LION HODŽIĆ: KO SAM JA?

Radio Petnjica
-
8
LION HODŽIĆ: KO SAM JA?

Čuo sam da se devedesetih vlasnik kuće nije shvatao ka domaćin, već ka gost. Ustvari, ne ni ka gost, nego ka višak. Sve mi djeluje ka da se devedesete ponavljaju. Samo sam u dilemi vraćaju li se ili niđe nijesu ni mrdale. Ali, jedno je sigurno: svako ima svoje devedesete, samo sto moje daju više mogućnosti. Mogu da biram hoću li da budem Srbin, poturica, Bošnjak ili možda jedinka sa cijenom. Doduše, sve to zavisi koga pitaš. Jedni kažu jedno, i ovi drugi imaju svoje tumačenje. Svi znaju bolje od mene ko sam. Kasirka u marketu zna ko sam, konobar takođe, gospodin što kosi livade zna ko sam. Svi znaju, sem mene.

Ustvari, davno je bilo kad sam morao da ih pitam, došlo je vrijeme da mi sami nametnu. Nije mi jasno kako svi oni znaju za sve ostale, samo ne znaju ko su oni. Kada sam pokušao da saznam, lakse mi je bilo da znam svoje, nego tudje. Njih je više, ja sam jedan. Pokušao sam jednom, ali mi je bilo naporno. Ustanem, ovaj je ovo, onaj je ono. Poslije trećeg dana sam batalio.

Nijesam ja prestao da se interesujem ko je ko, nego mi je postalo nebitno. Ne znam zašto bi Srbin morao samo u Herceg Novom da se osjeća ka domacin, a ne i u Petnjici. Doduše, u Petnjici, niko nije domaćin. Šalim se, jeste neko.

A dok sam mislio da je ova mala opština u Crnoj Gori, ubijedjen sam bio da smo svi naši. Ništa se ja nijesam osjećao veći Petnjicanin, nego onaj uvaženi komšija pravoslavac iz Lješnice.

Nego, rekoše da ako hoću da imam i lokalnu pripadnost, moram neke druge pripadnosti da promijenim. Vele da Petnjica nije crnogrski grad, kako onda i ja mogu da budem Crnogorac. Ako sam Crnogorac, zašto ne odem na Cetinje? Nijesi ti Crnogorac, moj Lione. Znaju oni šta si ti. što ne pitaš, nego pričaš napamet? Vazda nesto pogrešno shvatim. Tako je bilo i kad sam saznao da Petnjica nije crnogorska opština, pa sam majki tražio pasoš da bih otišao u Berane. Da dođem do Crne Gore, moram da odem na Cetinje ili do Lovćenca. Znate li đe je Lovćenac? Izgleda da samo tamo mogu da budem Crnogorac. U Petnjici se čak i ne razumijem sa ljudima. Ja govorim crnogorskim jezikom, a oni taj strani jezik ne razumiju. Logika tako kaže. Spomenuta država je jedina na svijetu čijem je stanovništvu jedini jezik kojim govore zapravo strani. Ali ni to nije problem, koliko je problem što ja ne smijem da ga govorim. Tako oni kažu. Nije to moj jezik. Šta imam ja tu da tražim? Onda se zamislim: pa, čovječe, sve ono što sam mislio da je moje, zapravo nije, nego je moje ono što sam mislio da nije i sa čim nikad nijesam imao dodirne tačke.

I tako sam shvatio da devedesete niđe nijesu ni mrdale. Žive one i dalje. Shvatio sam i da nije Milosević Slobodan jedini sinonim za njih. Mnogo je asocijacija. Ali ko pita mene? Bošnjaka? Ili Poturicu? Ili Srbina? Ko sam zapravo ja? Ne znam, ali odoh da vidim majku i taja.

Zbogom Crna Goro, odoh u Petnjicu.

LION HODŽIĆ

„OD BEŠIKE DO KABURA – Život i običaji Bošnjaka“ : FUDBAL

Radio Petnjica
-
0
„OD BEŠIKE DO KABURA – Život i običaji Bošnjaka“ : FUDBAL

To što smo mi igrali nije bio fudbal u smislu današnjeg shvatanja ove igre. Na livadi, na ljivatku, na malo širem putu ili nekoj jurtini pored rijeke, dijelili smo se u dvije ekipe i ganjali za loptom sa ciljem da protivniku damo gol.

