Radio Petnjica se sluša na svim meridijanima pa i u gradu svjetlosti i ljubavi Parizu.
MUHOVIĆU 24 ČASA DA ZAKAŽE SJEDNICU O NJEGOVOJ SMJENI
Podnosioci inicijative za smjenu predsjednika SO Petnjica Adnana Muhovića, od njega su tražili da se u roku od 24 časa izjasni da li će zakazati sjednicu lokalnog parlamenta sa tom tačkom dnevnog reda. Kako Radio Petnjica saznaje od podnosioca inicijative, Muhović je obavijestio podnosioce da neće zakazati sjednicu na kojoj bi se glasalo o njegovoj smjeni. Podnosioci inicijative smatraju da im poslovnik o radu SO omogućava da zakažu sjednicu najranije za sedam dana. Uz poziv za sjednicu podnosilac inicijative je dužan da predloži dnevni red i da dostavi obrazloženje svim odbornicima SO Petnjica. Predsjedavanje ovakvom sjednicom bilo bi povjereno nekom od odbornika iz reda podnosioca inicijative.
Predstavnici odbornika DPS-a, SD-a i SDP-a, njih 19, od ukupno 31 koliko ih ima u petnjičkom lokalnom parlamentu, poštom su poslali zahtjev za sazivanje vanredne sjednice sa inicijativom za razrješenje predsjednika SO Adnana Muhovića. Oni kažu da građani Petnjice ne žele podjele zbog čega je neophodno da se onemogući svako dalje djelovanje Muhovića sa pozicije predsjednika Skupštine opštine Petnjica jer je svojim izjavama bacio ljagu na čitav Bihor, na njegove građane i na sve Bošnjake..
S. RASTODER, D. BOŽOVIĆ
TRIBINA “ČUVAJMO SVOJE”: NA PUTU KA EU MORAMO SAČUVATI BOŠNJAČKI IDENTITET
Sinoć je u sali Centra za kulturu u Petnjici održana tribina pod nazivom „Čuvajmo svoje“. Tribinu su organizovali Alen Pljakić, Rifat Agović i Asmir Agović, a podršku su dobili od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.
O tradiciji, demografiji, identitetu, jeziku i kulturi Bošnjaka na ovim prostorima, govorili su Haris ef. Osmanović, Enis ef. Klimenta i Sinan Tiganj. U uvodnom izlaganju Enis ef. Klimenta je govorio o obrazovanju Bošnjaka i očuvanju identiteta kroz sistem obrazovanja koji je nekada počivao na mektebima. Hronološki ređajući kroz različite istorijske periode Crne Gore, ef. Klimenta je pobrojao sve mektebe koji su postojali na prostorima Crne Gore u vijeme osmanlija, poslije Berlinskog kongresa kao i u toku i nakon balkanskih ratova kao i broj učenika koji je pohađao ove obrazovne ustanove.
„Sticanje znanja je veoma važno i otuda je mekteb prva stanica gdje se djeca trebaju usmjeriti. Djeca se od malih nogu, kroz mekteb odazivaju božjem imerativu. IKRE, što znači učiti, i to u ime gospodara svih svjetova, Allaha uzvišenog. Koliko je važno sticanje obrazovanja od malih nogu, najbolje nam govori i predaja Allahovog poslanika Muhammeda a.s.gdje je svakom zarobljenom u bici na Bedru postavio uslov da će osloboditi svakog onog ko nauči deset muslimana čitati i pisati.“, istakao je na tribini Enis ef. Klimenta.
Obraćajući se prisutnima, Haris ef. Osmanović je istakao da je egzistiranje Bošnjaka na ovim prostima uvijek povezano sa islamom.
„Tokom stoljetnjeg postojanja islam je predstvaljao osnovni faktor u našem razvoju i upravo od njegovim uticajem mi, Bošnjaci, smo se historijski formirali i integrisali na raznim poljima ljudskih aktivnosti. Sve glavne specifičosti našeg individualiteta su obelježja islama. Vjera islam izvršila je najveći uticaj na formiranju svih karakteristika i mentalitetskih osobina kod Bošnjaka“, kazao je u uvodnoj riječi ef. Osmanović. On je istakao da je očuvanje identiteta Bošnjaka na prostorima gdje žive, najdjelotvornije kroz tri aspekta: vjerskog pojedinca, porodice kao institucije i Islamske Zajednice.
