Petnjički lovac Emil Kožar ustrijelio je vuka u Dobrodolskom homaru, koji je, prema kazivanju mještana i lovaca, načinio veliku materijalnu štetu tamošnjim domaćinstvima.
Vukovi su stočaru Mehmedu Ajdarpašiću zaklali nekoliko ovca i junicu.
„Naša lovačka organizacija, već neko vrijeme prati kretanje čopora vukova i nakon dužeg perioda napravili smo hajku i sačekušu u Dobrodolskom homaru. Ubili smo jednog a pobjegla su nam dva vuka.
U narednom periodu, nastojaćemo da kroz Lovačku organizaciju udruženim snagama smanjimo broj vukova, kako ne bi više ugrožavali stočni fond“, kaže Ajdarpašić.
On se zahvalio Lovačkom društvu iz Rožaja na čelu sa predsjednikom Becom Murićem.
“Takođe, želim da se zahvalim Lovačkom društvu iz Bijelog Polja kao i LO Petnjica na čelu sa Zenom Rastoderom i mogu slobodno da kažem da je naše udruženje jedno od najsložnijih i najorganizovanijih u Crnoj Gori“, zaključio je Mehmed Mele Ajdarpašić.
Mještanin Dobrodola Džemail Šabotić nije mogao jutros do svoje kuće jer snijeg na putu od Bora do Dobrodaola nije očišćen. Kako je rekao Radiju Petnjica, morao je da se vrati nazad za Podgoricu, odakle je došao, jer se automobilom nije moglo dalje.
„Mislim da nema smisla šta oni rade sa tim narodom iz Dobrodola, jer ima starih i bolesnih a putni pravac je asfaltiran i nije makadam. Prije sat vremena iz Podgorice došao sam do na Bor, to jest do takozvane Grebenice i morao sam se vratiti nazad. Došao sam na 500 metara od kuće i zbog neočišćenog puta, primoran sam da se vratim za Podgoricu. Ovom prilikom pozivam nadležne da povedu više računa kada je u pitanju održavanje pomenutog putnog pravca“, zaključio je Džemail Šabotić.
Iz Komunalnog preduzeća kazali su Radiju Petnjica da ta jednica lokalne uprave nije nije zadužena za čišćenje putnog pravca Bor-Dobrodole.
“Loklana uprava je ovlastila Almira Šabotića za čišćenje pomenutog putnog pravca”, rekli su iz Komunalnog preduzeća.
I dok se tako prebacuje loptica iz jednog u drugo dvorište, mještani Dobrodola moraju pješke do svojih kuća, ili da sačekaju lijepe dane da se snijeg otopi.
Avion luksemburške avio kompanije Luxair sletio je juče na podgorički aerodrom.
Putnici su bili većinom predstavnici naše dijaspore u Luksemburgu, navode iz Luxair-a, koji su odlučili da provedu predstojeće praznike u krugu svoje porodice i prijatelja.
“Praznična atmosfera i izuzetno dobro raspoloženje se moglo osjetiti kod naših iseljenika, koji sa respektom pozdravljaju saradnju Luksera sa Kulturno-informativnim centrom Crne Gore u Luksemburgu, koji je najzaslužniji za otvaranje avio linija. Luksemburg-Podgorica i Luksemburg-Tivat”, navedeno je u saopštenju.
Predsjednica Kulturno-informativnog centra Crne Gore u toj zemlji Fetija Kalač istakla je da Luksemburg želi da trajno uspostavi konekciju sa Crnom Gorom
“Najprije bih željela da pozdravim građane Crne Gore i sve ljude u dijaspori. Kao što vidite, dolaskom ovog aviona, Luksemburg želi da trajno uspostavi konekciju sa Crnom Gorom.Crna Gora je zemlja koja obećava, prava riznica prirodnih ljepota.Ovdje se ne radi samo o avio povezanosti već o želji da se upozna jedna nova destinacija, njeni ljudi i ono što ima u ponudi. Želim da ovo potraje i nastojaću da održavam dobre odnose sa kompanijom Lukser”, kazala je Kalač.
Napominju, avioni kompanije Luxair će letjeti od 16. decembra 2021. do 6.januara 2022. – četvrtkom i nedjeljom.
Predsjednici opština Petnjica i Bijelog Polja Samir Agović i Petar Smolović uputili su pismo namjere i pozvali predsjednika Vlade Crne Gore Zdravka Krivokapića da u Kapitalni budžet za 2022. godinu bude predviđeno finansiranje projekta rekonstrukcije putnog pravca Bioča –Petnjica.
Osnovni zadatak i cilj jeste poboljšanje saobraćajne povezanosti između dvije opštine kao i povećanje bezbijednosti za sve učesnike u saobraćaju.