Odani toj strasti, a da ne iscijepamo opanke, igrali smo i bosi i o kamenje razbijali prste, ali nijesmo odustajali. Nijesmo odustajali ni pošto bi od roditelja dobili ćutek (batine) kada bi se zaigrali, a stoka otišla u zabran ili žito i poharala.

Rado smo pratili radio prenose fudbalskih utakmica i, potom, na terenu glumili Pelea, Garinču, Šekularca, Šoškića, Džajića, Galića, Mutibarića, Hasanagića i druge velikane i velamajstore fudbala – „najvažnije sporedne stvari na svijetu.“ 


Latif Adrović Starkin

AKO JE ČOVJEK BOGAT ONOLIKO KOLIKO IMA PRIJATELJA ONDA JE BABO AGOVIĆ NAJBOGATIJI NA SVIJETU

Radio Petnjica
-
1
AKO JE ČOVJEK BOGAT ONOLIKO KOLIKO IMA PRIJATELJA ONDA JE BABO AGOVIĆ NAJBOGATIJI NA SVIJETU

Umjesto novog susreta ovih dana, tužna vijest o smrti Baba Agovića,  koju mi je saopštio Sinan Tiganj, prosto me je natjerala da napišem nekoliko riječi i posvetim ih  tom velikom čovjeku.

Radeći programe i emisije po Crnoj Gori, upravo na Sinanov prjedlog upoznao sam Baba Agovića. Naš prvi susret i mogu bez rezerve reći i prijateljstvo i puno uzajamno poštovanje.

Dočekao nas je u svom domu u selu Kruščica, on, njegova supruga, prijatelji. To nije bilo sao snimanje emisije već iskren razgovor kao da smo se godinama znali. U njegovom domu, iz kojeg je prosto zračila toplina i radost, čovjek  se morao osjećati dobrodošlim. Njegova životna priča dostojna romana, težak i mukotrpan život da se mnogobrojna porodica podigne i izvede  na pravi put, kao da nisu bili u saglasju sa vječitim osmijehom, radošću i optimizmom kojeg je nosio u sebi. I Ljubav, ona iskrena, gorštačka o kojoj je sa ponosom govorio, prosto vas je tjerala da se upitate: kako sve to zajedno?  To je jedino mogao i imao on i nesebično dijelio s drugima.

Posebno mi je bilo zanimljiva njegova priča o pjesmi, igri i ljubavi prema konjima.

Mnoge svadbe, veselja, vašari pamtili su se po njegovoj igri i osmijehu koji nije skidao sa lica. Ostalo je i njegovo kolo kao uspomena na jedno vrijeme kojeg je obilježio na pošten način. Kako se u tom ponositom gorštaku krilo toliko ljepote, radosti i igre valjda samo Bog zna.

Volio je konje, pripremao ih za takmičenja sa kojih se mnogo puta vraćao kao pobjednik. Sa ponosom i ljubavlju pričao je o tome. U očima bi mu zaiskrila suza. Ima ko da nastavi tradiciju – govorio je i pokazivao na svoje unuke.

Stara izreka kaže: da je čovjek bogat onoliko koliko ima prijatelja. Ako je to tačno, a ja sam siguran da jeste, onda je Babo Agović bio jedan od najpoznatijih ljudi koje sam poznavao.

Znam da sada  jezdi na svom vrancu  u nekim drugim dimenzijama i prostorima dijelići i tamo ono čega je imao u izobilju ljubav, iskrenost, poštenje, radost, prijatejstvo i toplinu tako svojstvenu velikim i dobrim ljudima, a Babo je bio upravo to. Ponosan sam što sam bio njegov prijatelj.

Kada nas počnu prekrivati neminovnosti i zaborav, siguran sam da će Babo Agović ostati svetionik i simbol mukotrpnog i časnog vremena i primjer kako se ponosito i dostojanstveno može ići kroz život.

Milorad Mićo Miranović

STANDARD: EKSKLUZIVNI SNIMAK IZ SRPSKE POLICIJE – Kako su agenti isleđivali Rastodera: Priča ti je go` k….

