Kompanija “Talas Bihora – Talas rent a car”, novi bihorski brend, za samo pet mjeseci ostvario je zavidne rezultate u pružanju usluga iznajmljivanja automobila i transferu sa aerodroma u Podgorici i Tivtu prema Bihoru i Petnjici.
“Talas rent a car” je olakšao probleme sa prevozom i to brzinom, efikasnošću i preciznošću. Osim ovih atributa, koji su “Talas rent a car” učinili uspješnom pričom u Bihoru, naša kompanija ima najjeftinije usluge i iznajmljivanja, ali i prevoza.
U susret novogodišnjim praznicima, “Talas rent a car” pripremio je i novi cjenovnik. Automobili se mogu iznajmiti za 20 i 30 eura po danu, što je najniža cijena u Crnoj Gori.
S obzirom na činjenicu da su low cost kompanije, poput Wizz Aira i Ryanaira, otkazale letova iz Brisela za Podgoricu i Tivat, te da većina ovih letova saobraća prema Tirani, najbližoj destinaciji, kompanija “Talas rent a car” nudi transfer sa aerodroma “Majka Tereza” u Tirani do Crne Gore (Podgorica, Petnjica, Bar…).
Naravno, rezervisano auto za iznajmljivanje moguće je preuzeti i na aerodromu u Tirani.
Za “Talas rent a car” nijesu daleko ni destinacije kao što su Dubrovnik i Sarajevo.
U voznom parku, za potrebe, prije svih, građana Bihora i petnjičke dijaspore, tu su automobili marke ”peugeot”, “citroen”, “renault”, “pasat”, “ford”, sa pet i sedam sjedišta.
Automobili su tehnički besprekorni i udobni, sa opremom i performansama koje krase ovu klasu vozila.
Ne samo u ovoj knjizi već skoro u cijelom književnom opusu Dina Burdžovića, ne da slutimo, već jasno naziremo njegovo bjelopoljsko djetinjstvo bez oca i sa bolesnom majkom.
Da, rastao je bez oca, i to odrastanje bez oca kroz većinu pjesama i priča pokušava da kroz snoviđenja preinači u odrastanje sa ocem. Igrajući se simbolima i simbolikom, Burdžović doziva oca u svoju samoću, doziva onoga ko je trebao da bdije nad njegovim odrastanjem i priziva njegovu ruku u njegovoj dječačkoj kosi.
Čitajući ovu posve originalnu knjigu ispripovijedanu na burdžovićevski način, ne libeći da po neki pasus ostavi naoko nedorađen, on zapravo majstorski mami čitaoca i poziva na razmišljanje šta bi i kako bi moglo biti ako bi se određeni pasus produžio za bar jednu rečenicu. Tu jednu rečenicu Burdžović prepušta čitaocu da je sam u svojoj glavi dopiše i tekst sebi učini čitljivijim i razumljivijim.
Pisac se zaista rađa, rasni pisac je dar Boga, a to je bez imalo sumnje Dino Burdžović. Može se naučiti pravopis, može se naučiti sintaksa, ali pitko pripovijedanje – ili je čovjeku rođeno ili nije. Dinu Burdžoviću jeste rođeno i Nebom dano da bude to što jeste.
U jednoj od svojih pjesama vrlo davno, a pjesma oslikava atmosferu kada se mladi migrant, doseljenik, izbjeglica ili zovite kako hoćete onoga ko je ostavio svoj dušek, svoj jastuk, svoj jorgan, svoju rođenu strehu kuće i zaputio se u svijet. I tome se valja snaći u tuđoj zemlji, u tuđem jeziku, u tuđoj avliji, u tuđoj postelji.
I tu u tuđem svijetu autor ili glavni lik u pjesmi sreće staricu od koje će mu do sve prilike zavisiti ostanak ili povratak, koji nikako ne želi.
Pa kaže: I poljubih joj somotne usne.
E sad zamislite usne vremešne gospođe koje podsjećaju na somot.
Jednom davno putujući pored Mozelskih vinograda, a bilo nas je grupa od skoro desetak, jedan, tada tek dječak, upitao nas je, gledajući u duge nizove vinove loze, na šta nas podsjeća vinograd. Svi su kazali, ali niko nije pogodio ono što je on tražo i što je bila potpuno precizna slika: na somot – rekao je. I mi smo se složili da redovi vinove loze u luksemburškim vinogradima izgledaju kao somotno platno.
