NURKOVIĆ: U 2020. BIĆE GOTOVA PROJEKTNA DOKUMENTACIJA ZA PUT OD PODVADE – TRPEZI – KALAČE

0

Poslanik Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović, je na jučerašnjem zasijedanju Skupštine Crne Gore, postavio poslaničko pitanje ministru saobraćaja i pomorstva, Osmanu Nurkoviću a koje se odnosilo na rekonstrukciju puta i njegovu modernizaciju R-20 Berane – Trpezi – Kalače.

“Uprava za saobraćaj je od 2017. otpočela sa rekonstrukcijom putnog pravca Berane-Trpezi-Kalače, i to po fazama. Prvo je završena rekonstrukcija 3,6 km puta od mjesta Podvode do samog centra nove opštine Petnjica. Vrijednost ovih radova iznosila je 3,7 miliona eura i radovi su završeni početkom 2018. godine”, odgovorio je ministar Nurković.

On je kazao i da su u toku radovi na rekonstrukciji puta od Berana do Podvoda, dužine 12,5 km.

“Ugovorena vrijednost ovih radova iznosi 6,8 miliona eura. Do sada je završeno 10 km od Budimlja do Podvada. Zbog neriješenih imovinskih odnosa, dionica od Berana do Budimlja biće završena u prvoj polovini 2020. godine”.

Ministar Nurković je naglasio i da je u toku izrada projektne dokumentacije od Podvada do Trpezi, dužine 7 km. Vrijednost izrade projekta je 59.800 eura. Završetak projektne dokumentacije se očekuje u prvoj polovini 2020 god. kada će se pristupiti tenderskoj proceduri za izbor izvođača radova. Osim sredstava za projektnu dokumentaciju, u budžetu će biti i sredstva za početak radova. Takođe, u toku je izrada tehničke dokumentacije za rekonstrukciju puta od Trpezi do Kalača, dužine 18 km. Ugovorena vrijednost ovog projekta je oko 94.000 eura. Završetak kompletne dokumentacije se očekuje u drugoj polovini naredne godine”, istakao je minister Nurković i dodao da Vlada, ne samo deklarativno, već i djelima sprovodi svoju politiku, izjednačavanje centralnog dijela Crne Gore i juga sa sjeverom.

DENIS BOŽOVIĆ

PETNJICA: PREDLOŽITE KANDIDATA ZA NAJBOLJEG SPORTISTU U DIJASPORI

0

Portal Radija Petnjica podsjeća čitaoce da predloge za izbor najboljeg sportiste u dijaspori, treba da šalju na mail adresu radija: [email protected]

Nominacije za ovu kategoriju, opština Petnjica organizuje u saradnji sa portalom Radija Petnjica a podsjećanja radi, rok za prijavu za izbor najboljeg sportiste u dijaspori za 2019.godini ističe  24.decembra. Nakon toga biće organizovano online glasanje na portalu Radija Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

JOŠ JEDNA AKCIJA ZA PRIKUPLJANJE POMOĆI HELENI ADROVIĆ

0
Pod sloganom “Srcem za Helenu” NVO Vis Legis u saradnji sa mladima iz Petnjice, organizuje prikupljanje sredstava za troškove boravka u Italiji gdje treba da se izvrši transplatacija jetre Heleni Adrović. Država, odnosno Fond za zdravstvo su platili sve troškove operacije.
“Akcija se organizuje na teritoriji naše opštine i biće postavljena dva štanda u centru Petnjice. Slogan na jednom štandu glasi – Srcem za Helenu, a drugi štand je pod sloganom – Spasimo život Heleni.

Ovim putem pozivamo sve dobronamjerne građane, ljude Petnjice, a i šire, sve do dijaspore, da se pridruže Heleninoj i našoj borbi za njen život”, stoji u saopštenju petnjičke NVO Vis Legis.ž

DENIS BOŽOVIĆ
http://www.radiopetnjica.me/2019/12/19/petnjica-glasajte-za-najboljeg-sportistu-u-dijaspori-za-sada-samo-jedan-kandidat/

“SVE BOJE JESENI” U PETNJIČKOM CENTRU ZA KULTURU

0

Sinoć je u Centru za kulturu u Petnjici održana izložba radova likovnog konkursa na temu “Sve boje jeseni” u kojem su učestvovali učenici osnovnih i srednje škole u Petnjici.

Izložbu učeničkih radova je otvorio direktor Centra za kulturu Petnjica, Sinan Tiganj, koji je kazao da je učeničke radove vrednovao žiri u sljedećem sastavu: Irvin Masličić, Enver Rastoder i Mersad Latić.

Na pomenutom konkursu je pristiglo 77 radova iz svih škola i svih kategorija. Nagrade su podijeljene u tri kategorije.

U kategoriji od prvog do petog razreda: Dilara Tiganj – prvo mjesto; Ajša Latić – drugo mjesto; Edvin Adrović i Džejla Agović – treće mjesto;

U kategoriji od petog do devetog razreda: Mirnesa Ajdarpašić – prvo mjesto; Sajma Agović i Elena Šabotić – drugo mjesto; Azemina Osmanović i Ernesa Škrijelj – treće mjesto.

