FEJZIĆ PUSTIO BRADU I ISPUNIO OBEĆANJE DATO ERDOGANU

1

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić pustio je bradu i tako održao obećanje koje je ranije dao predsjedniku Turske Redžepu Tajipu Erdoganu.

Fejzić, koji je prethodnih dana boravio u turskom gradu Konja, u razgovoru sa novinarom Anadolije prisjetio se susreta sa Erdoganom, od prije mjesec dana.

Kazao je kako ga je Erdogan prilikom susreta upitao za bradu. Fejzić se prisjetio riječi Erdogana koji ga je tokom razgovora upitao: “Muftija, a gdje ti je brada?”

“Ja sam tada odlučio da pustim bradu i održao sam riječ”, kazao je Fejzić, te dodao kako su fotografije sa sastanka sa Erdoganom, njegove posljednje na kojima je obrijan.

U prisustvu vjerskih lidera regiona i Turske, imama iz svih Odbora Islamske zajednice u Crnoj Gori, predsjednika medžlisa i vjernika, u Osmanagića džamiji u Podgorici 28. novembra 2015. godine svečano je inaugurisan reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić.

Reisu Fejziću je menšuru, šerijatsko-pravno ovlaštenje da može valjano vršiti dužnost prvaka muslimana u Crnoj Gori, uručio predsjednik Uprave za vjerske poslove Republike Turske Mehmet Gormez.

LUTOVAC: UBIJEĐEN SAM DA ĆEMO U RADMANSKOJ KLISURI NAĆI I FOSILNE OSTATKE

Arheolog Predrag Lutovac je bio gost emisije “Putevi i raskršća” i govorio, između ostalog o značaju Radmanske klisure iz arheološkog ugla.

 

PREDRAG LUTOVAC: To je prvi ozbiljni lokalitet rađen na području Petnjice i to je nešto što je za nas bilo fantastično. Nismo očekivali da se na vrhu brda, nalazi jedan mali kanjon i da se u njemu nalazi prekrasni objekat monumentalnih razmjera. To nije prava pećina, ima dubinu svega 50-tak metara. Prilikom tih istraživanja, našli smo Rimsku keramiku, tzv. Terasigelatu (fina rimska keramika, porjeklom iz Afrike a pripada III i početku IV vijeka). Takođe, pronašli smo dobro očuvani bronzani novac iz IV vijeka.

Negdje u IV vijeku izvršena je sahrana od strane stanovništa koji je sa područja Petnjice bio sklonjen u pećini. Pronašli smo vrlo mali dječji skelet i na njemu jednu fibulu krstastog tipa (fibula je ono što bi danas nazvali zihernadla) fino ukrašenu, pripada kraju IV vijeka i izložena je u našem muzeju. Ono što smo našli ispod tog sloja jeste ono što će nas narednih godina preokupirati u Radmancima, a to je sloj bronzanog doba. Ono što tamo nedostaje je zid koji je djelimično srušen, ostao je mali njegov dio. Trebalo bi obezbijedit sredstva da se konzervira i digne do određene visine.

Znači, unutar same pećine ispod rimskog perioda, nalazi se sloj bronzanog doba sa finim keramičkim sudovima ukrašenim pletenicama, a u najdubljim slojevima smo našli vinčansku kulturnu grupu. Tu smo našli kupaste zdjele na čijim su uglovima urađene glave ptica, sudovi koji se završavaju u obliku bivolje glave, a sve je napravljeno od pečene zemlje. To je karakteristično za vinčansku kulturnu grupu, a način ukrašavanja je karakterističan za fafos predionicu. Ono što je karakteristično, kulturni slojevi nijesu debeli, a kasnijim istraživanjima smo zaključili da je ovo mjesto koristilo kao kultno mjesto i kao pribježište. Mi na teritoriji Petnjice imamo najstariju kulturnu grupu unazad od 3 500 godina. Međutim u pećini postoji sloj žute zemlje i obrušenog kamena koja nas mogu odvesti i mnogo dalje. Jedan metar može da bude preko 100 000 godina. Naravno, ostaje da se otvara još sondi i da se radi na istraživanju na toj pećini. A geomorfološka slika ovog kraja nas upućuje na to. Ubijeđen sam da ćemo tamo naći fosilne ostatke.

Kompletan razgovora na YouTube kanalu Radija Petnjica

SAIT ŠABOTIĆ: PISMENOST U BIHORU POČELA U XIV VIJEKU

Istoričar Sait Šabotić je u emisiji “Putevi i raskršća” govorio o počecima pismenosti na prostoru Bihora.

