Od stvari koje su nekada ukrašavele kuću skoro svakog Bihorca, ostale su samo one koje se čuvaju da se ne zaborave i one koje bi mogle biti zanimljiva stvar u muzeju.
Sabaheta Novalić, predsjednica udruženja “Vrijedne ruke” sačuvala je stare, tradicionalne rukotvorine pa se u njenoj kući može naći bar po jedna od rukotvorina iz starih vremena, počev od heklanica na zidovima pa do ćilima i vunenih tepiha.
Sve što danas posjeduje naučila je još u djetinjstvu, a danas se već ozbiljno bavi tim poslom u pogonu na Kutnjem brdu, na granici između Lagatora i Trpezi. Ona posjeduje jedan od najstarijih razboja na području Bihora.
“Od drugog razreda osnovne škole počela sam da tkem, pletem i vezem i tada sam uspjela da sakupim prvi novac koji sam iskoristila da kupim neophodna sredstva za školovanje. Rasla sam u višečlanoj porodici i svaki “dinar” je bio važan, a svako je pokušao da doprinese koliko može. I tako dan po dan, čarape po čarape, ćilim po ćilim pa do današnjeg pogona u kojem proizvodim sve te tradicionalne rukotvorine”, priča Sabaheta za portal Radija Petnjica.
U pogonu ima četiri razboja, a jedan od njih je star oko 100 godina, jer pamti još priču kako je njena majka učila da tke na takvom razboju. To je ručni razboj za serdžade, dekice u pole, krpare i za izradu raznih materijala od vune. A ono što nemamo u Crnoj Gori, poručuje iz Makedonije.
Vunu koju koristi za izradu najviše nabavlja od proizvođača sa područja Bihora i dodaje farbu po želji i po narudžbini.
“Ćilimi koje sam prouzvela samostalno i sa Udruženjem stigli su u daleke zemlje Evrope. Ne bih znala tačno koji je to broj, ali pokazuje rezultet da i danas imam puno posla, tražnja je velika. Trenutno u narudžbini imam preko 20 tepiha od vune i ćilima koje planiramo da završimo do kraja maja sa svojim udruženjem. Trenutno radimo “heksagone” po narudži”. U odnosu na rad i trud koji ulažemo ćilimi imaju neprocjenjivu vrijednost jer svaki konac koji je upotrijebljen morao je da prođe kroz ruke neke od nas”, priča Sabaheta.
Pored posla koji svakodnevno obavlja često se pobrine i za turiste koji dolaze i obavezno nešto kupe, a smatra da je razlog posjete turista dobra promocija na mnogim sajmovima na kojima je učestvovala, odakle ima mnoga priznanja i nagrade.
“Turiste dočekam sa ručkom domaće hrane koju saam pripremim i oni se uvijek oduševe, a zahvaljujući tome stekla sam mnoga prijateljstva”, kaže Sabaheta.
Pored tradicionalnih rukotvorina često voli i da sprema tradicionalnu hranu, pa je i za to dobijala nagrade.
“Od mnogobrojnih nagrada koje sam dobila najdraža mi je nagrada od Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore za Svjetski dan hrane jer sam se plasirala u top 20 proizvođača hrane” , kaže na kraju Sabaheta Novalić.
ALDIJANA NOVALIĆ