„Islam zahtijeva od pojedinca da u potpunosti živi svoju vjeru, ljubomorno čuva njene vrijednosti i potvrđuje pripadnost islamu“, kazao je ef. Osmanović.
„Islam je postavio pravo za uređenje zdravog porodičnog života. Islam na porodicu gleda kao na osnovnu ćeliju od koje se sastoji komplet društvo. Cilj islama jeste promovisanje jakog i zdravog društva a osnova za to je zdrava i jaka porodica“, istakao je ef. Osmanović.
Osvrćući se na uticaj IZ kao bitnog faktora ka očuvanju identiteta Bošnjaka, ef. Osmanović je kazao da bez institucionalnog islama i Islamske zajednice, kao i njenih institucija, da je teško zamisliti očuvanje vjerskog identiteta.
„Islamska zajednica je dugo vremena bila jedina organizovana institucija koja se brinula o problemima Bošnjaka na ovim prostorima. Uprkos teškim uslovima, IZ je sačuvala sve stubove identiteta Bošnjaka. Samo sa vjerski odgojenim i svjesnim pojedincima, zdravo izgrađenom i odgojenom porodicom i jakom institucijom Islamskom zajednicom, možemo sačuvati vjerski identitet u potpunosti“, kazao je Haris ef. Osmanović.
On je na kraju poslao poruku svim prisutnim da se čuva svoj identitet.
„Zato draga braćo, ljubomorno čuvajmo svoj identitet, odvažno stojimo na bedemima svojih vrijednosti, jer, gubitak identiteta je tragičan“, zaključio je Haris ef. Osmanović.
Osvrt na temu očuvanja identiteta kao i na islam i njegovom poimanju sa istorijskog aspekta, dao je i Sinan Tiganj. On je istakao da je islam imao interesantnu i dinamičnu istoriju.
„Bošnjaci-Muslimani Crne Gore su nastali prihvatanjem islama Cronogoraca i drugih zatečenih stanovnika današnje Crne Gore od strane Turaka-Osmanlija. Među njima je i značajan broj inorodaca. Sasvim je sigurno da je proces primanja islama imao i određene specifičnosti u različitim balkanskim područjima i da je baš u Crnoj Gori imao neke osobenosti kada se tiče brojčano islamiziranih i vremena pristupa islamizaciji“, kazao je Tiganj. On je takođe istakao da islam ne znači samo prihvatanje kao religije, već i prihvatanje brojnih običaja i drugih osobenosti koje on sadrži i koje mogu a ne moraju biti samo religijskog karaktera.
„Međutim, Muslimansko-Bošnjački narod u Crnoj Gori je očuvano i mnoge autohtone običaje iz perioda prije islamizacije kao i mnoge životne navike, a očuvan je i jezik koji nije doživio asimilaciju. Kazao je da je Bošnjački narod nailazio na mnoge prepreke i prolazio kroz burnu istoriju da bi opstao na ovim prostorima i čuvao svoje.
„U prošlosti, Bošnjaci nijesu imali pravo na pisanu istoriju, a morali su da uče tuđu u kojoj su predstavljani kao Turci i to na prostorima gdje su vršena etnička čišćena. A sa takvim našim predstavljanjem u udžbenicima, nema perspektive za život naše djece. Ako se i dalje tako bude radilo, nema budućnosti za vaspitanje i obrazovanje i život naše omladine na ovim prostorima“, kazao je Tiganj citirajući poznate pisce Zuvdiju Hodžića i Mešu Selimovića. „Zato sačuvajmo svoje. Svoj jezik. Svoje dobre adete koje smo imali u dalekoj i bližoj prošlosti. Jer mi smo narod koji vjekovima živi na ovim prostorima, narod koji ima svoje običaje, svoj jezik, svoju narodnu nošnju, svoj folklor, svoju narodnu liriku i svoju epiku. Svoju tradiciju i svoju istoriju. Svoju usmenu i svoju pisanu istoriju i književnost“, naglasio je Sinan Tiganj. On je takođe istakao da je veliki problem sistematsko razaranje muslimanske porodice, jer muslimanska porodica nije više falimija, jer je razorilo nekontrolisano i nezaježljivo primanje tuđih običaja i načina života, istakavši da su muslimansku porodicu razorili drugi uz pomoć samih muslimana.