Radio Petnjica
-
0
STANDARD: EKSKLUZIVNI SNIMAK IZ SRPSKE POLICIJE – Kako su agenti isleđivali Rastodera: Priča ti je go` k….

Punih sedam sedmica srbijanske vlasti oglušile su se o upite i urgencije crnogorske Uprave policije i Tužilaštva o torturi, koju je 30. maja u službenim prostorijama kraljevačke policije doživio urednik portala Standard Samir Rastoder. Ipak, kako svaka istina prije ili kasnije izađe na vidjelo, na adresu portala nedavno je stigao ekskluzivni snimak višesatnog isljeđivanja Rastodera od strane, kako se pretpostavlja, četvorice pripadnika Bezbjednosno informativne agencije (BIA).

Ko je i na koji način napravio snimak i kojim komunikacionim kanalom je „izašao“ iz prostorija službi bezbjednosti Srbije, uredništvu portala Standard nije poznato, ali je njegova autentičnost nesporna za urednika Rastodera, koji je u momentu nezakonitog hapšenja bio na novinarskom zadatku.

Uredništvo Standarda je odlučilo da objavi pojedine segmente višesatnog snimka, kako bi javnost imala priliku da čuje kako su srbijanski bezbjednjaci isljeđivali  Rastodera nepunih šest sati, a o čemu ćute svi nadležni organi ove susjedne države.

Poslušajte segmente snimka:

https://www.youtube.com/watch?time_continue=20&v=GZvqiRNt2N8

 

Podsjećamo, Rastoder je uhapšen 30. maja nedaleko od Kraljeva i tako je zaustavljen u obavljanju novinarskog zadatka, spriječivši ga do dođe do dogovorene lokacije i susretne se sa Sinđelićem, koji je namjeravao da govori o torturi i ucijenama, kojima je bio izložen u posljednje vrijeme. Tom prilikom inspektori su ga četiri puta pretresali i skidali čak do gole kože. Oduzet mu je bio i mobilni telefon, koji je cijelo vrijeme njegovog nezakonitog zadržavanja bio u rukama agenata, koji su ga, kako je pokazao i kasniji pregled telefona, detaljno izlistali.

Urednik Standarda pušten nakon što je njegov nestanak prijavljen crnogorskoj policiji, koja je odah uputila upit kolegama iz Srbije. Odgovor nijesu dobili sve do danas, ali je Rastoder odmah potom ekspresno pušten iz prostorija Kraljevačke policije. Šta se toga dana zbivalo sa urednikom Standarda, možete detaljno pročitati OVDJE.

Uprkos pokušajima spinovanja od strane srpskih službi bezbjednosti posredstvom njihovih medijskih satelita u Crnoj Gori da se Rastoderova isključiva namjera da odgovorno i profesionalno pristupi novinarskom zadatku, kao što bi to učinio i svaki drugi kolega koji drži do etike, ova spin mašinerija je pokušala da pretvori u agentske konstrukcije i tako umanji značaj torture nad Rastoderom i minimalizuje seriju nezakonih postupaka srpskih službi.

Ipak, kako u postupanju Rastodera nije bilo ništa skriveno, tako je i povod njegovog odlaska u Srbiju bio dokumentovan i potkrijepljen prethodnim telefonskim razgovorom sa Sinđelićem, koji je na internetu našao kontakt redakcije i pozvao na službeni broj.

Uredništvo Standarda

http://www.radiopetnjica.me/2019/05/31/novinara-rastodera-isledjivali-agenti-bia-e-i-skidali-do-gole-koze/

TRIBINA “UMJETNOST GRAĐENJA” VEČERAS U CENTRU ZA KULTURU

Radio Petnjica
-
0
TRIBINA “UMJETNOST GRAĐENJA” VEČERAS U CENTRU ZA KULTURU

U organizaciji NVO Centar za kulturu Bihor, večeras će se u sali Centra za kulturu održati edukativna tribina pod nazivom: Umjetnost građenja.

