SAIT ŠABOTIĆ: TUMAČENJE O PORIJEKLU IMENA BIHOR

Radio Petnjica
-
3
SAIT ŠABOTIĆ: TUMAČENJE O PORIJEKLU IMENA BIHOR

Jedna od brojnih teorija o porijeklu naziva Bihor je da dolazi od izraza „vihor“, ili narodskog „vior“, pa ćemo često i danas čuti od pravoslavnog stanovništva koje dolazi iz Vasojevića da kažu „bio sam u Bior“. Prevedeno, vior znači obradiva zemlja na visini. Ovo tumačenje iznio je Radomir Ilić.

Među stanovnicima Bihora vlada mišljenje i da naziv Bihor potiče od turskih riječi „bir“ što znači jedan, i „hord“ odnosno „ort“ što znači vojna jedinica ili prva vojna jedinica. U korelaciji sa ovom teorijom je i naziv za Berane, koji je nastao od turske riječi Bir-hane, što u prevodu znači veliki han. Ova tvrdnja je zasnovana na shvatanju da su temelji utvrđena Bihor prema jednom tumačenju postavili avari, odnosno obri čiji jezik pripada istoj grupi staroturskih, odnosno turskih jezika. Oni su, kao što je poznato u XI i XII vijeku zajedno boravili na području gornjeg Polimlja, odnosno današnjeg Bihora, ostavljajući tragove svog prisustva u toponimima kao što je na primjer Obrov brdo kod Bijelog Polja. Osmanski geograf Hadži Kalfa u XVII vijeku za područje Bihor upotrebljava naziv Buhor i taj naziv će se sresti i u mnogim dokumentima u XVII i XVIII vijeku.

Navešću još jedno tumačenje o nastanku naziva Bihor- germanska riječ „ort“ koja je u izgovoru vrlo slična riječi ord što znači centar i u tom kontekstu „bir ord“ bi mogla značiti vojni centar.

Svaki ozbiljni istraživač će posvetiti još mnogo pažnje da uz pomoć rječnika određenih naroda pokuša da porijeklo riječi Bihor izvede na čistac kako bi imali jasnu sliku i mogućnost da sagledamo njegov pravi, izvorni korijen. Da je to stari naziv ukazuju i činjenice da mi danas nemamo jasno njegovo značenje i njegov pravi korijen iz jezika iz kojeg je nastao.

 

 

SAKUPLJEN NOVAC ZA LEINO LIJEČENJE – USPJEŠNA AKCIJA RADIJA PETNJICA I CHR HAJRAT

Radio Petnjica
-
0
SAKUPLJEN NOVAC ZA LEINO LIJEČENJE – USPJEŠNA AKCIJA RADIJA PETNJICA I CHR HAJRAT

Humanitarna akcija sakupljanja novčanih sredstava za liječenje Lee Šabanović koju su pokrenuli CHR ’’Hajrat’’ i Radio Petnjica uspješno je okončana, a na žiro račun Leine majke Elvire nalazilo se tačno toliko novca koliko je potrebno za Lein trodnevni pregled na klinici u Istanbulu.

Radio Petnjica i Centar za humanitarni rad ’’Hajrat’’ pokrenuli su humanitarnu akciju prikupljanja novca 5-og aprila. Od tada veliki broj ljudi iz Petnjice i dijaspore kontaktirao je redakciju Radija Petnjica, kancelariju Hajrata ali i lično Leinu majku Elviru Šabanović i tom prilikom tražio informacije kako mogu uplatiti sredstva na račun.

Lea boluje od artritisa koji joj je u potpunosti paralizovao ruke i noge, a pogrešnom terapijom Lea je određeno vrijeme bila i nepokretna. Lea je na korak od ozdravljenja, ali u završnoj fazi potrebni su iskusni doktori, jer u slučaju pogrešne terapije, Lea može da oslijepi ili da opet bude nepokretna. Lei su savjetovali da bi bilo najbolje da ode u Istanbul u kliniku Kanini Sultan Sulejman. Leina majka je tada u pomoć pozvala CHR ‘’Hajrat’’ koji je kontaktirao Radio Petnjica. Zajedničkim snagama tada se krenulo u akciju sakupljanja 1.500 eura.
Elvira Šabanović se zahvaljuje svim ljudima dobre volje i pokretačima akcije.