U kategoriji srednje škole: Šaban Adrović – prvo mjesto; Šejla Rastoder – drugo mjesto;
Denisa Ajdarpašić i Seniha Skenderović – treće mjesto.

Svi nagrađeni učenici su od Centra za kulturu dobili pohvale i simbolične nagrade a prisutnima se obratio i potpredsjednik opštine Petnjica, Muslija Kalić.

Pored nagrađenih radova u holu Centra za kulturu su istaknuti i pohvaljeni radovi a direktor Centra za kulturu je naglasio da će nakon izložbe ovih radova koja će potrajati nekoliko dana, biti izloženi i ostali pristigli radovi koji su veoma kvalitetni.

“Žiri je, kao i prošle godine, i ove imao pune ruke posla a s obzirom na kvalitet radova koji su pristigli ove godine, vjerujem da će narednje godine izbor biti još teži”, zaključio je Tiganj.

SELMA ADROVIĆ

PETNJICA: PREDLOŽITE KANDIDATA ZA NAJBOLJEG SPORTISTU U DIJASPORI

AKCIJA PRIKUPLJANJA POMOĆI U PETNJICI: HELENA UJEDINILA MLADE

0

Omladina Petnjice će u Petnjici organizovati akciju prikupljanja novca za operaciju mlade Helene Adrović kojoj je potrebno izvršiti transplataciju jetre, pod nazivom “Spasimo život Heleni” i “Srcem za Helenu”.

Helena Adrović

U četvrtak, 19. i petak 20. decembra biće postavljeni štandovi ispred džamije u Petnjici kao i u centru Petnjice gdje će svi zainteresovani građani i donatori moći da prilože novčanu pomoć koja će biti uplaćena na žiro račun Helenine porodice.

“Molimo sve građane Petnjice kao i sve donatore koji su u mogućnosti, da dođu, pokažu svoju dobronamjernost i humanost i daju svoj doprinos ovoj akciji kako bi usrećili Heleninu porodicu i nas a mladoj Heleni omogućili zdrav i srećan život. Naše malo njoj znači život”, poručili su mladi.

SELMA ADROVIĆ

TRENING ZA “EKONOMSKO I RODNO OSNAŽIVANJE ŽENA” U SALI SO PETNJICA 20. DECEMBRA

0

Trening za EKONOMSKO I RODNO OSNAŽIVANJE ŽENA biće održan u maloj sali SO Petnjica, u petak 20. decembra u 13 časova. Trening je dio projekta “Seoske žene u fokusu”, podržanog od Ministarstva za ljudska i manjinska prava u oblasti rodne ravopravnosti, koji realizuje NVO Centar za ruralni razvoj Crne Gore u partnerstvu sa NVO Identitet i podršku Centra za seoski razvoj Petnjica.

Projektni tim će osnovati 11 NVO-a, napisati 11 kvalitetnih projeknih predloga, dijeliti štampani vodič, davati detaljna uputstva za djelovanje NVO-a i obavljati monitoring njihovog aktivizma.

Na treningu će biti riječi i o mogućnostima i uslovima apliciranja na Pozive Zavoda za zapošljavanje, za programe samozapošljavanja i korišćenje nepovratnih sredstava.

 Poziv važi za sve žene i za sve osobe koje podržavaju prosperitet: seoske žene, nezaposlene žene, zaposlene žene (koje interesuju mogućnosti angažovanja u udruženima građana), nastavnice zaposlene u obrazovno-vaspitnim ustanovama, žene preduzetnice, predstavnice NVO sektora, predstacnice lokalne uprave i sve zainteresovane osobe koje su zainteresovane za osnaživanje žena i rodnu ravnopravnost.

Treninge će voditi Mirsala Tomić, ekspertkinja za ženska ljudska prava i Nataša Mijović, predstavnica ZZZCG.

DENIS BOŽOVIĆ

ALBIN ĆEMAN PORUČIO DIJASPORI: AKO NAM JE DOBRO KAKO ŠTO DPS PRIČA, ZAŠTO SE NE VRATITE

Predsjednik OO Demokrata Petnjica i odbornik te partije u petnjičkom parlamentu, Albin Ćeman, bio je gost Radija Petnjica i govorio o učinku lokalne vlasti u proteklih 12 mjeseci.

Ćeman je iskoristi priliku da istakne prednosti kao i mane svega onog što je urađeno za proteklih godinu dana.