„Prvi na udaru se našao otac. Nije više babo. Otac je postao ravnopravni član zajednice Tata koji više ne predvodi familiju, nije glava kuće, nego samoupravno odlučuje u skladu sa voljom i htjenjem drugih članova porodice. U muslimanskoj porodici na udaru se našla i majka. Postala je moderna keva, njena glavna uloga postala je nadgornjavanje i kako se izjednačiti sa mužem ( u manjem obimu ), žena – majka počela je da liči na suštu suprotnost u odnosu na naše majke bijače. U muslimansku porodicu su ušli mediji. Ušao je način života do tada njoj neprimjeren. Ušli su razvrat i poroci propagirani na sve talambase sa malih ekrana“, između ostalog kazao je Sinan Tiganj, nastavljajući da nabraja šta je sve ušlo u muslimanske kuće i time se narušilo ono tradicionalno što čini vrijednost Bošnjačke porodice, počev od međunarodnih imena, preko toga da je muslimanska kuća ostala i bez svojih predmeta i svog namještaja.
„Pod kulturom Bošnjačkog naroda u Crnoj Gori uzimaju se sve grane njegovog društvenog života i to: moral, književnost, umjetnost, muzika, običaji, privreda, politika i slično. Isto tako umjetnička izražajna forma islamske umjetnosti su džamije, turbeta, grobovi, arhitektura, primijenjena umjetnost, sahat kule, šadrvani, karavan saraj i hanovi, hamami, bezistani, mahale, kuće, česme, dućani sokaci, posuđe i dr. No toga je danas sve manje kod nas. Zato apel svim nama: poštujmo nešto to je dobro a tuđe, ali ipak njegujmo i čuvajmo svoje, jer samo tako ćemo sačuvati i sebe od nadolazeće savremene evroepizacije. Iako nam je svima cilj ulazak u EU, moramo se boriti da i u njoj očuvamo svoj identitet kroz njegovanje naših kulturnih vrijednosti koje mnogi uvažavaju i pomno prate“, zaključio je Sinan Tiganj. Zajednička ocjena učesnika na ovoj tribini bila je izuzezno slaba posjećenost, ali to nije obeshrabrilo organizatore da u skorije vrijeme opet organizuju još ovakvih i sličnih tribina.
DENIS BOŽOVIĆ
ANKETA: NEZAPOSLENOST NAJVEĆI PROBLEM U BIHORU
Sudeći prema dosadašnjim rezultatima ankete, koju je sproveo portal Radija Petnjica u periodu od 15. do 29 februara, najveći problem Petnjice odnosno Petnjičana je nezaposlenost. Više od 48 odsto Bihoraca smatra da im je to najveća glavobolja. Na drugom mjestu, kao najveći problem Bihoraca naveden je Njegoš, vjerovatno inspirisan posljednjom raspravom i ogromnim publicitetom koji je zavrijedila ta tema. Oko 21 odsto Bihoraca ipak smatra da je putna infrastruktura najveći problem, a samo njih četiri odsto da je to zapravo slabo snabdijevanje električnom energijom.
Napominjemo da se može glasati samo jednom sa jedne IP adrese i da anketa, sa ovim pitanjima, traje do 15 marta.
