazak tražio jedan razlog da ostane.
„Kada sam razmišljao o tim stvarima, bile su političke eskalacije, nerazvijenost, nijesmo imali ni opštinu, sve je bilo u nekom povoju. Čak su mi i roditelji i mladi ljudi govorili da idem što dalje. Ja bih ih poslušao, ali to nijesam primjenjivao. Danas, kada razgovaram sa mladim ljudima, oni jedva čekaju jedan razlog da odu, a ja sam tražio jedan razlog da ostanem. Dosta mi je bilo sto razloga da odem, ja ih nijesam gledao“, kaže Muratović.
Ta rečenica možda najbolje opisuje njegov odnos prema Petnjici. On ne romantizuje stanje. Ne kaže da je lako. Ne tvrdi da su uslovi dobri. Naprotiv, jasno vidi sve što nedostaje. Ali smatra da ostanak nije moguć samo uz emociju, nego uz volju, rad, infrastrukturu i ozbiljnu podršku države i lokalne samouprave.
Prema njegovom mišljenju, stanje je danas možda nešto bolje nego u vrijeme kada je on pravio prve korake, ali ključni problemi nijesu nestali.
„Definitivno lokalna putna infrastruktura, pa i regionalna, zatim voda i struja — to je osnova života. Ne samo na selu, nego i u gradu. Ali mislim da se na selu mora mnogo više pažnje obratiti na tu infrastrukturu da bi se mladima omogućio ostanak, a nekima možda i povratak“, kaže Amar.
PUT, VODA I STRUJA SU OSNOVA OSTANKA
Za mladog čovjeka koji želi da se bavi poljoprivredom, ostanak na selu ne znači samo ljubav prema zemlji. Znači svakodnevni rad, ulaganje, rizik, tržište, mašine, gorivo, radnu snagu, pristup imanju, sigurnu vodu, stabilnu struju i mogućnost da proizvedeno dođe do kupca.
Zato Amar posebno naglašava da put, voda i struja nijesu fraze koje se ponavljaju u političkim govorima, već osnovni uslovi bez kojih nema ozbiljnog života u ruralnim područjima.
„Potencijal postoji. Ko želi da se vrati, da živi zdrav život, da mu poljoprivreda bude osnovni ili makar djelimični izvor prihoda, može da nađe motiv. Ali put, voda, struja i lokalna infrastruktura su broj jedan. A opet, volja i želja onoga ko želi da se vrati ili da ostane jesu presudni“, ističe Muratović.
On dodaje da među mladima, naročito školovanim, postoji i jedan dublji problem – osjećaj da se njihovo znanje i ambicije ne cijene dovoljno.
„Mladi ljudi mi prenose da osjećaju neko nepoštovanje onoga što su stekli, možda čak i omalovažavanje njihovih ambicija, želja ili uspjeha. S jedne strane to jeste tako. S druge strane, mislim da ne treba mnogo očekivati da ih neko drugi cijeni. Treba prvo da cijene sami sebe“, kaže Amar.
U toj njegovoj poruci nema ogorčenosti, već realnosti. On razumije frustraciju mladih ljudi, ali ih istovremeno poziva da ne čekaju da im neko drugi potvrdi vrijednost.
POLJOPRIVREDA KAO JEDINA REALNA RAZVOJNA ŠANSA PETNJICE
Petnjica nema veliku industriju, nema razvijene biznis zone, nema snažnu privredu koja može zaposliti veći broj mladih ljudi. Upravo zato, Muratović smatra da poljoprivreda ne smije biti tretirana kao sporedna grana, nego kao jedan od ključnih stubova razvoja opštine.
On upozorava da je odnos lokalne uprave prema poljoprivredi nedovoljan, ne zato što nema nikakve podrške, nego zato što je obim te podrške daleko ispod stvarnih potreba.
„U budžetu Opštine Petnjica za 2026. godinu za poljoprivredu je, koliko znam, opredijeljeno oko 80.000 eura. Nažalost, to je jako malo. Možda je procentualno u odnosu na budžet to više nego u nekim drugim opštinama, ali kada pogledamo Berane, Bijelo Polje, Pljevlja i druge opštine, one imaju mnogo veće budžete i veći novac za poljoprivredu. To se ne može uporediti sa nama“, kaže Muratović.
Njegova kritika nije usmjerena samo na iznos, već na razvojnu logiku. Ako je poljoprivreda jedna od rijetkih konkretnih šansi Petnjice, onda se, smatra on, prema njoj mora odnositi kao prema investiciji, a ne kao prema trošku.
„Mi nemamo nikakvu drugu infrastrukturu u smislu preduzetništva osim poljoprivrede, a za to se odvaja 80.000 eura. To jedan ili dva srednja farmera sami ulože u razvoj poljoprivrede. Prosječan IPARD projekat jednog poljoprivrednika bude na tom nivou“, ističe Amar.
OPŠTINA BI MORALA DA IMA BUDŽET OD 200.000 DO 300.000 EURA ZA POLJOPRIVREDU
Muratović, koji je i predsjednik klastera, smatra da bi lokalna samouprava morala mnogo ozbiljnije da planira podršku proizvođačima.
„Moj apel lokalnoj samoupravi i donosiocima odluka jeste da se mnogo više povede računa o poljoprivredi. Neki početni budžet trebalo bi da bude od 200.000 do 300.000 eura da bi se mogli ostvariti ozbiljniji rezultati“, kaže on.
Posebno ukazuje na mljekarski sektor, za koji smatra da je jedan od najvažnijih u stočarstvu, ali koji u Petnjici nema lokalnu podršku kakvu imaju proizvođači u drugim sredinama.
