Juče su radnici “Carinvesta” asfaltirali dio puta u MZ Godočelje u Petnjici
Građani te mjesne zajednice su učestvovali u finansiranju izgradnje potpornih zidova dok je ostatak investiije za ugradnju asfalta obezbijedila opština.
DELVIN SKENDEROVIĆ, BIHORAC U LIGI EVROPE: “BITI U TIMU PROTIV SEVILJE NIJE MALA STVAR”
Utakmicu između Sevilje i Dudelanža, odigrana prošlog četvrtka, Delvin Skenderović će pamtiti dok je živ. Veliki broj njegovih zemljaka nije ni primijetila da na klupi za rezervne igrače sjedi upravo Delvin.
Delvin po rođenju Bihorac iz Trpezi, igra na pozicija štopera, rođen 94. godine i sa četri godine je otišao prema “obećanoj” zemlji, Luksemburgu. Kroz maglu se sjeća kako je išao pješke kroz šumu da bi ušao u bus i otišao i svog radnog kraja.
„Nije moglo da se ode normalno i fino, već je moralo da se izbjegnu neke stvari“, priču svoju sportsku priču za portal radija Delvin, koju je otpočeo jedino onim čega se sjeća a to je odlaska.
„Sa šest godina sam počeo da treniram za klub Šivlanž, klub u kojem je i Miralem Pjanić trenirao. U tom klubu sam igrao do svoje 15 godine, a onda dobijam ponudu od Dudelanža i prelazim kod njih i treniram sa prvim timom. Dudelanž je tada bio daleko najbolji klub. Tu ostajem tri godine a onda prelazim u UN Kaerjeng koji je takođe bio prvoligaš gdje sam bio uvijek u prvoj postavi“, kaže Delvin.
Nakon tri godine igranja, mijenja klupske boje da bi se nakon dvije godine opet vratio u svoj matični klub u kojem je i danas. Do sada je osvojio jednu šampionsku titulu, kup Luksemburga a sa svojim klubom je ušao u Ligu Evrope.
Balkanska narav nije napustila Delvina pa je dosta puta morao da trpi kaznu a jedan od zanimljivih detalja jeste i taj da, kada je izgubio status reprezentativca Luksemburga U18, njegov otac sedam dana nije pričao sa njim. Da sport nije bajka ni u Luksemburgu, najbolje govori primjer kada je Devil napustio Union Titus Petange.
„Zove me sportski direktor, trener i njegov pomoćnik na razgovor da produžimo ugovor. Čovjek mi nudi povećanje plate samo za 300 eura. Meni je to bilo smiješno jer sam u toj sezoni postao kapiten i jedan od glavnih igrača. Gledam već pripremljeni ugovor jer su očekivali da ću da potpišem i samo kažem da taj ugovor spakuje, sačuva i drži za nekog hadalja. Nakon tri sedmice sam potpisao za šampiona Luksemburga.
„Očekivao sam puno više od Dudelanža. Sve je dobro počelo ali sam u trećem kolu dobio crveni karton i sada čekam prilika da mi se pruži da se dokažem. Moram istaći poseban doživljaj što sam bio selektovan, bez obzira što sam bio na klupi, za utakmicu protiv fudbalskog velikana Sevilje.
Oko 30 hiljada ljudi na stadionu i slušat njihovu podršku koju pružaju svom klubu, nije mala stvar. Nakon utakmice sam se upoznao sa Nemanjom Gudeljom, reprezentativcem Srbije koji mi je poklonio dres“, kaže Delvin Skenderović koji osim ljubavi prema fudbalu, uživa u ljubavi dvije ćerke.
Ne prati fudbalske rezultate u Crnoj Gori i ne raspolaže sa informacijama. Sanja dres reprezentacije Luksemburga a o Crnogorskoj ne razmišlja jer smatra da ima dosta kvalitetnih igrača.
„Najveći san je dobiti priliku da zaigram za reprezentaciju Crne Gore ali, da bih to uspio, morao bih da imam dosta međunarodnih utakmica. Ništa nije nemoguće. Mlađi brat, Belvin, je sada pozvan za reprezentaciju Crne Gore do U18“, istakao je Delvin Skenderović koji razmišlja i očekuje ponudu za neki klub van Luksemburga.
DENIS BOŽOVIĆ
DESET GODINA ZAVIČAJNOG KLUBA „BIHOR“ (I. dio)
Obilježavanje jubileja – Deset godina ZK „Bihor“ iz Luksemburga“ protekao u znaku Crne Gore, opštine Petnjica i Bihora
Obilježanju Desetogodišnjice udruženja ZK „Bihor“ iz Luksemburga prisustvovao je veliki broj zvanica iz Luksemburga, Crne Gore i Evrope:
Ambasador Crne Gore u zemljama Beneluksa Vladimir Radulović, direktor Uprave za dijasporu Crne Gore mr. Predrag Mitrović, reis islamske zajednice u Croj Gori Rifat ef. Fejzić, konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić, predsjednik opštine Petnjica Samir Agović, dugogodišnji političar i državni funkcioner Crne Gore Rifat Rastoder, predstavnik opštine Rumelange (Rumelonž) Peiffer Jean–Pievre Edmond, proslavljenj luksemburški pisac Guy Helminger i crnogorski književnik Saladin Dino Burdžević koji živi i piše u Njemačkoj.
