Prethodnog vikenda je održana godišnja Skupština fudbalskog kluba Kayl/Tetange, na kojem su izabrani novi članovi kluba, a starim članovima je potvrđena članstvo. Klub pod novom upravom brojaće 16 članova komiteta.
Predsjednik kluba je i dalje Mersudin Ličina. Klub će imati dva podpredsjednika, Slavišu Mocića i Asmira Cikotića, sekretarica kluba je Patricia Lombardi, a njena zamenica Samela Ličina, sportski direktor je Hasim Skenderović, a blagajnik Edin Šabotić. Odgovorni za bezbjednost kluba je Rifat Murić, za komunikaciju sa sponzorima Rešad Šabotić. Ostali članovi su: Sabahudin Ličina, Joana Goncalves, Sergio Lombardi, Kemal Murić, Šaip Agović, Rasim Rastoder, Safet Ličina i Ahmet Škrijelj. Ovoj izbornoj skupštini prisustvovao je veliki broj članova kluba, među njima je bio i predsjednik opštine Kayl, Johan Laurent koji je se zahvalio predsjedniku Ličini i svim članovima kluba na uspješnoj 2016. godini i ohrabrio ih da tako nastave za dobro kluba i čitave opštine Kayl. Na kraju skupštine, pedsjednik Ličina se zahvalio svima. Takođe su i uručeni pokloni i zahvalnice pojedinim članovima kluba koji su direktno ili indirektno podržavali i pomagali klub u prošloj sezoni.
ODRŽANA SKUPŠTINA FK KAYL/TETANGE: MERUSDIN LIČINA PREDSJEDNIK
I PETNJIČKE MAJKE NA PROTESTIMA
Odlukom da se umanje naknade majkama sa troje i više djece, koje su ranije dobile rješena o doživotnim naknadama od strane Centara za socijalni rad, napravljen je ekonomski udar na majke Crne Gore zbog čega Vlada treba da podnese ostavku, poručeno je sa protesta nezadovoljnih majki ispred zgrade Opštine Bijelo Polje koji se održao u petak. Protestu u Bijelom Polju prisustvovali su građani i majke iz Petnjice.
Petnjičani su za naš portal kazali da ovakvo smanjenje je direktan udar na standard građana, pogotovo žena koje su teško u našem kraju dolazile do finansijskih sredstava, je im je pretežno u domaćinstvu pripadala uloga domaćice.
‘’Pozivamo sve građane I majke da nam se pridruže, ukoliko ne spriječimo Vladine mjere suočićemo se sa još većim iseljavanjem iz našeg kraja’’, kazali su građani Petnjice s protesta.
D.R.
TO JE CRNA GORA: ZA MANJE OD 48 SATI PRIKUPLJENO VIŠE OD 200 HILJADA EURA ZA LIJEČENJE SELENE MANDIĆ
Više od 200.000 eura za pomoć trogodišnje Selene Mandić, kojoj je dijagnostifikovan neuroblastom, kancer koji se razvio u stomaku i metastazirao na koštanoj srži, prikupljeno je za manje od 48 sati.
Još jednom smo dokazali da smo human narod, a mala Selena će se vratiti u Crnu Goru zdrava i nasmijana.
Kako su saopštili njeni roditelji Aida Ramusović i Brano Mandić, na računu Lovćen banke, prikupljeno je 128.000 eura, dok je putem SMS servisa poslato 120.087 SMS poruka.
“Preko internet mreže gofundme.com, na dva naloga prikupljeno je: 18.255 i 10.083 američkih dolara. Talas podrške je bio toliki da je tražena cifra premašena i porodica je odlučila da sve što je prikupljeno preko 200.000 eura preusmjeri u Fond za sljedeću humanitarnu akciju ovog tipa. Takođe, kako je već čitav niz događaja za prikupljanje novca organizovan i zakazan, sav novac prikupljen na tim dešavanjima preusmjeriće se za pomoć djeci oboljeloj od kancera, kako bismo pomogli svima onima koji se nađu u ovako velikom životnom problemu, u kojem smo trenutno mi. Selenina porodica svima zahvaljuje na ovom velikom talasu dobrote koji je ujedinio Crnu Goru”, istakli su oni u saopštenju.
