NOVI PUT – FERID MURATOVIĆ

NOVI PUT

Od Petnjice prema bijelom svijetu
Kao pčela kada žuri cvijetu
Bruje teške mašine kroz polja
Da Petnjica bude nam što bolja.

Put nas širok u Bihoru čeka
I veselju nigdje nema kraja
Od Petnjice širokim džadama
Vozićemo sretni do beskraja.

Put se pravi, narod se raduje
Zvuk mašina nama poručuje –
Ovo raste naša Crna Gora
Od sjevera pa do plavog mora.

Ko to neće da nam povjeruje
I ko veli da to nije tako
Neka ode do naše Petnjice –
U to će se uvjeriti lako.

Ferid Muratović

BEDEM OPSTANKA

Kultura, umjetnost i obrazovanje su bedem postojanosti i opstanka bilo kog naroda, bez obzira na brojnost. Na takvom bedemu i o takvom bedemu je doktorirao Zećir Ramčilović polazeći od višestoljetnih korijena pa sve do danas Bošnjaka u Republici Makedoniji. Zbilja jedan ovakav naučni prijesek bio je prijeko potreban dijaspori Bošnjaka na ovim prostorima. Djelo ovog mladog entuzijaste nije samo puko nabrajanje, zapis poradi zapisa, već naučni rad, koji nauci približava vrijeme, prostor i u svemu tome mudru historijsku filozofiju opstanka naroda kom pripada.

2Mnogo je bitno istaći sve ono što uvezuje kulturu, obrazovanje i umjetnost Bošnjaka s kulturama i dostrijelima ostalih zajednica s kojima se sve dijeli na ovim prostorima, pa i državnost i odgovornost za kvantitet i kvalitet ujedinjen, a s bošnjačkim predznakom.

Ne znam koliko je ovo djelo u suštini podiglo – pripremilo polugu s kojom bi svaki naučnik, odnosno čovjek izvukao zaključak da baš taj suživot, ta i takva zajenica daje smisao opstanka ljudskom humanizmu i sužava prostor uskogrudnim razmišljanjima trenutne fajde, a dugoročne štete prvo sebi, a onda i šire.

Prosto pitanje: Koja i kakva djela su opstala vijekivima? Baš ovakva koja su svoju moć prosto ulijevala u zajedničku rijeku opštoljudskog dobra. Mislim da se ovakav rad i ovakvo djelo mladog doktora izdiglo iznad svakakvih današnjih sitnih interesa i populizma u kom se koriste svi elementi kratkog dostrijela.

Poruke su sjajne, značajne, k'o da su za sve ljude i sva vremena. Za one koji misle dobro sebi, ljudima i zemlji u kojoj žive, u kojoj imaju privilegije, no i odgovornosti. Rad Ramčilovića navodi čovjeka da se upita: Kako započeti dijalog sa samim sobom? Na kojem polju to početi i na kojem polju završiti?

Djelatnosti se dopunjuju, no bitno je u kojim sferama biti koristan svom narodu, komšijama-ljudima? Ovakav ishod i putokaz mogu samo ponuditi ljudi Zećirovog kova. Ljudi koji u nauci, kulturi i obrazovanju, u ljubavi prema čovjeku povezuju stvarnost i politiku, ukazuju na skromne poduhvate i razotkrivaju megalomaniju, koja nalik pira svuda i na svakom mjestu pušta korijenje.

Pišući svoj naučni rad, polahko skronmo, no značajno za Opštinu u kojoj živi prihvatio je da bude savjetnik, da prestavlja ljude koji su primijetili njegovu skromnost, poštenje i nesebično zalaganje za dobrobit svih ljudi, za istinu. Omiljen je na poslu, u mjestu gdje živi, a i šire.

Ovim skromnim zapisom želim skrenuti pažnju svim mojim prijateljima da prije svega se zapoznaju s naučnim radom našeg Zećira, da vide kako se vijekovima gradilo prijateljstvo među zajednicama i čuvala zasebnost Bošnjaka na ovim prostorima.