Program vodili: Amra Muhović i Hamdija Rastoder
Priredio:
Faiz Softić
Obilježavanje 10 godina postojanja i uspješnog rada ZK „Bihor“, 26. oktobra ove godine u velikoj i prepunoj gradskoj sali u gradu Rumelanžu – na najbolji način potvrđuje zašto ovo udruženje nosi epitet najorganizovanijeg udruženja, čiji članovi dolaze mahom iz Crne Gore.
Esko Halilović, predsjednik UO ZK Bihor, Hamdija Rastoder, sekretar, u ulozi voditelja, Remzija Hajdarpašić, prvi predsjednik UO ZK Bihor su jasno naglasili da su svjesni odakle dolaze, gdje se vraćaju, i da je članovima ZK Bihor odavno jasno i tu nema dileme – Crna Gora je naša jedina domovina, Petnjica i Bihor – zavičaj, i naš je zadatak da njegujemo dobre međuljudske odnose sa svima koji prihvataju našu ruku, bez obzira na vjeru, naciju i zemlju iz koje dolaze.
Takav pristup ovim pitanjima nema alternativu – čulo se sa govornice.
Obilježavanje jubileja započelo je poetskim obraćanjem Faiza Softića, a onda je voditelj programa Hamdija Rastoder uzeo riječ:
Postovane Ekselencije, dragi prijatelji, dame i gospodo,
Sve vas srdacno pozdravljam i Selamim, te želim dobrodošlicu na svečanost povodom decenijskog rada i postojanja ZK Bihor. Hvala svima koji su se odazvali pozivu kao i onima koji su svoj izostanak opravdali cestitkom.
Počeću rečenicom koju sam izgovorio na proslavi prvog jubileja Pet godina kluba a glasila je ovako:
Sudeći po večerašnjem događaju i skupu, te gostima i sadržaju, naslov večeri bi mogao biti: Veče aplauza.
Riječ „Aplauz” znači pozdravljati,hvaliti ili odobravati i niste slučajno baš vi pozvani večeras da podijelimo radost decenijskog rada i postojanja našeg udruženja.
Ne počinjemo večeras slučajno kulturom i poezijom Faiza Softica književnika, urednika revije BIHOR i monografije o deceniji rada i postojanja ZK Bihor. Kulturom počinjemo jer je ona jedan od najvažnijih segmenata i djelovanja našeg udruženja, svjesni da ako sačuvamo kulturu da ćemo i opstati kao narod. Hvala ti Faize za ovaj divan pocetak – rekao je Rastoder i najavio video prezentaciju kluba „Zavičajni klub Bihor – deset godina uspješnog rada i dobročinstva“ autora Mirsada Rastodera.
Muzička grupa „Selme“ su u nekoliko navrata izlazile na scenu izvodeći sevdalinke na svoj prepoznatljiv način.
Obilježavanje jubileja „Deset godina postojanja ZK Bihor iz Luksemburga“ bila je prilika da se jednom broju zaslužnih pojedinaca uruče jubilarne i godišnje nagrade.
Godišnja nagrada dodijeljena je:
- Isad Mehović
2. Meliha Agović
3. Faka Rastoder
4. Mifto Sabotić
5. Esmir Muratović
6. Aldin Kočan
7. Faik Rastoder, kao i prevoznom preduzeću
8. EURO ŠUNTIĆ
Jubilarna nagrada dodijeljena je:
1. Vladimir Radulović, ambasador Crne Gore u Briselu
2. Predrag Mitrović – Uprava za dijasporu
3. Samir Agović – Opština Petnjica
4. Henri Haine – Opština Rumelange
5. Opština Kayl/Tetange – John Lorent, predsjednik opštine
6. Rifat ef. Fejzić, reis Crne Gore
7. Rifat Rastoder, dugogodišnji političar i državni funkcioner Crne Gore
8. Radio Petnjica
***
Jubilarna nagrada, kao i sat za pedeseti rođendan, dodijeljena je jednom od osnivača ZK „Bihor“ i primjerenom aktivisti Suki Kijamet.
Esko Halilović, predsjednik UO ZK „Bihor“ obraćajući se prisutnima još jednom je podvukao istrajnost udruženja, podsjetio na širok spektar aktivnosti i naglasio da će udruženje i dalje ostati na svom putu, čvrsto riješeno da širi i unapređuje, kako svoje programe, tako i veze sa zavičajem i Crnom Gorom.