VEČERAS BIHORSKA VEZA – OD AMERIKE PREKO LUKSEMBURGA DO MAKEDONIJE
U večerašnjem trećem izdanju emisije Bihorska veza, koja ce biti emitovana na talasima Radija Petnjica tema će biti biznis i uspješni Bihorci sa svih merdijana, a slušaoci će kroz razne forme komunikacije imati priliku da komentarišu temu i da se uključe u razgovor.
Kontakti našeg radija su telefon: 051-241-351, Viber i SMS : 068-033-054, Facebook : Radio Petnjica, Skype: Radio Petnjica, e-mail : [email protected]
Takođe u studiju cemo imati i gosta iznenađenja u, a večeras ćemo takođe zahvaljujući sredstvima elektronske komunikacije preći i “okean” pa ćemo se uključiti direktno iz New Yorka, iz udruženja BSCGNY , odakle će se javiti Ismet Rastoder. Iz okruženja ćemo pričati sa Zećirom Ramčilovićem, poslanikom u makedonskom parlamentu. A takođe goste ćemo imati u našem studiju dva u Luksemburgu.
Pročitaćemo za slušaoce jednu priču inspirisanu Bihorom, ispunjavaćemo muzičke zelje našim slusaocima i slušati dobru muziku.
DINO RAČIĆ
RASTODER I RADOVANOVIĆ PREDSTAVLJAJU CRNU GORU NA VENECIJANSKOM BIJENALU
Adin Rastoder i Ivana Radovanović sa sa projektom naslovljenim “Čovjek” predstavljaće Crnu Goru na predstojećem, 57. Bijenalu umjetnosti u Veneciji, najznačajnijoj svjetskoj smotri savremenog stvaralaštva, koje će trajati od 13. maja do 26. novembra.
Radove Rastodera i Radovanović među 13 pristiglih aplikacija, odnosno 17 umjetnika koji su odgovorali na temu – “Viva arte viva”, odabrali su kuratorka ovogodišnjeg paviljona Žana Filipović i direktor Centra savremene umjetnosti Crne Gore i komesar paviljona Nenad Šoškić.
Adin Rastoder istakao je da je velika obaveza i da je počastvovan što će predstavljati našu zemlju u Veneciji.
“Žana Filipović se osvrnula na komplementarnost Ivaninog i mog rada i uvjeren sam da će u prostoru to uspješno funkcionisati. U kontekstu teme Bijenala koja govori o životu i odgovornosti umjetnika, samo bih zamolio sve da pošalju poruku za Selenu Mandić”, naveo je Rastoder.
Obrazlažući odluku, Žana Filipović istakla je da odabrani projekat u potpunosti korespondira sa temom Bijenala.
“Svima nam je jasno da bez čovjeka nema ni umjetnosti. Čovjek je izvor umjetnosti. Smatram da će naš projekat predstavljati svojevrsnu opomenu na to da umjetnost mijenja svijet, da naš život čini boljim i da ovu civilizaciju čini svrsishodnijom”, navela je Filipović.
Vernisaž dani su 10, 11. i 12. maj, dok će zvanično otvaranje paviljona za posjetioce biti priređeno 13. maja. Naredni koraci u pripremi predstavljanja su realizacija projekta i prezentacija istog u Veneciji na sastanku sa Kristin Masel 1. februara. Takođe, u planu je i pokretanje posebnog sajta na kojem će biti izloženi detalji o projektu, kao i njegova promocija u brojnim zemljama.
Ovo je peto predstavljanje naše zemlje od obnove nezavisnosti 2006. godine. Prvi crnogorski predstavnik bio je Dado Đurić, nakon čijeg su uslijedili projekti Natalije Vujošević i Ilije Šoškića, Irene Lagator Pejović i Aleksandra Đuravčevića.
