U SUBOTU I PETNJICA OBILJEŽAVA “SAT ZA PLANETU”

0

Opština Petnjica će obilježiti Sat za Planetu u subotu 27.marta gašenjem rasvjete u centru kao i svjetala na zgradi opštine, zgradi Centra za kulturu i zgradi Komunalnog preduzeća, u terminu od 20:30 – 21.30.

Sat za Planetu je kampanja koju u Crnoj Gori organizuje NVO Green Home, a kojoj se priključuju pojedinci, organizacije, institucije i kompanije sa ciljem da pošalju snažnu poruku da svako ima odgovornost prema životnoj sredini, kao i da je moguće promijeniti svakodnevne navike za dobrobit planete i svi nas.

Ovim putem pozivamo građane da se priključe akciji gašenjem svjetala u njihovim domaćinstvima u navedenom terminu.

Akcija Sat za Planetu nastala je 2007. godine u Sidneju kada je 2,2 miliona ljudi i više od 2000 poslovnih subjekata ugasilo svjetla u svojim domovima i preduzećima kako bi dali svoj glas protiv klimatskih promjena.

SAVJET CENTRA ZA KULTURU IZABRAO DIREKTORA: SINANU TIGANJU JOŠ JEDAN MANDAT

0

Juče je održana sjednica Savjeta JU Centar za kulturu u Petnjici na kojoj je izabran direktor ove javne ustanove.

 

U naredne četri godine, funkciju direktora će obavljati dosadašnji direktor Sinan Tiganj. Savjet je vrednovao dosadašnji učinak Sinana Tiganja kao veoma uzornog i prepoznatljivog poslenika kulture.

Ova ustanova je, kojom je rukovodio u prethodne četri godine, okupila veliki broj ljubitelja kulture. Posebno se izdvojila kroz realizovane programe orjentacija ove ustanove i direktora Tiganja da Petnjica bude mjesto gdje su svi ljudi, bez obzira na pripadnosti po bilo kom osnovu, bili u prilici da svoje kulturološke programe da predstave petnjičkoj publici ali i široj javnosti. Poznata imena iz svijeta klnjiževnosti, likovne umjetnosti, muzike su bile u prilici da svoje stvaralštvo predstave petnjičkoj publici zahvaljujući opredeljenju i koncepciji novog/starog direktora Sinana Tiganja.

DENIS BOŽOVIĆ

OTVARA SE STANICA ZA HITNU POMOĆ U PETNJICI

0

Kako je nedavno i najvljeno iz Opštine, Zavod za hitnu medicinsku pomoć je odlučio da otvori podstanicu u Petnjici.

 

Samir Agović

„Naši grašani su odavno čekali da dobiju i ovaj vid zdravstvene zaštite kojeg do sada nijesu imali. Pored nadležnih državnih organa, želim da istaknem da je lokalna uprava kao i brojni donatori, dali su veliki doprinos za obezbjeđivanje neophodnih medicinskih aparata i opreme za potrebe ove podstanice.

Mi smo takođe, pored pomenute nabavke, učestvovali i u finansiranju adaptiranja prostora i prilagođavanju objekta zdravstene stanice u Petnjici potrebama ove službe. Kako je raspisan oglas za radna mjesta očekivati je da će se nakon tog postupka vrlo brzo otvoriti podstanica“, istakao je predsjednik opštine, Samir Agović.

DENIS BOŽOVIĆ

Počela vakcinacija u Zdravstvenoj stanici Petnjica

0

Nakon vakcinacije zdravstvenih radnika, u skladu sa smernicama Instituta za javno zdravlje Crne Gore, u Zdravstvenoj stanici Petnjica u toku je vakcinacija građana, koja će se vršiti po prioritetima.

Imunizacija se sprovodi kod osoba starijih od 70 godina vakcinom Sinopharm.

U Zdravstvenoj stanici Petnjica preko 20 osoba zakazalo je termin u prvim danima vakcinacije.

Za vakcinaciju protiv COVID-a 19, građani Petnjice mogu se prijaviti telefonskim pozivom na besplatni broj 1717, nakon čega će operator centra informisati o zakazanom terminu za vakcinaciju.

Građani svih starosnih kategorija za vakcinaciju mogu se prijaviti i putem internet platforme www.covidodgovor.me.