Autor: Šefkija BORANČIĆ

ZABIJELIO SNIJEG U BIHORU

0

Sinoć je prvi put ove jeseni snijeg zabijelio cijelu teritoriju Bihora. Simbolično “uoči petka” snijeg je podsjetio Bihorce da treba da se pripremaju za zimski način života u periodu koji dolazi. Iako je snijeg u jednom trenutku padao prilično jako zbog vlažnog tla i velike vlažnosti snijega već jutros u nižim predjelima skoro da ga nema. Malo je drugačije u predjelima iznad 1000 mnv, gdje prema informacijama mještana koji tamo žive snijega ima ima između 5 i 10 cm.
Ako se ostvare prognoze meteorologa snijeg se neće dugo zadržati jer već od danas najavljuju razvedravanje i temperature iznad 10 stepeni Celzijusa.

Pogledajte fotografije sniježnog jutra iz Trpezi i fotografije Edina Ličine iz Radmanaca.

DINO RAČIĆ

ZAPIS IZ BARA: DJELIĆ RAJA NA DŽEHENEMSKI NAČIN

0

 

U Baru pored mora pijem vrlo ukusnu „espreso“ kahvu, kakve nema po Evropi.
Pijem i slušam pjesmu, beogradskog muzikanta, kako pjeva „Gdje nebo-more presijeca“ Osjećam, kako se taj prijatni zvuk, tako fino uklapa, iznad prostrane-plave površine.

E, baš ga lijepo presijeca!

U daljini je ta linija; tanka i duga. Baš divan prizor pred očima: prostran, prosto miluje dušu.

14914657_10205894376516835_776888689_nNa početku nježno-otvoreno plava boja. Pa, nadalje prema liniji, više zatvorena plava boja mora. Onda iznad linije – još dvije slične boje na nebu. Čudno! Interesantno! Presijeca ga, al ga ne presijeca! Pa, đe je nebo-bolan, a đe je zemlja? I da ga presijeca! Kako to?! Presijeca ga vidim, a znam da ge ne presijeca! Sve je to Uzvišeni lijepo udesio, pa se mi iščuđavamo!

I, insanu dao razum!

Okrenem se suprotno, i lijepo vidim planinu, iznad prostranog grada, punog zelenila, i širokih avenija sa cvijećem.

Vetric prijatan, ko poručen. Neobično prija blagom toplinom i osvježava.

Kud god se okreneš, ljepota pred očima. Izdvajaju se palme u redu, po ljepoti. Svako stablo lijepo, cvijeće posebno.

Ove, što sportski koračaju, imaju visinu i stas. Lijepe. Lijepo hodaju. Skoro da nema malenih i grdnih. K'o doskora što gledah, gore u Evropi, u malenoj bogatoj zemlji.

Čuš! Penzioner pa ovako govori! Bruka!

Al’ ljetne bašče „bradher“. To ti je tek baška merak.

Svuda prostrane-natkrivene, sa hladovinom, debelih stabala, sa udobnim prostranim foteljama. Sa cvijećem.

Lijepim čeljadima, i balkanskom muzikom punoj, duše.

Svi mi kažu: Čovjece, dobar grad si odabrao, za penziju!

Tako i meni izgleda.

Ali, nije-da nije. Što kaze veseli Šumadinac: „Sve sam lijepo pripremio, za slavu, al me prase j…!

I insanu dao razum!

I, šta taj nesretni čovjek, radi sa tim razumom!? Uspijeva da u ovakvom predivnom okruženju, postavi džehenemski scenarij!

Od svega ovoga, ništa ne vidi, prosto ne primjećuje! Dok sluša, govori „da, da“!

Ali, sav razum je usredsredio, da otkine „kintu“.

Da zavuče ruku u tuđi dzep. Da se snađe. Da preživi.

Da odglumi i prevari. Da „izvračari“ na brzinu. Da ugrabi dok je sezona.

Govorim o posrednicima i agentima za nekretnine.