ŠABOTIĆ: Postoje sporenja među istoričarima kada je precizno došlo do uspostavljanja prve institucije vezane za džamiju koja nije bila samo bogomolja, već i centar školovanja i obrazovanja. Prema podacima sadržanim u tefterima, mi u XVI vijeku nemamo džamija na području Bihora. Zvanična istorija Crne Gore kaže da se prva džamija pominje u Bioči 1530. godine, da je imala svog imama i tamo se navodi njegovo ime, ali prema onome što su savremeni izvori, a do toga možemo doći i iz teftera, džamije ne nalazimo, već dva manastira. Podaci o džamijama imamo u drugoj polovini XVI vijeka.

Jedan dio pismenosti na području Bihora širen je uz pomoć tekija, odosno zavija kao ustanova humanitarnog gostinskog tipa koje su postojale i u Bihoru. Mi danas znamo da je na području sela Bioča djelovao derviški red, da su to bile bektašije, i čak i po legendi imamo zanimljiv pomen o djelovanju dvojice pripadnika derviškog reda, pa su i oni uz svoj „zikr“, odnosno veličanje boga, doprinosili opismenjavanju stanovništva na određenom području.

Sa usvajanjem hati šerifa od vilhane 1830. godine, došlo je do značajnog popravljanja obrazovnih prilika u Bihoru. Taj značajni pravni akt otvorio je mogućnost za otvaranje novih škola, čak je i pravoslavno stanovništvo sa područja Bihora, dobilo mogućnost da otvori svoje škole gdje se nastava izvodila na maternjem jeziku i to je vrlo značajan trenutak. Nakon toga, 1846. godine je u Carigradu usvojen projekat za organizaciju izvođenja javne nastave. On je podrazumijevao tri grupe izvođenja- osnovnu, srednju i višu školu i to je značajan iskorak za svjetovno obrazovanje.

Područje Bihora ima posebnu tradiciju u pogledu obrazovanja i pismenosti, zbog pisanih tragova koji govore o tome i potvrđuju te navode.

Počeću od jednog natpisa sačuvanog u kamenu koji je svojevremeno istraživao profesor beogradskog univerziteta Dušan Glumac. Ta kamena ploča je bila sačuvana u nekadašnjim crkvinama u selu Hazane, a veliki istraživač Bihora Milisav Lutovac uspio je da je snimi i da ta slova sačuva. Po mišljenju profesora Glumca, taj natpis, pisan glagoljicom nije stariji od XIV vijeka. Ako pođemo od činjenice da se stanovništvo Bihora smjenjivalo i da imamo različite slojeve, od recimo Ilira i nekih drugih narodnih elemenata, dolazimo do trenutka kada su bili prisutni Bogumili. Moguće je da se u slučaju ovog natpisa radi i o stećku jer glasi da pod tim kamenom leži „Daboje niti nastrada niti ostari na ovom svijetu“. Sve to nas upućuje da je pismenost na prostoru Bihora vezana za XIV vijek, period kada su na tom području djelovali brojni manastiri koji su predstavljali zadužbine Nemanjića u kojima je cvjetala prepisivačka djelatnost.

Pozivajući se na istorijske izvore, moram pomenuti istaknutijeg iz tog prepisivačkog vremena, a to je pop Radoslav koji je 1524. godine napisao „Apostol“. Takođe, tu je i pomen grešnog dijaka Jovana koji je 1552. godine napisao „Tetra Jevanđelje“ koje se čuva u manastiru Beočin na Fruškoj Gori. U okviru đačkih ekskurzija sa svojim učenicima imao sam priliku da posjetim taj manastir i moram istaći da je „Tetra Jevanđelje“ zaista divna iluminacija, jedan lijep rukopis koji svjedoči da potiče iz polovine XVI vijeka.

PRENOSIMO: OTVORENO PISMO TIHE BALKANSKE VEĆINE

1

Povodom rastućih nacionalnih tenzija u regionu, na inicijativu EXIT tima, neformalna grupa istaknutih umetnika i javnih ličnosti iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine sastavila je otvoreno pismo javnosti.