(VIDEO) SREDNJA MJEŠOVITA ŠKOLA IZ PETNJICE ORGANIZOVALA ONLINE TAKMIČENJE RECITATORA

0

JU Srednja mješovita škola organizovala je školsko online takmičenje recitatora povodom Dana poezije 21. marta.

Pravo učešća imali su svi učenici, a na takmičenje se prijavilo osam takmičara koji su poslali svoje video snimke u kojima su govorili stihove. To su:

  1. Amra Tiganj – II E – Jovana Šotić – “Dođe tako nekom”
    2. Almina Ličina – III E – Milena Nikolić- “Trebao mi je neko”
    3. Džibo Huremović -III E- Pero Zubac- “Mostarske kiše”
    4. Hana Muratović – III E- Sanja D. Mikić – “Pismo ljubavi”
    5. Minela Hodžić – III G- Maja Babović – “Voljela sam jednom jednog čovjeka”
    6. Elmina Palamar – IV E – Tove Ditlevsen- “Večito troje”
    7. Elvisa Latić – IV G – Lejla Kašić – “Njoj je lako”
    8. Šejla Huremović – Halil Dzubran – ” O ljubavi”.

Ove godine odlučeno je da se, pored odluke stručnog žirija, dodijeli posebna nagrada “Facebook pobjednik” koju će dobiti onaj učenik čiji video na stranici škole bude imao najviše lajkova.

Recitatore je ocjenjivao žiri u sastavu: pjesnikinja Rebeka Čilović, profesorica Senada Đešević iz Plava, profesorica Jelena Nišavić iz Berana i profesorica i rukovodilac recitatorske sekcije Srednje mješovite škole, Tatjana Raković.

Žiri je imao težak zadatak, ali na kraju je odlučeno sljedeće:

  1. mjesto – Hana Muratović III E
    2. mjesto – Elvisa Latić IV G
    3. mjesto – Minela Hodžić III G

U posebnoj kategoriji glasanja na Fejsbuku koje je trajalo 48h, nagradu je osvojila Almina Ličina, učenica III E sa preko 220 lajkova.

(VIDEO) IZVUČENE NAGRADE “MOBIL SHOP”-A

0

Juče je završeno izvlačenje dobitnika za nagradnu igru koja je upriličena u prostorijama strudija Radija Petnjica, koju je organizovao “Mobil Shop” Petnjica, vlasnika Semira Ličine.

U nagradnoj igri učestvovalo je više od 200 učesnika iz Petnjice i susjednih opština.

Gosti izvlačenja kvitica za nagradnu igru bili su vlasnik firme Zovi Taxi iz Petnjice Arnes Latić i Samra Ličina, koja je bila desna ruka u izvlačenju.

Prvu nagradu, mobilni telefon osvojio je Armin Zverotić, druga nagrada karaoke mikrofon sa blutut zvučnikom pripala je Imranu Rastoderu i treću nagradu blutut zvučnik, dobila je Ajla Kočan.

U drugom dijelu izvlačenja, namijenjenom za ljepši pol, izvučene su: Adelisa Huremović, Amina Seferović, Elvira-Irfan-Rijad, Šejla Kuč, Edita Muratović, Enisa Kožar i Elisa Rastoder koje su dobile nagrade parfem, novčanik, slušalice, maske za telefon i slično.

Od firme Zovi Taxi Petnjica nagrade maske za mobilni telefon dobili su: Almina Adrović, Rejhan Rastoder, Denisa Palamar, Minela Muratović (Farukova), Adelina Ličina, Irma Kožar (Mersova), kako i dodatna tri imena Enes Ličina, Aldemar Adrović, Elsan Muratović.

Nagradan igra trajala je sedam dana i pravo učešća imali su svi koji su zapratili facebook i instagram profil Mobil Shop Semir, kao i svi koji su podijelili ili tagovali svog prijatelja.

Na kraju, Semir Ličina i gosti u izvlačenju kvitica, zahvalili su se svim učesnicima koji su učestvovali u igri, koji su zapratili  profile Mobil Shop Semir.
Semir Ličina je čestitao dobitnicima na osvojenim nagradama a ostalima poželio više sreće drugi put.