Ako, je kome, došlo na red u životu, da kupi plac, i gradi kuću, naići će prvo na ovakve. I na šokirajuću nevolju. Teško se izbjegavaju.

Prodaće ti plac, gdje je predviđena saobraćajnica, neće ni trepnuti.

Prodaće ti plac, pored same željezničke šine, kao da je pored mora.

Prevariće i poslije toga će se time ponositi.

Nakon takve rabote, puni sebe, oduševljeno, sebe nazivaju „kraljevima“ i „pašama“. Pravi gradski „kauboji“ i „šerifi“.

Moral!? Poštenje!? Obraz!?

Idi begaj. Ne misliš valjda ozbiljno. Vidi koji „mufljuz“

Zadnji, socijalistički moralista. Čovjek pao s'neba. Mali „Dalaj-Lama“

Kada namirišu novac kod stranca, vidiš kako se mali uspravni monstrumi. Postaju male pijavice. Ustreme se na žrtvu i kidišu kao male hijene. Zaboravlja se sve što čovjeka krasi.

Postaje dozvoljeno sve! Puno pričaju. Previše, i ne prestaju sa agresijom. Glume. Hvale.

Do cilja se mora stići, i zgrabiti taj prljavi novac.

U ovoj ljepoti drugi oko njih imaju. I oni, moraju imati, pa makar prevarom i lažima. Zavlačenjem ruke u tuđi džep.

Ja im želim svu sreću ovog svijeta.

Ovdje kažu: „Vazda ti u životu, sve živo cvjetalo“.

Ovo da procvjeta? Veoma teško.

Oni koji ovdje borave, mimo ovakvih, ili znaju da se klone i čuvaju, dobro će im proteći boravak ovdje.

Sada, znajući za ovdašnja životna pravila, srdačan bujrum vama.

Mozete zaplivati, muškim stilom, po ovom lijepom morskom plavetnilu!

Srdačno!

ALIJA TAHIROVIĆ

AKCIJA: SNJEGOČISTAČ ZA OPŠTINU PETNJICA

6

Nevladina organizacija Bošnjačka dijaspora Crne Gore iz Švajcarske pokrenula je akciju za prikupljanje sredstava kojima planiraju da Opštini Petnjica doniraju snjegočistač. Osim snjegočistača to vozilo bi bilo upotrebljivo i za razne namjene u ostalom periodu godine.
Kako su kazali iz ove organizacije za portal Radija Petnjica, oni su u koordinaciji sa opštinskim vlastima, odakle je i stigao zahtjev od predsjednika Opštine Petnjica za ovakvo vozilo.
Nakon sastanka odbora donešena je odluka da se pokrene akcija i iz BDCG pozivaju sve ljude dobre volje da se priključe ovoj akciji i daju doprinos onoliko koliko su u mogućnosti.

img_3234Ovo udruženje formiralo je i odbor koji će koordinisati ovom akcijom koji broji 13. fizičkih i jedno pravno lice. Ovu akciju osim BDCG koja je inicijator podržavaju i organizacije Bratska ruka i džemat Vatvil.

‘’Već određeni period kao građani države u kojoj živi veliki broj Bihoraca osluškujemo ono što su potrebe Opštine Petnjica i nastojimo da aktivnostima pomognemo razvijanje društvene zajednice. Petnjica je mala i novoformirana opština sa bogatim resursima i dijasporom kao značajnim resursom. Moramo se ujediniti u zajedničkom cilju a to je da od male Petnjice napravimo evropsku Petnjicu koja će biti primjer razvoja’’, kazao je za portal Radija Petnjica predsjednik BDCG Esmir Rastoder.

Na Facebook stranici ovog udruženja svi zainteresovani mogu dobiti više informacija i sva upustva kako da participiraju u akciji ili neposredno na kontakt telefon predsjednika BDCG Esmira Rastodera +41 79 317 77 30.