Ova mala digresija nije slučajna, već se radi od dvije slike koje imaju zajedničku asocijaciju – somot. Tako udaljene od usta žene do vinograda. I onaj koga usta starice podsjećaju na somot – pisac je. I onaj koga redovi vinove loze gledani iz daleka podsjećaju na somot – pisac je. Na sreću, ovaj drugi je otišao na studije arhitekture, ali se tom slikom identifikovao i uvjerio nas da posjeduje jasan umjetnički nerv.
Pišući o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na folk-pjevača Dobrivoja Topalovića i sa kojim su se on i njegov duh slučajno sreli u kafani i zapodjenuli razgovor, Burdžović kaže: Dobrivoje me pogleda svojim novokomponovanim očima – pridjev neobičan, neočekivan, kojeg se mogao dosjetiti samo talentovan pisac, i pridjev koji apsolutno odgovara i liku i atmosferi. A atmosfea u kafani je plamteća, jer čovjek počinje histerisati dokazujući da nije on taj pjevač Topalović.
***
Bijelo Polje sam doživio na svojoj grbači i nemam previše lijepih uspomena iz toga grada. Tu neku zebnju u društvu svoje generacije, a pogotovu starijih, Burdžović lijepo skicira u svojoj priči „Omaž starom Bijelom Polju“, gdje iz literarne prirode teksta autor nas vodi na polje sociološke kulture jednoga kraja skrivenog međ balkanskim brdima gdje roditelji podstiču učitelje da tuku njihovu rođenu djecu, a oni kao da jedva dočekaju. I taj segment društvene devijacije u Bijelom Polju Burdžović je rasvijetlio i priču itekako učinio zanimljivom, učinio je zanimljivom do te mjere gdje čitalac zastane i zamišljeno se pita da li je to uopšte bilo moguće. Bilo je to koliko juče, a batina bila vaspitna mjera.
Sve to i još sijaset detalja iz Bijelog Polja na vrlo suptilan način Burdžović podastire pred čitaoca nudeći mu stare u sjećanju uramljene razglednice rodnoga grada.
U istoj priči, opisujući bjelopoljske Rome i jednu vrlo neugodnu seansu sa djevojčicom Čokom, Romkinjom, Burdžović kaže:
„Narodi koji imaju ovakve Cigane ne moraju brinuti za svoju budućnost.“
Analogno tome, iako sam izrekao samo djelić onoga što ova knjiga zalužuje, kažem:
“Narod koji ima pisce kao Dina Burdžovića ne mora brinuti za svoju književnu budućnost.“
Ovdje je trebao biti kraj ovoga teksta, ali – ne mogu da ne dodam:
U jednoj priči gdje govori o smrti svoga druga R. M. koji je bio žrtva ljubomore i sihira, on se, tragajući za hodžom iscjeliteljem, nađe u nekom zabitom selu kod Nove Varoši gdje i zanoći. Taj hodža iscjelitelj ima samo unuku Eminu od 18 godina – cvijet mladosti. Životna priča hodže je zastrašujuća, nigdje kao u toj priči nemamo tako ispreplitane ruke Erosa, boga ljubavi, i Tanatosa, boga smrti. Smjenjuju se scene kao na filmskom platnu, a glavni lik iliti autor ove priče zanoćio kod njih i nikako mu ne dolazi san na oči, pa ustaje i vidi da je uskoro zora, a na Emininoj sobi vrata odškrinuta i ona unutra čita neku vjersku knjigu, ulazi glavni lik kod nje, pričaju, ali ne pruža ruku, govoreći nam tako da zna šta se traži od velikog pisca, da se zaustavi, da se obuzda, da priguši strasti i tada priča dobiva na snazi i estetici. Sutradan djevojka ga prati i moli i preklinje da još jednom dođe u njihovo selo i njihovu ili bolje reći njenu samoću.
To me je po emocijonalnom naponu podsjetilo na američkog pisca Džeroma Dejvida Selindžera i njegov roman “Lovac u raži”.
Evo komparacije i evo asocijacija koje me navode na ovu usporedbu:
Imamo tamo, u romanu “Lovac u raži”, scenu potpuno različitu od ove, ali po naboju literarnom skoro istu.