BUDŽET ZA 2017. MILION I PO
Ovih dana je u toku javna rasprava o predlogu odluke o Budžetu za tekuću godinu. Nacrtom budžeta je akcenat dat na rješavanju iz oblasti infrastrukture, prije svega komunalne. Takođe i u ovoj godini je predviđeno 100.000 eura za izgradnju vodovoda za 600 domaćinstava kako bi riješili pitanje vodosnabdijevanja a sredstva će se utrošiti na nastavku radova. Ove godine će se raditi i na rešavanju vodosnabdijevanja u MZ Savin Bor kao i u ostalim MZ ukoliko se pokaže interesovanje od strane građana a budžetom su predviđena sredstva za te aktivnosti. Budžetom je takođe predviđeno se da u značajnoj mjeri pomogne Komunalno preduzeće i turistička organizacija u Petnjici kao i Centar za kulturu. Olakašavajuća okolnost za lokalnu upravu jeste i činjenica da je u ovoj godini opredijeljeno 200.000 eura iz egalizicionog fonda, pa sada on iznosi 700.000 eura. Nacrtom Budžeta je predviđeno da se radi i na sanaciji oštećene saobraćajne infrastrukture. Sredstva predviđena budžetom za ovu godinu od koje bi trebalo građani da imaju direktnu korist i u ovoj godini su predviđena sredstva za subvnecije u pojloprivredi i u odnosu na prošlu godinu uvećana su za 5.000 eura.
Ponuđenim nacrtom budžeta su predviđena sredstva za otplatu duga prema opštini Berane koji su, potpisivanjem sporazuma o preuzimanju radnika, petnjička lokalna uprava preuzeli u iznosu od 235.000 eura se vrate na ime plata i doprinosa, a dinamika vraćanja duga jeste u 30 rata.
„Ono što je važno reći to je da je i u ovoj godini budžet koncipiran tako da bude razvojni kako bi zadovoljio što veći broj potreba naših građana u svim oblastima. Mi se oslanjamo i na sredstva iz kapitalnog budžeta Crne Gore kroz Direkciju javnih radova i Ministarstvo saobraćaja i kada se sve to sabere, sasvim je sigurno da će biti i u ovoj godini višemilionskog ulaganja. To je najbolja potvrda da je iz godine u godinu sve više investicija u našoj opštini. Trudili smo se da minimalno opteretimo budžet sa operativnim troškovima, maksimalno smo ušteđeli na telefonskim uslugama, na kancelarisjkom materijalu i sve je na nivou minimuma jer samo na taj način, sa uštedom, možemo raditi na dobrim stvarima“, izjavio je za portal radija Samir Agović, predsjednik opštine Petnjica. Nacrtom budžeta su predviđena sredstva za izradu prostorno planske dokumentacije u iznosu od 100.000 eura jer je lokalna uprava akcenat stavila na uređenju prostorno planskog ambijenta u Petnjici. Od kada je Petnjica povratila status opštine, ovo je četvrti Budžet koji treba da se donese. U prvoj godini Budžet je bio 130.000 eura, a onda je iz godine u godinu dolazilo do njegovog povećanja koji je pratio potrebe lokalne uprave u skladu sa razvojem opštine, tako da je, predlogom nacrta budžeta za ovu godinu, ukupna suma iznosi 1.533.500 eura. Za danas je zakazana javna rasprava o nacrtu budžeta sa predstavnicima političkih subjekata u opštini. Nakon javne rasprave, predlog se šalje Ministarstvu finasija radi dobijanja mišljenja, a nakon toga će uslijediti i sjednica lokalnog parlamenta na kojoj će budžet biti usvojen. Lokalna uprava, shodno zakonu, mora da usvoji Budžet do 31.marta.
DENIS BOŽOVIĆ
UMJESTO ALIBIJA
Uobličavanje ovog svjedočenja, započinjem dilemom da li njime ikome činim dobro, i da li ono uopšte i ima svrhe. Jer, od noći između 27. i 28. februara 1993. godine, kada sam se na poziv prijatelja uputio u potragu za istinom o sudbini prisilno odvedenog (iz voza Beograd-Bar sa željezničke stanice “Štrpci” kod Priboja) Ismeta Babačića i još jednog, tada nepoznatog, broja ljudi proteklo je već punih 10 godina. Samo desetak dana prije, iz svojih domova u Bukovici kod Pljevalja i iz Crne Gore odvedeno je na silu 11, a nepuna tri i po mjeseca ranije, iz autobusa koji je saobraćao na relaciji Sjeverin – Priboj 17 žitelja sela Sjeverin. Jedina krivica bila im je biljeg imena.