Facebook stranica: https://www.facebook.com/BDCGCH/?fref=ts

Bošnjačka dijaspora Crne Gore u Švajcarskoj  je nezavisna, nepartiska organizacija, osnovana 24.03.2012. godine na inicijativu grupe entuzijasta, koji su, kao i većina našeg naroda u  Švajcarskoj osjetili potrebu za očuvanjem Bošnjačkog identiteta, kulturne baštine, Bošnjačkog/Bosanskog jezika, vjere i tradicije.

DINO RAČIĆ

 

BOŠNJAČKI KLUB KONSTANZ PODIJELIO HUMANITARNU POMOĆ U PETNJICI

0

Bošnjački klub “Konstanz” iz Njemačke u saradnji sa humanitarnom organizacijom “Merhamet” iz Petnjice sproveo je proteklih dana humanitarnu akciju na području Bihora. Riječ je o osam paketa osnovnih životnih namirnica koji su uručeni porodicama lošeg materijalnog stanja. Nedavno je između ove dvije organizacije uspostavljena saradnja koja je rezultirala ovom akcijom. BK Konstanz je donirao sredstva a Merhamet je odredio koja su to prioritetna domaćinstva kojima je pomoć potrebna.
‚‚Bosnjački klub Konstanz je osnovan 2014. godine i broji dvadesetak članova, kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz Crne Gore i Sandžaka i u svojoj kratkoj historiji uspio je u svojoj misiji a to je da pomogne mnogima koji su u teškoj situaciji. Ovaj klub je sarađivao sa pomozi.ba (bosanska organizacija koja pomaže ugroženima) kao i sa TV Hayat (emisija ‚‚Ispuni mi želju‚‚), ali i sa mnogim drugim.
Naravno tu su i akcije koji su preko naših članova direktno uručivane ljudima kojima je pomoć potrebna sirom BIH kao i Sandžaka. Nadamo se da će naša pomoć bar na kratko vratit osmijeh na lica ljudima kojima je pomoć donirana. Veliki selam iz Konstanza i do sledećeg puta, ako Bog da“, stoji u poruci Esnafa Adrovića člana BK Konstanz Njemačka.
„Koristim ovu priliku da se u ime Merhameta Petnjica zahvalim BK Konstanz i njihovom članu Esnafu Adroviću koji uvijek misli na Bihor i pomaže shodno svojim mogućnostima. Ova pomoć je došla u pravom momentu kada treba socijalno ugroženim porodicama pomoći da se lakše pripreme za dugu zimu. Pomoć u vidu osnovnih životnih namirnica podijelili su članovi merhameta: Irfan Agović, Rifat Agović, Aldin Muratović, Haris Kočan, Šeila Osmanović i Šemo Osmanović.
Pozivamo i ostala bosnjačka udruženja iz Luksemburga, Švajcarske, Holandije, Slovenije i drugih država da nam se jave i da zajednički doprinosimo smanjenju siromaštva u Bihoru i zaustavimo negativan trend, a to je odlazak ljudi sa svojih ognjišta“, kazao je za portal Radija Petnjica predsjednik Merhameta Petnjica Irfan Agović.