“Regionalni putni pravac Petnjica-Berane je trenutno žila kucavica naše opštine. Našoj opštini, zbog višedecenijske sistemske zapostavljenosti su prijeko potrebne investicije. Radi pojašnjenja građanima ovaj putni pravac, zgrada administrativnog centra kao i višenamjenska zgrada za potrebe javne uprave su projekti finansirani iz kapitalnog budžeta, tj. iz budžeta Vlade, a ne iz lokalnog budžeta. Zamislite jednu opštinu u 21.vijeku koja nema izlaz na magistralni put? Ja mislim da je to minimum obaveze koju je Vlada imala u odnosu na sve ono što su Petnjičani dali Crnoj Gori. Izuzev ovog putnog pravca, putna infrastruktura na teritoriji naše opštine je u jako lošem stanju. Veliki dio putnih pravaca je neasfaltiran i oni koji jesu pitanje je kakvog su kvaliteta. Na putnim pravcima u našoj opštini postoji veliki broj otvorenih rupa, ne postoje zaštitne bankine koje bi obezbijedile koliko toliko sigurnost učesnicima u saobraćaju. Ovdje bih naglasio da aktuelna vlast treba da prekine praksu kratkoročnog osposobljavanja puteva, žargonski rečeno “ krpljenje udarnih rupa” što naročito praktikuju pred i u toku dolaska naše dijaspore, kako bi stvorili lažnu sliku rada i svake godine uzaludno potrošili oko 100.000 eura, jer te rupe se otvore dolaskom prvih kiša i snijega. Treba uraditi kvalitetnu i održivu sanaciju. Pored loše putne infrastrutture naši građani se suočavaju sa problem nepostojanja javnog prevoza. Jedina smo opština u Crnoj Gori koja nema javni prevoz. Treba li podsjetiti građane da smo prije 50 godina imali bolje organizovan javni prevoz.

Skoro će godina dana kako sam u lokalnom parlamentu predsjedniku opštine Samiru Agoviću i predsjedniku skupštine opštine Mehmedu Adroviću postavio odborničko pitanje, a tiče se javnog prevoza i prevoza srednjoškolaca i tražio od njih odgovor u pisanoj formi. Odgovor još nisam dobio iako su po Poslovniku Skupštine opštine bili dužni da odgovore na narednoj sjednici, što govori o njihovom neradu i nemaru prema našim građanima.

Jedino što objašnjava takvo ponašanje je da nemaju ideju kako da riješe ovaj gorući problem naših građana kao i druge brojne probleme. Kao ozbiljan politički subjekt, mi iz DCG Petnjica nudimo pomoć u rješavanju ovog problema i predlažemo aktuelnoj vlasti da, ako nije u stanju da obezbijedi autobuske linije zbog sve manjeg broja ljudi u našoj opštini, da kroz model privatnog-javnog partnerstva, kroz javni konkurs i subvencije od strane opštine, organizuje kombi prevoz u nekoliko putnih pravaca i riješi ovaj problem i na ovaj način obezbijedi nekoliko radnih mjesta za naše sugrađane.

Jer čemu lokalna uprava ako građani ne mogu doći do nje i obaviti svakodnevne potrebe da ne pominjem učenike koji zbog nepostojanja javnog prevoza moraju upisivati srednje škole u susjednim opštinama, kao što su Berane i Rožaje i da su na taj način roditelji tih učenika primorani obezbijediti privatni smještaj svojoj djeci što utiče na ionako skroman kućni budžet naših sugrađana.

Takođe, aktuelna vlast mora pokazati veći senzibilitet pri pružanju usluga prevoza osjetljivim kategorima kao što su penzioneri, učenici i socijalno ugroženi kroz određene popuste. Jedina smo opština u Crnoj Gori koja nem autobusku stanicu, benzinsku stanicu, javna parking mjesta, auto školu i da ne nabrajam dalje”, istakao je Albin.

“Pitanje uređenja Koraćkog potoka, koji prolazi kroz uži centar opštine, rješava se već duže vrijeme i ono što možemo konnstatovati je da ovo pitanje još nije definitivno riješeno. Poželjno je da se ovaj projekat što prije finalizuje i da se na njega stavi tačka. Najveći akcenat opština je dala na rješavanju vodovoda “ Murovsko vrelo “ koji je započet još 2008.god. i u posljednje vrijeme vodovod Višnjice na Savinom Boru, čija izgradnja traje vjerovali ili ne 35 godina i pored brojnih donacija od strane dijaspore. Mi iz DCG mislimo da je krajnje vrijeme da se ovaj projekat finalizuje i time završi  zidanje Skadra na Bojani”, izjavio je Ćeman.

  Potpredsjednik Demokrata CG smatra da lokalna uprava nije na adekvatan način uspostavila saradnju sa dijasporom, koja je uvijek spremna da pruži bilo koji vid pomoći.

“Naša dijaspora je zaista brojna, rasprostranjena širom svijeta i svakako može dati ogroman doprinos u razvoju naše opštine. Zahvaljujući dijaspori stanovnici Bihora uspjeli su da lakše prevaziđu turbulentne godine, godine kada je bila enormna inflacija i ratna dešavanja u okruženju. Pored brojnih donacija opštini, školama, MZ, donacijama humanitarnog karaktera, dijaspora je dala nemjerljiv doprinos pri realizaciji dva velika projekta a to su: referendum za nezavisnost CG 2006. godine na državnom nivou, i referendum za vaćanje statusa opštine Petnjica 2013.godine na lokalnom nivou.