I tu imamo brata koji napušta sjemenište, dakle školu i smještaj, i kreće u svijet. Usput svraća do kuće i vreba kada tu nisu roditelji jer bi se oni strašno protivili njegovom napuštanju škole, ali on hoće da vidi svoju malu sestru koja je još u osnovnoj školi. I dočeka – odu roditelji negdje u goste, on se ušunja, uđe u sestrinu sobu i sada imamo sliku: djevojčica spava u pidžami sa cvjetićima, pored kreveta lijepo složene njene stvari i knjige, on uzima njen spomenar i čita. U jednom trenutku sestrica se budi i vidi brata kraj svoga kreveta. On joj povjerava sve i kaže da će sutra u 12 sati krenuti vozom iz grada prema Londonu. Izvlači se iz kuće prije dolaska roditelja, i sutradan, malo prije polaska voza na stanicu, vukući veliki kofer, stiže i njegova sestrica, hoće s bratom. Ne pita gdje i kako, hoće sa njim. Ostavlja svo bogatstvo i roditeljsku pažnju, hoće s bratom u svijet, ne radi svijeta, već radi brata.
E ta vrsta ushićenja zapljusne čitaoca dok iščitava priče Dina Burdžovića, književnog gorostasa iz Bijelog Polja.
Čitajte Dina Burdžovića, nećete zažaliti za vremenom provedenim nad njegovom knjigom!
Izuzetno mladog i darovitog pisaca Amar Ličinu, koji je tek zakoračio u čarobni svijet poezije i proze imao sam priliku da upoznam na 53. Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju. Tih, skroman, ozbiljan i kulturan onakav kakav treba da izgleda svaki mladi pisac ostavio je na mene veoma prijatan i jak utisak. Želio sam da se bliže upoznam sa poezijom koju on piše. Poklonio mi je svoj poetski prvijenac ,,Mera stvari“ (objavljena 2022. godine) odlučio sam kada budem dobro raspoložen da ga pročitam i da napišem esej podrške mladom pjesniku. Pisanje književne kritike predstavlja oblik dvostrukog čitanja, nastalog iz same potrebe da se o knjigama razgovara, govori, bilježi i ukazuje na sve ono što čini književnost, posebnom. Najprije je to dijalog koji kritičar obavlja sa samim sobom, ali on podstiče najprije samog sebe da se udubi-stopi sa poezijom ili prozom.
Kao mlad autor Ličina, želi da svoj lični autorski pečat tek započetog života prenese magijom riječi. ,,Mera stvari“ je sopstveni pogled na svijet koji ga okružuje na sve ono što ga dotiče na uvijek nemirnim raskršćima i putevima koji vuku mlade između svjetova stvarnosti, svjetova budućnosti. Traganja i pitanja koja se prepliću kroz autorove stihove čine jednu briljantnu arabesku poezije napisane u cilju dostizanja poetske istine koja se vezuje za svakog pjesnika. Amar Ličina odmah da naglasim, odlučuje se da predstavi jedan poetski okvir-kratke forme stihova koji je u apsolutnom diskursu sa različitim poetskim strujanjima. On želi biti samo svoj i originilan. U strogo poetsko-teorijskom smislu konstatujemo pjesnikovo pravo na odbranu žive riječi koja se stapa sa aktuelnim trenutkom. To o čemu autor pjeva jeste već sada ne samo njegova pjesma to je njegov lični kredo. U traženju sebe ali drugog i drugačijeg stihovi nisu samo istina, stihovi nijesu samo njegovi, stihovi su dio velike (slagalice)-arabeske. To je život i mladalački polet kojeg nose valovi, gromovi, oluje, tišina, putokazi da se u što manjem broju igre riječi pokaže sopstveno (svoje) vrijeme ali i izuzetan osjećaj senzibiliteta koji pripada mladima. Neprikosnoveni Čarls Simić bi to opisao riječima: ,, Poezija je dijete tišine.“
U pjesmi ,,Put“ autor navodi:
Često zaspim na sopstvenim dlanovima,
to me odvede daleko
i vrati lako.
Pjesma ima asocijativnu moć koja bez ekspliciranja, sugestivnim jezikom, upućuje na kontekst. Dlanovi uzeti kao sintagma pjesnikovog života učestvuju u kreiranju smisla ali i putovanja. U pjesmi „Put“ autor ispituje temu sopstvenog postojanja to su zapravo znakovi pjesničkog svijeta imaginacije u koje čitaoci treba da proniknu ali i da dekodiraju. Čitajući pjesmu stičemo utisak da pjesnik sve uvezuju u integralnu priču. Predstavljen je lik subjekta koji nastoji da se suoči sa svijetom koji je sav u kretanju (PUT) kog odlikuje razmjena, dinamičnost i neprestana konstanta. Možda to i jeste izazov savremenog života i lirskog stila. Ličina zapravo, svojom dosljednošću pruža jedinstveni autentični, i zaokruženi doživljaj temporalnosti, a pod čijim teretom su mnogi mnogi maldi stvaraoci pokleknuli ali ne i Ličina. Sva pjesnikova lucidnost, sažeta je u tome da to otkrijemo i dešifrujemo, jer je to najbolja stanica za njegovu-našu budućnost.
