Ovo je posao u kojem rad sa zdravom populacijom i sa bebama ima neprocjenjivu vrijednost. Ne dozvoljava vam da ostarite. Bude i smijeha, i suza, i zagrljaja, i dosta razgovora, i dosta tajni, i mnogo lijepih druženja koja se nastavljaju. Sat nikada ne nosim i moje posjete mogu da traju onoliko koliko sam potrebna porodici – ispričala nam je Rastoder

„Sanela nije samo medicinska sestra, ona je dobra vila našeg doma. U najtežim danima za porodicu pružila nam je cijelu sebe, svoje znanje, požrtvovanost i podršku. Njenim brzim prepoznavanjem simptoma spasila je život našem djetetu, poslije je umjesto nas podizala nalaze i zakazivala snimanja i i hrabrila nas je poslije svake od četiri operacije srca… Mogli smo da računamo na nju u pola dana i u pola noći, a ništa nije tražila zauzvrat. Ona je ponos i ukras naše Podgorice, vratila nam je vjeru u zdravstvo i u ljude, a sve što kažemo je nedovoljno da bismo joj se zahvalili.” Riječ je stizala riječ, ali i suza suzu, dok nam je majka iz Podgorice drhtavim glasom pričala dramatičnu porodičnu situaciju koja se dobro završila. Blagosiljala je Sanelu Rastoder, dugogodišnju medicinsku i patronažnu sestru Doma zdravlja, ističući njenu stručnost, sposobnost i brzinu, ali i plemenitost i lijepu narav, naglašavajući da je riječ o osobi preskromnog ponašanja u odnosu na ljudske kvalitete.

– Rođena sam i živim u Podgorici, ovdje sam odrasla i školovala se i ovdje ću ostariti. Sve što volim je u ovom gradu, u ovoj zemlji. Moja porodica, suprug i troje djece su moj najveći životni uspjeh – predstavila se Sanela na početku razgovora.

UČILA OD NAJBOLJIH

Njeno prvo zaposlenje vezano je za Centar za neonatologiju u Institutu za bolesti djece.

– Tu sam naučila prve korake teške ali sigurne. Imala sam čast da učim od najboljih i ljekara i sestara, što mi je kasnije olakšalo rad na terenu. Nastavila sam da se edukujem i odlazila na seminare između roditeljstva i posla, a godine iskustva dovele su do toga da danas sa osmijehom idem na posao i ulazim u tuđe domove, spremna da pomognem mladim roditeljima u prvim danima. Kada bih sve vratila iznova – opet bih izabrala isti put. Smatram da bolnički rad umnogome pomaže mladim generacijama da spremniji uđu u voz zvani medicina, jer se ona uči dokle god radimo – kaže Sanela naglašavajući da se i sada školuje da bi unaprijedila znanje i primijenilaga u praksi. Kao patronažna sestra radi već 16 godina, a emocije sa odjeljenja prenijela je na teren.

– Ovo je posao u kojem rad sa zdravom populacijom i sa bebama ima neprocjenljivu vrijednost. Ne da vam da ostarite. Bilo je tu i smijeha i suza i zagrljaja i dosta razgovora, i dosta tajni, i mnogo lijepih druženja koje i danas traju. Iako sam profesionalac, prije svega sam žena koja svakoj trudnici prilazi sa aspekta majke i kćerke – ispričala nam je Rastoder. Kaže da je posao patronažne sestre specifičan jer stalno posjećuju nove porodice, otvaraju vrata njihovih domova, sa njima dijele intimu i tako dodatno shvataju vrijednost poziva. Tu dolazi do izražaja snaga moći i povezanosti medicinskog radnika sa porodicom kod koje dolaze i grade zajedničko povjerenje.

UIGRANA EKIPA

– Naše zajedničko putovanje počinje savjetima da bi roditelji mogli sigurnije i samouvjerenije da uplove u svijet roditeljstva. Mama, tata, porodica i patronažna sestra brzo postaju uigran tim i mi smo rado viđen gost u svim kućama – rekla je Sanela.

Briga o novorođenčetu, obrada pupčane rane, kupanje bebe, pravilna njega, edukacija o dobrom dojenju, podsticanje laktacije, položaji za dojenje i njegova promocija, prevencija ragada i mastitisa, praćenje svih zdravstvenih problema majke i bebe, odnos u porodici samo su neki od zadataka patronažne sestre.

– Insistiram na dojenju i ako imamo dobru želju sa majčine strane, onda smo i uspješni u tome. To je ono po čemu me majke i najviše pamte. S punim pravom mogu da kažem da imam najbolje majke, savršenu saradnju i vezu koja traje i rezultira generacijskim posjetama. Uz opušten i prijatan razgovor, trudimo se da otklonimo sve sumnje koje brinu mlade roditelje i da u svakoj posjeti osim profesionalizma roditelji osjete slobodu da otvoreno pričamo o svemu što život nosi. I lijepo i ružno valja probati da bismo cijenili svaki trenutak – smatra Rastoder. Ispričala nam je da najviše voli kad tokom posjete budu prisutna oba roditelja, pogotovo danas kada je majkama i te kako potrebna podrška, jer, poručuje, tatin osmijeh je i mamin osmijeh, a sve je to zajednički, najvredniji osmijeh njihove bebe.