Onih o kojima svjedočim nema više među živima.
Onima kojima svjedočenje posvećujem i koji još odolijevaju osjećaju besmisla življenja, moje svjedočenje može samo pozlijediti nikada ne zacijeljeni bol za “odvedenim sinom, bratom, ocem, suprugom,…
Brojnim poznanicima, pak, moje svjedočenje može uznemiriti savjest, ili sujetu zbog podrivanja ovdašnjeg tradicionalnog čojstva.
Cinicima ionako, svaka riječ može poslužiti za sopstveni alibi. Konačno, strahujem da im moje svjedočenje i najbliskijima može biti samo teret koji će im opterećivati pamćenje i podsticati na opreznost.
Dosljedan sebi i odan, prije svega, sopstvenoj savjesti, ipak, nudim ovo svjedočenje, isključivo u želji da ostavim trag o vremenu u kojem je premalo bilo ljudi i u kojem je i samo ime bilo biljeg i krivica.
Svjedočim da bih i time izrazio pijetet prema svim nedužnim žrtvama, saosjećanje sa svima koji su patili.
Svjedočim i zbog svih onih koji su, baveći se ovim i drugim, sličnim slučajevima, održali nadu i čovječnost.
Svjedočim i zbog kratkog pamćenja onih kojima je savjest nečista.
Nadasve, svjedočim iz uvjerenja da moje svjedočenje može poslužiti bar kao opomena – da se slično nikada više ne ponovi.
Rifat Rastoder
(Iz knjige: USUD IMENA/Rifat RASTODER, „Almanah“ 2003.)
DRŽAVA MORA DA POMOGNE U RASVJETLJAVANJU ZLOČINA
Pored Spomen obilježja u Ulici Lenke Jurisević u Bijelom Polju danas je obilježeno 24 godine od stradanja putnika koji su oteti iz voza u stanici Štrpci.Iz putničkog voza “Lovćen” koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar, 27. februara 1993. godine u stanici Štrpci oteto, odvedeno u pravcu Višegrada i ubijeno 20 putnika Bošnjačke nacionalnosti.
Obilježavanju godišnjice zločina u Štrpcima prisustvovali su predstavnici lokalne uprave,političkih partija, udruženja, kao i brojni građani .
U ime Foruma Bošnjaka Crne Gore Mirsad Rastoder poručio je da zločin u Šrtpcima ne može i ne smije biti zaboravljen.
“Zbog žrtava, porodica i svih onih ljudi koji su od te 1993. godine patili sa svima nama. Ovaj spomenik u Bijelom Polju jeste neki vid utjehe zato što njime obilježavamo, da su ti ljudi postojali. Obilježavamo da su nevini stradali od zločinačke ruke. Iz te činjenice proizilazi i ono mnogo teže što tražimo, prije svega od naše države da pomogne u konačnom rasvetljavanju zločina, da se zna koje sve učestvovao, koje naručio i planirao taj zločin. Jer očigledno svi putevi vode u jednom pravcu ali treba to dokazati. Nadamo se da će sudovi mjeriti sam taj bol ovih porodica a ne samo priznanje onih koji su učestvovali u zločinu”, rekao je Rastoder.
On se osvrnuo na sudjenje u Sarajevu gdje je jedan od učesnika priznao i potpisao sporazum o priznanju.
“Na osnovu toga dobio je pet godina zatvora kao saučesnik u zločinu. Istina sud navodi da on nije bio direktni izvršilac ubistava ali jeste saučesnik. U neku ruku se pitamo je li to pravedno. Važno je dovesti do kraja taj sudski postupak i osuditi sve one koji su učestvovali, izvršili i planirali zločin. Od Crne Gore, Srbije i BIH tražimo da se udruže i pokrenu novo istraživanje masovnih grobnica, kako bi izmedju ostalog identifikovali i ove žrtve. Nema smiraja porodicama dok se ne pronadju kosti”, poručio je Rastoder.
