PETNJICA MEĐU PORESKI NAJDISCIPLINOVANIJIM OPŠTINAMA
DEVEDESETOGODIŠNJA NANA UMKA IMA 33 UNUČADI I 34 PARAUNUČADI: U PARE ZNAM, A U KNJIGE SE NE RAZUMIJEM
Na dvadesetom kilometru od Petnjice, na oko 1.400 metara nadmorske visine, utonulo u zimsko sivilo u Bihoru, nalazi se selo Kruščica sa desetak domaćinstava i pedesetak stanovnika. U ljetnjim mjesecima taj broj se znatno povećava, ali sve traje taman koliko i godišnji odmor u zemljama Zapadne Evrope.
Kao i sva ostala sela u Bihoru i Kruščicu je opustošilo iseljavanje. Tražeći priliku za bolji život žitelji ovog sela došli su čak do Turske ali ih dosta ima i u Luksemburgu, Švajcarskoj, Njemačkoj…
Umka Ličina, svoje mirne staračke dane provodi u selu okružena ljubavlju unučadi, rodbine i prijatelja. Na papiru, za koji mjesec puni 91.godinu, ali se to ne računa, jer su nekada djeca sama išla da se upisuju u matične knjige, tako da rodbina računa da je blizu stotine.
Prije 70.godina nana Unka, došla je u Kruščicu iz susjednog sela slikovitog imena “Paučina”. Rodno selo ove starice se nalazi tu odmah preko brda u rožajskoj opštini. “Bogomi, ne znam kome pripada i to me nemoj pitat, ja ti nijesam pismena i to ti ne mogu kazat”, odgovara nana Umka.
Sa svojih 20 godina udala se za rahmetli Saita Ličinu i već tridesetak godina živi bez životnog saputnika. Još kao dijete je ostala siroče i, kako kaže, nije imala vremena da ide u školu.
“U pare znam, a u knjige se ne razumijem”, kaže Umka.
Sa svojim izabranikom izrodila je sedmoro djece, tri sina i četri kćerke i sada ima 33 unučadi i 34 paraunučadi.
“U ovi vakat, imam veliko poštovanje od strane unučadi i paraunučadi”, hvali se Nana i žali se prije nekoliko dana kako je bolest uzela pod svoje, a inače bi sve kazala
“Rekla bih i otkalen se ženilo i udavalo, i o običajima, o mobama, o posetcima, ali bogomi, nešto sam oslabila evo nekoliko dana”, žali se Umka.
Sa vidom i sluhom nema problema, do jesenas je plela, a naočari nije koristila, samo što je polako ruke izdaju. O životu u Kruščici, nana Umka kaže da je neko mučno živio, a neko dobro.
“Mi smo imali ječam i raž, pa je to bio spas. Sameljeli bi raž i imali bi hljeba, a neko ne bi imao toga pa bi umjesto hljeba u posudu stavio zelja sa varnikom i to mu je bio hljeb, ili umjesto zelja koristili bi ovas”, kaže Umka.
Kako je ostala rano bez supruga, njena udarna snaga i pomoć je bila svekrva. Od poljoprivrednih poslova pa do tkanja, čime se najviše bavila njena svekrva jer je, sve što izatka, nosila i prodavala a tim novcem bi kupovala zemlju.
Zahvaljujući tome, od nekoliko ari danas se u posjedu porodice nane Umke nalazi više od 40 hektara zemlje.
“Nekada žene nijesu išle na pijacu, samo muškarci. Ja sam mlada ostala bez muža tako da sam morala i to da radim. Ujutru ustanem, pomuzem i namirim. Onda otidem i berem borovnice ili cvijeće koje se koristilo za čaj. Onda oko podneva dođem da pomuzme a nakon toga na kljuse potjeram ono što sam nabrala do podne i prodam u Bašču kod Rožaja. A pečurke nikada nijesam brala, nekako nijesam umjela da ih nađem”, kaže Umka i ističe da nikada nije “izela ćutek” od svog rahmetli muža i da je to bio brak za primjer.
Ono čega se rado sjeća Umka su mobe za kosidbu.
“Muž mi u vojsku, a meni dođe preko 20 kosača na mobu. Sve se tako radilo. Spremi se ručak, večera i hvala i oni ka kući”, priča nana Umka. Tako se i radilo kada je trebalo to poplastit. I pored toga što nana ima više od 90 godina, stigne ona da bude kontrola u snegočistaču. Ubode mačugu tamo gdje je čistio i ako on propadne duboko obavezno kaže: “Haram ti bilo kako si ovo očistio”, više kroz šalu kritikuje starica.
Za posedak, koji je nekada bio česta pojava u Bihoru, nana Umka ima samo lijepe riječi i rado ga se sjeća.