SONJA IČEVIĆ – DNEVNE NOVINE
SELENA UJEDINILA MEDIJE
Radio Petnjica je učestvovao u humanitarnoj akciji za skupljanje novčane pomoći za liječenje trogodišnje djevojčice Selene Mandić, slanjem SMS poruke na donatorski broj koji je otvoren za njeno liječenje. Humanitarnoj akciji “Mediji za Selenu”, koju je predložila RTCG, odazvali su se i kolege iz TV Vijesti, Prva, 777, Pink M , dnevnih listova Dan, Vijesti, Dnevne novine i Pobjeda, portala Vijesti, Analitike, Radija Bar i Antena M i agencije Mina.
Slanjem poruke sadržine 3, na broj 14543, i vi možete učestvovati u akciji prikupljanja pomoći za liječenje Selene Mandić, kojoj je dijagnostifikovan neuroblastom, kancer koji se razvio u stomaku i metastazirao na koštanoj srži.
Novčana sredstva za podršku Seleninom liječenju možete uplatiti na žiro-račun:
565-0100100035876-65 (Aida Ramusović, Lovćen banka AD Podgorica)
Uplatu možete izvršiti I preko GoFundMe sevisa:
https://www.gofundme.com/help-selena-beat-neuroblastoma
English version: https://www.gofundme.com/selenas-healing








BIHORAC MERIS MUHOVIĆ NAJBOLJI SPORTISTA GODINE BOSNE I HERCEGOVINE
Sinoć je pod pokroviteljstvom Sportskog saveza Bosne i Hercegovine organizovana dodjela priznanja za najbolje sportiste naše zemlje u 2016. godini.
Karatista Meris Muhović je odradio sjajnu godinu u kojoj je ostvario dvije srebrene i jednu zlatnu medalju na velikim takmičenjima, a to ga je kvalifikovalo za osvajanje jako značajne nagrade, prve u njegovoj karijeri. Nakon osvajanja nagrade, član KK Champion Muhović je održao kratak govor, u kojem je uputio zahvalu svima koji su bili zaslužni za njegove rezultate.
“Zahvalit ću se ljudima koji su direktno i indirektno utjecali na moj rezultat. To su moja porodica, moji roditelji, moja braća i moja sestra. Tu su moji klupski kolege bez kojih moji rezultati bili mogući. Na ovom mjestu prije 14 godina stajao je moj uzor, moj trener, moj mentor i moj brat, koji je imao viziju da napravi nešto veliko što će ostati i generacijama poslije i on je u toj viziji i uspio. Veliko hvala mom bratu Denisu Muhoviću”, kazao je Meris Muhović.
SRĐAN ALEKSIĆ: PRIČA KOJA JE OPLEMENILA MNOGE DUŠE
Poruka Trebinjca koji je prije 23 godine izgubio život spašavajući sugrađanina Bošnjaka veća je nego ijedan spomenik.
Piše: Vedrana Maglajlija
“Moj sin Srđo je bio dobrodušno čeljade koje je svako na prvi pogled prihvatao. Volio je muziku i prijatelje i u svakoj situaciji je bio zaštitnik slabijih. Kao i u ovome ratu. Živio je malo boemski, studirao je pravo, ali nije žurio, kao da je znao da mu neće trebati u životu”, polako govori Trebinjac, zamišljen, kao da gleda u prošlost, dostojanstveno i otvorenog srca izvlačeći uspomenu na svog sina.
Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića, čiji je život prekinut 27. januara 1993. u 26 godini, jer je hrabro stao između čizama i kundaka vojnika i svog sugrađanina Bošnjaka, spasivši ga od premlaćivanja, i danas, nakon 22 godine, ponavlja da je njegov sin umro vršeći ljudsku dužnost.
Srđo, kako ga otac uvijek zove, bio je prvak u plivanju i sa samo osam godina ušao je u izbor za najboljeg sportistu grada Trebinja, glumio je u amaterskom pozorištu i “imao urođeni smisao za humor i za smiren život, bez žurbe”.