Predstavnik porodica otetih putnika Ragip Ličina podsjetio je, da je na ovaj dan stradalo 20 putnika od kojih je jedan Hrvat i jedan bez imena i prezimena.
“Ostali putnici su bili Bošnjaci. Na današnji dan su pošli svojim kućama i ovaj dan je za naše porodice bio težak, koban i nezaboravan. Ali, ipak imamo tračak nade kada smo ispratili svih 24 godine, kada su svo dobronamjerni ljudi bili sa nama, pružali nam ruku podrške i ni danas nas nijesu zaboravili. To je za nas jedna velika podrška “, poručio je Ličina aksentujući da se to nikada i nikome ne desi.
On je zatražio da se pravda konačno riješi i svi oni koji su učestvovali u zločinu kazne.
“Jer dokle god se oni ne budu našli pred licem pravde i adekvatno kazne ,ne može se zaboraviti ovaj zločin ,a ni tada ga ne možemo zaboraviti“, poručio je Ličina.
Za zločin u Štrpcima do sada je pravosnažno osuđen samo Nebojša Ranisavljević. Nedavno je sud u Sarajevu za saučesništvo u zločinu,na osnovu sporazuma o priznanju krivice, osudio Miću Jovičića na 5 godina zatvora.
U sudskom postupku koji je protiv njega vođen pred Višim sudom u Bijelom Polju, utvrđeno je da je grupa pripadnika Višegradske brigade, koju je predvodio Milan Lukić, nasilno zaustavila voz u stanici Štrpci i iz istog izvela 18 putnika Bošnjaka, jednog Hrvata i jednu osobu neutvrđenog identiteta, koje su vojnim kamionom odvezli u prostorije osnovne škole u mjestu Prelovo kod Višegrada.
Do sada su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine u selu Sjedača na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim tijelima i dalje traga. Za zločin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje desetorici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade, Boban Inđić, komandant interventne čete u Višegradskoj brigadi, te Gojko Lukić, brat Milana Lukića. U Srbiji se povodom ovog zločina vodi istraga pokrenuta u decembru 2014. godine. Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) podiglo je u martu 2015. godine optužnicu protiv pet lica, međutim tu optužnicu sud do danas nije potvrdio, već je nekoliko puta vraćao TRZ-u na dopunu.
BEĆA ČOKOVIĆ (DN)
TUZOVIĆ: UČINITI SVE DA SE SLIČNO NE PONOVI
Predstavnici Delegacije Foruma Bošnjaka Crne Gore (FBCG) položili su 19 ruža za žrtve zločina na Željezničkoj stanici Štrpci kod Priboja, povodom 24. godišnjice od tog događaja i poručili da su svi dužni da sve učine kako se slično ne bi ponovilo.
Predsjednik Foruma Bošnjaka Crne Gore, Husein Tuzović, kazao je da taj kobni, 27. februar 1993. godine nikada ne treba zaboraviti.
»Na maloj željezničkoj stanici zločinci Radovana Karadžića i njegovi poslušnici skinuli su iz voza Beograd-Bar 18 građana Crne Gore islamske vjere i jednog katoličke, penzionisanog kapetana JNA, koji je išao za Podgoricu da posjeti sina regruta«, naveo je Tuzović.
Oni su, kaže on, isto veče transportovani u Višegrad, gdje su ih Milan Lukić i njegovi razbojinici sa mosta na Drini ubili i bacili u rijeku.
»Sve su to bili nedužni ljudi od kojih je većina išla svojim porodicama. Među njima bili su četrnaestogodišnji Senad Đečević, unuk poznate staropodgoričke porodice, Ismet Babačić i ostali a oni su najmlađi ljudi tog zločina«, rekao je Tuzović.
U jezeru Perućac 2009, odnosno 2010. godine, pronađeni su, kako je kazao, posmrtni ostaci Halila Zupčevića iz Trebinja, Rasima Ćorića iz Prijepolja, Jusufa Rastodera iz Savin Bora, kod Petnjice i Ilijaza Ličine iz Bioče kod Bijelog Polja. Za ostale se ne zna sudbina.