Slovo prvog predsjednika ZK „BIHOR“
Budući da je u svom desetogodišnjem postojanju klub promijenio pet predsjednika Upravnog odbora – skupu se obratio i prvi predsjednik Remzija Hajdarpašić:
„Deset godina je vrijeme nakon koga se mora podvući crta i analizirati pređeni put. Put nije bio nimalo lak. Bilo je padova, bilo je tapkanja umjestu ali daleko najviše je bilo uspona. Peli smo se do mjesta gde se nalazimo sada a to je pozicija vjerovatno najbrojnije i najorganizovanije asocijacije u dijaspori. Klub je profilisan uglavnom u godini prije osnivanja. Održali niz sastanaka u cilju definisanja smjernica budućeg rada. Prve dvije godine bile su najteže. Bilo je onih kojima se nije dopadao način funkcionisanja kluba: jedni su tvrdili da pravimo novi džemat, drugi da smo previše okrenuti državi, treći procijenjivali da ne možemo trajati duže od jedne godine. Bilo je to vrijeme s dosta tenzija u radu te je veliki broj članova napustio naše redove. Ostali su oni koji su bili spremni da priznaju sopstvene a oproste tuđe greške. Takvih je bilo sve više, tako da ih danas ima više od tri gtotine. Tri stotine ljudi spremnih da pomognu: one koji nemaju dovoljno, one koji se školuju, one koji stvaraju, koji se takmiče i one koji se bore da naš zavičaj stvori uslove za život dostojan ovog vremena.
Taj naš trud nije ostao neprimijećen. Dobili smo najveća državna priznanja i nagrade. Hvale nas svi koji su osjetili duh ZK BIHORA; svi ili bolje rečeno gotovo svi. Bude i onih koji nas napadnu a kad shvate da u nama nemaju takmaca za svađu čestu se izvinjavaju. Tako nas je skoro napao jedan političar. Shvatiće i on da za njegov način komunikacije u nama nema sagovornika pa će se i on izviniti u to sam prilično siguran. Napadaju nas onii koji još uvijek nijesu shvatili šta je to ZK BIHOR. A ZK BIHOR je asocijacija ljudi koji dobro znaju iz koje države dolaze, koje su nacije i koje vjere. Mogu ljudi imati primjedbi na državu ali je ona naša i mi je vilimo. Mogu imati primjedbi i na našu vjeru ali je ona naša i mi je volimo, isto tako kako Vlado,Tomo,Viktor vole svoju. Svi oni koji prihvataju ove postulate su dobrodošli kao članovi, prijatelji ili gosti kluba. Naši gosti bili su istaknuti kulturni i naučni stvaraoci, sportisti, humanitarci ali i političari. Što se tiče politike – ZK BIHOR nije podružnica niti jedne političke partije, mi nijesmo ni za ni protiv DPS a, nijesmo za ni protiv Bošnjačke stranke, ni bilo koje druge stranke, mi samo želimo saradnju sa svima koji žele dobro državi i narodima koji u njoj žive.
Naša saradnja sa prestavnicima vlasti Crne Gore daje rezultate. Mi smo kao klub dobili značajna finansiska srestva za svoje projekte od Uprave za dijasporu. I za to trebamo reći hvala, ali mnogo veće hvala gospodinu Mitroviću, gospodinu Stamatoviću i svima onima koji su uložili puno truda da na konzularnim danima koji se organizuju ovdje u Luksemburgu naši ljudi mogu završavati poslove oko dobijanja putnih isprava.
Mi nijesmo oni koji su spremni slijepo slijediti bilo koga, ali na dobro uzvraćamo dobrim – zaključio je Hajdarpašić.
Skupu se obratio i ambasador Radulović
Dragi moji Bihorci i Petnjičani, dragi Esko, prijatelji, svi koliko vas ima, uz duboki naklon i poštovanje, stojim ovdje večeras pred vama duboko zahvalan i dirnut. I, pomalo, zbunjen i zatečen. I ,pomalo, postiđen. Znam da može zazvučati kao lažna skromnost (mada je i takve malo u vremenima koje dijelimo), ali ne razumijem baš sasvim čime sam zaslužio i ovakve riječi i ovu nagradu. Ja sam samo jedan od mnogih ambasadora u prolazu. Tragovi za nama su najčešće tanki i neprimjetni. Ako ih uopšte ima. Vaši su duboki, ozbiljni i trajni.
Crnogorski, bošnjački, bihorski….više od svega – ljudski!