„Opština Petnjica je jedna od rijetkih opština koja ne daje subvencije za razvoj mljekarskog sektora, a to je, po mom mišljenju, najbitniji sektor u stočarstvu. Većina opština daje tri do pet centi po litru, a kod nas, nažalost, nema ništa. Moja procjena je da bi za to trebalo oko 50.000 eura“, objašnjava Muratović.
On ne govori samo kao neko ko ima lični interes, već kao čovjek koji poljoprivredu posmatra šire — kao sistem. Ako nema stočarstva, nema mlijeka. Ako nema mlijeka, nema prerade. Ako nema prerade, nema dodatne vrijednosti. Ako nema dodatne vrijednosti, nema mladih ljudi koji u tome vide budućnost.
Na pitanje da li je lično dobio konkretnu pomoć od Opštine — podršku, savjet, promociju ili olakšicu — Muratović odgovara odmjereno. Ne želi da svede priču na sebe, ali navodi da je podrška koju je dobio bila simbolična.
„Ja lično sam jednom dobio roto-kopačicu preko lokalne samouprave. Ali nije možda ni poenta u tome. Nekome takva pomoć znači više, nekome manje, neko dobija i ne znači mu ništa. Svakako treba povesti računa o tome, ali definitivno je problem novac“, kaže on.
Tu se, prema njegovom mišljenju, dolazi do mnogo šireg problema — državnog agrobudžeta.
Muratović podsjeća da su poljoprivrednici više puta apelovali prema Ministarstvu poljoprivrede, imali sastanke, proteste i zahtjeve da se agrobudžet poveća.
„Mi to zovemo pet poštenih — pet procenata nacionalnog budžeta. Trenutni agrobudžet je, koliko znamo, oko 1,6 odsto nacionalnog budžeta, što je zaista malo. A ako se od toga oduzmu staračke naknade i ostale dažbine koje ne idu direktno poljoprivrednicima, direktne mjere podrške su oko 0,8 odsto. To je jako, jako malo“, kaže Muratović.
BRDSKO-PLANINSKA POLJOPRIVREDA TRAŽI VEĆU PODRŠKU
Amar posebno naglašava da se crnogorska poljoprivreda, naročito na sjeveru, ne može porediti sa proizvodnjom u ravničarskim krajevima. Obrada zemlje u brdsko-planinskom području je teža, skuplja i zahtijeva jaču i specijalizovaniju mehanizaciju.
„Mi smo u brdsko-planinskom terenu, gdje se površine mnogo teško obrađuju. Tu ne mogu slabiji traktori, moraju jači, koji su mnogo skuplji, više troše i oprema je skuplja. Zato se ne možemo porediti ni sa Srbijom, a po pitanju terena možemo se porediti sa područjima u Švajcarskoj, Austriji ili Italiji, blizu Alpa“, objašnjava on.
U tim zemljama, kaže Muratović, sistem se prilagodio poljoprivredniku. Država je razumjela teren, uslove i potrebe proizvođača. Zato su, dodaje, brdsko-planinski predjeli obrađeni, terasirani, opremljeni posebnom mehanizacijom i održivi.
„Tamo su se zakonodavci i vlast prilagodili svom poljoprivredniku. Imali su izdvajanja iz nacionalnog budžeta i do 30 odsto za razvoj poljoprivrede. Ne 1,8, ne 0,8, ne pet odsto, nego mnogo ozbiljnije. Njihova kosačica danas košta 25 do 30 hiljada eura, a kod nas prosječan traktor toliko košta. Sama ta paralela pokazuje koliko moramo da se okrenemo razvoju i ulaganju u poljoprivredu“, kaže Muratović.
PETNJICA NE MOŽE ČEKATI JOŠ JEDNU GENERACIJU
Za Muratovića, pitanje poljoprivrede nije odvojeno od pitanja opstanka Petnjice. On jasno povezuje proizvodnju, infrastrukturu, biznis, ostanak mladih i zaustavljanje iseljavanja.
Kada govori o Petnjici, ne govori kao čovjek koji posmatra problem sa strane. Govori kao neko ko živi posljedice zapostavljenosti, ali i kao neko ko i dalje vjeruje da se stvari mogu promijeniti.
„Petnjica je mnogo godina zapostavljana. Ne samo Petnjica, nego čitav sjever, ali posebno Petnjica. Zapostavljana je i od državne i od lokalne vlasti. Dosta se ljudi iselilo, malo ih je ostalo, posebno mladih, a tendencija iseljavanja nije stala“, kaže Muratović.
Zato smatra da se mora djelovati brzo, planski i ozbiljno.
„Mora se posvetiti mnogo više pažnje, mnogo više ulaganja, prije svega u infrastrukturu i povezivanje Petnjice sa drugim lokalnim zajednicama — Bijelim Poljem, Beranama, Rožajama, a posebno prema Srbiji, odnosno Tutinu“, ističe on.
Za Amara, put prema Pešteru nije samo saobraćajnica. To je razvojni pravac. Otvaranje prema tržištu, ljudima, robi, saradnji i prostoru koji je prirodno povezan sa Bihorom.
„Ukoliko se ne otvorimo prema Pešteru, moje mišljenje je da u narednom periodu ne možemo mnogo očekivati od Petnjice“, kaže Muratović.
BIZNIS ZONE, MALI POGONI I LOKALNE PRIČE
Uz infrastrukturu, Muratović kao ključne pravce razvoja vidi otvaranje biznis zona, pokretanje manjih lokalnih biznisa i stvaranje uslova da ljudi mogu da rade tamo gdje žive.