Za sve ove aktivnosti moramo im biti maksimalno zahvalni i ne smijemo im nikada to zaboraviti. Naša očekivanja od dijaspore su ponekad nerealna. Neki zamišljaju da oni imaju mnogo više novca nego što zaista imaju i da do njega dolaze na lak način. Međutim, mnogi od njih su kreditno zaduženi na dug period i novac zarađuju mukotrpnim takoreći danonoćnim radom.

Istina je i da su pojedinci uspješni privrednici i poslovni ljudi koji posjeduju solidan kapital i razvijen biznis koji mogu da prenesu u svoj zavičaj. Njihova je sreća što žive u uređenim sistemima gdje su jednake šanse za sve građane, a ne kao kod nas gdje vladaju nepisana pravila da ako nisi član vladajuće partije i njihovih satelita odmah si državni neprijatelj. Lično sam bio u prilici da pričam sa nekim od njih o ulaganju u zavičaj. Njihov odgovor je da imaju veliku želju, ali da je kod nas sve neuređeno i nesigurno i da nemaju povjerenje u institucije, te da su u nekoliko navrata bili izmanipulisani. Simptomatično je i to da je dijaspora svjesna manjkavosti ovog sistema, da je jako skeptična u lokalne i državne institucije kada je riječ o ulaganju, a sa druge strane, oni koji je predstavljaju, daju obilatu podršku aktuelnoj vlasti. Postavljam logično pitanje, ako je zaista tako dobro kod nas kao što DPS plasira priču, zašto se ne vatite da živite ovdje sa nama? Takođe, apelujem na dijasporu da ne vjeruje slijepo aktuelnoj vlasti jer ako se ova stagnacija nastavi bojim se da ćemo ostati bez glavnog resursa u našoj opštini a to su ljudi i zato neko mora snositi odgovornost”, istakao je Albin Ćeman.

Takođe je istakao da, kada se sumiraju rezultati, učinak lokalne vlasti, generalno govoreći je ispod očekivanja i da takav stav, između ostalog, brani sa činjenicom da nema radnih mjesta u realnom sektoru.

“Učinci lokalne vlasti u tekućoj godini kao i u svim prethodnim godinama od vraćanja statusa naše opštine su ispod očekivanja. Moglo se mnogo više i bolje. U prilog ovoj mojoj konstataciji govori podatak da su ukupni lokalni budžeti za ovih šest godina od vraćanja statusa našoj opštini više od sedam miliona eura. Vjerujem da dijelimo zajedničko mišljenje da su to solidna sredstva, a ja ostavljam građanima da ocijene da li se moglo više i bolje. Mi  u DCG mišljenja smo da aktuelna vast nema jasnu viziju razvoja ni na lokalnom ni na državnom nivou. Njihov cilj je kako što duže ostati na vlasti i ubirati benefite koje imaju.

Ovu konstataciju potkrijepljujem činjenicom da na lokalnom nivou nema radnih mjesta u realnom sektoru, tj. nema nikakve proizvodnje osim predizbornih obećanja aktuelne vlasti kao što su fabrika medicinskog uglja, namještaja, fabrika peškira  i sl. Ono što bih mogao reći da je mali pomak ili učinak jeste da je sačinjen nacrt Strateškog plana razvoja opštine do 2025 godine a to je osnov da bi koristili transfere iz Budžeta Vlade. Asfaltiranje puteva takođe, ali ne način da se predsjedniku opštine i predsjedniku SO asfaltiraju dvorišta a građanima ništa nego da se odrede prioritetni putni pravci”, između ostalog je istakao predsjednik OO Demokrata Petnjica Albin Ćeman.

DENIS BOŽOVIĆ

VEČERAS IZLOŽBA LIKOVNIH RADOVA PETNJIČKIH UČENIKA

0

Večeras, u 17 časova u Centru za kulturu u Petnjici, biće upriličena izložba likovnih radova učenika osnovnih i Srednje škole sa područja opštine na pristiglih na likovni konkurs na temu „Sve boje jeseni“.

Ovo će ujedno biti i prilika da se najboljima u sve tri kategorije uruče nagrade.

D.B.

MEHDIJA BATO ADROVIĆ NAJBOLJI NASTAVNIK: “TRUD, RAD I POSVEĆENOST SE ISPLATI”

0

Bihorac Mehdija Bato Adrović, profesor informatike u Srednjoj stručnoj školi Berane, i ove godine je dobitnik nagrade kojom se nagrađuju prosvjetni radnici.

Riječ je o nagradi koju Ministarstvo prosvjete dodjeljuje nastavnicima koji posebnim aktivnostima doprinose kvalitetu nastave i učenju, boljim postignućima znanju i vještinama učenika.

Konkurs pod nazivom “Za odličan 5” je raspisan u septembru ove godine i namijenjen je učenicima i nastavnicima ne samo kao finansijski podstrek, već prije svega kao priznanje za trud i rad nastavnika i učenika.