Tribina se organizuje u okviru XII festivala Zavičajne staze a gosti tribine su prof.dr Rifat Alihodžić, dobitnik međunarodne Građevinske nagrade CEMEX 2018, vanredni profesor Arhitektonskog fakulteta u Podgorici kao i Mirsad Rastoder.

http://zavicajnestaze.me/

Tribina je zakazana za 20 časova.

DENIS BOŽOVIĆ

FENOMEN: U CRNOJ GORI SMIJETE BITI SVE, SAMO NE CRNOGORAC

Radio Petnjica
-
4
FENOMEN: U CRNOJ GORI SMIJETE BITI SVE, SAMO NE CRNOGORAC

Crnogorsko-njemačko udruženje “MonteKöln” u svomautorskom tekstu ukazuju na  anomaliju u Crnoj Gori u vezi sa slobodom i pravom čovjeka da bude ono što jeste i želi, te upornih pokušaja grupe ljudi da omalovaže sve što predstavlja Crnu Goru.   Tekst objavljujemo integralno.

Za Crnu Goru neki kažu da je demokratska država, neki građanska, neki srpska, bosanska, ali da, prema nikako nije crnogorska.
U Crnoj Gori je dozvoljeno sve, savremeno društvo, moderna shvatanja, svjetski trendovi, sve je na savršenom nivou, samo pravo glasa ravno nuli, a kada je o izjašnjavanju pojedinca riječ.
Bez ikakvog problema se možete izjasniti kao Srbin, kao Bosanac, kao Hrvat, Albanac, ali kao Crnogorac, još ako ste pri tome islamske vjeroispovijesti, e to neće da može, to se mora prokomentarisati!!!

Valjda se zna da nijesu Crnogorci stvorili Crnu Goru već je ona stvorila njih?! Tek posle su se nadograđivali. Crna Gora je vremenom u svoja njedra primala nove ljude ne dirajući im ni u vjeru ni u obicaje, jer to je lična stvar svakog pojedinca i ne bi trebalo biti političko pitanje. Što, složićete se, kod nas i nije slučaj.Tražila je samo i jedno, a to je odanost. Za nju su svi oni njeni, Crnogorci. Fakat je da ne razumiju svi jednako taj pojam. Za neke su Crnogorci samo pravoslavci (to su oni sto misle da im je đed ostavio tapiju na crnogorstvo), za neke su to zapravo Srbi, neki bi se zakleli da nijesu no Hrvati itd. Sad što neki to neće, ne mijenja činjenicu da Crna Gora može bit građanska samo ako njeni nastavatelji nose njeno ime – Crnogorci, kako je oduvijek bilo. Niko nikome ne brani da se osjeća kako se osjeća, da njeguje svoju tradiciju, ali ne može na osnovu toga tražiti privilegije.

Musliman crnogorac, ni pod razno!
Često se pitamo šta im je, čemu toliko nepoštovanje Crne Gore kao zemlje, rodne grude, ne misleći u tom slučaju na političke i razne slične družine, na zemlju konkretno, šta je zemlja skrivila. Politika je promjenljiva, ali zemlja u kojoj je neko rođen nije, šta tu ljudima nije jasno?!

Jednom prilikom smo slušali izlaganje jednog velikog pripadnika jedne grupacije, da'l iz nerazumijevanja ili možda nije napamet naučio što treba kazati, da Amerikanac ne može biti Mađar, već Amerikanac, tako veli i mi, ne možemo biti Crnogorci, već smo Bosanci. Slušajući se moglo zaključiti jedno, da je sam sebe demantovao, na nama je samo da se složimo s njim, sam je sve rekao…!

Zaboli, zaista ponekad! Kada vam neko ničim izazvan kaže, to kako se ti osjećaš je pogrešno, ja ću te naučiti, ti Crnogorac Musliman ne možeš biti, to što si ti tu rođen, a koga to zanima jadan ne bio, od sad ćeš biti, – pa ti navede ono što je njemu neznavenom nametnuto..Igrom slučaja znamo i mišljenje Bosanaca na ovu pojavu, oni to sarkastično dočekuju, nije velika razlika ni sa ovim drugima, što k Beogradu vuku, ali oni nijesu svjesni da će ih ti ljudi gledati drugačije, samim tim što vide da ni svoje ne poštuju, kako bi njihovo?!