“Međutim, Srđe više nema. Postojimo mi, kao ljudi, i postoji mogućnost da pokažemo svoju čovječnost. Potrebno je i hrabrosti za to, jer se treba suprotstaviti tradiciji koja nas je gurala jedne protiv drugih. Svi živimo na ovom prostoru i ima dovoljno mjesta za sve nas”, mirno i s blagim osmijehom kaže Rade Aleksić.
Razgovor, učtivo se izvinjavajući, stalno prekida, zbog mnogobrojnih poziva novinara i prijatelja koji žele obilježiti godišnjicu Srđanove smrti, te strpljivo svima objašnjava kako će otići na groblje da položi cvijeće svom sinu i da su svi koji to isto žele učiniti dobrodošli.
“Nije bitno koja mu je funkcija, samo neka je dobar čovjek i neka dođe”, poručuje sagovorniku u telefonskom razgovoru.
Njegov Srđan je sahranjen pored majke i mlađeg brata koji je poginuo u nesreći prije rata, s nepunih 17 godina.
“Supruga je mlada umrla. Nije dočekala da vidi da nema sinova. Tu muku dijelim sam”, kaže Rade Aleksić tiho i pokazuje fotografije svojih sinova i supruge.
“Ovo je Srđo sa majkom, ima osam godina, tada je dobio medalju. Ovo je Vujo, drugi sin, on liči na majku”, gleda u fotografije i dodaje ostale – kada je Srđan nosio olimpijsku baklju kroz Trebinje, na motoru, sa društvom na ekskurziji na Bledu, sa prijateljima u gradu…
“Interesantno je kada me pitaju kako sve to podnosim, kažu – izgubili ste dva sina, mlada. Onda se ja često pitam kako se osjećaju ljudi koji nikada nisu imali djecu, koji tu radost nisu osjetili. Pa onda kažem – ja sam sretan čovjek.”
Aplauz dobroti
Na pitanje kako bi on želio da se obilježi 22. godišnjica Srđanove smrti, bez razmišljanja odgovara: “Apelom mladom čovjeku da shvati šta to znači dobrota, prijateljstvo i ljubav i da ga ubijedimo da se time može mnogo više postići nego agresivnošću.”
Upravo je to naslijeđe njegovog sina, koji je spasio život Alenu Glavoviću, koji sada živi u Švedskoj sa suprugom i dvoje djece. On svake godine dolazi u Trebinje da obiđe Srđanovog oca i ode na groblje.
“Često zovne Alen. Dobar je Alen, dobro je čeljade i drago mi je što se fino oženio i ima dvoje fine djece”, kaže s osmijehom Rade Aleksić.
Jedan od vojnika koji je prekinuo Srđanov život poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica osuđena na po 28 mjeseci zatvora.
“Sretnem jednog od njih, prije bi prelazio na drugu stranu ulice, mada ne tražim da se on sklanja. Dobro bi bilo kada bi imao djecu, pa se pokajao, da njima učini uslugu da budu dobri ljudi”, navodi te dodaje da je “drugu dvojicu izgubio iz vida”.
“Možda ih sretnem, ali drago mi je da ne znam ko su. Jedan je poginuo. Kada sam radio fontanu u manastiru Tvrdoš, njegov sin je dolazio i pitao treba li mi pomoći. Nije znao ni ko sam ja, ni da je njegov otac učinio šta je učinio.”
Ovo je prikazano i u filmu Krugovi Srdana Golubovića, na čijoj je premijeri u Sarajevu i Beogradu bio i Rade Aleksić. Publici se na kraju i obratio, a reakcije su bile nevjerovatne.
“U Sarajevu su ljudi plakali. Kažu da Sava centar u Beogradu nije doživio takve ovacije. A ko je Rade da se njemu aplaudira kada se pojavi? Znači, oni su aplaudirali nekoj dobroti.”
Zraka koja obasjava Trebinje
Srđan je posthumno odlikovan i brojnim priznanjima, a jedno od njih je Medalja “Miloš Obilić” za hrabrost, koja je njegovom ocu uručena u Beogradu.