Napominjemo da je pomenuti Konkurs prvi put raspisan prošle godine i da je Mehdija takođe osvojio priznanje i nagradu.

U razgovoru sa njim, saznali smo detalje vezane za bodovanje.

“Sa 29. osvojenih bodova kojim je vrednovan moj doprinos kvalitetu nastave, zauzeo sam vrh na bodovnoj listi. Kriterijum je zahtijevao minimum 18. bodova. Zadovoljstvo je veliko ali je obaveza jos veća, pogotovo zbog toga što priznanje dobijam već drugu godinu zaredom”, istakao je Adrović.

“Kada volite posao kojim se bavite onda je i uspjeh zagarantovan. Ne mogu, a da ne pomenem  učenike škole koji su nepresušna motivacija i inspiracija. Naš zajednički cilj je stremljenje ka znanju. Svaki trud, rad i posvećenost se isplati. Ovo priznanje je jedan od pokazatelja”, zaključio je Adrović.

SELMA ADROVIĆ

BOŽIDAR PROROČIĆ – INTERVJU SA FAIZOM SOFTIĆEM PROZNIM PISCEM, PJESNIKOM, PUBLICISTOM I FILANTROPOM

Faiz Softic je rođen 10. januara 1958.god. u Vrbama kod Bijelog Polja na sjeveru Crne Gore (Sandžak). Školovao se u rodnom kraju, Mostaru i Sarajevu. Prvu pjesmu objavio još kao učenik 6. razreda osnovne škole i od tada ne prestaje pisati.
Piše za razne listove i časopise. Prevođen je i nagrađivan. Zastupljen u školskom programu BiH, Kosova i Sandžaka. Svaka njegova knjiga bila je u najužem izboru za knjigu godine u Bosni i Hercegovini u godinama njihovog izdanja.
Bosanski rat ga zatiče u Sarajevu gdje ostaje do kraja.

Godine 1995., za ženom i djecom, dolazi u Luksemburg gdje nastavlja sa književnim radom. Tu je i napisao roman Pod Kun planinom, zasnovan na autenticnom događaju iz svog zavičaja, koji je dozivio više izdanja, filmski scenarij i prevod na francuski jezik.

Glavni je i odgovorni urednik revije „Bihor“ koja izlazi u Luksemburgu na bosanskom i francuskom jeziku.

O njegovom književnom radu pisali su mnogi kritičari i esejisti iz Bosne, Crne Gore, Luksemburga…

Njemu lično najviše se dopada rečenica Marka Vešovića, iz pogovora u knjizi poezije «Strašan je zid bez sjene». Na samom kraju svog obimnog osvrta, Vešović je zapisao: – Faiz Softić, u ovoj knjizi, mnogo je više od svjedoka ratnih užasa kroz koje je pronio neokrnjenu svoju ljudskost.

Objavljene knjige:

1. Strašan je zid bez sjene – poezija, Bosanska knjiga, 1996.
2. Čovjek na rasputici – poezija, ZORO, Zagreb-Sarajevo, 2007.
3. Dok vode teku – Izabrana poezija, Centar za kulturu Bihor, 2016.
4. Pod Kun planinom – roman, Bosanska riječ, Wupperttal – Tuzla, 2002.
5. Pod Kun planinom – roman, Bosanska riječ, Wuppertal – Tuzla, 2003. (2.izdanje)
6. Pod Kun planinom – roman, Almanah, Podgorica, 2010. (3. Izdanje)
7. Strah od rodne kuće – roman, Bosanska riječ, Wuppertal – Tuzla, 2006.
8. Ljudi bez adrese – roman, Dobra knjiga, Sarajevo, 2018. (Nagrada Ministarstva kulture BiH za deset najboljih knjiga na konkursu Ministarstva)
9. Čovjek koji kisne – pripovjetke, Tugra, Sarajevo, 2006. (Novčana nagrada Ministarstva kulture BiH za dvadeset najboljih knjiga izdatih u toj godini).
10. Mjesečeve priče, pripovjetke, Zoro, Sarajevo, 2010.
11. Pod Kun planinom (Sous le mont Kun) prevod na francuski, CLAE – Luksemburg 2009. Prevodilac: Nicole Dizdarević, Pariz.
12. Monografija: Bošnjaci u Luksemburgu, Almanah – Podgorica 2011.
13. Mutna voda – knjiga priča nagrađen na konkursu za izbor korisnika sredstava fondacije za izdavaštvo za 2018. godinu za oblast nova književna djela domaćih autora. Izdavač „Planjax“ Tešanj – BiH
14. Zajedno sa Aidom Vanovac preveo je sa francuskog na bosanski knjigu poezije luksemburškog pjesnika Lamberta Schlechtera – Pješak na mliječnom putu, objavljena kod IK Buybook, Sarajevo i promovisna na međunarodnom festivalu kulture na Kichbergu, u organizaciji CLAE Luksemburg.

1. Gospodine Softiću za vrijeme okupacije Sarajeva i ratnih strahota koje ste preživjeli šta je na vas ostavilo lično upečatljiv pečat pred sam odlazak iz Bosne, 1995 god šta je to za čim najviše žalite?