Međutim, široko je polje, samo da se nauči poštovati i drugačije mišljenje, drugačije izjašnjavanje, samo da nas pušte da se osjećamo kako mi želimo, da nam ne skaču za oči što “c” spomenemo, a o Crnogorac da i ne pominjemo. Mi pojedini ne možemo da se šaltamo po potrebi nekog tamo centra, za nas nema naređenja, dozvolite nam da budemo ono što smo bili i prije, ono što su bili naši preci.

Ne očekujemo da svi moraju dijeliti naše mišljenje, ali po našem mišljenju izjasniti se kao Musliman Crnogorac nije ništa novo, novo je sve ovo ostalo što sad imamo u ponudi, nema u ovoj priči mjesta trendovima, to je tako kako je i neće se promijeniti, ako eto stavite drugu neku kapu. Ali poštovanje s naše strane će uvijek biti prisutno, bez obzira dijelimo li mišljenje sa nekim ili ne.
Mi poštujemo sve, svako ima pravo da se osjeća kako želi, da se izjašnjava po svojem nahođenju, jedino što mi želimo je da se ne zloupotrebljava svaka naša izgovorena  ili napisana riječ, a kada je u pitanju imenica Crnogorac. Ako već svi traže da budu poštovani, onda po automatizmu trebaju i oni poštovati druge.
Toliko malo nas ima, pa kad se još izdijelimo, neprijatelj se čini mi se samo naslađuje, nije mu ni za zamjeriti, toga trebamo biti svjesni. Mjesto da se svi složimo, čuvamo i tako ujedinjeni krenemo k Evropi, mi kud ko…
Demagogije nikad više, pameti sve manje…! Vječna je Crna Gora!

Crnogorsko njemačko udruženje MonteKöln

IZAŠAO 30. JUBILARNI BROJ REVIJE BIHOR

Radio Petnjica
-
1
IZAŠAO 30. JUBILARNI BROJ REVIJE BIHOR

Nedavno je iz štamparije Merkator u Bijelom Polju, a u izdanju ZK „Bihor“ iz Luksemburga izašao 30. jubilarni broj revije Bihor.

I ovaj broj na 68. str odštampan je u tiražu od 1 000 primjeraka. Za ovo glasilo već godinama vlada posebno interesovanje širom svijeta. Revija donosi širok spektar zanimljivih tekstova kako iz Luksemburga i drugih zemalja u Evropi tako i iz Crne Gore.

Pored Hronike udruženja koja je konnstantno vrlo sadržajna, ovaj broj revije donosi i tekst o Proslavi dana nezavisnosti Crne Gore u Luksemburgu, a glavni i odgovorni urednik Faiz Softić u svom uvodnom tekstu piše o ZK Bihor kao kući dobrih ljudi u koju se rado ulazi, te naglašava kako se kroz ovu reviju afirmisao i taj čuddesni kraj – Bihor, i da se cijelome svijetu pokazalo da Bihor nije niti bolji, niti gori od drugih mjesta na Balkanu. Tekst završava rečenicom: Zbogom kompleksu!

Dr. Šemsudin Adrović donosi intervju sa predsjednikom opštine Petnjica Samirom Agovićem, čovjekom koji je na najboljem putu da preporodi mladu opštinu Petnjica.
U reviji se govori o promociji 29. broja u Švajcarskoj, te o promociji knjige priča Faiza Softića Mutna voda i revije Bihor gdje su promoteri bili Dejan Vuković, pisac i konzul Crne Gore u Njemačkoj, književnik Dino Burdžović, publicista Almir Mehonjić kao i sam autor knjige priča Mutn voda.

Kao i u svakom broju tako i u ovom revija donosi portret jednog od zaslužnih članova ZK Bihor, ovaj put riječ je o Raifu Adroviću, temeljnom stubu ovog udruženja.
Sait Šabotić, magistar istorijskih nauka iz Nikšića piše o Aćifu ef. Skenderoviću, čovjeku koji je čvrdto vjerovao u Sudnji dan.