Dobitnici nagrada biće kontaktirani i obaviješteni o nagradama koje su osvojili, kao i o načinu preuzimanja, kao i mogu lično kontaktirati Mobil Shop i uzeti svoj poklon.

Uredništvo portala Radija Petnjica pridružuje se čestitkama dobitnicima na osvojenim nagradama.

ENKO KORAĆ

 

 

USPJEH UČENICE SMŠ IZ PETNJICE: ELVISA LATIĆ OSVOJILA TREĆE MJESTO NA LITERARNOM KONKURSU

0

Učenica IV razreda gimnazije Srednje mješovite škole, Elvisa Latić, osvojila je treće mjesto na literarnom konkursu “ČOVJEK ŽIVI DOK GA PO DOBRU POMINJEMO” koji JU SMŠ “Bećo Bašić” organizuje povodom 83 godine od rođenja književnika Huseina Bašića. Tema konkursa je bila “Moje je ono što gazim i gledam”.

Elvisa Latić

Ukupan broj pristiglih radova je 75, iz 15 opština i iz 20 škola iz Crne Gore: Podgorice, Danilovgrada, Tuzi, Pljevalja, Žabljaka, Herceg Novog, Kotora, Cetinja, Bara, Rožaja, Berana, Petnjice, Andrijevice, Gusinja i Plava.

Žiri u sastavu Božidarka Došljak i Svetlana Božović je jednoglasno donio odluku, sa čime je bila saglasna i Senada Đešević, predsjednica žirija:

Prvo mjesto pripalo je učenici Nejli Orahovac iz medrese “Mehmed Fatih” iz Podgorice, drugo mjesto pripalo je učenici Ervini Omeragić iz JU SMŠ „Bećo Bašić“ iz Plava, dok treće mjesto dijele Mia Mrgunović iz JU Srednje građevinsko-geodetske škole “Inž. Marko Radević” iz Podgorice i Elvisa Latić iz JU Srednje mješovite škole iz Petnjice.

Rad učenika Ivana Mitrovića iz JU SMŠ “Bećo Bašić” iz Plava je specijalno pohvaljen.

“Istakla bih, da su poseban doprinos Konkursu dali radovi, njih 10, iz JU Srednje mješovite škole iz Petnjice, čijim učenicima je bila mentorka Dijana Tiganj” – izjavila je organizatorka i predsjednica žirija, profesorica Senada Đešević.

Svečana dodjela diploma i nagrada biće upriličena 23. 4. 2021. na Međunarodni dan knjige i autorskih prava u prostorijama JU SMŠ “Bećo Bašić” u Plavu.

ENKO KORAĆ

SNIJEG U PETNJICI NE POSUSTAJE

0

Proljeće je počelo ali u Bihoru zima ne posustaje. Snijeg pada od jutros, i padao je svih ovih dana. Istina, ne zadržava se puno, pa su putevi prohodni i saobraćaj se odvija nesmetano.

U najudaljenijim krajevima opštine ekipe Komunalnog preduzeća čistili su puteve.

Meteorolozi kažu da će na jugu Crne Gore danas biti promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima, a u sjevernim i višim centralnim predjelima umjereno do pretežno oblačno, povremeno sa snijegom i susnježicom.

Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, vjetar će biti mjestimično umjeren do jak, sjeverni i sjeveroistočni, a popodne će slabiti.

Najviša dnevna temperatura od minus jedan do 16 stepeni.

U Petnjici je trenutno 0 stepeni.

 

 

BOŽIDAR PROROČIĆ: FAIZ SOFTIĆ, PJESNIK, PROZNI PISAC, HUMANISTA

0

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Bihorsko ljeto (fragment iz knjige ,,Bošnjaci i ja”) 2019 godine i XII festival – Zavičajne staze bili su ispunjeni mnogobrojnim kulturnim aktivnostima, promocijama, programima od kulturološkog značaja. Književni susreti su održani 3. avgusta 2019 godine u Šipovicama, mjestu rođenja bajkovitog pripovjedača Ćamila Sijarića. Na skupu su pored Ćamilove česme uz prisustvo brojne publike gvorili: Faiz Softić poznati pisac, pjesnik, kulturni radnik i urednik revije ,,Bihor” koji, svojim mnogobrojnim akcijama kako u Crnoj Gori tako i Luksemburgu, radi na očuvanju dijaspore afirmišući sve vrijednosti pisane riječi i knjige. Faiz Softić se osvrnuo na stvaralaštvo Ćamila Sijarića pronalazeći paralele između tradicije i savremenog pisma jasno ih pretačući u svoja esejistička viđenja i prozni pristup.