 – U ratu sam spoznao šta je zapravo život a šta smrt. Spoznao sam koliko je uzaludan posao težiti za bogatstvom. U ratu sam spoznao svu ljudsku bezobzirnost, te da je za mnoge reći da su psi kompliment. Nevjerovatno je do kojih dimenzija može doskočiti ljudsko divljaštvo i da postoje trenucu koji tarju u kojima im ništa nije sveto. Zar je moguće da smo sa takvim ljudima do juče živjeli i to u prijateljskim odnosima. Pitao sam se jesu li ovo zvijeri čučale u njoihovoj koži?! I da se pogrešno ne shvatim – cijeli rat sam proveo sa ljudima raznih konfesija. Među nama ni rat nije mogao spržiti prijateljstvo, ali, nažalost – bilo je mnogo opakih i loših ljudi, koji su dobili šansu da mogu činiti šta hoće i oni su krenuli u svoj krvavi pir.
A za čim žalim? Žalim za životom kakv je bio prije rata i koji se više, sada je pouzdano jasno, neće nikada ponoviti; bar meni ne. U mnogima je izgorjela duša. U nekima i dalje gori.

2. Vaš roman ,,Pod Kun planinom” prati autentična svjedočanstva vašeg zavičaja. Šta je za vas zavičaj šta je to što uvjek nosite u vašem srcu ali i u vašim knjigama?

 –  Zavičaj je krletka iz koje sam se ispilio. Taj čudesni i pasivni Sandžak, ta brdovita i čudesna Crna Gora… Sve me to odredilo; i kao pisca i kao čovjeka. Zavičaj me prilično namučio u mom djetinjstvu, ali danas kada sam vremenski i prostorno poprilično udaljen od njega – blista mi, i često ga i jako poželim. Zaspim uz grgoljenje zavičajnih potoka i huku vjetrova koji su znali uplesti vrhove hrastova iznad naših kuća u mojim rodnim Vrbama. Ni jedan miris zavičajni; ni krušaka, ni jabuka, ni pokošenog sijena, ni očevog duhana, ni torine pod kućom, ni prvog behara sa aršlama pod kućom, ništa to nije izmaglilo iz mojih čula. Uglavnom, sve što je stasalo u mojoj književnoj bašti, proklilo je iz zavičajne sjemenke.

3. Urednik ste revije ,,Bihor” koja je pod vašim uredništvom doživjela svoj puni sjaj. Koliko je važno da Bošnjačka dijaspora na ovaj način se upozna, očuva, i afirmiše sve svoje kulturološke vrijednosti i posebnosti?

 – Jeste. Glavni sam i odgovorni urednik revije Bihor punih deset godina. Izdaje je istoimeno udruženje ZK „Bihor“ i ovo udruženje je dobro poznato širom svijeta. Zna se za udruženje  Bihor i reviju Bihor gdje god ima ljudi sa Balkana. Revija izlazi tromjesečno u tiražu od 1 000 primjeraka i rado se čita diljem svijeta. Ponekad, zavisno od narudžbi, tiraž novine zna porasti i do 1 500 primjeraka.
A koliko je važan život revije skoro da je teško i odgovoriti. Iako su printani mediji u zastoju, devalviraju u odnosu na elektronske, ipak su to spomenici koji čuvaju sjećanje na nas i naše živote, nas prolaznike kroz vrijeme i prostor. Ono što pouzdano znam ova revija se čuva kako u gradskim tako i u privatnim bibliotekama. Njena cijena raste sa svakim minulim danom… Bošnjaci u dijaspori su, a to su drugi narodi mnogo prije učinili, počeli zapisivati ono što vrijedi zapisat i zapamtit. No, ovo nije novina samo za Bošnjake u njoj se piše i o drugima i drugi u njoj pišu. Naslovili smo je Prvo bošnjačko glasilo u Luksenburgu jer ona de facto i de jure to jeste.

4. Promoter ste i organizator mnogobrojnih kulturnih projekata u Luksemburgu. Vaš zavičajni klub ,,Bihor” skoro je proslvio 10 godina postojanja, humanosti, posvećenosti. Kolika je uloga i značaj zavičajnog kluba ,,Bihor” posebno na mlađe generacije u očuvanju vlastitog identiteta?

 –  Zavičajni klub Bihor je kreiran da kroz svoje aktivnosti čuva i brani od zaborava kulturu i tradiciju jednoga naroda i jednoga kraja. On ima svoju svrhu i služi joj. Osim toga, puno energije i sredstava ulažemo u humanitarne akcije i pomažemo koliko je u našoj moći bolesne i siromašne, bez obzira da li su Bošnjci, Crnogorci, Srbi ili neko četvrti.. Brinemo o svom kraju i zemlji porijekla – Crnoj Gori, a u okviru naših aktivnosti su đaci i škole; prema njima s posebnom ljubavlju i senzibilitetom, okrećemo svoja lica.