U pjesmi ,, Crna pesma“ autor navodi:
Crna pesma
i
bele butine;
bele haljine;
beli petlovi;
bele ovce;
beli mermeri.
Pjesnik kroz ovu temu ispituje šta se dešava u trenucima kada se svijet poezije odjednom iz područja egzistencijalnog premjesti u svijet estetskog đe bijela i crna boja predstavljaju životni ciklus ali i igru tijela i života. Pjesma predstavlja vrhunac trenutka u kom pojedinac uviđa da je smisleni nered, da se na kraju, poput lirskog TI, rasprostre kosmopolitski pogled na kretanja u savremenom društvu đe pjesma predstavlja svojevrsnu pobunu nad onim što autor zapaža što ga okružuje i o čemu i sam svjedoči. Možda je baš u pobuni odgovor. U talasima tijela, bijela boja u se suprotstavlja ,,teškom i crnom svijetu“ svojom čistotom i kosmičnošću. Iako je riječ o zbirci koja je tematski na momente vrlo kompleksna, ali koja jasno govori o univerzalnim pitanjima, ovo je istovremeno i jedna od rijetkih poetskih zbirki čija se tema, bez razmišljanja, može imenovati jednom jedinom riječju – m(j)era. Rijetki su primjeri, da nečiji pjesnički glasovi tako snažno vladaju emotivnim nabojem i filigranskom preciznošću. U predstavljenim pjesmama i ciklusima, veoma stilizovano su ukomponovane bitne faze Amarove poetike ali i njegove karakteristike i usmjerenja kojima teži. Zapravo pjesnik se osjećam kao svojevrsni svedok jedinstvenog i dinamičnog pogleda na svijet.
U pjesmi ,,Slikari “ autor navodi:
Nisu sve slike naslikane
da bi bile okačene o zid.
Slepi silikar naslikao je Troju.
Slikar iz Vajmara naslikao je Fausta.
Slikar imenom Zbignjev
naslikao je gospodina Kogita.
Slikari žedni slave naslikali su države.
Slikari žedni poroka naslikali su bordele.
Veseli slikari su naslikali radost i mir
i te slike vise na njihovim licima.
Zverski slikari su naslikali genocide
i te slike rastu u glavama generacija.
Nije lak zadatak na ple}ima slikara:
oni slikaju slike svih ovih slikara.
Izuzetno snažna pjesma protkana emocijama koja prati ljudsku civiliraciju. Slike predstavljaju vremenske okvire i apokaliptičnost nastanka u trenucima koji će zabilježiti svu surovost ljudskih civilizacija kroz vjekove. Ova pjesma je savršen primjer paradigme koja nam ukazuje na svu sunovrat društva opterećenog: politikom, rasom, religijom, nacijom, a u fokusu pjesnik preslikava i genocid ponirući kao vješt psihijatar u najdublja (mračna) stanja ljudske svijesti. Ličina je je pjesnik prefinjenog jezika, modernog izraza, znalački korišćene kompozicije koja se uklapa u svakoj pjesmi i čini dio jedne savršene arabeske koju zovemo život. Na prostorima Zapadnog Balkana je moguće ,,počiniti“ svaki grijeh ali ne i okajati, niti svaku svaku grešku ispraviti jer ipak pripadamo nesavršenom rodu bića (Homo sapiens) ma koliko da smo daleko otišli od tog prvog pra-čovjeka nijesmo i od naše zvjerske prirode. Ono što najbolje odlikuje pjesnikov svijet najjasnije se uočava u poentiranju njegovog glasa koji se javlja i opominje. Pjesnik se, zapravo, kreće kroz život prolazi kroz mjesta, zaviruje u lavirinte duše u kojima oživljuje one koji su poput njega, prolazi, zapisuje i arhivira sve do onog momenta dok ne sklopi stranice svoje zbirke. Pored toga, značajno je i što se većina Ličininih pjesama doživljava i kao svojevrsni ogled iz poetike, jer na njihovu vrijednost utiče i neočekivana i produbljena i raznolika sadržajnost pjesama, koje uspostavljaju izvejsnu emotivnu nit zajedništva.