Esko Muratović mr. Filozofije iz Nikšića i u ovom broju piše o zanimljivim leksemima jezika bihorskog kraja, a Jusuf Babačić donosi opširan tekst o muzeju generala Patona u luksemburškom gradu Etelbriku, generala koji je sa svojim jedinicama protjerao fašiste iz Luksemburga.

Ruždija Kočan u tekstu Hamo – Snovi, legenda i stvarnost govori o neimaru Hamu Koraću koji je na visokoj stijeni iznad Petnjičkog sela Johovice podigao kulu i cijeli kompleks pratećih objekata.  Nažalost, ne dočekavši da vidi svečano ruho svoje građevine – Hamo je nastradao negdje na drumovima Poljske, gdje je često odlazio i gfje živi dio njegove mnogobrojne porodice.

Dr Salija Adrović donosi tekst o KUD „Bihor“ iz Petnjice, a književnik Faruk Šehić iz BiH piše o biznismenima genocida. U rubrici Drugi o Bosni Stefan Simić donosi tekst: Bosna je svet!

Božidar Proročić sa Cetinja potpisuje tekst „Muslimani i Islam na raskršću Evrope“.
U tekstu Ramazan – najdraži gost u svakoj muslimanskoj kući, Džemal Dacić, profesor na podgoričkoj medresi „Mehmed Fatih“ piše o značaju posta i uticaja posta na čovjekovo zdravlje.
U ovom broju revije može se pročitati i tekst o međunarodnom festivalu kulture u Luksemburgu na kojem svake godine zapaženo mjesto zauzima i ZK Bihor iz Luksemburga, a tu je i tekst o posjeti Luksemburgu najboljih đaka završnog razreda bihorskih škola kao i škole sela Polica, te medicinskog tehničara Nataše Đukić koja je skoro svoj cijeli radni vijek provela pomažići bolesnima u bihorskim selima. I ova posjeta bila je u aražmanu ZK Bihor.

U reviji se također može pročitati tekst o bratimljenju opštine Petnjica u Crnoj Gori sa opštinom Rumelonž (Rumelange) iz Luksemburga, ključna zasluga ovome činu pripada ZK Bihor, i doseljenicima iz Bihora i Crne Gore koji žive u ovoj opštini.
Revija Bihor donosi i tekst o Prvomajskim susretima dijaspore, festivalu koji već deceniju organizuje ZK Bihor, te posebno naglašava kako je ove godine iza ove manifesttacije, svojim sponzorstvom,  stalo preko sto preduzeća čiji vlasnici dolaze mahom sa područja Bihora, ali ih ima i iz drugih krajeva Crne Gore, Sandžaka i cijelog Balkana.
Revija objavljuje i tekst Jelene Kontić o mladom crnogorskom reditelju iz Nikšića, porijeklom iz Bihora, Seadu Šabotiću.

Raif Adrović donosi tekst o knjizi priča Ferida Muratovića „Čovjek u vodi“  koja je nedavno izažla iz štampe u izdanju Literarnog kluba „Husein Bašić“ iz Luksemburga.
Božidar Proročić, također piše o časopisu za kulturu, umjetnost i društvena pitanja Kazivar čiji je urednik Mirsad Rastoder, poznati novinar i publicista iz Podgorice, a Safet Hadžibulić, dopisnik revije Bihor iz Frankfurta piše o Frankfurtskoj grupi Monte Art i naglašava kako je ova grupa  nedavno ugostila poznatog kantautora iz Dubrovnika Ibricu Jusića, a onda i glumicu Hasiju Borić iz Sarajeva.
Ovaj broj revije Bihor piše i o mladoj Lei Vratnica iz kraljevine Belgije koja je, prošle godine na muzičkom festivalu „Dijaspora pjeva svojoj Crnoj Gori“ osvojila prvo mjesto.