To nije velika industrijska vizija, nego realna razvojna logika za malu opštinu: više manjih poslova, više lokalnih proizvođača, više prerade, više udruživanja, više konkretne podrške.
Njegova sopstvena priča to najbolje pokazuje. Od malinjaka do proizvodnje sokova, od mašina kojima obrađuje svoju i tuđu zemlju do rada sa drugim proizvođačima kroz klaster, Amar Muratović je primjer da poljoprivreda u Petnjici može biti više od sezonskog rada i porodične tradicije. Ona može biti znanje, posao, prerada, tržište i organizacija.
Ali za to, kaže, ne može biti dovoljan samo entuzijazam pojedinca.
Potrebni su ozbiljniji lokalni programi, veći budžet, bolja infrastruktura, pristup fondovima, promocija, otkup, prerada i sistem koji mladog čovjeka ne dočekuje pitanjem zašto je ostao, nego kako mu pomoći da uspije.
PRIČA O OSTANKU KOJA NE TRAŽI SAŽALJENJE, NEGO SISTEM
Amar Muratović ne traži sažaljenje. Njegova priča nije priča o mladom čovjeku koji se žali zato što je ostao u Petnjici. Naprotiv, to je priča o nekome ko je ostanak izabrao svjesno, ko je završio fakultet, stekao znanje, vidio kako se radi u velikim sistemima, upoznao Evropu, ali se vratio u Bihor jer vjeruje da njegov kraj ima ono što mnogi ne vide.
Ipak, njegova poruka je jasna: bez ozbiljne podrške, teško je očekivati da će se mladi ljudi masovno vraćati ili ostajati.
U Petnjici, kaže on, ima resursa. Ima zemlje. Ima vode. Ima klimatskih uslova. Ima ljudi koji žele da rade. Ima dijaspore. Ima znanja. Ali fali sistem koji će sve to povezati.
Zato njegova rečenica da je on tražio jedan razlog da ostane, dok drugi traže jedan razlog da odu, ne zvuči kao zamjerka mladima. Više zvuči kao opomena institucijama.
Jer mladi ljudi ne odlaze samo zato što ne vole svoj kraj. Odlaze zato što ne vide put, posao, sigurnost i poštovanje. A oni koji ostaju, poput Amara Muratovića, pokazuju da Petnjica ipak ima šansu — ako ih društvo ne ostavi same.
SAMIR RASTODER
This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).
Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Dvanaestog maja ove godine u prostorijama ZK Bihor održan je prvi sastanak ovog udruženja sa šefom kancelarije ambasade Crne Gore za Luksemburg – Nedžadom Adrovićem. Okupljenim članovima udruženja i gostima prvi se obratio predsjednik ZK“ Bihor“ Remzija Hajdarpašić, koji je istakao važnost okupljanja i saradnje među članovima udruženja, naglašavajući da je zajedništvo ključno za ostvarivanje ciljeva i unapređenje života crnogorskih građana u Luksemburgu. Predstavio je članove udruženja, vrlo je afirmativno govorio o svakom prisutnom člnu, a nakon njega, predsjednik udruženja “Montenegro – Luksemburg“ – Ismet Muhović predstavio je svoje udruženje i govorio o stasavanju udruženja kroz vrijeme.
Zatim se prisutnima obratio Nedžad Adrović, zahvalivši se na prijemu i predstavljanju, a potom pojasnio svoj radni angažman do dolaska u Luksemburg i izrazio nadu da ćemo dobro sarađivati u narednom periodu. Naglasio je da se raduje što je napokon upoznao udruženje o kojem se toliko priča u cijelom svijetu, a pogotovo u Crnoj Gori.
– Za sve ono za šta ste do sada završavali u ambasadi Crne Gore u Briselu ili Frankfurtu, od sada ćete moći završavati u našoj kancelariji. Naša i vaša kancelarija će vam biti dostupna dvadeset četiri sata i tu smo da pomognemo po svim pitanjima – rekao je između ostalog Adrović.
– Otvaranje kancelarije Ambasade Crne Gore u Luksemburgu je istorijski datum i neprocjenjiva usluga Crne Gore svojim građanima u Luksemburgu – rekao je Esko Halilović, član ZK Bihor i predsjednik u više mandata, te naglasio da se svi moramo založiti da ova kancelarija zaživi i budemo od pomoći njenom funkcionisanju. Hvala Vladi Crne Gore koja je na prijedlog resornog ministra imala sluha i instalirala kancelariju u Luksemburgu – dodao je Halilović.
Halil Agović, član udruženja Crna Gora – Luksemburg, prisjetio se da su on i Ernad Muhović bili u taboru za organizovanje glasanja u Crnoj Gori za izglasavanje nezavisnosti, te tvrdi da bi neko od njih trebao da se obrati na proslavi 20 godina nezavisnosti, koji će se održati 16. ovog mjeseca u luksemburškom gradiću Schiffelange. Smajo Frljučkić, poznati biznismen i aktivan u svim programima u organizaciji ZK Bihor, istakao je da je ova kancelarija zaslužena radom i patriotskim odnosom prema svojoj domovini.
U diskusiji o crnogorskom državljanstvu i gubljenju istog govorili su još Džeko Skenderović, Alija Rastoder, Elvis Duraković, Suka Kijammet, Sabit Šabotić, Hajro Halilović i još neki gore pomenuti članovi udruženja.
Gostovanje šefa kancelarije ambasade Crne Gore za Luksemburg završilo se zajedničkim objedom i ugodnim razgovorima.