‘’Lea će u nedjelju otputovati u Istanbul na pregled. Svi smo optimisti po pitanju ozdravljenja. Hvala vam svima, ne postoje riječi kojima bi vam se zahvalila’’, kazala je Elvira Šabanović.

DINO RAČIĆ

SEMIR LIČINA: NE TREBA MI AUTO KAD NE MOGU SLOBODNO DA SE KREĆEM

Radio Petnjica
-
8
SEMIR LIČINA: NE TREBA MI AUTO KAD NE MOGU SLOBODNO DA SE KREĆEM

Prije nekoliko dana crnogorski mediji su pisali da je “je­dan Bje­lo­po­ljac za­pa­lio svoj auto­mo­bil izi­ri­ti­ran zbog sa­o­bra­ćaj­ne ka­zne, na­kon što ga je be­ran­ska po­li­ci­ja za­u­sta­vi­la i kon­sta­to­va­la ne­is­prav­nost vo­zi­la”. Pisalo je takođe da je taj Bjelopoljac vrijeđao verbalno policiju i još mnogo toga, ispostavilo se, što nije tačno.

Bjelopoljac nije Bjelopoljac već Petnjičanin Semir Semko Ličina i nije, kako on kaže nikoga vrijeđao. U razgovoru za naš radio i portal, Semir kaže da to što su pisali a “posebno Informer je čista laž jer svi u Bihoru znaju da je ispravan i da nikad nikog nije opsovao.

fotografija 1 (3)“Otišao sam do Berana da povedem komšinicu da završi neke svoje poslove. Kada smo krenuli nazad, zaustavila nas je saobraćajna patrola kod Auto mota. Sve su kontrolisali – svijetla, migavce, gume… a moram da budem iskren da su jedino gume bile loše. Zamislite samo zbog guma su me poslali na vanredni tehnički pregled. To im nije prvi put i to uvijek ta dva policajca od kojih se jedan preziva Drobnjak a drugom nijesam vidio ime a on nije htio da ga kaže”, kaže Semko.

On tvrdi da su ga isti policajci u posljednje dvije godine kaznili sedam ili osam puta i to za “gluposti” tipa nemanja fluoroscentnog prsluka, pojasa, svjetala.

“Bilo mi je krivo iz prostog razloga što sam često u Beranama i pitam se zašto se ova dva policajca nijesu, kako bi naš narod kazao „udarili po obrazu“ i kazali – ajde ovog smo kaznili prije nekoliko dana pa da ga pustimo. A oni navalili baš kao u inat da kontrolišu neke sitnice, kao što je podizač stakala na zadnjim vratima. Često su mi pominjali neke stvari kojima su dokazivali da imaju nešto lično protiv mene. To je moj doživljaj i u to sam siguran. Za razliku od njih ja sam uvijek prema njima bio korektan i kazne sam redovno plaćao”, priča Semir i vraća se na događaj koji ga je za kratko učinio “medijskom zvijezdom”.

fotografija 3“Kažem da su mu bile dosta loše zadnje gume. Prednje malo bolje i bio sam registrovan do kraja godine. Vezao sam pojas, svijetla su bila upaljena i od svega što su kontrolisali našli su da mi jedan migavac rad brže od drugog. Samo te dvije stavke, migavac koji radi brže i loše zadnje gume. Moram da kažem da sam prije nekoliko mjeseci išao kod inspektora saobraćajne policije Babovića, kaže Semir. Ispričao je da ga je čovjek iz policije primio i razgovarao te da se korektno ponašao.

“Onog dana sam ga nazvao. Rekao mi je da je na odmoru i da mu se javim poslije dolaska sa odmora.