Zato sam se često i sam pitao, tokom svih ovih godina, čime sam ja uopšte zaslužio vas. Biti ambasador, predstavljati, pomagati, družiti se, i istinski, bez i najmanjeg interesa, prijateljevati sa našom iseljeničkom zajednicom u Luksemburgu (a ja, eto, imam i nešto malo prethodnih iskustava, ne sasvim zanemarljivih, i iz Njemačke i iz Danske), bilo je i zadovoljstvo i radost i čast. Jer vi ste sve ono i baš onakvi kakvi bi trebali biti građani Crne Gore. I kad su tamo – u svom domu, i kad su ovdje – opet u svom domu. Već sam, na nekom od naših čestih susreta govorio o tome, ali, neka, vrijedi ponoviti: gotovo pola vijeka traje priča o vašim odlascima sa bihorskih i crnogorskih vrleti u neki bolji i bogatiji život. U veliki svijet!
Isto toliko traje neprekinuta nit, ljubav i tuga za zavičajem. Jer tamo, na petnjičkim i sandžačkim obroncima, kraj zvonkih i bistrih potoka, pod plavetnilom i snijegom, ispod vrhova Hajle, tamo gdje jednom bijaše dom, majka i otac, draga lica komšija i prijatelja, djetinja nevinost i spokoj bihorskih sutona, tamo je, u malenoj Crnoj Gori, zapravo sve počelo. Tamo se, za mnoge od nas, i sve završava. A mimo toga – iako možda ima boljeg, spokojnijeg i bezbrižnijeg života – nema ni zavičaja ni domovine!
I tu, na toj dugoj džadi naših života, između Bihora, Cetinja, Podgorice i malo južnog mora na jednoj, i Rumelanža, Dudelanža i ostalih lanža na drugoj strani, na ovoj tromeđi Evrope, vi ste našli mene i moje saradnike, a ja sam našao vas. Osim ministarstva vanjaskih poslova I nebesa su, izgleda, bila u tom času na našoj strani. Osim Crne Gore I Luksemburga, iako to nije malo, nas su, baš kao što se teškim mornarskim čvorovima lađe vezuju za obalu, vezali prijateljstvo, otvorenost i iskrenost, koja je, katkad, znala i da zabridi. A bez tog brida nema ni pravog prijateljstva. Umalo zaboravih, vas i mene
vezuje još nešto – ljubav i želja ka slobodi, makar ona ponekad bila kao žar ptica, neuhvatiljiva i daleka. Državnoj, kolektivnoj i ličnoj.
Slobodi svakog od nas i svih nas zajedno. Slobodi da budemo ono što jesmo, sa svim našim blagoslovenim različitostima, identitetima, kulturama, jezicima, vjerama. Zamislite kako bi dunjaluk bio užasno dodadno i užasno monotono mjesto bez razlika među ljudima. Mi to znamo odavno. Za razliku od mnogih, shvatila je to i Crna Gora!
Želio sam večeras nekako bez politike. Ali ne mogu, ne umijem, ne smijem, preskočiti vaš doprinos obnovi crnogorske državnosti. Tu najljepšu ljubavnu nit između iseljenika i zavičaja. Vašu hrabrost i mudrost za nezaborav. I zato ovo i pominjem jer to i nije bila politika!
Možda je sve nakon toga bila politika, možda je i danas sve politika, ali ta 21-a majska noć je bila istorija i ljubav. I ništa više i ništa drugo!
Te večeri ste vi sačuvali i nas. Od nekih od nas! Sačuvali nadu i smisao, pomogli da sačuvamo vezu među ljudima, tu najplemenitiju i najčistiju nit po kojoj se ljudska vrsta razlikuje od drugih. Bez obzira na daljinu, nacionalnost, jezike i bogove pred kojima se klanjamo ili krstimo. I ako neko misli da ste vi danas u građanskoj Crnoj Gori manjina, onda sam i ja ta manjina, skupa sa vama.
I valjda nije moglo biti srećnije koncidencije nego da, prije što se
vratim u svoju crnogorsku Itaku, ovu četvorogodišnju diplomatsku odiseju po zemljama Beneluksa okončam baš ovdje, sa vama, na proslavi 10-e godišnjice zavičajnog kluba Bihor o kojem, poslije svega što smo rekli jedni o drugima, ostaje samo da zaćutim. Iz poštovanja. I da poželim još deset…i još deset, ovakvih…jer ne znam mogu li biti bolje! I da vas nešto zamolim – da ostanete to što jeste i takvi kakvi jeste. Ne dajte da vas mijenjaju, ni „dolje“ ni „ovdje“! A ja se nadam, i vjerujem, da će naredne i svih narednih godina sa vama biti neki drugi, bolji i uspješniji ambasadori. A mi, mi ćemo se svakako još susretati i družiti – naglasio je ambasador Radulović.