Radio Petnjica i portal radiopetnjica nijesu potpisnici pisma ali ćemo njegovim prenošenjem dati PUNU PODRŠKU poruci iz pisma

Otvoreno pismo tihe balkanske većine prenosimo u cjelosti:

Zaostala esktremna nacionalistička retorika, fašističke parole, ultra-desničarski javni nastupi i zatezanje odnosa od strane političkih predstavnika u celom regionu, čiji smo svedoci poslednjih dana i nedelja, deluju kao da smo svi kolektivno upali u vremeplov! Ali onaj koji nas vuče za nos unatraške! Ista bajata priča iz 90-ih, izvađena iz iste ladice! Da se razumemo u startu, nijedna decenija nije ni dobra ni loša. Tih ‘90-ih nastalo je dosta civilizacijskih dostignuća iz oblasti nauke i umetnosti. Svi mi na ovim prostorima, koji odlično razumemo i govorimo suštinski jedan isti jezik, tih godina bili smo zauzeti anti-civilizacijskim tekovinama. Mrzeli smo, optuživali i naposletku uništavali jedni druge, do te mere da se još uvek nismo oporavili u svojim krhkim, podeljenim društvima. A svet je grabio napred, ne čekajući na nas. Istok, zapad, sever, jug, svi redom se razvijali i jurišali u 21. vek, dok smo mi jurišali jedni na druge u nečemu što ne priliči ni srednjem veku.

Umesto da je neka bolja budućnost dočekala sve rođene pod teretom ‘90-ih, baš njih danas najviše truju zaostale ideje onih kojima je ta decenija bila najbolja ikad! I zato im poručujemo kao većina, ona tiha, ali nesalomiva, da svaki pokušaj raspirivanja podela i vraćanja života unazad, više ne može da prođe. To pravo da kroje sudbine nas običnih, vrednih i poštenih ljudi su izgubili. Zajedno sa tim promašenim i praznim pričama iz ‘90-ih!

Jer niko ti neće više i iskrenije pomoći u ovom sumanutom svetu od tvog balkanskog komšije. Niko ti neće dodati bolju loptu u globalnoj utakmici od onog odmah tu, pored tebe. Nema tog istoka ili zapada koji te bolje poznaje, koji bolje govori tvoj jezik, koji zna tvoju dušu. I to dobro znaju huškači i lažne patriote, i to svi oni, na svim stranama! Oni koji bez pardona obmanjuju lakoverne i pravdoljubive ljude sa ovih prostora. Nas sve, i mene, i tebe.

Njima treba samo tvoj glas, ti si za njih samo brojka, statistika. Daju ti lažni osećaj pripadnosti da bi te posle koristili za svoje poslaničke plate, fotelje, da im plaćaš račune, a da oni tebi nikad ne polože nijedan svoj! Oni se ne razlikuju međusobno, a od tebe zahtevaju nacionalne podele, nude ti zaostale ideje sa dna čovečanstva. Traže da traćiš svoj, za račun njihovih života! Njihovo zlo nacionalizma, uspelo je da rastoči jedno bogato, srećno i pravedno društvo, pretvorivši ga u balkansku džunglu u kom vlada zakon jačeg, primitivnijeg, lukavijeg, besprizornijeg.

Umesto oni nas da vraćaju, hajde da mi njih lepo i jednom za sva vremena, pošaljemo u tu njihovu prošlost, tamo gde i pripadaju! 21. vek neka prepuste rođenima u ‘90-im, onima zbog kojih će ta decenija ponovo biti svetla! Svetla za obične, vredne i poštene ljude. Za tihu, ali nepobedivu većinu na ovim prostorima! Za tebe, i onog do tebe! Na svakom mestu, u svakoj situaciji koja proizvodi mržnju i nasilje, reagovaćemo glasno, jasno i argumentovano. Jer komšija je susjed i susjed je komšija!

#komšijajesusjed
#zbogom90te

Lep pozdrav,

MEŠA ADROVIĆ: POSADIĆEMO TRI HILJADE SADNICA TAMO GDJE JE POŽAR UNIŠTIO ŠUME

0

Savjet mladih opštinskog odbora DPS-a Petnjica, organizuje akciju zasađivanja sadnica mlade četinarske šume na tri lokacije u opštini. MZ Bor – Savin Bor je jedna od  lokacija gdje je u proteklom periodu u požaru stradala velika površina četinara. Druge dvije lokacije su Misinje laze i Rosulje. U nedelju 24.04.2016 god. u 8:00 časova mladi ovog kraja će početi sa pošumljavanjem 1.000 sadnica po lokaciji.

„Svjedoci smo bili da su u proteklom periodu požari uništili šumske površine i mi smo odlučili da na neki način pomognemo i saniramo nastalu štetu. Sadnice smo obezbijedili preko naših prijatelja koji su prepoznali značaj same ideje i rado su nam pomogli“, izjavio je Mehmed Meša Adrović za portal Radija Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

FOTO PRIČA: POGLED SA LAZANSKOG BRDA

0

BS: MUHOVIĆ NIJE PRIJETIO SAMO PREVENTIVNO OPOMENUO

0

„Nalog ODT- a iz Berana za saslušanjem predsjednika Skupštine Petnjice i šefa opštinskog odbora BS-a je svojevrstan pritisak na slobodu govora i iskazivanje mišljenja, kao i saopštavanje političkih stavova. Zar to još negdje ima izuzev S. Koreje? Odnosno, da li se to Bošnjacima opet vraćaju 90-te?!