DINO RAČIĆ

DA LI VJERUJETE DA JAGODE U BIHORU RAĐAJU I U NOVEMBRU

0

Ako niste vjerovali da u Bihoru rađaju jagode i u novembru pogledajte fotografije koje je ekipa Radija Petnjica zabilježila u zaseoku Prisoje u Vrbici.
Ukoliko vas put nanese kao nas, od Laza preko Prisoja prema Selištima, na tom putu ćete sresti nanu Vahidu, koja će vas obavezno ponuditi jagodama, jer kako kaže, nema ko da ih jede. Ne zna zašto jagode u njenoj avliji rađaju do ovako pozno u jesen, da li zbog toga što se i one kao nana Vahida nadaju da će Vahidina djeca, unučad i praunučad rasuta po svijetu doći i da će se uz miris zavičaja i ognjišta zasladiti jagodama.
Možda tjeraju loše vrijeme i snijeg, baš kao što i nana Vahida ‘’tera’’ devetu deceniju života sa željom da dočeka još unučadi i praunučadi. Bistra uma, uvijek raspoložena za humor voli da joj se svrati i da prodivani sa musafirima. Najviše voli kada se ljeti okupi porodica i kad sa svih strana svijeta počnu da pristižu oni koje je ona odgojila u jednoj kolijevci. Međutim, kako kaže, njene potomke sada ljulja kolijevka prilično udaljena od sunčanih Prisoja.
Mrazovita jutra uskoro će zalediti jagode, ali će ih one opet rađati svih narednih godina nadajući se da će imati neko da ih ubere prije nego što opet zaspu u zimski san.
Nismo se mogli dugo zadržati kod nane Vahide koja je imala mnogo šta da nam ispriča, ali to ćemo ostaviti za duge zimske dane kada ćemo vam uz vruće krompire i domaći sir opet pričati priču iz Prisoja.

DINO RAČIĆ

IZET RASTODER U POSJETI PETNJICI

12

Juče je u radnoj posjeti Opštini Petnjica boravio jedan on najuspješnijih biznismena u Evropi, vlasnik kompanije Derby Izet Rastoder. Rastoder je u okviru posjete obišao novoformiranu opštinu i susreo se sa predsjednikom Opštine Petnjica Samirom Agovićem. Na sastanku Agović i Rastoder su razgovarali o učinjenom u proteklom periodu u Petnjici, kao i o planovima za razvoj bihorskog kraja i mogućim ulaganjima.

Oni su se složili da izgradnja magistralnog puta prema Beranama kao i izgradnja administrativnog objekta za potrebe opštinske administracije pokazuju da se u ovaj kraj ulaže i da se stvara povoljan ambijent koji će ovaj kraj učiniti atraktivnim onima koji žele da pokrenu svoj biznis. Takođe saglasili su se da Petnjica ima razvojne potencijale i da i dalje treba istrajavati na unapređenju infrastrukture.

’’Posebno interesovanje je bilo vezano za put Bioča-Petnjica-granica Srbije, gdje je lično gospodin Rasoder izrazio očekivanja da i sam participira kod obezbjeđivanja sredstava za izradu projektne dokumentacije. Takođe postoje interesovanja i za izgradnju benzinskih pumpi i oko pokretanja porodičnih biznisa vezano za proizvođačke kapacitete u oblasti poljoprivrede, prije svega na preradi voća i povrća. Ima i interesovanja kada je u pitanju unapređenje obrazovnog sistema, gdje smo razgovarali o izgradnji sportske hale u OŠ u Savinom Boru. Bilo je razgovora i o tome kako možemo kao opština koristiti pristupna sredstva Evropske unije, gdje treba da sa slovenačkom ambasadom napravimo sličan model onom koji ona ima sa opštinom Žabljak’’, kazao je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović.

Izet Rastoder rodjen je u selu Savin Bor u Petnjici. Međunarodnom trgovinom bananama bavi već više od dve decenije i danas je među najuspešnijim distributerima na svetu. Razvio je jedan od vodećih svetskih brendova „Derby“ pod čijim imenom se distribuiraju najkvalitetnije banane iz Ekvadora i agrumi iz Južne Afrike i Argentine.

DINO RAČIĆ

PROMOCIJA MONOGRAFIJE “STVARALAŠTVO IBRAHIMA IPKA PAČARIZA”