Najveća satisfakcija – člista savjest
Rifat Rastoder, dugogodišnji političar i državni funkcioner doputovao je iz Podgorice i u svom kratkom obraćanju rekao:
Gospodo draga i posebno uvaženi pregaoci iz ZK “Bihor“,
Uz najsrdačnije moguće pozdrave i čestitke povodom značajnog jubileja – i jedno iskreno priznanje: Već sam poziv da prisustvujem ovoj svečanosti doživljavam svojevrsnim priznanjem. I, koliko god bilo nezahvalno tvrditi, zaista mi se bar čini – nema priznanja koje bih više uvažio od ovog vašeg. I ne samo zbog toga što ga je, po pravilu, od svojih i najteže zavrijediti, nego – u prvom redu – zbog činjenice što ste vi i svoji, ali i sa ove iznuđene distance, i najobjektivniji sudionici onoga što mi radimo u zavičaju I, domovini.
Međutim, uz molbu za razumijevanje – ja, ipak, najvećom svojom satisfakcijom, za sve što sam radio i uradio, smatram svoju mirnu savjest i ono što ostaje iza svih nas.
Zbog toga – zarad same svečanosti, možda, i nebih ni dolazio. Ali, došao sam iz dubokog poštovanja Vas, odnosno onoga što vi iz Zavičajnog kluba “Bihor”, godinama već, radite – istovremeno i čuvate svoj identitet, i na najljepši mogući način – reprezentujete i zavičaj, i svoj narod, i domovinu Crnu Goru. I zbog toga smatram da i svako moguće priznanje pripada, prije svega, vama. Pritom – i ne sumnjam da ćete se Vi i dalje jednako odvažno znati suočiti i sa svim novim izazovima, kao što su: dalja evropska afirnacija naroda kojem pripadate, kao i domovine Crne Gore iz koje dolazite; tu su i rasprave oko izborne regulative u domovini i vašeg statusa u tim izborima; zatim – mogućnosti i uslovi vaše participacije u daljim razvojnim projektima; prestojeći popis stanovništva, i slično.
Nadam se, naime, da Vas ovoga puta niko, ni zbog čega i ni zbog koga neće izostaviti iz podataka građana i državljana Crne Gore, kao što se to dogodilo nakon prošlog popisa.
Apelujem, samo, i molim Vas da nikada ne zaboravite – da je zavičaj u svim danima bez vas, istinski bez radosti. Te da smo svi zajedno dužni učiniti sve moguće da on postane što uslovnija luka života, pa i vašeg povratka ili bar što dužeg – bilo rekreativnog ili poslovnog, zašto ne i ponovnog stalnog boravka.
U to ime, još jednom – čestitke i zahvalnost na svemu!
(Sutra nastavak)
POČELA SA RADOM ŠKOLA ŠAHA U PETNJICI
Škola šaha u Petnjici je počela sa radom 1. oktobra ove godine, uz finansijsku pomoć Opštine Petnjica i nesebičnom aktivnošću člana ŠK ”Bihor”, Denisa Šabotića.
Škola šaha već mjesec uspješno radi i broj mladih šahista se povećava. O svemu tome govori FIDE majstor i šahovski trener iz Bijelog Polja Armin Mušović.
”Škola šaha u Petnjici već mjesec svakog utorka okuplja zainteresovane mlade ljubitelje šaha i šahovske polaznike. Cilj ove škole je da se mladi naraštaji što bolje upoznaju sa drevnom igrom i da kroz razne aktivnosti postanu učesnici šahovskih nadmetanja i takmičenja, predstavljajući svoj grad na jedan sportski način. U samom početku smo imali šest aktivnih mladih šahista, i sada se taj broj polako povećava. Uzrast šahista je približno između 9 i 12 godina. Uslovi za rad su odlični, i nadam se da će djeca mnogo naučiti od mene”, kazao je za portal Radija Petnjica Armin Mušović.
ENKO KORAĆ
DR MAJA JOKSIMOVIĆ: DOJENJE NIJE ZDRAVO SAMO ZA BEBE VEĆ ČUVA MAJKU I OD KANCERA
Pedijatar u petnjičkoj ambulanti dr Maja Joksimović, je gostujući u programu Radija Petnjica, rekla da procentualna zastupljenost dojenja beba u Petnjici veoma visoka i da ona iznosi više od 70%.
Recite nam nešto o dojenju djece?
Dr Maja Joksimović: Dojenje predstavlja najzradviji način ishrane beba, to je potpuna i savršena hrana za bebu. Zahvaljujući jedinstvenom sastavu i energetskom potencijalu ono je idealno prilagođeno kalorijskim potrebama ali i metaboličkim mogućnostima novorođenčeta.
Majčino mlijeko sadrži proteine surtke koji se lakše vare od šećera, ima masti u povoljnom sastavu i vrsti, sadržaj vitamina zadovoljava sve potrebe. Koncentracija minerala je manja u odnosu na kravlje mlijeko.
Zahvaljujući veoma kompleksnom biološkom sastavu pruža jedninstvenu zaštitu od infekcija i alergije a stimuliše pravilan razvoj imunološkog sistema.
Majčino mlijeko sadrži sve šta bebi treba, a to su: masti, proteini, ugljeni hidrati, hranljive materije, vodu, minerale, vitamine i anti tijela.