»Zajednički istražni tim Bosne i Hercegovine i Srbije je tek u decembru 2014. godine uhapsio 15 osumnjičenih osoba, pripadnika Vojske Republike Srpske i paravojne formacije Osvetnici od kojih su 5 na teritoriji Srbije i deset na teritoriji BiH«, podsjetio je Tuzović.
Sve do danas, rekao je on, nema informacije o sudbini podignutih optužnica kao ni bilo kakve organizovane brige o porodicama stradalih.
»Nažalost, nema ni bilo kakvog odgovora ni na prošlogodišnji javni apel FBCG da se nadležni državni organi Crne Gore razmjenom raspoložive dokumentacije sa nadležnim organima susjednih država, uključe u rasvjetljavanje ovog, kao i svih drugih zličina počinjеnih u istom periodu nad građanima Crne Gore ili, u ime Crne Gore, nad građanima drugih država, odnosno ostalih bivših jugoslovenskih republika«, poručio je Tuzović.
Prema njegovim riječima, svi su dužni da učine da se slično više ne ponovi.
»Okupili smo se ovdje danas da im odamo poštu i potvrdimo naša ljudska osjećanja da su te nevine žrtve od tog kobnog dana pa do danas bile u našim sjećanjima i tako će biti dok smo živi a sa njima će se saosjećati i naši potomci«, zaključio je Tuzović.
Na Spomen parku na Pobrežju cvijeće su položili su predstavnici Foruma Bošnjaka Glavnog grada, porodica stradalih i Hrvatske građanske inicijative.
Sud BiH je, zbog otmice 20 putnika iz voza Beograd – Bar, 19. maja 2015. godine, potvrdio optužnicu protiv Luke Dragičevića, Bobana i Petka Inđića, Obrada i Novaka Poluge, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Radojice Ristića, Vuka Ratkovića i Miće Jovičića.
U Srbiji je, zbog otmice u stanici Štrpci i zločina koji je uslijedio, uhapšeno pet osoba – Gojko Lukić, Ljubiša Vasiljević, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragane Đekić, a optužnicu protiv njih Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je početkom marta 2015. godine.
DŽUMA U EŠU
Vjerovatno ste se nekad zapitali gdje to naši Bihorci muslimanske vjeroispovjesti koji praktikuju vjerske obaveze mogu to da urade u Luksemburgu, kada ovdje nema džamija. A sigurno ste se pitali da li obavljaju jer ono što važi za Luksemburg je da ljudi ovdje mnogo rade pa skoro nemaju vremena nizašta.
Priča o danjašnjoj džumi(vjerskom obredu koji muslimani praktikuju petkom) iz Eša će vam sigurno razbiti sve predrasude. Slike koje ćete imati priliku da vidite uz ovaj tekst su napravljene u gradu Ešu na jugu Luksemburga u prostorijama Bošnjačkog islamskog i kulturnog centra u Luksemburgu.
U ovom džematu u nekoliko prostorija u kojima se obavlja namaz(molitva) danas jedva se moglo naći mjesto, te se po slobodnoj procjeni moglo zaključiti da je na današnjoj džumi u Luksemburgu bilo više od 100 ljudi, u najvećoj mjeri mladje populacije, a još zanimljiviji podatak je da ovaj džemat broji više od 400 ljudi. U odboru džemata koji predvodi Nedžad ef. Zilkić okosnica su ljudi iz Bihora.
Kako su kazali najviše ih raduje to što veliki broj mladih ljudi posjećuje džemat, jer u zajednici kakva je luksemburška izuzetno je teško sačuvati kulturne i vjerske osobenosti.
Doprinos tome daje i prijatna atmosfera nakon džume, kada se džematlije okupe u posebnoj ‚‚divan‚‚ prostoriji gdje se druže, popiju kafu, dogovaraju dalje aktivnosti.