Amar Ličina iako veoma mlad pjesnik ne želi samo da stihovima opiše već da i stvori jedan drugačiji, posebni (lični) svijet u kojem stvari imaju prizvuk, savremenog i ličnog, Njega neinteresuju veliki životne bitke kojima su mnogi prošli već male životne priče koje na upečatljiviji način svjedoče kroz njegove riječi i poeziju. Njegovi stihovi, predstavljaju izuzetan draguljarski rad osvejdočenog i nadahnutog pjesnika pred kim stoje brojni izazovi. Amar Ličina svojom zbirkom ,,Mera stvari“ najavljuje jednog posebno darovitog pjesnika koji već ima istančanu estetiku, etiku i poetiku, pjesnika koji poeziji donosi ono što joj je najviše potrebno – snagu i ljepotu jezika, i inovaciju sposobnu da se iznova obnavlja i rađa trajući vječno. Pored toga, osim prolaska kroz neku vrstu vremenskih, sintagmi pjesnik u svom etičkom stilu utiče na oblikovanje ,,novog“ društvenog sistema vrijednosti. Zaključiću da iako prva poetska zbirka ,,Mera stvari“ (a biće ih još sigurno) Amara Ličine pruža uvid u jedan od najubjedljivijih pjesničkih svjetova savremene poezije koji zaslužuje posvećenu čitalačku i kritičarsku pažnju. Iza ovog istinski vrijednog pjesničko-poetskog performansa teško je odvajati dragulje. Ja se ipak usuđejm da izdvojim jedan i to pjesmu ,,Slikari “, koja je, siguran sam, jedna od najintresantnjih Ličininih pjesama koju je on kao izuzetno darovit i moderan pjesnik prefinjenog i suptilnog ukusa tako lijepo oblikovao poput drevnih kipara koji su vajajaući svoje figure ostavili djela trajne i neprolazne vrijednosti.
Biografija:
Amar Ličina je rođen 15. 8. 2001. u Novom Pazaru. Studira srpsku književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Piše poeziju i prozu. Objavljivao je domaćim i regionalnim časopisima, portalima i zbornicima. Bio je finalista 54. i 55. Festivala poezije mladih u Vrbasu i 53. Ratkovićevih večeri poezije. U izdanju SKC Kragujevac, u ediciji Prvenac je objavio zbirku poezije Mera stvari. (Uži izbor za nagradu Đura Jakšić) Uređuje blog za poeziju Libela. Poezija mu je prevedena na francuski jezik i objavljena u antologiji regionalne poezije. Živi u Novom Pazaru.
Vrijedni berači gljiva iz Petnjice kažu da ne pamte slabiju godinu po pitanju roda. Ovogodišnja sezona pečurki može se smatrati izgubljenom zbog izuzetno lošeg roda, pa je samim tim i zarada od prodaje bila jako loša. Mnogi od njih za lošu godinu krive vremenske prilike i sušno ljeto.
Za uspešan rast šumskih gljiva jesen je najbolje godišnje doba, tada nijesu česte klimatske promene, nema jakih vrućina i isušenja zemlje, a gljivama osim vlage i umerene temperature ništa više nije potrebno, no sušna jesen i izuzetno toplo ljeto uslovili su da ovogodišnji rod pečurki bude jako loš.
Da je godina bila jako loša potvrđuje nam i Sead Alibašić osnivač firme ,,Alibašić Company“ koji posjeduje sušaru za preradu gljiva i bavi se otkupom šumskih plodova i ljekovitog bilja. On je za naš portal kazao da kao otkupljivač ne pamti goru sezonu, zbog izuzetnog lošeg roda.
Cijena ove jeseni za kilogram vrgnja iznosila je više od deset eura.
,,Već duže vremena se bavimo otkupom šumskih plodova, gljiva i otkupom ljekovitog bilja, ali smo zadnje dvije godine odlučili da osnujemo firmu ,,Alibašić Company“ koja za sada posluje jako dobro. Početkom jeseni, otkup je krenuo, ali u jako malim količinama, pa je samim tim zbog jako niskog otkupa i slabog roda gljiva cijena svježeg vrgnja porasla i išla preko deset eura. Naše proizvode pretežno plasiramo na domaće tržište“
Sead Alibašić se pored otkupa šumskih plodova i gljiva, bavi i poljoprivredom, na svom gazdinstvu posjeduje mlin i kako nam je kazao, zadovoljan je ovogodišnjih prinosom žitarica i krompira, pa se nada da će nastale troškove usljed nedostatka gljiva nadoknaditi.