Želimo da svojim primjerom pokažemo da se među ljudima i narodima treba razvijati prijateljstvo i ljubav, a ne mržnja. Naše krajeve iz kojih smo otišli su mnogo puta opustošile mržnja i netolerancija; jad i bijeda. Nažalost negdje je to bilo zbog neprosvijećenosti i ideoloških smjernica grupa i pojedinaca, a nekada, nažalost, to je bila strategija. Mi svojim vlastitim primjerom pokazujemo da možemo živjeti zajedno, jedni pored drugih i da će nam, ako se budemo maksimalno uvažavali, ako budemo uvažavali naše različitisti, biti svima mnogo bolje. Zapad je to odavno riješio i oslobodio se gube koja razara čovjeku i duh i tijelo.

5. Kuktura je nešto što povezuje narode jača identitet čini nas ponosnim ali i posebnim nedavno ste imali dvije značajne manifestacije: Pored već pomenutog jubileja zavičajnog kluba ,,Bihor” i festival „Dani bošnjačke kulture u Luksemburgu“ imali ste istaknute goste i stvaraoce šta bi ste iz ovih kulturnih programa izdvojili kao posebno značajno i sadržajno.

 – Teško da se može nešto izdvojiti kao najbolje ili najlošije iz nomenklature naših aktivnosti i sa naših festivala. Sve ima svoju cijenu, svoj značaj i svrhu. Divno je kada se na festivalu Dani bošnjačke kullture u Luksemburgu, u organizaciji ZK „Bihor“ isprepletaju stihovi luksemburških, bosanskih, crnogorskih, sandžačkih i inih drugih pjesnika. To je vatreno šarenilo poetskog snopa koji svijetli do nebeskih visina. To su trenuci kada se na sve drugo zaboravi i sve postaje stih ljubavi i pjesme koja oljušti sve duhovne natruhe. Onima koji igraju, ako ih ima, na kartu šovinizma i isključivosti, nije mjesto među nama. To su anahrone devijacije društva koje treba pregaziti.

6. Navršilo se 30 godina od smrti Ćamila Sijarića čini mi se da je njegov roman ,,Bihorci” danas popularnji više nego ikad. U čemu je tajna i magija bajkovitog pripovjedača iz Šipovica (Bijelo Polje)

 – Nije lako u nekoliko rečenica odgovoriti na ovo kompleksno pitanje. Pripovjedački mag Ćamil Sijarić i njegov roman Bihorci, a i druga njegova djela, žive u svima nama koji smo pili vode bihorske i gazili uske puteve Bihora. On je, na svoj način, magijom bogomdanog pisca, oslikao jedan kraj i ljude u njima izvlačeći na površinu ono esencijalno iz njihovih karaktera. Kao što je On literarno naslikao Bihor i Bora Stanković Vranje to niko i nikada nije. Klanjam se pred djelima ovih velikana pisane riječi. Oni su znali jezik kamena i drveta, znali su pomisao djevojke na udaji i azgina momka pod prozorom djevojačkim. Roman Bihorci su zapravo himna Bihora, nažalost ima i onih, i to čak oni koji sebe nazivaju piscem, koji nisu razumjeli poetiku Ćamilovog pisma i to uporno pokušavaju satanizirati, a roman Bihorci proglasiti ideološkim pamfletom i pokušajem unižavanja vrijednosti jednoga naroda. Ne, to ni slučajno nije tako!
I, kako piše Samir Hanuša: Ćamil Sijarić je reanimirao i literarno zauvijek fiksirao vremenski i prostorno daleki i zagubljeni teritorij Sandžaka: njegove ljude i njihove čudne i neuhvatljive sudbine, njegovu historiju i legende, nacionalnu i vjersku isprepletenost i suprostavljenost, veličanstvene slike zavodljive i surove prirode, običaje, jezik

7. Jedna od vaših zbirki poezije (zapravo prva)  ,,Strašan je zid bez sjene” u ovoj zbirci vaša lirska riječ je lična, ali snaga kojom djeluje na čitaoca, na ukupnost njegovog misaono – emotivnog sklopa, jako  i autentično protkana životnim iskustvima. Šta je to po vama po čemu pjesnici treba da budu orginalni?

 –  Kao što je otisak prsta na milijardama ljudi razlčit, tako su i duše i grudi onih gdje duše stanuju i strahuju – različite. O istim stvarima skoro svi pišemo, samo svako na svoj način. I tu nema filozofije – to je ta originalnost, tu je ta izvornost originalnog pjesništva. Proživljeno te, u dobroj mjeri označava i širi vidike, i kao čovjeku i kao piscu. Što više proživljenog to je knjižebni rudnik i širi i dublhji.

8. Iz vašeg rodnog kraja pored vas su i drugi poznati stvaraoci : Ćamil Sijarić, Safet Sijarić, Kemal Musić, Junuz Međedović, epski pjesnik sa Obrova Avdo Međedović i mnogi drugi. Koliko je važno da se čitaju njihova djela i da li se u njima kriju sve ,,tajne” rodnog kraja.