MIRAN SAN

Kroz Unicefovu obuku, Sanela je stekla dodatne vještine za rad sa ugroženim porodicama.

– Sam moj poziv i mogućnost da uđem u nečiji dom i procijenim kroz profesionalno razumijevanje da lije porodici potrebna pomoć, ukazuje na to da su značaj patronažne sestre i njena uloga i te kako veliki. Ne mogu obezbijediti sve što jednoj porodici treba, ali ih mogu povezati sa drugim službama u zajednici. Najsretniji su oni ljudi koji najviše rade za druge ne očekujući ništa zauzvrat. Veoma mije važno da u mojoj blizini niko ne osjeća da je sam i jako mije bitno da dok spavaju moje oči, mirno spava i moje srce – naglašava Rastoder.

Na pitanje kako uspijeva da završi sve profesionalne i porodične obaveze odgovara da bi željela da dan duže traje.

– Ustajem u šest sati, radim, brinem kao i svaki roditelj, kao i svaka kćerka, a naveče mimo zaspim jer znam da danas nijesam nikog ugrozila jer mi moj posao i moja ličnost to ne dozvoljavaju. Brinući o drugima brinem i o sebi jer briga je zagrljaj, zajednički odlazak za nalaze, topao kolač sa višnjama, briga je i kada kažem: „Nosi masku“, „Vakciniši se”. Ako ste me poslušali danas, olakšali ste i meni i mojim kolegamajer brinući o vama, ja brinem i o sebi – rekla je Sanela

Nije, kaže, od ljudi koji rade da zarade, već da sebe izgrade. Nekada bi voljela da više ide na plažu, da nigdje ne žuri, da se sunča bez stresa, da nemabore, da su joj svi dragi ljudi tu, a ne „biseri rasuti po svijetu cijelom“… Ali. onda to ne bi bila ona.

– Jedan divni čovjek mi je rekao: Znaš da si dobar čovjek kada su svi oko tebe rahat, kada se u tvom prisustvu niko ne osjeća loše – zaključila je patronažna sestra Sanela Rastoder.

Treba nam pružena a ne stisnuta ruka

Osim primarnog posla, Sanela je veoma aktivna i kao humanitarka – članica je Vajber grupe prijateljica „Devet dobrih žena”, koje su prepoznate po brojnim akcijama pomoći.

– „Devet dobrih žena” su moj odmor između brojnih obaveza, koje svi imamo. To je grupa žena koje su sasvim slučajno, a opet sa razlogom tu gdje jesu. Na inicijativu moje drugarice Biljane, naša Vajber grupa postala je simbol dobrih žena koje u slobodno vrijeme prate, pomažu i iznova grade mostove među ljudima. Trebaju nam mostovi, a ne zidovi, treba nam pružena, a ne stisnuta ruka – rekla je Sanela. Podsjetila je da je, bez ikakvog interesa, a sa željom da olakšaju život, ta grupa žena do sada uradila četiri akcije i tu se neće zaustaviti.

– Lako je obići svijet, ali treba sačuvati svijest. Dok drugi putuju svijetom, mi putujemo do srca ljudi humanim korakom, dajući drugima primjer da sve može i da jedino zajedno možemo izgraditi ljepši svijet. Svaka naša misao ima svrhu, svaka naša akcija ima nečije srce, nečiji blagoslov i osmijeh. Dovoljno – poručila je Rastoder.

Organizatorka Vajber grupe prijateljica „Devet dobrih žena” Biljana Otašević rekla nam je da je Sanela bila njen najuži izbor za članstvo te grupe zbog naravi, vječito aktivnog duha, poziva kojim se bavi. zbog toga što je majka troje djece, odana supruga i prijatelj.

– Sanela je neko na koga se svi možemo osloniti, odgovorna, privržena i lojalna. Ona je naš nepresušni izvor ideja, ali i zabave i dobrog meraka i pjesme. Sanelina duša odiše spojem tradicionalnog i modernog, ona je žena koju svako poželi da ima za prijatelja i saradnika. Imam privilegiju da je poznajem i da je sa ponosom ističem u grupi ..Devet dobrih žena”. Upravo je od nje i potekla ideja za akciju „Mi mislimo na vas”, što jasno ukazuje koliko voli svoj poziv i poštuje kolege. Čast mi je da je imam za prijatelja – rekla je Biljana Otašević. ističući da su uz Sanelu još više naučili da vole svoje i poštuju tuđe.

Od „Sve što je lijepo, na tatu je do Može li beba da se podesi na silent

– Tate su posebna priča i zaista sam zadovoljna ulogom koju su oni sami nametnuli i prihvatili, a posebno je za pohvalu interesovanje za pomoć oko , bebe Naročito su srećni kada im kažemo da beba liči na njih jer ipak je naše područje i prepoznatljivo kao: „Sve stoje lijepo, na tatu je“. Roditelji jako žele da znaju da li će djetetu ostati plave oči i nakon što prestane da bude novorođenče, zatim se čude kako beba može tako često da jede pa bude šala tipa : „Ženo, rodila si benzinca”.

U tom vremenu česte su i neprospavane noći, pa i šale na taj račun. Nedavno mi je jedan od očeva otvorio vrata stana, na kapcima je imao selotejp i kroz smijeh me pitao: „Da li beba može da se podesi na silent? – prepričava Sanela anegdote iz svakodnevnih kućnih posjeta.