Nego idemo dalje sa pričom. Ušli smo na tehnički pregled. Našli su sitinice koje nijesu ispravne, kao što sam pomenuo – zadnji migavac i zadnji podizač stakala. Auto u tom trenutku ne bi prošlo tehnički pregled. U redu je to što su me poslali na tehnički pregled, ali nije u redu što uvijek meni to rade. Ušli smo u kancelariju od Auto-mota, gdje su bili ljudi koji rade i dva policajca. Pitao sam policajce da li mi ovo rade zbog toga što sam iz Bihora i zato što imam Bošnjački znak na retrovizoru. Nijesu ništa htjeli da mi odgovore, već su pričali nešto što njima odgovara. Ostao sam bez odgovora. Kada su mi napisali kaznu, platio sam tehnički pregled. Gospođa koja je bila sa mnom, zaboravila je dokumenta u auto pa sam je poveo do tamo. Vratili smo se na isto mjesto u roku od 10 minuta. Tada su opet počeli da me ispituju  gdje sam bio, da sam trebao da se javim iako sam objasnio o čemu se radi. Onda su mi pisali prijavu i za to. Čekali smo najmanje tri – četiri sata ispred Lovćen osiguranja, i kada je došao momenat da potpišem zapisnik u dijelu primjedbi sam pisao da mi se ne sviđa rad dvojice policajaca i da su se prema meni ponašali grubo. Da su mi davali do znanja da se u njihovom gradu ne trebam osjećati slobodno”, priča Semir Ličina. Zastaje u priči na trenutak i uvijerava nas da se baš ne osjeća ugodno kad ide u Berane jer su dva policajca sve učinila da mu utjeraju “strah u kosti”. Ovaj Bihorac, kako su mediji napisali “kratkog fitilja” kaže da nijesu svi policajci takvi.

“Dok sam pisao primjedbu, pitao sam jednog od njih da mi kaže ime jer imam primjedbu na njegov rad. Nije htio da mi kaže. Pitao me ko sam ja da mi kaže svoje ime. Htio sam da napišem i to. Počeo sam da ga opisujem kao na primjer da je ćelav da je ovakav i onakav….Prekinuo me je rekavši da to ne mogu da napišem jer možda ima kompleks od toga. Rekoh mu da ja imam kompleks od njih….Sve sam uredno potpisao, izašao do auta, kazao saputnici da izađe. Pitala me je zašto. Rekao sam da mi ne treba auto kada ne mogu da dođem u Berane i osjećam se slobodno. U autu sam imao razređivač, uzeo sam ga, polio po sicevima i bacio šibicu. Kada se auto zapalilo, policajci i osoblje su istračili van i pitali me šta sam to uradio. Priveli su me. Policajci koji su bili u stanici, bili su korektni, uljudni i sasvim normalno se ponašali. Vratili smo se nazad do mjesta gdje je bilo auto kako bi napravili uviđaj. Nakon toga su me pustili. Ništa mi nijesu kazali u vezi policajaca, i sada ne znam da li će išta uradit po pitanju da njih okrive, jer obično bude da svako svoga brani. Očekujem da okrive mene”, završava svoju priču Semir Ličina. Na kraju je još dodao da nema kriminalni dosije i da ima problem samo sa ova dva policajca.

“Jedan od razloga što sam sve ovo ispričao jeste to što se u novinama, konkretno u Informeru pojavio članak u kojem stoji da sam ja psovao i ponašao se nepristojno, a svi znaju da ja nikada ne psujem. Ali i to je u sklopu svega onog što sada spremaju prema meni. Moraju naći alibi dkako bi me krivično godinili”, zaključuje Semir.

DENIS BOŽOVIĆ

 

 

 

 

 

 

 

U SUSRET OBILJEŽAVANJA DESETOGODIŠNJICE PROGLAŠENJA NEZAVISNOSTI CRNE GORE

Radio Petnjica
-
0
U SUSRET OBILJEŽAVANJA DESETOGODIŠNJICE PROGLAŠENJA NEZAVISNOSTI CRNE GORE

Desetogodišnjica proglašenja nezavisnosti Crne Gore biće svečano obilježena i u Luksemburgu.
Dana 18. aprila, u prostorijama ZK „Bihor“ u gradu Rumelanžu u Luksemburgu, na inicijativu počasnog konzula Crne Gore u Luksemburgu –  dipl. arhitekte Remzije Camića, održan je sastanak predstavnika dva udruženja čiji članovi vode porijeklo iz Crne Gore: ZK „Bihor“ i udruženja „Luksemburg – Crna Gora“.