U nedjelju je u okviru manifestacije “Dani bosnjačke kulture u Luksemburgu”, upriličena promocija monografije “Stvaralaštvo Ibrahima Ipka Pačariza” autora Zumbera Muratovića i razgovor o djelu i liku ovoga umjetnika i pedagoga.
Ibrahim Ipko Pačariz bio je pedagog i čovjek koji je pokušavao da kulturno oplemeni život u ruralnom Bihoru. Poznat je kao vajar, slikar i nastavnik likovnog, muzičkog i opštetehničkog obrazovaanja sa puno dara, talenta i posvećenosti, te je ostavio dubok trag kod generacija učenika osnovnih škola u Petnjici i Tucanju.
Njegovi bivši učenici su s izraženim emocijama i poštovanjem govorili o ovom stvaraocu.
Ruždija Kočan, Enver Korać, Mirsad Rastoder i Šato Ajdarpašić su bili promoteri, a moderator promocije monografije je bio Hamdija Rastoder.
U svom nadahnutom obraćanju, pred prepunom salom Centra za kulturu u gradu Rumelanžu Mirsad Rastoder se osvrnuo na lik i djelo Ibrahima Pačariza:
“Ova monografija sadrži sve bitne detalje o životu i stvaralaštvu Ibrahima Pačariza, neshvaćenom misionaru kulture u petnjičkom kraju i može biti valjan putokaz svima koji se budu htjeli opširnije upoznati sa ovim stvaraocem. On je čestitao porodici Ibrahima Pačariza i autoru Zumberu Muratoviću, te izrazio nadu da će i Petnjičani znati dugoročno obilježavati uspomene na ovog stvaraoca“, kazao je Rastoder.
Odavno s toliko pažnje i topline nije protekla jedna promocija u Luksemburgu, istakao je književnik Faiz Softić.
‘’Dragi Ibrahime, ako nas čuješ, a čuješ nas, ako nas vidiš, a vidiš nas – nismo te zaboravili. Evo ovdje u Luksemburgu 2000 km daleko od Petnjice, od tvojih rodnih Gojevića, skupili su se tvoji učenici, prijatelji, tvoji rođaci i savremenici i sjećaju se tebe i tvog plemenitog života’’, kazao je Softić.

 