Uoči sjutrašnje sjednice Skupštine opštine Petnjica, na kojoj će se odbornici izjašnjavati o inicijativi za razrješenje predsjednika Opštine Samira Agovića, javnost sa posebnom pažnjom prati kako će se pojedine partije odrediti prema ovom pitanju. Nakon brojnih nezvaničnih kalkulacija i političkih procjena, jasan stav saopštio je Opštinski odbor Socijaldemokratske partije Petnjica.
Sjednica Skupštine opštine Petnjica biće održana sjutra, a jedina tačka dnevnog reda je Prijedlog odluke o razrješenju predsjednika Opštine Samira Agovića.
U danima pred sjednicu, politička javnost u Petnjici posebno je zainteresovana za stavove odborničkih klubova i političkih partija, budući da će upravo od njihovog izjašnjavanja zavisiti dalji tok lokalnih političkih odnosa u opštini.
Do sada su se nagađanja i kalkulacije uglavnom svodile na nezvanične razgovore, pretpostavke i političke procjene. Sa jasnim stavom o ovoj inicijativi oglasio se Opštinski odbor Socijaldemokratske partije, koji je poručio da je njihov odnos prema radu lokalne samouprave poznat i da je njihov glas u pravcu promjena neupitan.
Saopštenje SDP-a prenosimo u cjelosti:
“SDP kao jedina stalno opoziciona partija od osnivanja Opštine Petnjica ima jasan stav i odnos prema radu lokalne samouprave i naš glas u smislu neophodnosti promjena je neupitan. Takođe, za svaku dalju saradnju i eventualno partnerstvo u interesu građana Petnjice i unapređenja uslova za život na području naše opštine, bićemo otvoreni za razgovore i dogovore, nevezano sa koje strane političkog bipolariteta petnjičke političke zbilje dolaze, uostalom kao i uvijek do sada jer nam je interes građana uvijek na prvom mjestu”, saopštili su iz ovog odbora.
Pored puta koji od Bioče vodi prema Petnjici, u mjestu Lješnica, prethodnih dana istovareno je više kamiona starih automobilskih guma, što je izazvalo uznemirenje mještana i brojne reakcije na društvenim mrežama. Redakciji portala Radio Petnjica obratili su se građani koji su dostavili fotografije i snimke na kojima se, kako tvrde, vidi kamion bjelopoljske firme “Solaris” kako istovara gume na tom lokalitetu.
Nakon reakcije mještana, iz firme čiji su kamioni dovoženi u Lješnicu potvrđeno je za naš portal da su gume zaista istovarene na tom mjestu, ali tvrde da se radi o privremenom odlaganju na privatnoj parceli i da će sav otpad biti uklonjen.
MJEŠTANI UZNEMIRENI, DRUŠTVENE MREŽE PUNE FOTOGRAFIJA
Prema informacijama koje su dostavljene našoj redakciji, nekoliko punih kamiona starih automobilskih guma istovareno je pored puta u Lješnici, u petnjičkoj opštini. Mještani su reagovali jer strahuju da bi takvo odlaganje moglo predstavljati ozbiljan ekološki i bezbjednosni problem, posebno ukoliko gume duže ostanu na otvorenom prostoru.
Fotografije i snimci brzo su se pojavili na društvenim mrežama, a građani su od nadležnih zatražili da provjere ko je i po kom osnovu dovezao toliku količinu guma na teritoriju opštine Petnjica.
Posebno ih zabrinjava činjenica da su stare gume otpad koji, ukoliko se ne skladišti i ne zbrinjava na propisan način, može predstavljati opasnost po životnu sredinu, ali i bezbjednost ljudi, naročito zbog mogućnosti požara.
PEROVIĆ: GUME SU NA MOJOJ PARCELI I BIĆE BRZO UKLONJENE
Boris Perović, jedan od vlasnika bjelopoljske firme Solaris gradnja, potvrdio je za portal Radio Petnjica da je njegova firma istovarila gume u Lješnici. On, međutim, tvrdi da se ne radi o nelegalnom odlaganju otpada, već o privremenom smještanju guma na njegovoj parceli.
„Gume su bile pored naših pogona, skladištene uredno, ali nam je inspekcija naložila da ih uklonimo zbog opasnosti od zapaljenja i štetnosti za tamošnje ljude i objekte. Mislio sam da ih odmah transportujem do Podgorice u reciklažni centar i potpisao ugovor sa Deponijom, ali ta operacija nije jeftina, pa sam morao odložiti tu namjeru dok se ne steknu uslovi da to realizujem. Gume su na mojoj parceli i biće brzo uklonjene“, rekao je Perović za portal Radio Petnjica.
Ugovor
Perović je našem portalu dostavio i ugovor sa podgoričkom Deponijom, navodeći da je firma Gradnja zaključila ugovor o zbrinjavanju starih guma na deponiji „Livade“ u Podgorici, gdje bi one trebalo da budu preuzete i tretirane u skladu sa propisima.
UGOVOR SA DEPONIJOM, ALI PITANJE OSTAJE: KOLIKO DUGO ĆE GUME BITI U LJEŠNICI?
Prema dokumentaciji koju je Perović dostavio redakciji, ugovor se odnosi na zbrinjavanje guma putničkog, teretnog i industrijskog programa. U ugovoru se navodi da se zbrinjavanje vrši na deponiji „Livade“ u Podgorici, uz definisane cijene po toni i obavezu korisnika usluga da gume isporuči na adresu pružaoca usluga.