Nakon završene manifestacije imao sma priliku da sjednem i popričam sa Faizom Softićem sa kim sam se tek na ovoj manifestaciji zvanično upoznao iako smo bili već prijatelji na društvenim mrežema i često razgovarali. Faiz Softić je neposredan opušten pun šaljivog duha i tona. Ima veliko srce u to sam se uvjerio mnogo puta kod njega. Ta humanost je kod njega često dolazila do izražaja. Znao sam da je dio svog života i teških trenutaka proveo u Sarajevu. Sjeli smo u biblioteku ,,Ćamil Sijarić” upravo ispod fotografije velikog pisca po kome biblioteka nosi ime započeli smo jedan opušten prijatan razgovor koji će prerasti u lijep intervju kojeg ću ja kasnije objaviti u crnogorskim medijima. Njegova toplina i briljantni odgovori ovog oštroumnog književnika ostavili su na mene jak i neponovljiv utisak. Tako je bilo lijepo slušati kada priča.

Vidjelo se da je veoma aktivan u kulturi i da prati sva kulturna dešavanja kako kod nas tako i u Liksemburgu ali i u Sarajevu. Džordž Orvel (engl. George Orwell). Engleski pisac1903. godine u Motihariju (Indija), a umro je 21. januara 1950. godine u Londonu, jednom je zapisao: ,,Predani pisac tokom rada morat će se zapitati barem četiri pitanja: što nastojim reći, kojim riječima mogu to izraziti, kakva slika ili idiom (u lingvistici: ustaljeni) služe tome, je li ta vizija dovoljno nova i svježa da ima efekat. Nakon njih, najvjerojatnije će se zapitati i: jesam li mogao skratiti i jesam li rekao nešto što je ružno sročeno, a mogao sam to izbjeći.” U svim svojim knjigama Faiz Softić je imao ove elemente koji ga čine izuzetnim piscem sa naših prostora. Pored toga on se nesebično trudi da svakog kolegu afirmiše i podrži u poeziji i prozi. A takvih je zaista malo danas koji su spremni i druge podržati. Faiz Softić, nije samo književnik, on je vječiti putnik, i arheolog ljudskih sudbina i neispričanih priča rodnog Bihorskog kraja. ,,Razapet” između Luksemburga-Sarajeva i Bihora. Njegovi putevi, snovi, stvarnost ali i poneka suza je pretočena u njegovu prozu. To njegovim romanima daje onu pripovjedačku notu koja je karakteristična ali i unikatna za sve pisce Bihorskog kraja.

Jedno od pitanja koje sam mu postavio a koje će kasnije biti prezentovano u intervju bilo je: Gospodine Softiću za vrijeme okupacije Sarajeva i ratnih strahota koje ste preživjeli šta je na vas ostavilo lično upečatljiv pečat pred sam odlazak iz Bosne, 1995 god šta je to za čim najviše žalite? Odgovorio mi je: – U ratu sam spoznao šta je zapravo život a šta smrt. Spoznao sam koliko je uzaludan posao težiti za bogatstvom. U ratu sam spoznao svu ljudsku bezobzirnost, te da je za mnoge reći da su psi kompliment. Nevjerovatno je do kojih dimenzija može doskočiti ljudsko divljaštvo i da postoje trenuci koji traju u kojima im ništa nije sveto. Zar je moguće da smo sa takvim ljudima do juče živjeli i to u prijateljskim odnosima. Pitao sam se jesu li ovo zvijeri čučale u njihovoj koži?! I da se pogrešno ne shvatim – cijeli rat sam proveo sa ljudima raznih konfesija. Među nama ni rat nije mogao spržiti prijateljstvo, ali, nažalost – bilo je mnogo opakih i loših ljudi, koji su dobili šansu da mogu činiti šta hoće i oni su krenuli u svoj krvavi pir. A za čim žalim?