Tužiteljica je požurila da odmah “reaguje” na stavove koji ne vrijeđaju nikog, niti su prijetnja bilo kome. Smeta joj vjerovatno što Bošnjaci znaju da je strah najveća sramota ovoga svijeta i najveće poniženje čovjekovo, pa i strah od nje, za koji nećemo ni da čujemo niti ga vidimo! Naravno moramo biti oprezni, jer dolazi od tužilaštva, od države, koju smo baš mi najviše stvarali i utkali u nju sebe.

Gospoda iz Tužilaštva treba da vide izjave nekih visokih vjerskih velikodostojnika koje pozivaju na sukobe i sve oblike netrpeljivosti, kao i na izjave nekih političara. Međutim, boli kad Bošnjak progovori, a mi iz BS-a nećemo dozvolit da budemo građani drugog reda. E, to nekoga boli, pa želi da disciplinuje Adnana Muhovića! Neće moći proći… Došao je vakat da vam kažemo u četri oka da su Bošnjaci slobodan narod, da nemaju šefa i da im se neće šefovat “odozgo”.

Predsjednik Muhović je govorio iz vizure Bošnjačkog naroda, govoreći u figurativnom i metaforičkom smislu da “kad pukne Bošnjacima mogu da zapale sve”… Ali nije rečeno drugome, niti je misao iskazana riječima  imala za cilj prijetnju, već preventivnu opomenu  da sve ima svoju granicu, prirodnu i da treba održavati ravnotežu u cilju dobra svih ljudi.

I ne misli se tu na paljenje kakvim je paljeno naše Sarajevo i Goražde, koje su naše gazije odbranile, već na neki drugi oblik vatre u nama samima, u čovjeku koji je živ, koji ne dozvoljava da ga uplaše i disciplinuju, koji neće da bude kukavica kao neke naše kukavice koji nažalost predstavljaju Bošnjački narod a ćute kao zaliveni, jer su se prodali onoliko koliko i vrijede.  Kad Bošnjacima bude teško njihova uloga je da im stanu nogom na kičmu. Mi iz BS tada pružamo ruku i pomažemo. Ali… To nekom, vidite, smeta…

Zato, zbog neprofesionalizma, selektivnosti i pokušaja diskreditovanja Bošnjačke stranke u cjelosti i predsjednika OO Petnjice i SO Adnana Muhovića, tražimo od VDT-a da pokrene postupak za smjenu ODT-a Gorice Golubović i na taj način u ime države pokaze Bošnjačkom narodu da je siguran u CG i da se njegovi politički predstavnici ne mogu maltretirati kao 90-tih“.

Izvršni Odbor Bošnjačke stranke

 

PO NALOGU TUŽIOCA MUHOVIĆ DAO IZJAVU U POLICIJI

12

Predsjednik SO Petnjica Adnan Muhović je danas dao izjavu u beranskoj policiji zbog riječi izgovorenih za portal Radija Petnjica. On je rekao da je  “opasno kad Bošnjacima pukne film, znaju da zapale sve, iako smo jedini narod koji je postao plemenit iz prkosa. A dugo smo trpjeli, više ne možemo, nije da nećemo…”

Muhović je dao izjavu na zahtjev Osnovnog državnog tužioca u Beranama, Gorice Golubović.  Sluzbenik Uprave policije CB Berane Goran Pešic saslušao je i saradnika Radija Petnjica Denisa Božovića .

Sporna izjava predsjednika petnjičkog parlamenta data je u okviru teksta koji je objavljen juče na portalu sa naslovom “Muhovic poklonio auto Semiru Ličini”.

S.R.

PUTEVI I RASKRŠĆA – 27.EMISIJA

KALIĆ: DRŽAVA I OPŠTINA DA STVORE USLOVE ZA POVRATAK BIHORACA

Gost Radija Petnjica i emisije “Putevi i raskršća” bio je Muslija Kalić, potpredsjednik opštine Petnjica

Koliko je, prema Vašim saznanjima, otišlo ljudi iz ovih krajeva?