Izgradnja regionalnog puta bila bi od velikog značaja za valorizaciju turističkih potencijala pomenutih opština kao i kvalitetniji razvoj poljoprivrede.
Predsjednici se nadaju da će Premijer imati razumijevanja za ovaj predlog, jer kako navode od njega se očekuje da daje snažan impuls sveukupnom razvoju Crne Gore, uz napomenu da je Opština Petnjica u 2021. godini kandidovala navedeni projekat prema ministarstvu finansija i socijalnog staranja kao prioritet.
Ostalo je još malo do Nove godine. Da li je Petnjica jedina opština u kojoj se neće osjetiti čari i euforija novogodišnje noći, s obzirom na to da se u većini naših gradova uveliko privode kraju dekoracije i uljepšavanje gradskog jezgra, dok u Petnjici to nije slučaj.
Prolazeći petnjičkim ulicama mogu se primijetiti ostaci ukrasnih materijala od prije nekoliko godina, koji danas ničemu ne služe.
I pored toga što mnoge opštine izdvajaju ogromna sredstva za dekoraciju gradskog jezgra i ulica, u Petnjici kao da taj praznik ne postoji. Nakon izbora, centar Petnjice još uvijek krase predizborni politički materijali.
Kenan Kijamet, mladi umjetnik iz Luksemburga, porijeklom iz bjelopoljskoog sela Godijevo je cjelokupni iznos sa prodajne izložbe u Luksemburgu, održane u prostorijama neprofitne organizacije BD-Fond, poklonio u humanitarne svrhe.
Sve slike su te večeri uspjele pronaći kupca i tako je prikupljen iznos od 1120 eura, koji je Kijamet u cjelosti predao udruženju za pomoć djeci bez roditelja u Sandžaku.
Kijamet nije samo entuzijastični inženjer, već i umjetnik. Pod uticajem majke, koja je takođe umjetnica, od malih nogu se bavio crtanjem i slikanjem i uspio je da pobijedi na nekoliko slikarskih takmičenja u Nemačkoj i Luksemburgu. Pobijedio je na konkursu za slikarstvo u Nordrhein-Westfalenu (Njemačka) 2001. i dobio je nagradu za najboljeg studenta umjetnosti u Muzeju Mudam u Luksemburgu 2009. godine.
Kijamet je oduvijek bio zainteresovan za humanitarne projekte. Posljednjih nekoliko godina predaje u Caritasu Luksemburga i uči novopridošle izbjeglice jezicima koji se govore u Luksemburgu, što smatra svojim najvećim uspjehom, jer je i sam ranije bio azilant i razumije da je tim ljudima potrebna pomoć kako bi bili integrisani, pri čemu je jezik prvi i važan korak.
Kako bi proširio svoju pomoć, napravio je nekoliko slika na zahtjev u proteklih nekoliko godina i cijeli prihod donirao potrebama Caritasa Luksemburga. Prošle godine je došao na ideju da organizuje umjetničku izložbu na temu bošnjačke istorije i kulture i da sav prihod donira studentima u Sandžaku. S obzirom na to da organizacija BD-Fond već 15 godina uspješno podržava veliki broj studenata i djece bez roditelja u ovoj oblasti, donesena je odluka da cjelokupni prihod preda organizaciji BD-Fond.
Običaji se mijenjaju i svakodnevo se prilagođavaju novim naraštajima i novom načinu života ali u Bihoru će uvijek ostati tradicija darivanje mladenaca koji su tek sklopili brak.
Fondacija „ČOVJEK NE UMIRE-Ćamil Ramdedović“ pokrenula je projekat, koji će mladim Bihorcima i Bihorkama olakšati prve bračne korake u Petnjici.
Ova akcija započeta je 15. oktobra 2021. godine i od tog datuma svi bračni parovi koji sklope brak, pod određenim uslovima sa teritorije opština Petnjica i kojima je u planu da svoj bračni život nastave u Bihoru, od fondacije će dobiti vjenčani dar u iznosu od 1000 eura.
Mladi bračni par Elmin i Elizabeta Šabotić, koji su nedavno sklopili brak, odlučili su da svoj zajedniči život otpočnu na porodičnom imanju u Tucanjama. Takođe Elmin i Elizabeta su prvi bračni par kojima je uručen već pomenuti dar.
Mijaz Ramdedović je istakao da svjesni aktuelne situacije u opštini Petnjica i odlaska mladih ljudi, pada nataliteta stanovništva, imamo moralnu obavezu i ljudsku odgovornost prema našim precima, da na ovaj način pokušamo očuvati dio njihovih dobrih djela.
„Brak kao kolijevka opstanka je temelj i osnova za budućnost, mislimo da ćemo na ovaj način podstaknuti mlade makar u podsvijesti da ozbiljnije razmišljaju o braku, porodici i suštini života.