Žalim za životom kakv je bio prije rata i koji se više, sada je pouzdano jasno, neće nikada ponoviti; bar meni ne. U mnogima je izgorjela duša. U nekima i dalje gori. Kada mi je dao ovaj odgovor razumio sam kako rat utiče na pisca i kako nekada u svojim djelima ili pjesmama ,,ponesete” i taj dio sebe. Eh razmišljao sam u sebi koje je sve strahote prošao i kako je to na njega uticalo. Dan prije susreta sa njim pročitao sam tri njegove kratke pjesme kako bih znao da formulišem i postavim mu neka pitanja.

Tri kratke pjesme;
POSLIJE RATA

i…?!

HOĆU U SARAJEVO

Draga,
znam da bjelina hljeba
dolazi od naših ruku
Ali, molim te,
pusti me da idem u Sarajevo.

KAŽIPRST

Bože,
koliko grijeha
u jednom prstu.

Poezija Faiza Softića predstavlja krik intelektualca koji je u vihoru rata svoj vapaj i bol iskazao stihovima. Dok su Sarajevo ubijali mecima i granatama, dotle je Softić na pergamentu papira opisivao stradanja običnih ljudi koji su nijemo padali pogubljeni. Svaka bora na njegovom licu nosila je tragičnu poruku koja je pretočena u lirske subjekte. Softićevi stihovi u ovim pjesmama su duboko potresni u istoriji Bošnjaka kao i stihovi posvećeni (žalu) za rodnim krajem (primjer su pjesme: Tamo, Bihor).Trebalo je vremena da poezija sazri da se oblikuje i da dobije svoju punu snagu etičnost i estetiku ali i da sačuva njegovu ljudskost i humanizam. ,,Apokalipsa” koja je prošla kroz Softićevu poeziju nije utihnula, pravo je pitanje da li je utihnula naša sposobnost da čujemo ono što nam autor govori na šta nas podsjeća i opominje. Pored toga što uviđa prirodu stvari Softić i zalazi u samu poetsku suštinu, on zacjeljuje, i obogaćuje život, donosi ljepotu (ma koliko ona bila gorka) i bunt, koji se suprotstavlja bezakonju i nepravdi.

Nastavili smo razgovor u duhu kulture. Praveći ja lično paralele između njega i Ćamila Sijarića kada je u pitanju zavičaj upitao sam ga: Vaš roman ,,Pod Kun planinom” prati autentična svjedočanstva vašeg zavičaja. Šta je za vas zavičaj šta je to što uvjek nosite u vašem srcu ali i u vašim knjigama? Odgovorio mi je: ,, Zavičaj je krletka iz koje sam se ispilio. Taj čudesni i pasivni Sandžak, ta brdovita i čudesna Crna Gora… Sve me to odredilo; i kao pisca i kao čovjeka. Zavičaj me prilično namučio u mom djetinjstvu, ali danas kada sam vremenski i prostorno poprilično udaljen od njega – blista mi, i često ga i jako poželim. Zaspim uz grgoljenje zavičajnih potoka i huku vjetrova koji su znali uplesti vrhove hrastova iznad naših kuća u mojim rodnim Vrbama. Ni jedan miris zavičajni; ni krušaka, ni jabuka, ni pokošenog sijena, ni očevog duhana, ni torine pod kućom, ni prvog behara sa aršlama pod kućom, ništa to nije izmaglilo iz mojih čula. Uglavnom, sve što je stasalo u mojoj književnoj bašti, proklilo je iz zavičajne sjemenke.”