Znam da je otišlo i da ih je išlo u više navrata a o tačnom broju nijesam upućen. Trenutno obavljam funkciju potpredsjednika opštine, a prije toga sam bio predsjednik Odbora za vraćanje statusa opštini Petnjica. Radeći u tom odboru saznao sam mnogo toga od starih i ljudi od pera. Odmah nakon propadanja Turske vlasti, Petnjica je 1913. godine ušla u sastav Crne Gore. Tada je postojala kao opština u Kraljevini CG, zatim kao opština u Kraljevini SHS, kao i u Federativnoj Republici Jugoslaviji, sve do 1957 godine. Od dana ukidanja opštine, ljudi počinju da se iseljavaju.

Sadašnja opština zahvata površinu od 173 km2 i po tome je veća od Tivta i Budve. Najviše stanovnika Petnjica je imala 1981. godine- 10.539. Po popisu iz 2003. godine, Petnjica je imala 9.878 stanovnika, a 2011. godine evidentirano je 6 713 stanovnika. Talasi iseljavanja bili su nakon balkanskih ratova, u periodu između dva svetska rata, kao i nakon drugog svetskog rata, naročito posle 1971. godine, kada je veći broj ljudi otišao „trbuhom za kruhom“. Najveće iseljavanje je zabilježeno u periodu od 1991.- 2001. godine. Mogu da kažem da se za ovih desetak godina Bihor prepolovio.

Koji je glavni razlog odlaska Bihoraca?

Po onome što sam saznao iz razgovora sa ljudima koji su otišli, to su tri stvari: zapostavljenost, ekonomska situacija i ratna drama koja je zadesila bivše Jugoslovenske republike. Kada je u pitanju zapostavljenost, moramo istaći da smo izgubili status opštine 1957. godine i od tada smo pod opštinom Berane. U Beranama su se mijenjale mnoge vlasti, ali gotovo svi su malo ulagali u ovaj kraj i malo zapošljavali školovanih ljudi iako ih je ovaj kraj imao. Ljudi sa diplomom, nijesu mogli da nađu posao ni u Petnjici, ni u Beranama i onda ga je to odvodilo tamo gdje je i otišao. U Beranskoj skupštini bio sam odbornik 12 godina i mogu reći da ni sve laste u Beranama nisu bile iste za ovaj kraj. Imalo je rukovodstva koje je predviđalo Petnjici 0.01% budžeta. Kada bi dobili i 100.000 eura, bilo bi radovanja. Moramo da budem iskren pa da kažem da se od 2006. godine stvari prema Petnjičkom kraju mijenjaju, naravno na bolje. Počelo je da se ulaže više i počelo je da se i zapošljava. Urađeno je i nešto asfaltnih puteva.

Kada je ekonomska situacija u pitanju, kao drugi razlog, svima je poznato da je većina porodica od 7-8 članova, i ako u toj porodici niko nije bio zapošljen, pa šta mu je drugo preostajalo nego da ide i da traži bolje i za sebe i svoju porodicu.

Ratna drama koja je zadesila jeste treći razlog, i osnovni razlog napuštanja. Ljudi su zbog lične i bezbjednosti porodice napustali ovaj kraj. Svuda oko nas, u našem okruženju, bjesnio je bratoubilački rat, nacionalizam je nadjačao ljudske razume. Plašeći se da i njih ne zadesi, spakovali su kofere, spremili porodicu i odlazili. U tom vremenu gotovo smo svi bili na nogama.

Mislite li da su se ratna dešavanja posebno odrazila na odlazak ljudi baš s ovih prostora?

Nije to posebno ovdje, jednostavno je vladao strah od svega što se dešavalo, a u sredstvima javnog informisanja se prenosilo. Sve je uticalo na svijest građana i ljudi su bili spremni da odu. Crna Gora nije bila u ratu, ali su za mene stradanje porodica u Murini isto kao da su stradale porodice u mojoj Petnjici. Naša nesreća je što se to desilo, a sreća što toga nije bilo više. Moram da budem iskren, ali vrlo mali broj ljudi se vrati. Da bi neko poželio da se vrati, moraju se stvoriti prije svega uslovi ovima koji su ovdje da ostanu. Država i opština moraju te uslove da stvore. Da se omogući da građani Petnjice mogu da se školuju ovdje, da se nakon školovanja imaju gdje zaposliti, da formiraju svoje porodice i da ostanu tu gdje jesu.

Država je to dužna ovom kraju iz prostog razloga što je ovaj kraj oduvijek imao na umu da je ovo jedina naša domovina, da druge domovine nemamo, a to smo pokazali i na referendumu, kao i na lokalnim izborima kada je u Petnjici sa 98% muslimanskim življem, pobijedila građanska opcija. To je dovoljan pokazatelj da smo lojalni našoj državi, ali zauzvrat i čekamo da država stvori uslove da građani ovdje ostaju.

Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.