Dojenje predstavlja psihičku i emotivnu stabilnost za djecu, takođe dojenje nema alternativu osim ako nije identifikovan medicinski problem.
Preporučeno je da majka doji dijete od rođenja do druge godine i u svakom momentu kada je neopnodo moramo omogućiti situaciju da nahrane svoje dijete.
Kako podstaći dojenje djece do prve ili druge godine?
Dr Maja Joksimović: Edukcija u našim savjetovalištima je uvijek na raspolaganju i ono što je do nas mi ulažemo napor kako bi majke primijenile metode koje su najbolje za djecu. Tempo života je namentuo drugačije principe prema kojima se majke pridržavaju ali mi se nadamo da ćemo našim djelovanjem doprinijeti ispravnim metodama da majčino mlijeko nema alternativu.
Da li dojenje utiče na smanjenje pojave karcinoma dojke?
Dr Maja Joksimović: Dojenje nije samo korisno za bebe nego i za majke na način štita od psihoze, kancera jajnika dojke, srčanih oboljenja, dijabetesa i od drugih oboljenja tako da dojenje ima obostranu korist.
Kancer dojke je u ekpanziji, imate li savjet za preventivu?
Dr Maja Joksimović: Pozivam majke da se jave kod njihovih izabranih doktora, u toku je mjesec prevencije kancera dojke, prvenstveno zbog njihove djece a i zbog majki.
Koliko su majke spremne da prime savjet u Petnjici?
Dr Maja Joksimović: Zaista su majke u Petnjici za primjer i požrtvovane su u prihvatanju savjeta i preventivi, koristim ovu priliku da se zahvalim majkama na brizi o djeci i o samoj sebi.
ENKO KORAĆ
FOTO: ODRŽAN MASKENBAL UČENIKA OŠ “SAVIN BOR”
Učenici OŠ “Savin Bor”, područno odjeljenje Bor, juče su u prisustvu roditelja, priredili maskenbal.
Njih 16-tak je pokazalo svoju kreativnost i maštovitost kada su kostimi u pitanju.
U sklopu maskenabala, priređen je i kulturni program koji se sastojao od muzičkog dijela i recitacija.
Maskenbalu je prisustvovao direktor škole Ismet Muhović kao i učiteljice Meldina Ličina i Mersija Korać.
DENIS BOŽOVIĆ
ZK BIHOR -10 GODINA, HALILOVIĆ: 2 000 KM OD BIHORA I CG, PRAVILI SMO NOVI BIHOR, NOVU ISKRU CRNE GORE KOJA PUNIM SJAJEM SIJA U TUĐINI
Od mnoštva obraćanja uvaženih zvanica i domaćina na proslavi desetogodišnjice rada ZK Bihor u Luksemburgu za ovu priliku izdvajamo slovo Eska Halilovića, predsjednika UO ZK Bihor. Zbog snažnih poruka i visokog emocijonalnog naboja – objavljujemo ga u cjelini.
POSTOVANI PRISUTNI, UVAZENE EKSELENCIJE, DAME I GOSPODO – DRAGI PRIJATELJI.
Deset puta je dolazila jesen.
deset zima su padali snjegovi i dizali se.
deset je proljeća prohujalo kroz luksemburške šume i ravnice.
deset puta smo dočekivali ljeto, odlazili u zavičaj i vraćali se.
I sve to s Bihorom u srcu. Ovim Bihorom ovdje i onim Bihorom dolje.
Deset punih godina je prošlo kako je krenulo rasti i rasti, i izraslo je u ovo što je sada udruženje ZK Bihor.
Preko 300 članova ovoga udruženja i još dva puta toliko simpatizera i prijatelja kluba slavi ovaj dan kao svoj drugi rođendan.
Srećan ti rođendan Zavičajni klube Bihor!
I živi, i živi, i živi…
Dame i Gospodo, uvaženi gosti, uvaženi članovi ZK Bihor, dragi prijatelji, dobro veče – eselamu aleikum i dobrodošli.
Želio bih posebno da pozdravim i poselamim: nj.ex. ambasadora Vladimira Radulovića sa saradnicima, direktora Uprave za dijasporu Predraga Mitrovića, uvaženog reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori efendiju Rifata Fejzića, ministra savjetnika u ambasadi Crne Gore u Briselu Predraga Stamatovića, počasnog konzula Remziju Camića, predsjednika opštine Petnjica Samira Agovića, predsjednika lokalnog parlamena u Petnjici Mešu Adrovića, odbornike u lokalnom parlamentu opštine Rumelange Biancini i Pfeifer, velikog prijatelj svih Bihoraca i prijatelja ZK Bihor Rifata Rastodera, predstavnike svih udruženja i džemata IZ Luxemburga i regiona koji su sa nama ovdje večeras, naravno i sve vas članove ZK Bihor.