Faiz Softić je glavni sam i odgovorni urednik revije Bihor već duže od jedne decenije. Izdaje je istoimeno udruženje Zavičajni klub „Bihor“ i ovo udruženje je dobro poznato širom svijeta. Zna se za udruženje Bihor i reviju ,,Bihor“ širom svijeta i njihovu plemenitu misiju u očuvanju kulture i identiteta Bošnjaka. Revija izlazi tromjesečno u tiražu od 1000 primjeraka i rado je čitana širom svijeta. Njeni tiraži često znaju da pređu i veći tiraž od navedenog. Revija ,,Bihor“ predstavlja esenciju i sponu sa rodnim krajem svaki primjerak predstavlja svojevrsnu ,,malu istoriju“ rodnog kraja i zavičaja. Tada mi je prodložio da i ja napišem tekst za reviju ,,Bihor“ što sam ja sa radošću prihvatio i na čemu sam mu jako zahvalan naše prijateljstvo i saradnja je poseban primjer multikulture. Kada sav već spomenuo reviju ,,Bihor“ ne želim da preskočim Zavičajni klub ,,Bihor“ koji čuva običaje, folklor, pisanu riječ, bosanski jezik, okuplja i vodi brigu o svim iseljenicima. Prepoznati su po svom humanitarnom radu i mnogobrojnim akcijama nikada ne zaboravljajuči rodni kraj a ni mlađe generacije. Brojne humanitarne ali i kulturne manifestacije koje su oni organizovali nisu posvećene samo prema pripadnicima Bošnjaka već i prema Crnogorcima, ali i svima drugim narodima u duhu lijepe riječi i multikulture. Tako recimo u „Danima bošnjačke kulture u Luksemburgu“ isprepletaju se stihovi luksemburških, bosanskih, crnogorskih, sandžačkih i mnogih drugih pjesnika i stvaralaca. Zahvaljujući Faizu Softiću bio sam gost Bošnjačkog nacionalnog vijeća koje je u okviru programa obilježavanja 20. novembra – Dana Sandžaka organizovalo 14. Sandžačke književne susrete na kojima je učešće uzelo četrnaest književnika. Domaćin tribine bio je prof. dr. Redžep Škrijelj, a na susretima su učestvovali književnici iz Sandžaka, Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, književnici iz dijaspore koji žive u Holandiji, Austriji, Njemačkoj, Luksemburgu, te književnici koji objavljuju na jezicima manjinskih naroda u Srbiji.

Faiz Softic je rođen 10. januara 1958.god. u Vrbama kod Bijelog Polja na sjeveru Crne Gore (Sandžak). Skolovao se u rodnom kraju, Mostaru i Sarajevu. Prvu pjesmu objavio još kao učenik 6. razreda osnovne škole i od tada ne prestaje pisati. Piše za razne listove i časopise. Prevođen je i nagrađivan. Zastupljen u školskom programu BiH, Kosova i Sandžaka. Svaka njegova knjiga bila je u najužem izboru za knjigu godine u Bosni i Hercegovini u godinama njihovog izdanja. Bosanski rat ga zatiče u Sarajevu gdje ostaje do kraja da brani grad i zapisuje. Godine 1995., za ženom i djecom, dolazi u Luksemburg gdje nastavlja sa književnim radom. Tu je i napisao roman Pod Kun planinom, zasnovan na autenticnom događaju iz svog zavičaja, koji je dozivio više izdanja, filmski scenarij i prevod na francuski jezik. Glavni je i odgovorni urednik revije „Bihor“ koja izlazi u Luksemburgu na bosanskom i francuskom jeziku. O njegovom književnom radu pisali su mnogi kritičari i esejisti iz Bosne, Crne Gore, Luksemburga… Njemu lično najviše se dopada rečenica Marka Vešovića, iz pogovora u knjizi poezije ,,Strašan je zid bez sjene. “ Na samom kraju svog obimnog osvrta , Vešović je zapisao: – Faiz Softić, u ovoj knjizi, mnogo je više od svjedoka ratnih užasa kroz koje je pronio neokrnjenu svoju ljudskost.

Objavljene knjige:

1. Strašan je zid bez sjene – poezija, Bosanska knjiga, 1996.

2. Čovjek na rasputici – poezija, ZORO, Zagreb-Sarajevo, 2007.

3. Dok vode teku – Izabrana poezija, Centar za kulturu Bihor, 2016.

4. Pod Kun planinom – roman, Bosanska riječ, Wupperttal – Tuzla, 2002

5. Pod Kun planinom – roman, Bosanska riječ, Wuppertal – Tuzla, 2003.

(2.izdanje)

6. Pod Kun planinom – roman, Almanah, Podgorica, 2010. (3. Izdanje)

7. Strah od rodne kuće – roman, Bosanska riječ, Wuppertal – Tuzla, 2006.

8. Ljudi bez adrese – roman, Dobra knjiga, Sarajevo, 2018.

9. Čovjek koji kisne – pripovjetke, Tugra, Sarajevo, 2006. (Novčana nagrada
Ministarstva kulture BiH za dvadeset najboljih knjiga izdatih u toj godini).