Međutim, za mještane Lješnice ključno pitanje ostaje kada će gume biti uklonjene sa tog prostora i da li je privremeno odlaganje na toj lokaciji u skladu sa zakonom i pravilima o upravljanju otpadom.
Građani koji su kontaktirali našu redakciju očekuju da nadležne službe provjere da li za takvo privremeno skladištenje postoje potrebne dozvole, da li je prostor obezbijeđen i da li postoji rizik po okolinu.
EKOLOŠKI I BEZBJEDNOSNI RIZIK NE SMIJE OSTATI NA RIJEČIMA
Stare automobilske gume nijesu običan komunalni otpad. One se moraju skladištiti, transportovati i zbrinjavati na propisan način, jer u suprotnom mogu predstavljati dugoročan problem za životnu sredinu. Poseban rizik postoji u slučaju požara, kada sagorijevanje guma može proizvesti gust dim i štetne materije.
Zato je, bez obzira na tvrdnje vlasnika da se radi o privremenom odlaganju na privatnoj parceli, važno da nadležne inspekcije utvrde činjenično stanje: ko je dovezao gume, na osnovu čega su istovarene u Lješnici, koliko će tu ostati i kada će biti transportovane do podgoričke deponije.
Portal Radio Petnjica nastaviće da prati ovaj slučaj i objaviće odgovore nadležnih institucija ukoliko budu dostavljeni.
Ovaj tekst nastao je na osnovu informacija koje ste mi poslali popunjavanjem sljedećeg linka.
Dvadeset četvrta redovna sjednica Skupštine opštine Petnjica biće održana u srijedu, 13. maja, a pred odbornicima će se naći samo jedna tačka dnevnog reda – Prijedlog odluke o razrješenju predsjednika Opštine Petnjica Samira Agovića. Time politička kriza u Petnjici, koja se mjesecima razvijala kroz unutarpartijska nezadovoljstva, javne istupe i zvanično podnijetu inicijativu, ulazi u završnu institucionalnu fazu.
Sjednica je zakazana za 13 časova, u zgradi Opštine Petnjica, u sali Skupštine opštine. U sazivu se navodi da je sjednica sazvana na osnovu člana 11 Poslovnika o radu Skupštine Opštine Petnjica, te da je prisustvo odbornika obavezno, dok se eventualno odsustvo mora najaviti sekretaru Skupštine.
Za sjednicu je predložen dnevni red sa samo jednom tačkom:
Prijedlog Odluke o razrješenju predsjednika Opštine Petnjica.
POLITIČKA KRIZA DOBILA TERMIN I SATNICU
Zakazivanjem sjednice, priča o mogućem razrješenju Samira Agovića više nije samo pitanje političkih procjena, kuloarskih razgovora ili javnih poruka, već konkretna skupštinska procedura.
Radio Petnjica je ranije pisao da je inicijativa za razrješenje Agovića predata Skupštini opštine, čime je višemjesečno nezadovoljstvo unutar lokalne vlasti prvi put dobilo zvaničan institucionalni oblik.
Inicijativu je javno pokrenula odbornica DPS-a i potpredsjednica SO Petnjica Anela Muratović, koja je saopštila da je podnijela inicijativu za smjenu predsjednika Opštine i pozvala odbornike da joj se pridruže.
U ranijim objavama, Muratović je poručila da se posljednjih mjeseci govori o nezadovoljstvu radom predsjednika Opštine, ali i o tome da odbornici vlasti navodno nemaju kapaciteta da naprave promjenu. Sada će se upravo u skupštinskoj sali vidjeti da li takav kapacitet postoji.
OD FEBRUARSKOG REIZBORA DO MAJSKE SJEDNICE
Aktuelna sjednica dolazi svega nekoliko mjeseci nakon što je Agović prošao kroz još jedan važan politički test. Radio Petnjica je krajem januara pisao da mandat predsjednika Opštine ističe 2. februara, te da će tada lokalni parlament odlučivati da li Agović nastavlja da vodi opštinu do 2027. godine.
Taj februarski proces tada je otvorio pitanje odnosa snaga u Skupštini opštine, discipline unutar lokalnog DPS-a i mogućih „rezervnih ruku“ u odborničkim klupama.
Međutim, ono što je početkom februara privremeno zatvoreno, već u aprilu se vratilo kao nova politička kriza. Razlika je u tome što ovog puta odbornici neće glasati o izboru, već o razrješenju predsjednika Opštine.
KLJUČNO PITANJE: KOLIKO IMA RUKU ZA SMJENU
Suština sjednice zakazane za 13. maj neće biti samo u tome ko je potpisao inicijativu, već ko je spreman da na samoj sjednici glasa za razrješenje.
Radio Petnjica je ranije objavio da potpisnici inicijative tvrde da će za smjenu glasati i odbornici koji nijesu formalno stavili potpis na dokument. Upravo ta tvrdnja daje posebnu političku težinu sjednici koja slijedi.
U lokalnoj politici, formalni potpisi često nijesu isto što i konačno glasanje. Zato će prava politička matematika biti jasna tek u sali Skupštine opštine, kada odbornici budu morali da se izjasne.
Ako inicijativa dobije potrebnu podršku, Petnjica će ući u novu fazu političkog preslaganja. Ako ne dobije, Agović će iz još jedne političke krize izaći sa potvrđenim mandatom, ali i sa jasnom porukom da su odnosi unutar lokalne vlasti ozbiljno narušeni.