DNEVNE NOVINE: OŠ TRPEZI – NJEGOVANJE TIMSKOG RADA I PRAVIH VRIJEDNOSTI

0
Učenici JU OŠ „Trpezi“ iz godine u godinu osvajaju brojne nagrade kako na školskim tako i na opštinskim i državnim takmičenjima o čemu svjedoče brojne diplome, pohvale i nagrade. Za takav uspjeh zaslužni su prosvjetni radnici koji ih usmjeravaju na očuvanje vrijednosti i timskog rada.
Prvu četvororazrednu Osnovnu školu Trpezi su dobile davne 1922. godine, tada je brojila oko 60 učenika. Ova škola je počela sa radom u privatnim kućama, a na inicijativu mještana tog kraja 1925. godine podiže se prva školska zgrada u Trpezima. Školske 1959/60. godine u školi se formira odjeljenje petog razreda, kasnije šestog, sedmog i osmog, tako da škola 1963/64. prerasta u osmorazrednu osnovnu školu sa 755 učenika, sa područnim odjeljenjima Vrbica i Kalica.
Brojne eko akcije
„Na početku školske 2016/17. godine upisano je 97 učenika, raspoređenih u devet odjeljenja. Škola ima jedno četvororazredno istureno odjeljenje u Kalici. Rad u školi se odvija u jednoj smjeni za sve učenike od I do IX razreda. Pored redovne nastave, u školi se uspješno organizuju i vannastavne aktivnosti. Učenici naše škole sa nastavnicima organizuju brojne eko akcije za uređenje školskog dvorišta i okoline. Cilj eko akcija u školi je razvijanje ekološke svijesti kod djece kao i njegovanje vrijednosti i značaja timskog rada“, istakla je za DN direktorica JU OŠ „Trpezi“ Nermina Pačariz.
Učenici JU OŠ „Trpezi“ iz godine u godinu osvajaju brojne nagrade kako na školskim tako i na opštinskim i državnim takmičenjima o čemu svjedoče brojne diplome, pohvale i nagrade. Na opštinskom krosu učenici JU OŠ „Trpezi“ osvojili su četiri prva mjesta, jedno drugo i jedno treće mjesto.
Profesor fizičkog vaspitanja JU OŠ „Trpezi“ Marko Novović za DN kaže da se u radu sa djecom, a na osnovu prethodnog iskustva, zajedničkim snagama stiče privilegija konstantnog usavršavanja i napredovanja.
“Zahvaljujući kontinuiranoj aktivnosti i zainteresovanosti učenika za sport i fizičko vaspitanje mi kroz igru postižemo cilj fizičkog vaspitanja u cjelosti. Profesija kojom se bavim predstavlja veliko zadovoljstvo i dužnost ali i obavezu. Zadovoljstvo jer pruža neograničen potencijal za pokret, aktivnost, igru, kreaciju, maštu, vježbu, takmičarski duh, fer-plej i poštovanje timskog rada. Dužnost prema redovnom izvršavanju postavljenih zadataka i sprovođenju plana rada ali i obavezu prema očuvanju i unapređenju zdravlja učenika. Za mene, opredjeljenje za bavljenjem ovim poslom nije bilo stvar izbora već ostvarenje želje”, kaže Novović.
Učenica IX razreda Mirela Skenderović dobitnica je prvog mjesta na opštinskom takmičenju recitatora. “Volim umjetnost. Talentovana sam za pjevanje, crtanje i glumu. Učestvovala sam na opštinskom takmičenju recitatora gdje sam osvojila prvo mjesto. Ponosna sam na sebe kao i na profesore koji nam pomažu da dođemo do ovako zapaženih rezultata. Volim nastupe i publiku koja mi pruža podršku i daje snagu. Učesnica sam dramske, recitatorske, likovne i muzičke sekcije u školi. Član sam i Đačkog parlamenta. Učestvovali smo u uređenju školskog dvorišta, na nov i kreativan način smo oslikali zidove u našem dvorištu. Naša škola nije samo mjesto za učenje već i za druženje i igru”, ističe Mirela.
Učenice III razreda JU OŠ „Trpezi“ Šejla Hodzić i Ajla Novalić dobitnice su druge i treće nagrade na VII likovnim susretima na Cetinju. Taj primjer, u stvari, pokazuje da JU OŠ „Trpezi“ pohađaju talentovani učenici.
Najljepši poziv
Učiteljica u JU OŠ „Trpezi“ Safeta Agović ističe da kada je u učionici, zaboravi na svoje brige i maksimalno se posvjeti radu sa djecom.
“Radim 39 godina u ovoj školi. Za ovaj poziv sam se opredijelila zbog ljubavi prema djeci. Rad sa djecom na njihovom obrazovanju i vaspitanju je smisao života. Najsrećnija sam kada sam sa njima. Moji đaci vole i vannastavne aktivnosti, pratim njihov rad, kako postaju sve sigurniji u sebe i svoja zalaganja. Ovo je naljepši i poziv“, zaključila je Safeta.
Na III smotri recitatora u Petnjici članovi dramske sekcije i sekcije ljubitelja engleske riječi predstavili su se publici predstavom za djecu na engleskom jeziku “Crvenkapa” i kratkom predstavom za djecu “U autobusu”.