 –  Svi oni nabrojanii još mnogi značajni stvaraoci iz toga kraja, udarili su svoje pečate na književnoj mapi onog nam prijašnjeg zajedničkog životnog prostora. Svaki od njih je posebna travka u onoj velikoj jugoslovenskoj književnoj bašti. To su živi zdenci kroz koje su progovorile i razotkrile se mnoge tajne života; i važno je čitati – ne samo njih, već sve uspjele knjige koje nam dođu do ruku. Postoji drevno pravilo: nema kvalitetnog pisanja bez kvalitetnog čitanja i isčitavanja.

9. Prijatelj ste sa istaknutim Crnogorskim piscem Markom Vešovićem koliko vam je to prijateljstvo dragocjeno i značajno?

 – Marko Vešović je jedan od rijetkih ljudi iz mog života umjesto kojega bih glavu na panj poturio. Imao sam sreću družiti se sa njim, slušati njegova predavanja o književnosti, a koga je on učio i podučavao – taj je morao naučiti. I nije on samo najlucidniji čitač poezije i poznavlac, kako domaće tako i strane književnosti – on naprosto predstavlja vertikalu morala i ljudskosti. To je čovjek u kojem, zbilja, nema ni grama hrđavštine. Veliki je pjesnik, skoro nedokučiv, a i kada vodi polemike to često prerasta u čistu poeziju. Žalim što se od mog odlaska u Luksemburg, ipak, rijetko viđamo.

10. U vremenu savremenih tehnoloških dostignuća da li knjiga gubi na draži. I na koji način više podstaći mlade da čitaju pa i da sami pišu i objavljuju?

 – Svako vrijeme ima svoje osobenosti; ovo je vrijeme interneta i instant-vrijeme. Nevjerovatnom brzinom se smjenjuju događaji. Mnogo je toga dehumaniziranog i dekadentnog. Mladi se radije opredjeljuju da na internetu pročitaju određene isječke iz knjiga, nego da uzmu lijepo knjigu u šake i pročitaju s korice na koricu. Bože, kakvo je to slavlje i kako se duša počasti čitanjem dobre knjige u tišini.

11. Bosanski jezik je jedan od stubova identiteta Bošnjaka. Kako ga sačuvati u izvornom obliku i očuvati ga posebno kod mlađih generacija kojima je on maternji?

 –  Jezik je živa materija koja raste, razrasta ali može biti i biljka koja se suši. Bosanski jezik je stari jezik kojime su do druge polovine devetnaestog stoljeća, tačnije 1862. govorili svi Bošnjaci u Bosni, a Bošnjake su činili i pravoslavci, i katolici i muslimani. Oni su imali jedan jezik bosanski i njime se odlično sporazumijevali. Poslije nastaju otužne deobe koje su unesrećile i ljude i jezike.

12. ,,Mutna voda” je vaša – knjiga priča nagrađena na konkursu za izbor korisnika sredstava fondacije za izdavaštvo za 2018. godinu za oblast nova književna djela domaćih autora. Po čemu su karakteristične vaše priče i šta u njima dominira?

 –  Ovo, dvanaesto po redu pitanje mi je i najteže. Zapravo, najteže mi odgovoriti. Nekada ni sam nisam svjestan odakle kulja priča i šta je to izgoni iz nutrine moje duše, a kako da sada odgovorim šta je karakteriše. Ono što čujem od drugih za moje pisanje to je: sistem književnih slika, humor, doza sarkazma i poetičnost proznog teksta. Trudim se da pohvatam slike iz djetinjstva koje, moramo priznati, vremenom blijede.

13. Šta možemo očekivati od vas u narednom periodu da li je u pripremi novi rukopis?

 – Podosta toga je u pripremi. Šta će se završiti i kada, ne mogu biti ni približno tačan. Zavisi od mnogih okolnosti. Novinarstvo me prilično sapliće i njega se, polako, oslobađam.

14. I za sam kraj razgovora opišite nam vašu ,,Avliju” vaš kutak u kome stvarate, i pišete.

 – Znate, Fokner je svoj roman Dok ležah na samrti, napisao na fabričkim kolicima na kojima je izgonio šljaku i bacao na smetljište. Naime, u povratku bi prevrnuo kolica – to mu je bio pisaći hastal – i na njima pisao i napisao djelo neprolazne vrijednosti. Piše se, zavisno od inspiracije, svugdje, ili opet na mjestima gdje budete u mogućnossti zapisivati kada vas zapljusne inspiracija.
Ovoga trenutka, dok odgovaram na vaše posljednje pitanje, ležim na krevetu u spavaćoj sobi, gucnem pomalo loze od prijatelja mi Baja Maraša iz Zete, i kuckam u laptop kojega držim na stomaku.
Bog mi je svjedok da je sve ovo istina, kojega molim da mi oprosti sve ovozemaljske grijehe.

Božidar Proročić – Intervju sa Faizom Softićem proznim piscem, pjesnikom, publicistom i filantropom

PORTAL MONTENEGRINA