Sastanak je otvorio predsjednik Upravnog odbora ZK „Bihor“ dipl. ing. agronomije Esko Halilović koji je pozdravio prisutne i zahvalio se na prisustvu i ozbiljnom pristupu ovoj organizaciji. Naglasio je da je ovo jedan od najznačajnijih datuma u savremenoj istoriji naše domovine i da je njena dijaspora iz Luksemburga ugradila sebe u temelje moderne i nezavisne Crne Gore.
Počasni konzul Remzija Camić je, govoreći o važnosti ovog datuma, takođe  naglasio nemjerljiv doprinos dijaspore Crne Gore u obnovi nezavisnosti svoje države koja nezaustavljivo napreduje prema NATO – u i Evropskoj uniji, te ponovio da je vrlo bitno da se što više građana porijeklom iz Crne Gore pridruži organizaciji dajući svoj puni doprinos – kako organizaciji, tako i samoj proslavi.

Predsjednik udruženja „Crna Gora – Luksemburg“ Ismet Muhović čovjek koji ima nemjerljive zasluge prilikom integracije crnogorskih doseljenika u Luksemburg i čovjek na koga se uvijek može računati rekao je da ovo nije profitabilna manifestacija i da joj svim srcem trebamo pristupiti kako bi i nama, a i onima oko nas, pokazali da vrlo ozbiljno baštinimo sjećanja na važne datume naše domovine.
Sekraetar udruženja ZK „Bihor“ Hamdija Rastoder, i sam govoreći o značaju i predlazući moduse organizacije rekao je da se ne može očekivati veliki profit sa ove manifestacije, ali ukoliko je bude biće upućena u humanitarne svrhe u Crnu Goru.
Predložen je i Odbor koji će predvoditi pripreme obilježavanja Desetogodišnjice  i to  iz udruženje „Crna Gora – Luksemburg“:
Ismet Muhović, predsjednik udruženja;
Fetija Kalač, generalni sekretar i
Hilmo Kožar član ovog udruženja .
U ime ZK „Bihor“
Esko Halilović, predsjednik udruženja;
Hamdija Rastoder, sekretar i
Faiz Softić, član.
Na čelu ovog Odbora biće počasni konzul Remzija Camić, koji je naglasio da ovo nije konačan broj članova ovog odbora i da će on lično pozvati i ostala udruženja čiji članovi dolaze iz Crne Gore da se pridruže odboru i proslavi.
Svojim konstruktivnim prijedlozima u diskusiji su učestvovali i Fetija Kalač, Ernad Adrović, Hilmo Kožar,  Edin Latić, Ernad  Ero Muhović i drugi.
– Crna Gora je naša jedina domovina – rekao je Remzija Camić na samom kraju sastanka, koji je prošao u prijateljskom duhu i slozi za koju se zalažu ova udruženja od samog početka svoga djelovanja u Luksemburgu.
F.S.

NOVI POŽAR U BIHORU – GORI ŠUMA IZMEĐU BORA I SAVIN BORA

Radio Petnjica
-
1
NOVI POŽAR U BIHORU – GORI ŠUMA IZMEĐU BORA I SAVIN BORA

BUKNULO OPET U TRPEZIMA

Radio Petnjica
-
0
BUKNULO OPET U TRPEZIMA

Iako je sinoć u 2 sata poslije ponoći požar u reonu Trpezi lokalizovan, jutros je vatra ponovo buknula na jednom od lokaliteta u Selištima gdje je stihija već uništila dobar dio šume.

Vjetar koji je uz vatru najveći neprijatelj dobrovoljaca i vatrogasaca je negdje prije podneva prebacio plamen na drugi kraj šume.

Kako javljaju očevidci sa terena, požar više ne gasi niko.

ISAD MURATOVIĆ: DAJETE NAM NAPRTNJAČE I CISTERNE I MI ĆEMO SAČUVATI ŠUME

Radio Petnjica
-
0
ISAD MURATOVIĆ: DAJETE NAM NAPRTNJAČE I CISTERNE I MI ĆEMO SAČUVATI ŠUME

„Požar koji je obuhvatio zaseok Selište, ugasili su članovi MK Bihor i Fahrudin Huremović“ Ovim riječima započinje svoju priču Isad Muratović, predsjednik bajkera iz Bihora, vidno revoltiran  situacijom koja se izdešavala u protekla dva-tri dana dok je požar uništavao hektare i hektare šuma u Trpezima i okolni.