“To je bila milina. Odemo noćas kod nekog na posedak i pravi se džumbus. Onaj kod koga odemo, on sprema večeru samo ako je hodža došao. Ako nema hodže onda nema večere, samo džumbus i ide se kući”, kaže Umka Ličina koju ostavljamo okruženu kako svojim unučadima tako i unučadima iz komšiluka koja rado provode vrijeme sa njom.
DENIS BOŽOVIĆ
STUBOVI ZA STRUJU KAO IZ PROŠLOG VIJEKA
U Kalici i Trpezima, odnosno zaseoku Skenderska kalica, stubovi za struju su kao 70-tih godina prošlog vijeka. Stanovnici ovih sela kažu da imaju probleme sa elektro snabdijevanjem jer su stubovi za niskonaponsku mrežu uglavnom od hrastovine, grubo odrađeni.
Vijek trajanja takvih stubova je kratak, tako da su prinuđeni da iznova samoinicijativno postavljaju nove, ali od istog materijala. Oni kažu da su svi apeli nadležnim službama Elektroprivrede, odnosno Cedis-u uzaludni.
“Ni nakon bezbroj zahtjeva niko od nadležnih nije reagovao da se ovaj problem riješi”, rekli su mještani ovih sela.
DENIS BOŽOVIĆ
PETNJICA: POSTAVLJANJE BANKINA PREMA SAVIN BORU
Lijepo vrijeme i povoljne klimatske prilike na području Bihora iskoristili su radnici komunalnog preduzeća. Oni izvode radove na sanaciji ivice kolovoza, odnosno postavljaju bankine tamo gdje je to bilo neophodno na putnom pravcu od Petnjice do škole u Savinom Boru. Nakon dvodnevnih radova na ovoj dionici, prema riječima direktora Mithada Cikotića, radnici će isti posao raditi na putnom pravcu od Lagatora pa do Kutnjeg brda.
D.B.
AGOVIĆ: NASTAVLJAMO DA RAZVIJAMO PETNJICU
Konfiguracija terena je takva da je on vrlo rizičan sa aspekta odrona i klizanja zemljišta i nažalost to se dešava i drugim vlasnicima, osim Muratovića. Ali za mene suštinski, čak ni javna rasprava ne bi dala rješenje, nego je tu samo pitanje projekta. Dakle, projektant nije predvidio izgradnju potpornih zidova na ovom potezu i to se pokazalo kao loše. Ono što ja znam i što sam apsolutno ubijeđen, a imao sam nekoliko puta komunikaciju sa nadležnima, da je ovakvo stanje neodrživo i da se mora raditi na dodatnoj dokumentaciji za izgradnju potpornih zidova, ne samo na ovom području, nego i na drugim lokalitetima.
DURAKOVIĆ POZVAO PARTIJE I GRAĐANE: UNAPRIJEDIMO ZAJEDNO RAD SO PETNJICA
Novoizabrani sekretar SO Petnjica, Adis Duraković je za portal Radija Petnjica rekao da je velika odgovornost funkcija koja mu je povjerena.
“Nadam se da ću svojim angažovanjem opravdati ukazano povjerenje i da ću raditi u najboljem interesu građana Petnjice. Poručujem svim građanima i političkim subjektima da su dobrodošli da sa svojim sugestijama i predlozima zajedno unaprijedimo rad Skupštine opštine Petnjica”, rekao je Duraković.
ALDIJANA JAVOROVAC
OIK BERANE POTVRDIO IZBORNU LISTU STRANKE PRAVDE I POMIRENJA
Opštinska izborna komisija potvrdila je danas izbornu listu SPP – Barane za pravdu.
“Utvrđuje se i proglašava izborna lista “Stranke pravde i pomirenja – Berane za pravdu”, podnijeta od strane Stranke pravde i pomirenja dana 9.1.2018. godine za izbor odbornika u SO Berane, koji će se održati dana 4.2.2018. godine”, piše u saopštenju OIK Berane.
PETNJICA: AGOVIĆ PREDSJEDNIK, DURAKOVIĆ SEKRETAR
Na sjednici SO Petnjica, koja je održana danas, za novog Predsjednika Opštine izabran je Samir Agović. Sjednici je prisustvovalo 26 odbornika, a pet je bilo odsutno. Takođe, odbornici su verifikovali nove predstavnike partija u petnjičkom parlamentu. Novi odbornik SD-a je Irma Osmanović, a SDP-a Mijaz Muratović.
Na sjednici su razmatrane sledeće tačke dnevnog reda:
- Prijedlog Odluke o obrazovanju radnih tijela SO Petnjica:
- Odbor za društvene djelatnosti,
- Odbor za planiranje i uređenje prostora i komunalno-stambenu djelatnost,
- Savjet za saradnju sa NVO sektorom,
- Savjet za davanje predloga imena ulica, mostova, naselja,
- Savjet za rodnu ravnopravnost,
- Savjet za međuopštinsku, međunarodnu i saradnju sa dijasporom,
- Savjet za zaštitu životne sredine i razvoj turizma.