I profesorica engleskog jezika JU OŠ „Trpezi“ Nermina Beganović kaže da je posao nastavnika jedan od najljepših poziva.
„To je posao koji zahtijeva mnogo truda, rada ali iznad svega ljubavi prema djeci i prema svojoj profesiji. Ukoliko čovjek ne voli posao kojim se bavi, nikada i neće biti uspješan u tom poslu. Ukoliko nastavnik ne pokaže ljubav i entuzijazam prema predmetu koji predaje neće ni djeca zavoljeti taj predmet jer “Nije važno znanje znati već je važno znanje dati”. Uspjeh svojih učenika smatram ličnim uspjehom kao i svaki neuspjeh svojim neuspjehom. Upravo ta ljubav prema djeci i radu sa njima bili su presudni u odabiru moje profesije. Svaki novi radni dan je za mene izazov  vesela, ispitivačka i zainteresovana lica učenika za mene su najveći uspjeh“, zaključila je profesorica Nermina.
Vrijeme kada je bilo više ozbiljnosti
Osnovna škola u Trpezima iznjedrila je veliki broj učenika koji su  kasnije postali eminentni stručnjaci raznih oblasti ne samo u crnoj Gori, nego i šire. Jedan od bivših učenika, a danas uspješan u svom pozivu je Rešid Adrović, diplomirani ekonomista, poslanik u Skupštini Crne Gore.
“Osnovnu školu sam učio od 1965. do 1973. godine u JU OŠ ,,Trpezi“. Iako je prošlo mnogo godina od perioda kada sam učio osnovnu školu u mom rodnom mjestu Vrbici i susjednom selu Trpezi, moram da kažem da još nijesu iščezla sjećanja na prve školske dane, odnosno vrijeme kada smo ja i moja generacija učenika sticali prva znanja i prva životna iskustva koja su mi pomogla da se kasnije u srednjoj školi (gimanazija „Panto Mališić“ i Ekonomskom fakultetu u Prištini), a potom i na radnim mjestima u beranskom Agropolimlju, Rudniku mrkog uglja Berane, Fabrici tepiha i domaće radinosti „Mladost“ Trpezima i na kraju u Fabrici košulja „Lavista“ u Petnjici i te mjestima odbornika Skupštine opštine u Beranama i poslanika u Skupštini Crne Gore lakše snalazim i nosim sa izazovima i problemima sa kojima sam se suočavao”, priča Adrović. Iz tog perioda posebno su mu u dragoj uspomeni ostali učiteljica Zorka Trifunović, kao i nastavnici Nasuf Agović (srpskohrvatski jezik i književnost) i Ćerim Adrović (matematika).
“Iako se tada živjelo i radilo u vrlo skromnim uslovima, čini mi se da je i od učenika i od učitelja i nastavnika bilo mnogo više ozbiljnosti i posvećenosti školi i učenju nego što je to slučaj sada. Moji učitelji i nastavnici su zaista bili savjesni i odgovorni radnici koji su bili u potpunosti posvećeni pozivu. Ponašali su se tako kao da ih ništa više u životu nije zanimalo osim da nas što bolje nauče da usvajamo ta osnovna znanja. Prema djeci su se ponašali kao da smo njihova djeca i nikada nijesmo mogli da primijetimo da i oni kao i sva druga ljudska bića imaju i svojih ličnih problema. Bili su srećni i zadovoljni kada smo mi bili bolji učenici, kada smo davali bolje odgovore i radili domaće zadatke kako su oni očekivali”, prisjeća se Adrović. Prema njegovim riječima, učitelji tada nikoga nijesu favorizovali. “Brinuli su o nama đacima kao o najrođenijim i razvijali su u nama ljubav prema učenju, odgovornost, ozbiljnost, osjećaj za drugarstvo, za međusobno poštovanje, za spremnost da pomognemo drugu, da budemo dobri i odgovorni prema svojim porodicama-roditeljima, braći i sestrama, a o ljubavi prema svojoj domovini i tadašnjem predsjedniku države, Josipu Brozu Titu da se i ne govori”, naglašava Adrović.
“Kroz naše selo od Vrbice do Trpezi izjutra je prolazio lokalni autobus Berane-Trpezi. Mi smo često na stanici u Vrbici pokušavali da uđemo u autobus do sljedeće stanice u Trpezima gdje se nalazila škola. Većina vozača nam je dozvoljavala da se besplatno odvezemo do sljedeće stanice, ali kada je autobus bio puniji bilo je slučajeva da nam to ne dozvole, a kako nijesmo imali novca da platimo, morali smo kasnije trčati prema školi da ne bismo zakasnili na nastavu. To je bilo zaista teško, ali kada se sada osvrnem na taj period, čini mi se da me je i takvo iskustvo tjeralo da više učim i da odgovornije radim tako da rezultati, na kraju nijesu izostali. Danas imam fabriku u kojoj radi blizu stotinak radnica, a u tom periodu nijesam imao novca ni za autobusku kartu do susjednog sela”, ističe Adrović.