Srđan Aleksić [Ustupljeno Al Jazeeri]
“Meni mnogo znači što je tada Novak Đoković htio da me upozna, neko koga cijenim, ne po tome što zarađuje mnogo, nego što je kao mlad koristan na planu čovječnosti”, prepričava Rade Aleksić, ipak dodajući da mu je najdraže kada mu neko kaže da će odgajati dijete onako kako je on odgajao svoje sinove.
Srđanovo ime nose i ulice u Sarajevu, Beogradu, Pančevu, Podgorici te prolaz u Novom Sadu. Ipak, ulicu i spomenik još nema u rodnom gradu. Međutim, njegovom ocu spomenik ništa ne znači, niti je ikada pokrenuo inicijativu za to.
“Spomenik kao spomenik nema nikavu vrijednost ako Srđo nije usvojen kao pojam u duši čovjekovoj”, kaže odmahujući rukom.
O tome smo razgovarali i s gradonačelnikom Trebinja Slavkom Vučurevićem koji ističe da poštuje ovakve želje Srđanovog oca.
“Srđan Aleksić je jedna zraka dobrog čovjeka, koja obasjava Trebinje i dan-danas. Žalim što nije bilo više Srđana, i u Trebinju, i Mostaru, i Sarajevu, i svugdje gdje su bila ratna dešavanja. Da je, možda, bilo više takvih ljudi i da smo izbili iz glava nacionalizam i rat, živjeli bismo mnogo bolje”, kaže Vučurević.
Ipak, navodi da postoji inicijativa da se glavna nagrada na trebinjskom Festivalu festivala dramskih amatera zove po Srđanu Aleksiću. Već sada postoji turnir u plivanju “Srđan i Maksim” koji, osim Aleksićevog, nosi i ime njegovog rođaka, također plivača, koji je poginuo u ratu.
Poruka koja je oprala duše ljudi
U Trebinju postoji i sportska dvorana “Srđan Aleksić”, u kojoj su smješteni teretana i sportski tereni. U dvorani nas je dočekao mladić, prekinuvši vježbanje. Na upit o Srđanu Aleksiću odmahno je glavom i brzo odgovorio: “Ovo samo nosi njegovo ime, mi nemamo ništa s tim. Imam svoj stav i ne želim to da komentarišem.”
Šetnjom kroz Trebinje susreli smo mnogo mladih, a većina njih je, također, izbjegavala govoriti o Srđanu. Biljana, 30-godišnja Trebinjka, objašnjava da su mišljenja kod mladih podijeljena kada se govori o Srđanovom djelu.
“Gledala sam film Krugovi, ali nisam baš razmišljala o svemu tome”, kaže 26-godišnja Marija.
Ipak, 15-godišnji Miljan, šetajući gradom, rado je stao i skinuo slušalice svog MP3 uređaja da razgovara o Srđanu.
Srđan Aleksić [Ustupljeno Al Jazeeri]
“On je defintivno moj heroj, nije uradio dobro djelo samo za jednog čovjeka, nego za cijelo Trebinje. Svi mladi se trebaju ugledati na njega. Za mene je on uzor i primjer”, govori ponosan na svog sugrađanina.
Rade Aleksić objašnjava da se mladima u Trebinju, nažalost, malo o priča o djelu njegovog sina.
“Imam osjećaj da više djeca Sarajeva to gaje nego Trebinja. Ako 20 mladića iz Mostara dođe na Srđanov grob, to znači da neko to tamo gaji, da radi na uzdizanju čovjeka, jer ako posadite ružu a ne gajite je – onda više nema te ruže.”
Dodaje da bi mu najdraže bilo da se “pod pojmom Srđan vode razgovori o čovjeku”.
“To je moja želja, ne da žale Srđa što je mlad poginio. Neka ga ne žale, neka cijene to što je u njima probuđeno, neka cijene sebe.”
Ističe da je to tradicija njegove porodice, ali i ovog kraja: “Mi smo na Balkanu ipak plemenit narod, samo smo na vjetrometini, pa su nam često nametane mnoge stvari, tako da smo malo pogubljeni i moramo se vratiti toj dobroti.”