Najiskrenije vam želim dobrodošlicu i želim da se u ovim svečanim trenucima za naše udruženje osjećate kao u svojoj kući, vi i jeste u svojoj kući, jer ZK Bihor širi svoje ruke prema svojim prijateljima, a to ste između ostalih i Vi. Vi koje raduju naši uspjesi, Vi koji ste spremni na razne načine pripomognuti ZK Bihor i uključiti se u naše programe i vi koji znate da je ZK Bihor iskreni prijatelj i da u svakom trenutku možete računati na nas.
To smo mi!
U ovih deset godina uložili smo veliki rad i napore, uložili ogromnu energiju, organizovali veliki broj programa i festivala i uložili značajna sredstva u zavičaj i Crnu Goru, i rezultati su snažno prisutni. Mi ćemo sve to raditi dalje i u budućnosti.
To smo Mi!
Ovdje smo da se još jednom sastanemo važnim povodom i da još jednom čvrsto stisnemo ruku jedni drugima i da se podsjetimo da punih deset godina grlja i teče rijeka – ZK Bihor iz Luksemburga.
Otišli smo iz zavičaja i domovine, ali smo domovinu kroz naše druženje prizivali i dozivali i ovdje 2 000 km od Bihora i Crne Gore, u novom ambijentu, pravili novi Bihor, novu iskru Crne Gore koja punim sjajem sija u tuđini. Hoćemo da raspirujemo njen žar i njenu svjetlost i da u svoje redove prizivamo sve dobronamjerne ljude bez obzira na vjeru i naciju.
To smo mi!
Ono što treba znati i što je stameni oslonac našeg udruženja, to je da veliki broj članova ZK Bihor je, bukvalno, sebe ugradio u temelje ovoga udruženja i obaveze prema klubu vazda isturao u prvi plan.
Jedino tako smo mogli uspjeti uz puno međusobno uvažavanje i respekt, uz snažnu i stalno prisutnu emociju i ljubav prema zavičaju i matici.
To smo mi!
Dragi prijatelji, ovih dana sa mjesta ambasadora Crne Gore u Briselu, po završenom mandatu, vraća se u Crnu Goru naš ambasador, dragi prijatelj i veliki čovjek – nj/e Vladimir Radulović.
Vlado je čovjek koji je zajedno sa svojim saradnicima dao ogroman doprinos usponu i uspjehu ZK Bihor. Ne mogu da ne kažem da nam je jako žao – imali smo vrlo toplu i prijateljsku saradnju, a Vlado, znali smo to dobro, naš klub i nas doživljavao kao najbliskije prijatelje. Teško je kada se rastajete sa ljudima koji vam prirastu k`srcu, ali – tješimo se, svi ćemo se sretati u našoj Crnoj Gori i nastavljati naša duboko ukorijenjena prijateljstva.
Dragi Vlado, u ime ZK Bihor i u svoje lično ime ja ti se najiskrenije zahvaljujem na svemu što si učinio za ZK bihor i dijasporu Crne Gore u Luksemburgu.
Dragi prijatelji, upravo je izašla iz štampe Monografija ZK Bihor. Veliki tim ljudi predvođen književnikom i publicistom Faizom Softićem je radio na monografiji i danas imamo – ne knjigu, ne monografiju, već dokument koji će vječno služiti za pamćenje i podsjećanje .
Hvala Faizu Softiću, hvala svima koji su dali bilo kakav i kolik doprinos da ova monografija ugleda svjetlo dana.
Ovo je još jedan ponos ZK Bihor.
I to smo mi.
I na kraju, u ovom svečanom trenutku sa ovoga mjesta želim da poručim:
ZK Bihor će nastaviti utabanim stazama uspjeha, te i dalje ulagati dodatne napore da unapređuje i usavršava svoje programe. Garancija za to smo svi mi u ZK Bihor i stotine naših donatora koji čvrsto stoje uz naše rame i predstavljaju stub sigurnosti i ponosa.
Bićemo ono što smo i dosada bili – udruženje s kojim će se ponositi i dijaspora i matica i hoćemo sopstvenim primjerom da pokažemo kako se čuva svoj identitet, svoja kultura i tradicija i poštuje i voli zavičaj i matica.
Još jednom, hvala svima na večerašnjem prisustvu, učinili ste nam veliku čast i mi smo ponosni što ste svi vi večaras ovdje među nama da zajednički obilježimo naš deseti rođendan.
Neka živi ZK Bihor, hvala vam i živjeli.
UDRUŽENJA, FONDACIJE I OPŠTINA U PROJEKTIMA ZA OSTANAK MLADIH U BIHORU
Realizacija projekata koji su na dobrobit stanovnicima Bihora bila je tema sastanka udruženja “Evropa za Petnjicu”, fondacije Čovjek ne umire – Ćamil Ramdedović” i BKC “Sandžak” sa partnerom Opštinom Petnjica.