,,Takođe se bavim i različitim granam poljoprivrede, što se tiče prinosa od poljoprivrede ove godine mogu vam reći da je godina bila solidna, bilo je i žitarica i krompira, posjedujem svoj mlin za mljevenje brašna, pa se nadam da ću nastale troškove uspjeti nadoknadit, uz nadu da iduća sezona gljiva bude mnogo bolja “ kazao je Alibašić.
Porodica Alibašić ima u planu proširenje proizvodnje i nabavku dodatne opreme u vidu hladnjača.
,,Planiramo da proširimo svoju proizvodnju i nabavimo pred komoru i komoru za duboko zamrzavanje svježe pečurke i šumskih plodova.“ Zaključio je Alibašić.
Prošle godine, vrgnja u jesenjem periodu bilo je na svakom koraku, dok je ova godina usljed promjenjljivih vremenskih prilika zakazala, mnogi sakupljači ovih vrijednih gljiva su razočarani, jer zbog slabog roda otišla i njihova prilika da zarade dodatni novac.
Eldin Eka Duraković je trenutno jedan od najpopularnijih naših pjevača u Luskemburgu. Eka je inače rođen u Luksemburgu, a porijeklom je iz Petnjice, tačnije sela Trpezi, bavi se muzikom već deset godina, a iza sebe ima brojne hitove i već sada bogatu karijeru. Njegova pjesma ,,Barikade“ koja je premijerno ugledala svjetlost dana prije tri godine, sada je došla u drugačijem aranžmanu sa spotom, na veliko oduševljenje publike, koja na društvenoj mreži Tik Tok neprestano dijeli sadržaj uz ovu pjesmu. Pored Tik Toka za samo nekoliko dana broji preko 50.000 pregleda na društvenoj platformi You Tube, što je jedan od pokazatelja da se radi o kvalitetnoj pjesmi i izvođaču.
Kako je kazao za naš portal Eka Duraković spot za ovu pjesmu je rađen u Luksemburgu, a tekst potpisuje Siniša Ličina u aranžmanu Marka Drežnjaka.
,,U ovoj pjesmi sam se baš pronašao, tako reći ova pjesma mi je legla, jer sam po prirodi jako emotivan” kazao je saopštio je Duraković.
Ono što nam je Eldin Eka Duraković kazao je da ova pjesma nosi posebnu emociju i da je napisana po istinitom događaju, ali nam nije otkrio više detalja, ono što je sigurno svijetla budućnost je pred ovim talentovanim pjevačem, koji pomjera granice na estradnoj sceni, a mi ćemo nastaviti da pratimo uspjehe koje nižu naši ljudi, pogotovo u dijaspori.
Petnjica je dobila jesenje boje, sve je više kiša i loših vremenskih prilika. Danas je na cijeloj teritoriji države Crne Gore izdat crveni meto alarm, što znači da se očekuju obilne padavine praćene jakim vjetorom.
U Petnjici od ranog jutra duva jak vjetar, a do kraja dana se očekuju nešto obilnije padavine i pogoršanje vremena.
,,Zbog očekivane meteorološke situacije za petak 3.11.2023. ZHMS izdaje upozorenje na obilnu kišu, jak južni vjetar i talasi na moru. Potencijalno moguće su odredjene posljedice na terenu. ZHMS Odsjek za analizu i prognozu vremena” stoji u saopštenju ZHMS Crne Gore.
Nakon Skoplja ,Herceg Novog članovi KUD-a “Bihor” su učestvovali na XV Međunarodnom festivalu folklora SA OVČARA I KABLARA koji je u organizaciji KUD-a “ FRA “ održan u sali Kulturnog centra u Čačku 28.10.2023.godine,
Kud Bihor je po prvi put gostovao u gradu kraj Morave. Po dolasku u Čačak za folkloraše iz Petnjice je upriličen ručak u prostorijama KUD-a “ Srpski jelek”čija je pjevačka grupa nedavno gostovala u Petnjici na VIII Ineternacionalnom festivalu izvornog stvaralaštva, gdje je ljubazna domaćica Mladena Gojković sa koleginicama poslužila hranu i kolače koje je za ovu priliku spremila,
Nakon ručka su obišli grad i odradili generalnu probu.