„Moram da reagujem istine radi, ne da bih istakao naš učinak i naš doprinos, zahvalnica meni i mojim članovima ne treba, ali nama trebaju „pluća“ koja nismo mogli da spasimo sa radom naših funkcionera iz opštine. Uzdajući se u njih da će blagovremeno reagovati i odraditi profesionalno svoj posao, jedna od oaza u Bihoru je uništena. Dva dana smo vodili borbu sa vatrenom stihijom. Prvog dana, po dolasku sa puta, na portalu Radija Petnjica sam pročitao o požaru. Nisam čekao ni sekunde, već sam pozvao svoje članove i kolege iz MK Sokolove iz Berana. Naravno, svi su se odazvali i pošli smo do zaseoka Selište. Tu smo zatekli članove NVO „Ruka spasa“ sa predsjednikom Seadom Alibašićem koji su pokušavali da lokalizuju požar. Pomagali smo a toga dana nam je društvo pravila i ekipa iz Radija Petnjica. Pozvao sam lokalnog političara da nam obezbijedi cisternu sa vodom, a on je odgovorio da će da zove za par minuta i da će da vidi može li je obezbijediti. Od toga poziva ništa nije bilo, a političar je otišao da mirno ispija kafu u Berane. Bilo me je stid od prijatelja iz MK Sokolova iz Berana“, prepričava Isad događaje iz prethodna dva dana.

Drugog dana u večernjim satima, članovi MK Bihor su opet na terenu, riješeni da bitku sa vatrenom stihijom privedu kraju.

fotografija 3 (2)„Pošto su vatrogasci nemoćni kao i naša opština, riješili smo da uzmemo stvar u svoje ruke, da se oslnonimo samo na nas i na boga i ušli smo u vatru. Kada smo prilazili mjestu dešavanja, ugledali smo vatrogasno auto iz Berana sa dva radnika koje se kreće putem Misinje laze – Kutnje brdo. Znao sam da će biti potrebno dosta vode a takođe sam znao gdje su šahte sa vodom. Odlučio sam da skinemo ventile kako bi obezbijedili vodu za gašenje požara. Kasnija dešavanja su taj postupak opravdala”, priča Muratović. On kaže da je prilikom kupovine osvježenja za članove kluba u Petnjici primijetio vatrogasna auta, opštine Berane i opštine Rožaje, a unutar lokala šest vatrogasaca koji sjede i piju”, nastavlja priču predjsednik MK Bihor.

Isad se s osvježenjem vratio do prijatelja koji su i dalje gasili požar. Za njim, pola sata kasnije je dovezeno jedno vatrogasno vozilo iz Berana.

„Sugerisao sam im da idu niže nekih sto metara jer je tamo jači plamen. Kasnije smo im se pridružili i tada sam saznao nevjerovatnu stvar da više nemaju vode. Jasno je bili da nijesu došli ni sa 50 litara vode. Napunili smo naprtanjače i gasili to koliko smo mogli. Nakon izvjesnog vremena uspjeli smo da lokalizujemo požar na toj poziciji“, kaže Muratović.

On je kritikovao odnos i rad političara u situaciji kad jedan dio opštine gori danima.

fotografija 2“Jedan od tih političara je posljednje veče u vidno pripitom stanju počeo da dobacuje i pita gdje smo to bili ranije. Rekao sam mu da ću mu pokazati i dokazati gdje smo bili i evo sam došao kod vas”, tvrdi Muratović. On je dodao da je gašenje požara nakon odlaska vatrogasaca za Berane pod izgovorom da imaju još posla, trajalo do 2 sata poslije pola noći.

„Tražim od lokalne vlasti, kada već oni nijesu sposobni i kadri, da nama iz MK Bihor obezbijede 10 naprtnjača i jednu cisternu od dva kubika vode. Tako bi u svakom trenutku bili spremni da reagujemo. Da smo to imali ranije ovo ne bi izgorelo. Naša lokalna samouprava nije u stanju da u protekle skoro tri godine nabavi jednu kantu a kamo li da formira Službu za zaštitu i spašavanje. Moram da se zahvalim članovima MK Sokolovi i NVO „Ruka spasa“ koji su bili tu sa nama. Nama ne treba da se reklamiramo, ovo je naš kraj, nama treba da nešto uradimo kako bi svima bilo dobro, a ne da i ovo što imamo dozvolimo da se uništava“, zaključio je predsjednik MK Bihor.