PETNJICA PRED JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH SJEDNICA
Sjednica od 13. maja zato neće biti samo redovna tačka dnevnog reda, iako je formalno riječ o redovnoj sjednici. Ona će biti politički test za sve aktere u Petnjici – za predsjednika Opštine, za odbornike vlasti, za opoziciju, ali i za one koji su prethodnih mjeseci govorili da je promjena neophodna.
Za građane Petnjice, ovo je i pitanje odgovornosti lokalne vlasti: da li će se politička kriza završiti razrješenjem predsjednika Opštine, novim preslaganjem većine ili potvrdom postojećeg stanja.
Odgovor će dati odbornici u srijedu, 13. maja, od 13 časova.
Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić i Karate savez Crne Gore ozvaničili su saradnju potpisivanjem ugovora o generalnom sponzorstvu, potvrđujući zajedničku posvećenost razvoju crnogorskog sporta, podršci mladim talentima i jačanju međunarodnog ugleda Crne Gore kroz vrhunske sportske rezultate.
Kao društveno odgovorna kompanija koja kontinuirano ulaže u sport i zajednicu, Elektroprivreda Crne Gore ovim partnerstvom dodatno potvrđuje opredijeljenost da podrži saveze i sportiste koji svojim uspjesima dostojanstveno predstavljaju državu na evropskoj i svjetskoj sceni.
Izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore Zdravko Dragaš istakao je da EPCG prepoznaje sport kao važan segment razvoja društva i budućnosti Crne Gore.
„Elektroprivreda Crne Gore ostaje snažno posvećena podršci sportu, jer vjerujemo da ulaganje u sport znači ulaganje u prave vrijednosti, mlade ljude i budućnost naše države. Karate savez Crne Gore godinama ostvaruje zapažene rezultate na međunarodnoj sceni i predstavlja jedan od najsvjetlijih primjera posvećenog i sistemskog rada u crnogorskom sportu.
Posebno nas raduju uspjesi koje naši karatisti ostvaruju na evropskim i svjetskim takmičenjima, jer oni na najbolji način promovišu Crnu Goru i vrijednosti koje sport nosi — disciplinu, odgovornost, rad i zajedništvo. Posljednji rezultat sa Evropskog prvenstva za kadete, juniore i mlađe seniore u Limasolu, na kojem je osvojeno sedam medalja, potvrda je kvaliteta koji Karate savez kontinuirano gradi.
Vjerujemo da će partnerstvo sa EPCG dodatno osnažiti rad Saveza i pomoći sportistima da nastave sa vrhunskim rezultatima, ali i da se Crna Gora uspješno pripremi za organizaciju Evropskog prvenstva za seniore u karateu i parakarateu 2028. godine u Podgorici. Naš cilj je da budemo pouzdan partner projektima koji donose dugoročnu vrijednost državi, sportu i budućim generacijama.”
Predsjednik Karate saveza Crne Gore Igor Ognjenović ocijenio je da saradnja sa EPCG predstavlja snažan podstrek za dalji razvoj Saveza i ostvarivanje ambicioznih ciljeva u narednom periodu.
„Podrška kompanije kao što je Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić predstavlja potvrdu da Karate savez Crne Gore ide putem ozbiljnog, odgovornog i sistemskog razvoja. Posebno nas raduje što jedna od najznačajnijih kompanija u državi prepoznaje vrijednosti koje karate nosi — disciplinu, rad, poštovanje, zdrav stil života i dostojanstveno predstavljanje Crne Gore.
Ovo generalno sponzorstvo za nas predstavlja dodatni motiv i obavezu u susret organizaciji Evropskog prvenstva za seniore u karateu i parakarateu koje će se održati 2028. godine u Podgorici. Naš cilj nije samo da organizujemo prvenstvo na najvišem evropskom i svjetskom nivou, već i da Crna Gora bude prepoznata kao jedna od najuspješnijih i najorganizovanijih karate nacija Evrope — kako organizaciono, tako i takmičarski.
Vjerujemo da samo zajedništvom institucija, privrede i sporta možemo stvarati velike rezultate i graditi sistem koji će ostati budućim generacijama.”
Potpisivanjem ovog ugovora Elektroprivreda Crne Gore nastavlja da potvrđuje svoju ulogu pouzdanog partnera sporta i društvene zajednice, uz jasno opredjeljenje da podržava projekte i inicijative koje doprinose promociji Crne Gore, razvoju mladih i afirmaciji pravih vrijednosti.
Petnjica će uskoro dobiti novi politički subjekt. Kako je portal Radio Petnjica ranije najavio, a sada saznaje iz razgovora sa više učesnika ovog procesa, osnivanje političke organizacije pod nazivom “Bihorska inicijativa” ušlo je u završnu fazu. Osnivačka skupština zakazana je za 30. jul ove godine, kada bi trebalo da bude potvrđena namjera da se u Petnjici pokrene novi politički projekat, izaberu organi buduće partije i verifikuju ključna stranačka dokumenta.
Prema saznanjima našeg portala, proces prikupljanja potpisa za osnivanje partije već je uveliko u toku, osnovni principi političkog djelovanja ranije su usaglašeni, dok su program, organizacioni model i druga dokumenta u završnoj fazi izrade.
Ono što ovaj projekat, prema riječima sagovornika Radio Petnjice, razlikuje od dosadašnje političke prakse jeste namjera da se Petnjica ne posmatra samo kao prostor izbornih kalkulacija, već kao opština kojoj je potreban ozbiljan razvojni zaokret, snažnije povezivanje sa dijasporom, odgovornije upravljanje lokalnim resursima i drugačiji odnos prema građanima.