DINO RAČIĆ
RSE: NAZIVI DRŽAVA SE MIJENJAJU, ZLOČIN U ŠTRPCIMA OSTAJE
Navršavaju se 24 godine od kada su pripadnici paravojne formacije “Osvetnici” predvođeni Milanom Lukićem i Nebojišom Ranisavljevićem iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar u mjestu Štrpci u Bosni i Hercegovini oteli 20 putnika nesrpske nacionalnosti, građana tadašnje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koje su potomom ubili kod Višegradske Banje, piše Radio Slobodna Evropa. Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.
Godišnjica otmice putnika iz voza u Štrpcima obilježava se u Prijepolju odvojenim programom u organizaciji opštine Prijepolje i Islamske zajednice u Srbiji i Bošnjačke kulturne zajednice.
Brat Naila Kajevića, Niazim, na današnji dan prije 24 godine vraćao se iz Beograda vozom 671.
“Išao je na svečanost kod kuma, povodom krštenja djeteta, nakon čega se u Prijepolje vraćao vozom 671. Ono što nas sve porodice žrtava boli je činjenica da se oni koji su uticali i koji su se zalagali da se ovaj besramni čin odradi, bez obzira što su se nazivi država mijenjali, i dalje na neki način pitaju i osporavaju da se ovaj proces dovede do kraja”, kaže Nail Kajević.
Punomoćnik porodica žrtava Marina Kljajić iz Fonda za humanitarno pravo (FHP) napominje da je zahvaljujući regionalnoj saradnji i protokolu koji su potpisali predstavnici nadležnih tužilaštava Bosne i Hercegovine i Srbije prije četiri godine ponovo otvorena istraga, zločina u Štrpcima.
Prije tri godine uhapšeno je 15 osoba, pet u Srbiji i deset u Bosni i Hercegovini, osumnjičenih za ovaj zločin, koji je izvršen 1993. godine.
Do sada su pronađeni samo skeletni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Halila Zupčevića.
“Zajedničkom akcijom krajem 2014. godine izvršeno je hapšenje kako u BiH tako i u Srbiji, osumnjičenih da su izvršili zločin u Štrpcima. U BiH je pokrenut postupak i glavni pretres traje protiv deset optuženih. U Srbiji je podignuta optužnica 2015. godine protiv pet lica: Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Đekić”, ističe Marina Kljajić.
Međutim, ukazuje Klajić, ta optužnica do danas nije potvrđena.
“Nekoliko puta je sud vraćao Tužilaštvu na dopunu, tako da u Srbiji još uvijek čekamo potvrđivanje optužnice. Za zločin u Štrpcima do sada je pravosnažno osuđen samo Nebojša Ranisavljević, na 15 godina zatvora pred Višim sudom u Bijelom Polju”, dodaje Kljajić.
Mićo Jovičić, jedan od optuženih u okviru predmeta za ratni zločin nad otetim putnicima iz voza u mjestu Štrpci, sporazumno je priznao krivicu za ratni zločin. Sud u Bosni i Hercegovini Jovičića je osudio na pet godina zatvora. Sporazumnim priznanjem optuženi se obvezao na svjedočenje u predmetu protiv ostalih optuženih zločin u Štrpcima.
“Međutim, još čekamo uticaj tog Sporazuma na optužnicu u Srbiji”, navodi punomoćnik porodica žrtava Marina Kljajić.
Porodice ubijenih još nijesu dobile status civilnih žrtava rata jer su njihovi najmiliji oteti i ubijeni na teritoriji druge države. Zahtjevi su odbijeni i u prvostepenom i drugostepenom postupku.
Državni sekretar u Ministarstvu za rad, boračka i socijalna pitanja Zaim Redžepović napominje da je pokrenuta inicijativa za ocjenu Ustavnosti i saglasnosti sa Ustavom Srbije.
“Ono što je aktuelno je da postoji incijativa Fonda za humanitarno pravo, koju je Ustavni sud dostavio Narodnoj skupštini radi izjašnjenja, koja je to proslijedila Vladi a ona nadležnom ministarstvu. Ministarstvo je pripremilo predlog koji će opet preko Vlade i Narodne skupštine biti proslijeđen Ustavnom sudu, koji će se onda izjasniti da li će inicijativa Fonda biti prihvaćena ili odbijena”, podvlači Redžepović.
RADIO SLOBODNA EVROPA