DENIS BOŽOVIĆ

 

FOTO PRIČA: MOTO KLUB BIHOR I PRIJATELJI GASE POŽAR

Radio Petnjica
-
0
FOTO PRIČA: MOTO KLUB BIHOR I PRIJATELJI GASE POŽAR

UGAŠEN POŽAR U TRPEZIMA

Radio Petnjica
-
0
UGAŠEN POŽAR U TRPEZIMA

Požar u Trpezima je ugašen kasno sinoć kada je vatra došla na 10 metara od kuća Mehdije i Alije Durakovića.

Požari koji ovih dana bijesne na teritoriji Petnjice su sinoć lokalizovani.

Vatra je prijetila da zahvati kuće i pomoćne objekte. Najkritičnije je bilo u Trpezima u zeseoku Kutnje brdo, gdje se vatra približila kućama Mehdije i Alije Durakovića na svega  10 metara.
Odmah su reagovali komšije i rodbina i kablom za vodu štitili da ne dođe do materijalne štete. Njih oko 20 uspijevali su da kontrolišu požar, ali ne i da ga u potpunosti ugase.
Zatim su kontaktirali predsjednika SO Petnjica Adnana Muhovića koji je pozvao vatrogasne ekipe iz Berana i Rožaja.
Na licu mjesta došla su dva vatrogasna vozila koja su uspjela da lokalizuju požar oko 10 sati.
Međutim tu nije bio kraj agoniji mještana Trpezi.  Vatra se opet pojavila oko ponoći, tako da su vatrogasne službe morale da intervenišu opet.
Poslije ponoći vatra je ugašena i niko nije prijavljivao da se vatra pojavila opet u ovom zaseoku.
U akciji gašenja požara u Trpezima učestvovali su i članovi moto kluba ‘’Bihor’’ iz Petnjice.