- Izbor predsjednika Opštine Petnjica,
- Odluka o imenovanju sekretara SO.
Odbornici BS, Demokrata i SDP su, zbog naknadno uvrštene tačke tri dnevnog reda napustili sjednicu, pozivajući se na kršenje zakona i neprofesionalizam u obavljanju posla, jer taj predlog nije dostavljen odbornicima tri dana ranije.
Almir Muratović je za portal Radija Petnjica rekao da je ostao na sjednici jer se, kako je rekao, za dobro Petnjice treba boriti u parlamentu.
“Narod nam je, na kraju krajeva, dao glasove da budemo tamo, bez obzira da li smo u većini ili manjini, jer će se više čuti glas odavde nego van parlamenta”, rekao je Muratović. On je dodao da je i sebi i ostatku opozicije zamjerio to što opozicija nije imala svog kandidata, bez obzira na to kakav bi bio ishod glasanja. Prilikom glasanja za izbor predsjednika opštine bili su uzdržani, jer, kako kaže Muratović, nijesu imali protivkandidata, a i znaju da DPS ima većinu koja u svakom slučaju odlučuje.
Predsjednik Samir Agović je kazao da je trenutno najveći problem Petnjice migracija stanovništva i da je iseljavanje u ovoj opštini najvidljivije u odnosu na druge opštine na sjeveru Crne Gore. Kako je rekao, opština će riješiti infrastrukturne probleme, ali da iseljavanje nije lako riješiti. On je dodao će se kao predsjednik zalagati i posvetiti ovom problemu u najvećem mogućem stepenu.
„Nastojaćemo da riješimo infrastrukturni problem, povezanost sa Beranama, kao i put Petnjica-Bioče i radićemo na uređenju centra Petnjice, kako bi i ova opština ličila na urbanu cjelinu”, rekao je Agović za portal Radija Petnjica.
Na sjednici je za novog sekratara SO Petnjica izabran Adis Duraković, koji se nada da će uspjeti da razvije uspješnu saradnju sa svim partijama. On je najavio da će se zalagati za zajedničke interese i svima biti na usluzi.
ALDIJANA NOVALIĆ
DRŽAVNA IZBORNA KOMISIJA UVOJILA PRIGOVOR SPP, OIK BERANE PONOVO ODLUČUJE
Državna izborna komisija je na sjednici održanoj 15.01.2018.godine usvojila prigovor Stranke pravde i pomirenja, uložen na rješenje Opštinske izborne komisije Berane kojim je odbijena izborna lista Stranka pravde i pomirenja- Berane za pravdu. Predmet je vraćen OIK Berane na ponovno odlučivanje. SPP je u navodima prigovora istakla da je podnijela svu neophodnu dokumentaciju, i s toga ovakav ishod odlučivanja DIK-a pozdravlja kao ohrabrujući čin da je izborni proces, ipak u okvirima zakona.
KULA MILISAVA VELJIĆA, ORJENTIR I MJESTO ZA SASTANKE PUTNIKA
Kula Milisava Veljića, sagrađena 1934. godine u Petnjičkom naselju, Tucanje, predstavlja jednu od značajnijih građevina na području Bihora, o kojoj se danas malo zna.
Tačnije, gradnja kule je započeta davne 1928. godine, a završena je 1934. godine. Gradnju je započeo, Milisav Veljić, koji je, kako je to hadži Savo Veljić (jedanod nasljednika kule), u svojoj knjizi „Zavičajna sjećanja“ objasnio, doselio u Tucanje prije 100 godina.
U tadašnje vrijeme plan kuće i kula bili su za čuđenje. Kada je gradnja kule započeta, u temelju se pojavila voda. Materijal se nabavljao iz Milana (Italija), tačnije, cemenat i armatura. Kula je vremenom, postala dio života svakog stanovnika Mahale. Ali ne samo za stanovnike Mahale…Bila je orijentir i sastanak za putnike. Trgovci su svraćali, konačivali. Tako su i Mahala i kula postali čuveni. U vrijeme pravljenja prve osnovne škole u Tucanjama, u kuli je bila održavana nastava i jedan od naših priznatih doktora, dr Smajo Šabotić, u njoj je učio svoja prva slova.
Hadži Savo Veljić, između ostalog u svojoj knjizi navodi da je i sam rođen u istoj toj kuli i da je Mahalu i tu kulu zavolio kao i njegovi preci. Sa njega je ta ljubav prema kuli i Mahali prešla na njegove potomke.
On izričito naglašava da je kula jedno kulturno porodično nasljeđe i da se ono treba njegovati i prenositi s koljena na koljena: „Ono što je čovjek naslijedio nema pravo ni prodati, već neka se prenosi dalje nasljednicima.Ono što nijesi stvorio nemaš pravo ni prodati. Ja ostavljam amanet da to nema pravo niko prodati nego da traje dok ima ijednog nasljednika“.
ALDIJANA JAVOROVAC