PETNJICA PRED NOVIM POLITIČKIM ISPITOM
Petnjička politička scena godinama je obilježena dominacijom nekoliko prepoznatljivih političkih aktera, povremenim tenzijama unutar lokalnih struktura vlasti, kao i stalnim pitanjem da li opština ima dovoljno snage da izađe iz kruga nerazvijenosti, iseljavanja i zavisnosti od partijskih centara izvan Bihora.
Iako je obnova opštine Petnjica dočekana kao istorijska šansa za Bihor, među građanima sve češće se može čuti ocjena da lokalni razvoj nije pratio očekivanja. Infrastruktura, radna mjesta, poljoprivreda, odnos prema mladima, zaustavljanje iseljavanja, bolje korišćenje potencijala dijaspore i veća transparentnost u radu lokalne uprave ostali su teme oko kojih se najčešće lome političke rasprave.
Upravo na tom prostoru, prema informacijama našeg portala, Bihorska inicijativa želi da gradi svoje političko djelovanje. Osnivači smatraju da Petnjici nije dovoljna samo nova partijska tabla, već novi pristup politici — manje zatvorenih dogovora, a više uključivanja građana; manje čekanja na centre moći, a više lokalne inicijative; manje podjela, a više okupljanja oko konkretnih razvojnih pitanja.
ZNAČAJNA IMENA IZ PETNJICE I DIJASPORE
Prema saznanjima Radio Petnjice, oko nove političke organizacije okupljaju se ljudi iz Petnjice, ali i iz dijaspore, među kojima ima onih sa iskustvom rada u zapadnoevropskim državama, u biznisu, javnom sektoru, civilnom društvu i lokalnim inicijativama.
Upravo se iskustvo dijaspore, kako tvrde naši sagovornici, vidi kao jedna od važnih prednosti buduće organizacije. Ideja je da se znanje, kontakti i iskustva ljudi koji žive i rade u zemljama Evropske unije i Zapada ne svode samo na emotivnu vezu sa rodnim krajem, već da postanu dio konkretnog razvojnog modela za Petnjicu i Bihor.
„Petnjica ima ljude, ima dijasporu, ima prirodne resurse i ima prostor za razvoj. Ono što joj nedostaje jeste organizovan sistem koji će te potencijale povezati i pretvoriti u rezultate“, tvrdi jedan od sagovornika našeg portala uključenih u pripremu osnivačke skupštine.
ZAJEDNIŠTVO, RAZLIČITOSTI I NOVI MODEL ODLUČIVANJA
Kako Radio Petnjica saznaje, Bihorska inicijativa će se predstavljati kao lokalno ukorijenjena politička organizacija, ali sa širim pogledom na razvoj Bihora. U fokusu budućeg djelovanja biće kvalitet života građana, odgovorno upravljanje lokalnom samoupravom, ekonomski i infrastrukturni razvoj, demografska obnova, zaštita životne sredine i veće učešće građana u donošenju odluka. Ti ciljevi proizilaze iz radne verzije dokumenata koja je dostavljena našem portalu.
Posebno se insistira na modelu u kojem partija neće biti organizovana samo oko jednog lidera, već kroz širi sistem koordinacije, uključivanja članstva, lokalnih, tematskih i operativnih grupa. Prema tom konceptu, u rad pojedinih grupa mogli bi biti uključeni i ljudi koji nijesu formalno članovi partije, ali mogu doprinijeti stručnim znanjem, iskustvom ili lokalnim inicijativama.
To je, prema ocjenama sagovornika Radio Petnjice, pokušaj da se napravi politička organizacija koja će više ličiti na razvojnu platformu nego na klasičnu partijsku mašineriju.
PETNJICA NE SMIJE OSTATI NA MARGINI
Jedna od ključnih poruka koju osnivači žele da pošalju jeste da Petnjica ne smije ostati opština koja se pominje uglavnom kroz nerazvijenost, odlazak mladih i neiskorišćene potencijale. U Bihorskoj inicijativi, prema saznanjima našeg portala, smatraju da se dosadašnji model politike mora mijenjati jer nije dao rezultate koje su građani očekivali.
Namjera je, kako tvrde naši sagovornici, da se otvore teme koje se direktno tiču svakodnevnog života građana: putevi, voda, poljoprivreda, lokalni biznis, podrška mladima, upravljanje javnim novcem, ekologija, odnos prema selima, saradnja sa dijasporom i stvaranje uslova da ljudi ostanu da žive u Petnjici.
U tom smislu, Bihorska inicijativa želi da se predstavi kao politički projekat koji Petnjicu vidi kao prostor mogućnosti, a ne kao opštinu osuđenu na čekanje pomoći sa strane.
OSNIVAČKA SKUPŠTINA KAO POČETAK JAVNOG DJELOVANJA
Osnivačka skupština, zakazana za 30. jul, trebalo bi da označi formalni početak javnog djelovanja nove političke organizacije. Na njoj se očekuje izbor organa partije, usvajanje ključnih dokumenata i potvrda političkog pravca kojim Bihorska inicijativa namjerava da nastupi u narednom periodu.
Prema dosadašnjim informacijama, nova organizacija planira da u politički život Petnjice uđe sa porukom da promjene nijesu moguće bez okupljanja ljudi različitih iskustava, generacija i pogleda, ali sa zajedničkim ciljem — da se Bihorski kraj konačno pomjeri sa razvojne margine.
Interesovanje građana za ovaj projekat, prema tvrdnjama sagovornika Radio Petnjice, već je vidljivo, posebno među onima koji smatraju da Petnjici treba nova energija, drugačiji politički ton i ozbiljnije razvojno planiranje.