10. Mjesečeve priče, pripovjetke, Zoro, Sarajevo, 2010.

11. Mutna voda, knjiga priča, Planjax, Tešanj, 2019. (Nagrada Ministarstva
kulture BiH na konkursu za deset najboljih knjiga napisanih u 2018.)

12. Pod Kun planinom (Sous le mont Kun) roman, prevod na francuski, CLAE –Luksemburg. Prevodilac: Nicole Dizdarević, Pariz. 2009.

13. Ljudi bez Adrese na njemačkom jeziku (Menschen ohne adresse) roman,
PHI, Luksemburg 2020. Prevodilac: Elvira Veselinović

14. Okamenjeni dani, izabrane pjesme na mađarskom jeziku – Kővé vált napok,
izabrana poezija. Porodični krug, Senta 2020. Prevodilac Illeš Feher

15. Monografija: Bošnjaci u Luksemburgu, Almanah – Podgorica 2011.

16. Zajedno sa Aidom Vanovac preveo je i prepjevao sa francuskog na bosanski
jezik knjigu pjesama luksemburškog pjesnika Lamberta Chlechtera Pješak na mliječnom
putu.

U pripremi:

– Roman: ,,Noćni čuvar pasa“
– Roman ,,Pod Kun planinom“ na albanski i turski jezi

RIFAT RASTODER: EVENTUALNO BRISANJE IZ BIRAČKOG SPISAK NAŠIH GRAĐANA KOJI PRIVREMENO ŽIVE U LUKSEMBURGU OSVETA ZA PRIVRŽENOST CRNOJ GORI

0
Dugogodišnji potpredjednik SDP-a i potpredsjednik Skupštine Crne Gore Rifat Rastoder je na svom FB profilu rekao da je u najavi još jedan mogući zločin i to opravdan potrebom čišćenja biračkog spiska, izjednače birači koji žive u Srbiji i oni koji žive u Luksemburgu, Njemačkoj…
“Neki dan, naime, čujem sa TV – ekrana tezu i to – ovoga puta – od predstavnika jedne navodne nevladine organizacije, da treba, pod hitno, spisak birača u Crnoj Gori očistiti od svih koji ne žive u Crnoj Gori – „jednako onih iz Luksemburga, kao i onih iz Srbije“…
Zašto bi to mogao biti novi – klasični zločin?
U Luksemburg je, i ne samo u tu evropsku državu, kao što je poznato, iz straha od prisilne mobilizacije, raznorazne policijske i vojne torture, hapšenja, kao i svake druge nesigurnosti, tokom decenijskog perioda posljednje jugoslovenske ratne drame(1991 – 2001.), izbjeglo i našlo utočište na desetine hiljada građana, pretežno – pripadnika brojčano manjinskih naroda.
Uprkos svemu, izuzev njih veoma mali broj, ubjedljiva većina se nikada nije odjavila iz Crne Gore, niti promijenila državljanstvo. Šta više sada su češće u svojim zavičajima nego mnogi od onih što žive, recimo, u Glavnom gradu, na Primorju ili drugdje u samoj Crnoj Gori. Što se odnosa prema državi tiče, najupečatljivija je, vjerujem, njihova sto – postotna podrška nezavisnoj Crnoj Gori.
Nije, valjda, da im se sada, upravo zbog toga, priprema osveta?!
I ako oni, zapravo, sa postojećim statusom u evropskim državama, nemaju pravo glasa na držanom nivou, za razliku od lokalnog nivoa na kojem mogu glasati u svojstvu građana i kao stranci, pojedine političke strukture a, evo, i pojedine tzv. nevladine organizacije im pokušavaju uskratiti pravo glasa i na lokalnim, i na državnom nivou i u matičnoj državi Crnoj Gori. A to ne samo što bi bilo suprotno svim pozitivnim evropskim i međunarodnim standardima, nego bi bila i formalno – pravna potvrda svojevremno izvršenog klasičnog progona, odnosno tzv – etničkog čišćenja. Može se lako pretpostaviti u kojoj je to mjeri i protiv same Crne Gore.
Drugo je, naravno, pitanje onih koji su, ma gdje bilo, uzeli državljanstvo druge države, imaju tzv – dvojna državljanstva, ili, pak, zaista stalno žive u drugim državama”, naveo je Rastoder na svom FB profilu..