                      Prva promocija 30. broja 

Prva promocija ovoga glasila organizovana je 15. jula u prostorijama ZK Bihor u luksemburškom gradu Rumelanžu. O novom broju revije govorili su glavni i odgovorni urednik Faiz Softić, kao i predsjednik UO ZK Bihor Esko Halilović. Bila je to prilika da se i dobar dio prisutnih članova ovog udruženja kao i gostiju osvrnu na značaj revije i njenom putu kroz vrijeme dugo deset punih godina. Svi su s eložili u jednom: revija Bihor je poslužila svsi i izrasla u prepoznatljivo printano glasilo u cijeloj dijaspori, kao i u Crnoj Gori.
Sljedeća promocija očekuje se na Festivalu „Bihorsko kulturno ljeto“ 4. avgusta ove godine.
Važno je napomenuti da je tiraž ovoga broja od hiljadu primjeraka rasprodan samo dva dana po izlasku iz štampe. To je činjenica koja puše pod krila reviji i već se vrše pripreme za sljedeći 31. broj.
U ZK Bihor iz Luksemburga i redakciji revije Bihor, već odavno se odomaćio slogan „IDEMO DALJE!“

 Redakcija Revije Bihor

 

SANACIJA I UREĐENJE PUTEVA U MZ VRŠEVO-AZANE

Radio Petnjica
-
0
SANACIJA I UREĐENJE PUTEVA U MZ VRŠEVO-AZANE

Radnici komunalnog preduzeća Petnjica već nekoliko dana rade na sanaciji i uređenju puteva na područuju MZ Vrševo-Azane. Izvode se zemljani radovi, nasipanje oštećenih djelova puteva koji su pretrpjeli dodatna oštećenja od obilnih padavina prije 15 dana. Najviše je bio oštećen putni pravac Zabrnjica – Zverotići koji saniran. Izvršena je i popravka putnih pravaca prema katunima Ciglen i Vrševska brda. Pored zemljanih radova, radnici komunalnog su i vršili čišćenje-sječu izraslih grana duž lokalnih puteva kao i na putu Zabrnjica – Zverotići.

U toku je nabavka betonskih cijevi za propuste koji će biti ugrađeni na potrebnim  mjestima što će doprinijetu očuvanju puteva jer će se atmosferske vode sprovesti i neće odnositi putnu površinu.

“Želimo da se zahvalimo lokalnoj samopuravi koja uvijek razumije naše opravdane zahtjeve i angađuje izvođača radova da se rješavaju problemi koji se jave na podrucju naše MZ i opštine uopšte. Takođe se zahvaljujemo radnicima komunalnog preduzeća na uloženom trudu u uslovima rada”, saopštili su za portal radija iz MZ “Vrsevo-Azane”.

DENIS BOŽOVIĆ

SEVDAH JE NAŠA PROŠLOST I BUDUĆNOST

Radio Petnjica
-
0
SEVDAH JE NAŠA PROŠLOST I BUDUĆNOST

Povodom otvaranja Festivala  “Zavičajne staze “, u okviru bogatog programa Bihorskog kulturnog ljeta, nevladina organizacija Centar za seoski razvoj, uz projektnu podršku Opštine Petnjica, priredila je program VEČE SEVDAHA, POEZIJE i BIHORSKOG PLAMENA, 12 jula 2019. godine u Petnjici.

Enver Rastoder

U  programu su nastupili  pjesnici, recitatori i muzičari,a što je najvažnije prijatelji Petnjice i Bihoraca. Orkestar TASLIDŽA iz Pljevalja u sastavu Emir Prekić, Tamir Talović, Zdravko Jestrović i Alen Džakić, za ovo veče pripremio je poseban program sevdaha koji su iz duše pjevali poznati solisti Anastasija Voinović, Esad Memić i Nedžib Delić.

Na samom početku programa, Mirza Luboder izgovorio je poetski kolaž ,,Srebrenička duša ” kao uvod za molitvu i minutu ćutanja za nevine  žrtve genocida u Srebrenici, a  Inera Latić recitovala je stihove posvećene čovjeku.

Ponukan sjećanjem, istaknuti pjesnik sa Cetinja, Sreten Vujović, svoje obraćanje započeo je pjesmom  koju je devedesetih napisao kao vapaj protiv zločina, a  potom i poeziju koja može biti inspiracija za sevdalinku. U istom tonu svoje stihove govorili su Braho Adrović , Amina Kuč i Božidar Proročić.

Na inicijativu Vujovića  učesnici su, Memorijalnoj biblioteci ,,Kadrija Adrović” poklonili primjerke svojih knjiga kao i knjige cetinjske poetese Slavke Daković,  sa željom da Petnjica uskoro dobije zgradu za Etno muzej i gradsku biblioteku.