U programu je učestvovalo 12 Kulturno umjetničkih društava iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Bugarske. Pored organizatora i domaćina KUD “ FRA “ iz Čačka je nastupio i KUD “ Dule Milosavljević “ zatim KUD “Diša Đorđević “ Vreoci, KUD ” Paja Marganović “ Deliblato, KUD” Prosvjeta” Rudo, ANPO” Grigor Prličev” Skoplje , KUD “ Sretenje “ Rogatica, FA “ Pautalija “ Ćustendil ( Bugarska ), KUD” Bihor “ Petnjica, GFA “ ZORA “ Zaječar, KUD” Banatski vez” Dolovi i KUD “Moravac” iz Gornjeg Vidova.
Publika u sali Kulturnog centra je puna dva sata uživala u program i aplauzima nagrađivala sve učesnike
a posebno je prelijepo izgledao trenutak kada su folkloraši ulazeći u salu iz nekoliko ulaza svi zajedno zapjevali pjesmu “Sa ovčara i kablara” izazvavši ovacije publike.
Nakon programa organizator i domaćin Mladen Ristanović je priredio zajedničkiu večeru i žurku za učesnike u prostorijama KUD-a “ FRA “ i tom prilikom utručio zahvalnice učesnicima. Ristanović je ugostio folkloraše iz Ćustendila, Skoplja i Petnjice u svom etno kutku u naselju Rakova organizovavši prenoćište.
Sjutradan nakon doručka članovi KUD-a “ Bihor su iskoristili lijepo vrijeme i prošetali kroz Vrnjačku banju i Novi Pazar. I ovo je bilo još jedno putovanje koje će pamtiti po mnogo čemu, a ovom prilikom se zahvaljuju na gostoprimstvo rukovodstvu KUD-a “ Srpski jelek “ na čelu sa Mladenom Gojković, Mladenu Ristanoviću direktoru KUD-a “ FRA “ i njegovoj porodici za ljubaznost na svakom koraku.
Kao i za prethodna putovanja koja su pomagali naši brojni prijatelji , tako su i ovo putovanje finansijski podržali Fazlija LIčina, Sinan -Taljo Adrović i Senat Muhamedov Rastoder.
Predstavnici lokalne uprave i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Petnjica obišli radove na izgradnji džamije u Skenderskoj Kalici.
Grubi radovi na džamiji u Skenderskoj Kalici se privode kraju. Opština Petnjica će uskoro biti bogatija za još jedan vjerski objekat, nakon završetka ove džamije to će ujedno biti i 12. po redu džamija u Petnjici. Iz tog razloga predstavnici lokalne uprave, zajedno sa predsjednikom Medžlisa Islamske zajednice Petnjica, Rifatom Agovićem su obišli radove.
DCIM102MEDIADJI_0505.JPG
Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Petnjica Rifat Rifko Agović je kazao da je ovo veliki uspjeh kako za Medžlis Islamske zajednica Petnjica, tako i za mještane ovog kraja i da Islamska zajednica u Petnjici podržava, koliko je u njenoj mogućnosti ovakve i slične stvari.
,,Objekat je započeo sa izgradnjom prije dvije godine, prisustvujemo završetku grubih radova, tačnije pokrivačkim radovima. Želim da se zahvalim prvo porodici Suada Skenderovića koji su uložili dosta truda, rada, vremena, a i novca. Mi smo pratili od samog početka pa do danas radove. Što se tiče džamije, ovo je 12. džamija koja se u Bihoru gradi i ja se iskreno nadam da ćemo sledeće godine prisustvovati njenom otvaranju” kazao je Agović.
Mještanin Muslija Miro Skenderović se zahvalio ekipi Radio Petnjica koja je zajedno sa mještanima i predstavnicima Opštine Petnjica obišla radove i kazao da je i dijaspora aktivno uključena u prikupljanje sredstava za završetak radova na ovoj džamiji. On se takođe zahvalio svim ljudima koji su danas prisustvovali ručku i ljudima koji su pomogli i dali doprinos za izgradnju ovog vjerskog objekta.
DCIM102MEDIADJI_0513.JPG
U sklopu ove džamije odnosno molitvenog prostora i gasulhane, nalaziće se hatarhana i abdesthana kao i kupatila na dva sprata kazao nam je nosilac ovog projekta Suad Skenderović. Radovi na džamiji će se nakon ukrovljenja, privesti kraju za ovu godinu, jer kako je kazao Skenderović potrebne su dalje finansije kako bi se nastavilo sa finim radovima.