Da li će Bihorska inicijativa uspjeti da to interesovanje pretvori u političku snagu, pokazaće period nakon osnivačke skupštine. Ono što je već sada jasno jeste da se na političkoj sceni Petnjice otvara novo poglavlje.
Stranka pravde i pomirenja u Crnoj Gori, svim Bošnjacima u Crnoj Gori i Sandžaku upućuje iskrene čestitke povodom 11. maja – Dana nacionalne zastave,
Ovaj dan simbolizira naš identitet, historijsko pamćenje, dostojanstvo, borbu za ravnopravnost i očuvanje nacionalnih i kulturnih vrijednosti. Bijela boja na zastavi podsjeća nas na čistu prošlost, obavezu da u budućnosti čuvamo jedinstvo, i gradimo pravedno društvo zasnovano na pravdi i medjusobnom uvažavanju.
Stranka pravde i pomirenja ostaje posvećena borbi za prava Bošnjaka, afirmaciji Bošnjačkog identiteta i izgradnji društva jednakih šansi za sve građane Crne Gore
Sretan 11. maj – Dan nacionalne zastave Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore!
Draga braćo i prijatelji Bošnjaci, u svijetlu i duhu 11. maja, Dana bošnjačke zastave, želim da vam, kao vaš istinski prijatelj i crnogorski brat, poželim da vam ovaj veliki dan vaše svete zastave, optočene zlatnim ljiljanima i žrtvama šehida, donese snagu, mudrost, istrajnost i postojanost. Budite ono što ste oduvijek bili svoji na svome. Čuvajte vaš maternji, (bosanski) jezik, vaše običaje, vašu vjeru, vašu kulturu, vašu riječ, vašu pjesmu, vašu čast i vaš obraz. Čuvajte ono što su vam preci ostavili kao najdragocjeniji amanet: dostojanstvo, sjećanje i pripadnost narodu koji je kroz vijekove znao ali i platio cijenu slobode i stradanja.
Vaš put je bio težak, ali istrajan i postojan poput zlatnih ljiljana, koji sa vama vjekovima traju. Ljiljani su znak sjećanja, časti, čistoće, bola i ponosa. U njima su upisane suze majki, dove očeva, koraci prognanih (muhadžira) mir mezarja, ali i snaga onih koji su i poslije najtežih rana nastavili da žive uspravno, vjerujući u slobodu, pravdu i istinu.
Kako je zapisao veliki Zaim Azemović u svojoj priči „Nesanica“: „Ostaju iza nas kućišta da utanjaju u travu i srebrni novčići izvora pored njih. Tu vodu treba piti i ljubiti jer se ona jedino podaje bez znoja. A radi hljeba odronjavamo se od majdana. Pa djeca i očevi imaju različite zavičaje, odvajaju se i boluju za njih, u svoja prezimena imena zavijaju pretapaju…“
U ovim riječima stanuje sva sudbina bošnjačkog čovjeka: kućište, izvor, hljeb, odlazak, zavičaj, rana, ime i prezime koje se nosi da bi se opstalo. To je sudbina naroda koji je često morao da odlazi, ali nikada nije prestao da vjeruje u sebe i snagu svojih riječi. Naroda koji je znao da mu dom nije samo zid i prag, nego jezik kojim se moli, majčina riječ, očev amanet, mezar predaka, pjesma iz djetinjstva i zastava pod kojom si rođen ali i zastava koja zna ko si i odakle si.
Zato, draga braćo i prijatelji, neka vam je hairli Dan bošnjačke zastave. Neka vam ovaj dan bude praznik ponosa, sabura, mudrosti istinske snage i prijateljstva. Neka vas podsjeti da se identitet ne čuva mržnjom prema drugome, već ljubavlju prema svome. Da se narod ne brani samo riječima, nego znanjem, kulturom, obrazovanjem, poštenjem, slogom i odgovornošću prema generacijama koje dolaze. Budite ponosni na svoje ime, na svoj (bosanski) jezik, na svoju istoriju, na svoje velikane, na svoje šehide, na svoje majke i očeve, na svoje knjige, pjesme, sevdalinke, običaje i bajramske sofre. Budite ponosni na sve ono što vas čini Bošnjacima narodom plemenite duše, i velike unutrašnje snage.
I sjetite se stihova Zaima Azemovića u pjesmi „Jadovnik“:
„Živjeli od inata i ponosa
ostavljajući amanet za slobodom
potomcima u nasljedstva
izašli iz tamnika prokletstva.“
U tim stihovima odzvanja istorija naroda koji je živio od inata i ponosa, ali ne od mržnje naroda koji je iz tamnika prokletstva izlazio sa vjerom, obrazom i nadom naroda koji je potomcima ostavljao amanet slobode, a ne teret osvete. Zato budite ponosni. Budite postojani. Budite mudri. Budite svoji. Čuvajte vašu zastavu kao što se čuva majčin glas, očev savjet i voda sa zavičajnog izvora. Čuvajte ljiljane, jer su oni znak da ste trajali i opstajali. Čuvajte jezik, jer narod koji izgubi jezik počinje da gubi sebe. Kao Crnogorac, kao prijatelj, kao vaš brat, želim da Dan bošnjačke zastave dočekate dostojanstveno, ponosno i u jedinstvu. Neka vaša zastava bude znak mira, slobode, kulture, časti i trajanja. Neka vas okuplja, snaži i opominje da se samo narod koji zna ko je, odakle je i šta čuva može sigurno kretati prema budućnosti. Hairli vam Dan bošnjačke zastave.
