Iskazujemo zainteresovanost da sa Vladom Crne Gore, svim institucijama države Crne Gore, političkim subjektima u Crnoj Gori uspostavimo komunikaciju i partnerski odnos, kako u vezi ovog pitanja tako i u vezi dalje saradnje. Naše namjere su transparentne i nekontaminirane bilo kojom isključivošću, ideološkom ili političkom ili različitostima bilo koje prirode. Mi u dijaspori gajimo politički pluralizam kao posebnu vrijednost i ne podliježemo parcijalnim interesima političkih subjekata ili interesnih grupa.
Istorijski gledano u širem kontekstu, pravo glasa bilo je ograničavano na više načina: otvoreno i prikriveno. Prikriveno onemogućavanje prava glasa nije isključivo uzrokovano namjerom onih koji su na poziciji da donose zakone, već umije često da bude posljedica nespretnih i loših zakonskih rješenja, što se, vrlo vjerovatno, sada pokušava uvesti u Crnoj Gori
Zašto se umjesto diskriminatorskog pristupa prema dijaspori koja ima privremeni boravak u inostranstvu i kojoj se ukida pravo glasanja, ne bi mogao uzeti primjer francuskog modela koji ima rezervisana mjesta u oba doma svog predstavničkog tijela za Francuze koji žive izvan matice. Isti je slučaj i u Italiji, Hrvatskoj i brojnim drugim zemljama s kojima se Crna Gora može i treba porediti.
Zabrinjavaju nas izjave, koje u zadnjih nekoliko godina iznose predstavnici opozicije i pozicije, različitih partija i ideologija u Crnoj Gori, koji građane Crne Gore na privremenom radu u Luxemburgu etiketiraju kao instrument pojedinih političkih subjekata u Crnoj Gori. Ponavljamo, da mi nismo instrument, niti se nama može manipulisati, a nećemo dozvoliti da nas bilo koja politička organizacija ili pojedinac uvuku u jeftine političke manipulacije i blato prizemnog političkog potkusurivanja. Bili smo i bićemo otvoreni za saradnju sa svima koji imaju viziju boljeg života za sve građane u Crnoj Gori, a ostaćemo siguran oslonac za sve one koji su u stanju potrebe i neophodna im je humanitarna pomoć.
Za razliku od Crne Gore koja, iako u slobodnom demografskom padu, sada glasno propagira malograđanski odnos prema dijaspori zaboravljajući da su među iseljenim crnogorskim građanima u potrazi za boljim životom otišli i oni najsposobniji, Irska koja se ubraja u najmoćnije male države, ne samo da zna kako vratiti iseljenike nego čini sve da dijasporu institucionalno veže s maticom i stavi je u puni pogon nacioalnog prosperiteta i kulturnog identiteta u zemlji i inostranstvu.
Dok irska vlada pomaže svojim iseljenicima da ostvaruju sva građanska prava u vlastitoj državi, da odlazak i povratak u državu ne predstavlja administrativni košmar, svjesna da im je dijaspora kapital, čime je stavila dijasporu u vrh prioriteta vanjske politike, kontinuirano radeći na novim politikama funkcionlanog angažmana vlastite dijaspore, Crna Gora ne čini gotovo ništa u tom smjeru, čak najavljuje svojevrstan “obračun” s dijasporom ili jako malo. Crnoj Gori, bogatoj i naprednoj zemlji koja ne stari, punoj mladih i obrazovanih ljudi, nazadna i nekorisna dijaspora ne treba!? Vlada Crne Gore želi da se oslobodi od investitora koji svake godine ulože oko 500 miliona eura vlastitog novca u Crnu Goru? Politika koju vodi nova vlada CG je primjer kako nikada ne bismo trebali postupati s dijasporom ako želimo da dijaspora bude motor razvoja i kakvnog-takvog socijalnog mira u Crnoj Gori, posebno opstanka dobrog dijela populacije i čitavih zajednica i gradova, na sjeveru Crne Gore.
Pod izgovorom uređivanja registara boravišta i prebivališta perfidno se pokreće postupak trajne eliminacije dobrog dijela državljana, građana Crne Gore koji su iz različitih razloga morali napustiti Crnu Goru i nalaze se na privremenom radu u inostranstvu. Najavljenim izmjenama Zakona o registrima prebivališta i boravišta će biti uređena “istraga” onih koji su zbog represije ranijih sistema, zbog porodičnih, profesionalnih ili jednostavno egzistenijalnih razloga morali ostaviti vlastito ognjište i krenuti “trbuhom za kruhom”, privremeno napustiti svoju rodnu domovinu, proći golgotu snalaženja u tuđoj zemlji kao stranac, došljak ili migrant, a onda zarađivati i boriti se ne samo za sebe, već i za ostale članove porodice koji žive u Crnoj Gori i koji od dijaspore djelimično ili u potpunosti zavise u ekonomskom i svakom drugom smislu.
U predloženom nacrtu Zakona navedno je ko će sve biti predmet ove “istrage”, a ni jednom rečenicom ne daju se predlozi za poboljšanje položaja naše dijaspore, stvaranje uslova za aktivniju ekonomsku i društvenu ulogu u društvu, te povratak dijaspore, kada i ako se za to odluče. Podsjećamo, Ustav je jasno propisao da je Crna Gora, država svih njenih građana i država socijalne pravde. Da li redukcija građanskih prava koju predloženi Zakon najavljuje u startu predstavlja kršenje ustavnih odredbi, što će za posljedicu imati produkciju i promociju socijalne nepravde?
S pravom izražavamo bojazan da će posljedice ovih izmjena zakona o boravištu biti gubitak, ne samo ustavom garnatovanog biračkog prava, već će proizvesti i niz drugih negativnih posljedica, kao što su mnogostruka uvećanja poreza na nepokretnosti, žalbe i tužbe kojima će i građani i država biti preopterećeni, gubitak prava na posjedovanje pokretne imovine, registracije vozila, te gubitaka brojnih drugih prava. Usvajanjem ovog zakona, desile bi se brojne diskriminatorne radnje, što će napraviti neprocjenjivu pravnu, političku, ekonomsku i socijalnu štetu. Da ne govorimo o imidžu Crne Gore u instranstvu, zbog odnosa prema dijaspori koju dominantno čine pripadnici manjinskih naroda.
Opravdanost i održivost ovih rješenja u pravnim normama teško je naći, dok su sumnje u ciljanu diskriminaciju i revanšizam ogromne, čime se otvara novi društveni raskol između domicilnog stanovništva i dijaspore, pri čemu će njihove porodice biti najveće žrtve izmišljenog sukoba interesa. Ovaj pokušaj rastakanja društvenog kapitala naprosto mora biti osujećen. A vlast u Crnoj Gori mora da kreira afirmativne politike za svoje građane, ukoliko želi da ostvari progresivnu evropsku budućnost.
Potpisnici pisma su Zavičajni klub Bihor i Lëtzebuerg – Crna Gora.