A priča o dobroti onoga što je Srđan Aleksić učinio oprala je duše mnogih ljudi i zalila plemenitost u njima, kako najbolje opisuje njegov otac, što je veća poruka nego ijedan spomenik.
Izvor: Al Jazeera
NOVO SREDSTVO ZA ČIŠĆENJE SNIJEGA
Komunalno preduzeće Petnjica radilo je proteklih dana na osposobljavanju traktora koji posjeduju za potrebe čišćenja snijega.
Komunalno je dodatno montiralo kosi nož specijalizovan za čišćenje snijega I korpu za posipanje soli I rizle.
Kosi nož je dobavljen iz Srbije, odakle je i došla ekipa koja ga je montirala. Kako su kazali iz Komulanog Petnjica, ovo osposobljavanje mnogo će značiti građanima jer će traktor moći efikasnije da čisti uske seoske puteve i uzgred da posipa rizlu i so.
Komunalno je takođe poručilo kosi specijalizovani nož za čišćenje snijega za mašinu ICB koju posjeduju, što će takođe značiti da će Komunalno efikasnije čistiti veće namete snijega.
Komunalno takođe posjeduje i kamion koji je donacija ZK Bihor, međutim kamion je u kvaru, te će nakon popravke biti na raspolaganju.
DINO RAČIĆ
VULIĆ: AGOVIĆ ZABORAVIO DA PETNJICA VEĆ IMA BIBLIOTEKU
Povodom izjave Samira Agovića, predsjednika Opštine Petnjica o skorom osnivanju gradske biblioteke, reagovao je Sabrija Vulić, predsjednik Savjeta Muslimana Crne Gore. Regovanje prenosimo u cjelosti.
“Marta prošle godine u Petnjici je sredstvima koja su obezbjedili Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore i Savjet Muslimana Crne Gore svečano otvorena biblioteka, u objektu nekadašnje Mjesne zajednice, koja nosi ime poznatog intelektualca ovog kraja Kadrije Adrovića. Tu biblioteku je svečanim govorom otvorio predsjednik opštine gospodin Agović kojije tom prilikom izjavio : „Otvaranje biblioteke za sve nas znači veoma mnogo i to pokazuje da ovaj kraj ima ljude koji su stvarali i stvaraju i koji su najveći “sinovi” Bihora. Njih smo dužni da se sjećamo s poštovanjem i lokalna samouprava ima dužnost da to radi. Kadrija Adrović je bio vizionar, koji nije uspio da dovrši svoju misiju, ali kada neko sa tolikom željom i elanom radi, on to prenosi drugima, i on je to učinio i zahvaljujući tome danas otvaramo ovu biblioteku. Kadrija je kao veliki aktivista, prosvjetni radnik i kao veliki ljubitelj ovog kraja znao koji je pravi put, a to je znanje i nauka. Život je bio kratak da bi postigao ono što je želio, ali njegova porodica i prijatelji treba da budu ponosni na njega. Nastavljamo Kadrijinu misiju, kroz ovu biblioteku koja mnogo znači za Petnjicu“.
Zato smo neprijatno iznenadjeni da gospodin Agović u svojoj izjavi za Radio Petnjicu niti jednog trenutka nije pomenuo da u njegovoj opštini postoji biblioteka koja broji oko 3500 knjiških jedinica i koju je on otvorio.
Izuzetno nas raduje sto je Ministartstvo kulture obezbjedilo sredstva za projekat biblioteke u Petnjici i čvrsto vjerujemo da će ta sredstva biti potrošena na nadogradnju postojeće koja je otvorena u martu prošle godine i koja na žalost stoji zatvorena, jer nijesu preduzeti nikakvi koraci da ona bude na usluzi stanovnicima Bihora.
Savjet Muslimana je kao i do sada spreman da u granicama svojih intelektualnih i finansijskih mogućnosti pomogne razvoj i opremanje postojeće biblioteke u Petnjici”.