Pod sloganom „Ostajmo ovdje“ predstavnik udruženja i fondacije Mijaz Ramdedović prezentirao je mogućnosti koje će se realizovati preko ovih udruženja uz pomoć lokalne uprave kako bi se spriječio odlazak mladih iz Bihora.
„Mi iz udruženja koji smo pokrenuli projekte kao i svi dobronamjerni ljudi koji žele da se uključe u ovu priču imaju mogućnost da zajedno pomognemo našem kraju. Petnjica je uvijek bila u nama, gdje god bi se nalazili i pogledi su nam uprti tamo gdje nam je djedovina, zato želimo da pomognemo kako na planu edukacije i kulture, kao što smo već pokazali na primjerima koji su poznati stanovnicima Opštine Petnjica, tako i na ekonomskom planu.
Prvi u nizu projekta je pomoć mladim ljudima koji žele da formiraju svoje poljoprivredno domaćinstvo u vidu besplatne dodjele ovaca na korištenje do Kurbanskog bajrama, na taj način bi doprinijeli razvoju poljoprivrede i pokušali da sačuvamo odlazak mladih”, istakao je Mijaz Ramdedović.
U ime lokalne uprave Alen Pljakić zahvalio se na incijativi udruženja.
„ Mijaz je neumorni radnik koji želi istinski da pomogne i hvala na tome Što se tiče lokalne uprave imate punu podršku, projekat ćemo da pomognemo u onoj mjeri u kojoj možemo. Pri opštini imamo odjeljenje za poljoprivredu, ljude koji rade od formiranja opštine i imaju rezultate iza sebe. Trudićemo se da ovaj projekta zaživi kao i svi drugi vezani za poljoprivredu, jer ona je naša primarna grana”, zaključio je Alen Pljakić.
U ime odjeljenja za poljoprivredu u Opštini Petnjica Adis Ličina je kazao je da će lokalna uprava nastaviti da pomaže projekte u poljoprivredi.
“Na terenu ćemo promovisati ovaj projekat i u punom kapacitetu doprinijeti razvoju svakog vida pomoći poljoprivrednim proizvođačima u Bihoru. Uputićemo prema Ministarstvu poljoprivrede zahtjeve za podršku i nadamo se da će nam izaći u susret“, rekao je Ličina.
Poljoprivredni inžinjer Irfan Agović se osvrnuo na detalje projekta i kazao da je poljoprivreda rizična proizvodnja gdje treba biti veoma obazrivi da bi proizvod uspio.
“Preciznos je veoma bitna u prezentaciji ovog projekta da bi se ljudi upoznali do najsitnijeg detalja. Podržavam projekat i stojim vam na raspolaganju za razradu i prezentaciju idejnog rješenja”, rekao je Agović..
Kordinator projekta je Almir Muratović, a zainteresovani mogu dobiti informacije u Bošnjačkom kulturnom centu Sanžak u Petnjici.
ENKO KORAĆ
TURNIR U PETNJICI: ALMIN AJDARPAŠIĆ NAJBOLJI STONOTENISER
Prvo mjesto na turniru u stonom tenisu odigranom u BKC Sandžak u Petnjici osvojio je Almin Ajdarpašić, drugo je pripalo Eldinu Kočan, a treće Erdoanu Beriši.
“Treći turnir u stonom tenisu u toku ove godine je primjer kako se može organizovati manifestacija koja doprinosi druženju i promovisanju pozitivne energije. Trebalo bi da mladi u Bihoru imaju još ovakvih ili sličnih sadržaja i želimo da trošimo energiju na korsine stvari, odnosno upražnjavanje zdravih stilova života. Zahvaljujemo se profesoru fizičkog vaspitanja Almiru Pljakiću koji je pratio turnir i na taj način doprinio ozbiljnosti ovog događaja”, istakao je jedan od organizatora Eldin Kočan.
Turnir su organizovali “Mladi Bihora” a učestvovali su učenici osnovnih i srednje škola sa područja opštine Petnjica.
ENKO KORAĆ
OD KASABE DO GRADA: GEOMETRI U CENTRU PETNJICE – BIĆE RUŠENJA I POMJERANJA
Da lokalnu petnjičku upravu čeka težak period, najbolje govori to što je kancelarija Uprave za nekretnine u Petnjici ovih dana najposjećenija.
Naime, riječ je o budućoj eksproprijaciji za rekonstrukciju glavne petnjičke ulice gdje će doći do pomjeranja ograda i trotoara. Prema postojećem elaboratu, rušenja su izvjesna.
Geometri su opet na terenu i rade na markaciji i obilježavanju buduće glavne ulice. Ostaje nam da vidimo kako će lokalna uprava naći rješenje za ovaj problem koji je, prema trenutnim „džematskim pričama“, ravan predizbornoj kampanji.
DENIS BOŽOVIĆ