,,Kako je kazao Rifko radovi na ovoj džamiji su započeti prije tri godine. Prošle godine smo završili prvi sprat, onda smo ove godine nastavili drugi sprat i došli smo da završetka grubih radova i ukrovljenja džamije. Mislim da ćemo ove godine sa ukrovljenjem završtiti radove, jer su nam potrebna dalja finansijksa sredstva, da bi nastavili dalje sa gradnjom. Zahvalio bih se svima koji su do sada učestvovali, a naročito mojim prijateljima druge vjere, koji su podržali izgradnju ove džamije. Želim takođe da se zahvalim stovarištu ,,Čantrić” iz Berana i stovarištu ,,Radmanci” iz Petnjice koji su nam takođe pomogli” Kazao je Suad Skenderović.
,,Najviše bih želio da pohvalim porodicu Skenderović koja je dala nemjerljiv doprinos u izgradnji ove džamije, učešće je uzela i opština Petnjica kao i ljudi iz dijaspore i želim da se zahvalim svim onima koji su učestvovali i pomogli. Prije dvije godine smo primili zahtjev od rahmetli Tahira Skenderovića, da ustupimo mašine Komunalnog preduzeća za kopanje temelja ove džamije, što smo i uradili i nakon dvije godine evo svjedočimo da se grubi radovi na izgradnji privode kraju, na zadovoljstvo svih” saopštio je direktor Komunalnog preduzeća Petnjica.
U noći 8.11.1941. godine, četnici su napali Petnjicu. Zapaljene su kuće predsjednika opštine Šefkije Kršića, komandira Milicije Osmana Rastodera, Stanica milicije u Petnjici i ubijeno je devet civila: Talević (Bajrama) Nemša (1883-1941), Muratović (Bahta) Zumber (1879-1941), Muratović (Halema) Zito (1910-1941), Muratović (Šuća) Sadrija (1915-1941), Muratović (Zumbera) Hakija (1918-1941), Muratović (Šuća) Bido (1920-1941), Petnjica, Ramdedović (Emina) Nazif (1891-1941), Rastoder (Hadra) Šefkija (1918-1941) i Rastoder (Haka) Aziz-Bako (1913-1941).
“U pokušaju da odbrane Petnjicu i svoje porodice, ubijeni Petnjičani su na pragovima svojih kuća svojim životima platili slobodu.
Razumijemo znake pored puta, zato tražimo stalno sjećanja na nevine žrtve kako bi objasnili i pomogli da se ovakav zločin više nikada nikom ne ponovi.
Pokazujemo da je Dan šehida Petnjice veliki dan i važan datum Petnjice, da petnjički šehidi nisu zaboravljeni jer su antifašizmom svoja tijela ugradili u Titovu Jugoslaviju.
Ujedno pozivamo građane opštine Petnjica 8.11.2023. godine da nam se pridruže u 12 sati na Spomen ploči šehida u Petnjici kada će njihovi potomci, rodbina, prijatelji i građani Petnjice izraziti pijetet prema nevinim žrtvama, mučki ubijenim civilima Petnjice.
Neka im je vječiti rahmet i Allahova dž.š. milost”, stoji u objavi porodica i potomaka petnjičkih šehida.
U susretu predstojećem Popisu stanovništa, domaćinstva i stanova u Crnoj Gori, koji je trebao da se održi od 1. do 15. novembra 2023. godine, održana dvodnevna obuka za popisivače sa teritorije opštine Petnjica.
Obuka za one koji će sprovoditi Popis održane su po nivoima i to, prvo su obučeni državni instruktori, zatim instruktori na nivou opština, koji su nakon toga organizovali obuku za popisivače.
Instruktaža za popisivače proteklog vikenda u prostorijama administrativne zgrade, su održali instruktori na nivou opštine Petnjica, uz prisustvo predstavnika Uprave za statistiku Monstata, a obuci je pisustvovalo 35 popisivača koji su upoznati sa metodologijom, pravima i dužnostima prilikom izvršenja popisa. Upitnikom za građane definisano je 38 pitanja, dok su upitnikom za stan i domaćinstvo obuhvaćena 42 pitanja.
Da li će se Popis održati od 1. do 15. novembra 2023. godine, kako je i planirano, saznaćemo danas, nakon završetka Skupštine Crne Gora, prema riječima mandatar za sastav Vlade Crne Gore Milojka Spajića, popis bi trebao da bude odgođen za mjesec dana.