DINO RAČIĆ

BIHORCI, ZAPAD NIJE RAJ – DOBRO DOŠLI U REALNOST

Radio Petnjica
-
16
BIHORCI, ZAPAD NIJE RAJ – DOBRO DOŠLI U REALNOST

Mlade generacije zbog nepostojećih prespektiva napuštaju Bihor i samim tim i Crnu Goru, misleći da će na zapadu na lak način zaraditi velike pare i ostvariti lijepši život. Ranije sam se uvijek pitala, odakle potiču takve predstave o dijaspori i dosta puta sam pokušavala da demistifikujem mit o toj „čuvenoj“ dijaspori. Nažalost bezuspješno.
Mislim da je najznačajni razlog taj, što dijaspora u Bihoru predstavlja pogrešnu sliku o sebi i na osnovu toga budi nade mladih ljudi. Dolazimo jednom, eventualno dva puta godišnje u naša sela, uglavnom sa dobrim autom (najmanje BMW ili Mercedes), sa puno para, puno zlata, dobrom garderobom i raznim pričama za koje nam se ljudi dive. Molim vas, dajte mi ruku, da vam pokažem put iz ove tamne šume pune idealizma prema nečemu što se zove realitet. Da vam pojasnim:
Prosječni neto prihod u Njemačkoj iznosi 1345 eura. Od navedene sume treba oduzeti trećinu (u ponekim gradovima čak i pola) za kiriju, troškove za auto, dodatno privatno penzijsko osiguranje, namirnice i proizvode za ličnu higijenu. Po saveznom zavodu za statistku Njemačke za ličnu upotrebu u prosjeku ostaje oko 400 eura, no stvarnost izgleda drugačije: Privatna domaćinstva, a to obuhvata i veliki dio naše dijaspore, su zaduženi. Živi se na kreditu – i to na povelikom.
A mi i dalje pričamo o našoj MEGA kući, našem MEGA kabrioletu, našem MEGA poslu i o našim MEGA parama. Cijeli naš izgled govori da smo „uspjeli“ u životu zahvaljujući zapada. Što ne pričamo je, da naše kuće ipak nisu tako MEGA i da smo se zadužili čak i nekoliko stotina hiljada eura (te dugove otplacuju , veoma cesto, i slijedece generacije). Da je taj MEGA posao, o kojem govorimo, u suštini rad na crno na nekoj baušteli. Da se sa onim MEGA autom, sa kojim se po ulicama Petnjice foliramo, u Njemačkoj vozimo samo nedeljom, da ne bi trošili gorivo. Dosta ljudi koji žive u dijaspori u stvari kriju, da moraju da rade, od jutra do sutra, da bi sebi sav taj „luksuz“, koji u suštini nije, priuštili.
Sa tim neistinama, koji mi iz dijaspore namjerno i nenamjereno lansiramo, mamimo mlade, talentovane i pamente ljude da krenu na put ka „boljem životu“. Najkasnije, kad pomirišu vazduh zapadnog svijeta razočarenje postaje veliko. Doživljavaju kulturni šok, ali ne od Njemaca već od naših bihorskih bogataša (čast izuzecima) koji ipak nisu tako bogati kao što se trude da pokažu. Dobro došli u realitetu: Zapad nije raj. Zapad je kapitalizam i to u najgorem obliku.
Mnogi misle da bi se pomenuta radna migracija mogla spriječiti investiranjem u nova radna mjesta. Kratkoročno posmatrano se čini da bi tako svi problemi bili riješeni: Mlade generacije bi ostale u regionu, prihodi populacije i samim tim i konzumiranje bi se povisilo, bogatstvo društva bi raslo. Ali dugoročno gledano morali bi postavljati sledeća pitanja: Ko bi trebao investirati u našu regiju i zašto? Šta nas pravi toliko posebnim i atraktivnim, da bi se isplatila investicija u ovu planinsku regiju?
Mislim da naš region ima potencijal i da ne bi trebali umjetno postati zavisni inostranih investitora, kad imamo druge mogućnosti. Imamo ljude u dijaspori koji su stvarno nešto postigli i koji bi sa zadovoljstvom uložili u neku dobru ideju ili viziju vezano za naš kraj. Moramo se boriti za te ljude. Moramo da im pokažemo da smo angažovani, da imamo konkretnu viziju za razvoj , da imamo cilj koji svim snagamo hoćemo da postignemo. Do sada ne pokazujemo našim načinom života i rada da smo spremne za promjene i da hoćemo da radimo. Zašto? Svaki put kad dodjem u Crnu Goru na odmor i kad prošetam kroz Berane, već u deset, jedanest sati vidim ljude u kafićima. Oni pričaju, piju kafu, uživaju. Nisu svi ti ljudi nezaposleni, niti su đaci ili penzioneri. Mnogo ih je koji rade u kancelarijama, prodavnicama, u sudu, opštini. Svi oni sjede u kafićima ili kladionicama tokom radnog vremena. Oni rade, a ustvari ne rade. Sve dok je u glavama društva manifestirano da se posao može odgoditi, da nije jedan od većih prioriteta, da je najveći cilj dobiti platu, a ne raditi… da bukvalno prevare poslodavca ili državu – sve dok je to tako, ništa se neće promjeniti. Mladi ljudi će i dalje da bježe iz regije, tražeći sreću u Podgorici, na primorju ili (i to je izgleda postao standard) u dijaspori. Investitori neće dugoročno ostati u državi. Dijaspora će i dalje samo prošetati kroz grad i investirati u kafiće, a ne u razvoj zemlje.
Kako prekinuti tu spiralu negativne cirkulacije? Mislim da ima samo jedan odgovor: Ljubav prema zemlji i uvid, da svaki individuum koji se smatra dijelom ove zemlje mora da doprinosi nešto, da bi svima nama bilo bolje. Ne možemo samo sjediti i kukati kad nam nešto smeta. Treba nešto promjeniti. A promjena ne znaći bježanje. Promjena znači pravljenje države u kojoj je ljepo živjeti pomoću dobrih ideja mladih, angažovanih i pametnih ljudi kojih u regionu i u Crnoj Gori sigurno ima dosta. Ne dolazite fakulteski obrazovani ovamo da bi radili kao jeftina radna snaga. Ne bježite. Petnjica, Bihor, Crna Gora vas trebaju.

1...801802803...865Stranica 802 of 865