Safet Duraković, živio je u Trpezima, osnovnu školu završio je takođe u Trpezima a Srednju školu u Petnjici. Nakon toga, 1998. godine odlazi iz svog rodnog zavičaja da bi potražio bolji život u Luksemburgu.
Safet ističe njegov odlazak bio uslovljen isključivo ekonomskim razlozima, te činjenici da sa 21 godinu života nije mogaoda nađe posao.
“Tih godina bio je trend odlazaka. Htio sam u Švedsku, ali sam ostao u Luksemburgu na riječ moje tetke, koja je insistirala da ostanem i tu zasnujemm život.
U Luksemburgu sam lakše uzeo pasoš nego u Crnoj Gori kao i dokumenta za moju djecu. Djeca su mi rođena u Luksemburg i želio sam da imaju i crnogorska dokumenta.
Po rođenju drugog djeteta, nakon zahtjeva prema državi Luksemeburg, dobio sam Luksemburški pasoš, kao i moja djeca.
Moja veza sa zavičajem, odnosno sa državom Crnom Gorom je na neki način prekinuta kada je u pitanju dokumentacija a sve zbog zakonskih okvira u Crnoj Gori.
Obizirom da je moja supruga takođe strani državljanin, veoma mi je bila komplikovana procedura za dobijanje crnogorskih dokumenata za svoju djecu“, kaže Safet Duraković.
On dodaje da poštuje zakonske okvire države i uredno kao strani državljanin u Crnoj Gori, svake godine prijavljuje boravak.
“Od kad je prijvaljivanje premješteno u Petnjicu, nikada nijesam našao službeno lice u svojoj kancelariji, nego bi mi kazali, odsutan je. Uzeli bi mi pasoš, fotokopirali i kazali mi da će ga dostaviti. Napominjem, da sam decidno pratio radno vrijeme i da sam u toku radnog vremena odlazio da prijavim svoj boravak“, ističe Safet Duraković.
„Ovoga puta, dočekao me je isti scenario prilikom prijavljivanja boravka i ponovo su mi na kraju kopirali luksemburški pasoš. Odlazio sam tri dana uzastupno sa mojim ocem da provjerimo da li su nas prijavili, na šalteru su i dalje bile fotokopije pasoša moje porodice.
Shvatio sam da moja zakonska obaveza prijavljivanja nije obavljena od strane nadležnih u Petnjici i odlučio sam da zatražim povraćaj fotokopija pasoša. Želio sam da se prijavim u nekoj drugoj ustanovi u Beranama. U ovom trenutku, ja u Crnoj Gori boravim ilegalno nemarnošču Turističke organizacije u Petnjici, a i preduzeću sve zakonske mjere da uredno platim kazne i da više nikada neću prijaviti boravak u Petnjici Turističkoj organizaciji ukoliko to bude moguće na drugom mjestu.
Na kraju, prenosim lični stav i u razgovoru sa drugim građanima, shvatio sam da nisam jedini i odlučio sam se upravo zato što svake godine nailazim na isti primjer neodgovornosti i neozbiljnosti određenih opštinskih institucija u Petnjici. Vjerovao sam kada smo povratili status Opštine da će nam službenici izaći u susret više nego je to potrebno a kod nas je obrdnuto i mi moramo da ih tražimo van radnog mjesta“, zaključio je Safet Duraković.
ENKO KORAĆ