 Brojnu publiku i  goste, u ime  NVO Centar za seoski razvoj, Petnjica, pozdravio je Enver Rastoder, jedan od istaknutih aktivista koji je predvodio brojne akcije od zanačaja za otkrivanje prirodnih i drugih vrijednosti zavičaja i tradicije Bihora. On je inicijator i akter uređenja preko 60 kilometrara   planinarskih staza, afirmacije domaće radinosti i mnogo toga što sada i drugi prepoznaju kao posebnu vrijednost u petnjičkom kraju. Rastoder  se zahvalio svima što su prisustvom i učešćem potvrdili da sevdah okuplja i zbližava ljude.

Sevdah je ljubav, čežnja,pusta želja,a mi  odavno čeznemo i među drugima tražimo svoje mjesto bez dovoljno saznanja o onome što imamo. I što iz svoje bašče, tradicije možemo da poklonimo prijateljima , kao znak, kao povod za dijalog , prepoznavanje i razumijevanje, kazao je Rastoder.

Naše nane, majke  i setre tkale su ćilime, žnjele žitna polja i spremale  pogaču sa začinima sevadha, strepnje ali ponosa.

Sevdah je naša prošlost i  budućnost, orijentir za ostvarenje života u punom sjaju i o ono najbolje u njemu, ljubav. Sevdalinka nas uči da volimo druge ali i sebe i svoje. Zbog toga je ovo Veče sevdaha i poezije. Da u starijima probudimo emocije a mlade ohrabrimo da ostvaruju svoje   snove. Da uče, uživaju i nesebično  čuvaju svoju kulturu,jezik, običaje i tradiciju. A dio naše tradicije su i Bihorske lile. Plamen ljeta u punom sjaju, da na njiva rodi žito u baščama  rastu plodovi povrća a mladost nađe sebe u igri i sevdisanju. Svako selo u Bihoru ima svoje brdo na kome su, od davnina  lile obasjavanjem oznacavale neformalna takmičenja i radost druženja u prirodi. Čak i svoje majke i nane, od milja smo  oslovljavali sa  Lile! Lile moja, majčice draga. Bihorske lile su  dio viševjekovne tradicije, kao što je recimo sabor na Lađevcu,Aliđun, gudžanje…

U to ime, VEČE SEVDAHA, POEZIJE i BIHORSKOG PLAMENA, obasjano je  iskrama  lila, prirodnih baklji, jer “Bihorske lile”, su od davnina karakteristična igra na  ovom području, kao simbol ljetnje svjetlosti , bogatstva , cvjetanja, plodnosti i zabave mladih – ljubavi. Svako selo u Bihoru ima svoje brdo na kojem su paljene lile i pravljena igra oko te vatre, po uzoru na svice ta draga svijetleća bića  kojima se radujemo baš u julu. Moguće da lile vuku korijene iz paganstva ali su nesporno jedistveno naše i  glupost je pripisivati ih drugima a veliki grijeh stavljati lile u kontekst zločina ako se zna da nema nijedne hićaje – priče da su se Bihorčad , zbog lila posvađala sa nekim ili međusobno. U novije vrijeme one su znak rasplamasavanja kulture i pozitivne energije   a nikako negativizma kojim se   neki  služe.

Zahvaljujemo  se Lokalnoj upravi koja je podržala ovaj projekat kao i ostale programe u okviru XII Zavičajnih staza i VI Bihorskog kulturnog ljeta.

  Centar za seoski razvoj, Petnjica     

POGINUO MEHMED BABO AGOVIĆ

Radio Petnjica
-
1
POGINUO MEHMED BABO AGOVIĆ

Sedamdesetosmogodišnii Mehmed Babo Agović, iz Krušcice, danas je tragično izgubio żivot radeći sa traktorom na svojoj njivi u svom selu.

“Bila je velika rosa i klizavo, pa je traktor skliznuo i prevrnuo se. Nije još jasno da li je uzrok nesreće i srčani udar ili samo prevrtanje zbog klizavog terena”, rekao je radiju jedan od mještana sela Kruščica.

1...510511512...933Stranica 511 of 933