Vođeni vaspitanjem naših starih dobrih bihorskih roditelja ukazivali su nam na to da je brak i porod bio osnov i cilj njihovog života Želimo na ovaj način da te njihove dobre osobine nastavimo, kako bi mi čiste savjesti mogli ta dobra djela i osobine očuvati i na neki način njima se odužiti.
Zahvalni Uzvišenom Stvoritelju, prvo što nam je podario razum pa onda imetak, pozivamo braću i prijatelje koji dijele pomenute vrijednosti da zajednički podržimo opstanak Bihora“, zaključio je Mijaz Ramdedović, predstavnik fondacije „ČOVJEK NE UMIRE-Ćamil Ramdedović“.
Pored predstavnika fondacije Mijaza Ramdedovića mladi bračni par je posjetio predsjednik opštine Petnjica Samir Agović i tim putem izrazio iskrene i srdačne čestitke mladom bračnom paru.
Književnik Faiz Softić dobitnik je ovogodišnje nagrade „Zaim Azemović“ za roman „Noćni čuvar pasa“, koji je objavljen sredinom godine u izdanju sarajevske kuće Buybook. Konkurs za nagradu je raspisao Centar za kulturu iz Rožaja, a odluku o priznanju je na sjednici održanoj 11. decembra donio žiri u sastavu Enver Muratović, Mirsada Bibić-Šabotić i Enes Halilović, predjsednik žirija.Odluku su, kako navode u svom obrazloženju, donijeli jednoglasno.
U konkureciji veoma dobrih knjiga, Softićev roman se izdvojio smislom za skiciranje likova i uobličenjem fabule koja, kad se naizgled prekida, obećava ponovni susret dva kraja jedne te iste narativne niti. Sjedinjavanjem više kompleksnih životnih tokova, smislom za iščitavanje tragičkog kao i dominantnim osjećanjem da se pričom i pričanjem može ukrasiti životna svakodnevica, Softić daruje roman koji meandrira između humora i tuge – obrazložio je žiri.
Prema njihovom mišljenju, knjiga otkriva sav piščev pripovjedački kapacitet i potvrđuje već iskazani Softićev talenat. Riječ je o djelu kojim se dokazuje piščevo majstorstvo da prepozna motiv i uobliči priču o takozvanom malom čovjeku koja ima potencijal da teče na sve strane svijeta.
Iako godinama živi u egzilu, Softić je ovim djelom dokazao koliko je intenzivan u njemu doživljaj rodnog tla i cjelokupnog Balkana, a to se očituje jezikom, slikama i ritmovima rečenice – navodi se u obrazloženju.
Softić je izjavio da mu beskrajno puno znači svako priznanje koje dolazi iz zavičaja.
,, Imajući u vidu veličinu djela Zaima Azemovića i ime koje je figuriralo među kolegama piscima ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu, moja radost je tim veća. Danas kada znam da nosim nagradu sa tim imenom, to me čini sretnim i obavezuje me. Nagrada se primi, ali je valja i opravdati. Prije pet godina kada sam u Novom Pazaru primio nagradu „Pero Ćamila Sijarića“ rekao sam sebi: e, valja se sada pojaviti sa novim tekstom i opravdati ovu nagradu. Tako je, vjerujte, i sada – rekao je Softić.
Kada je u pitanju roman „Čuvar noćnih pasa“, Softić ga ne smatra najboljim svojim tekstom, ali je svakako, kako ističe, najoriginalniji.
Nagrada „Zaim Azemović“ podrazumijeva plaketu i novčani iznos.
Ekipa Radija Petnjica posjetila je porodično imanje Salema Smailovića koji već drugu deceniju za redom privređuje i proizvodi domaće organske proizvode.
Naš sagovornik je prepoznatljiv po uspiješnom načinu života i boravka u Bihoru, tema našeg razgovora je tradicionalni način života na njihovom porodičnom gazdinstvu, kao i ostale aktuelne poljoprivredne teme u Bihoru.
Salem Smailović je krajem osamdesetih godina otišao u Sloveniju sa željom da pokuša naći posao. To mu je pošlo za rukom. Nakon skoro osam godina rada uvidjevši način rada poljoprivrednika, naučio je od njih neke tehnike koje je prenio na svoje gazdinstvo. U Sloveniji se snašao, ali da je ostao gore razbolio bi se, ističe Salem. Vukao ga je svoj rodni kraj i započeo je život na očevoj zemlji i vratio se tradicionalnom načinu života svojih predaka uzgojem žitarica. Smailović je podvukao da se zbog izričito jakih emocija i nostalgije vratio svom rodnom zavičaju.
„Područije Petnjice poznato je po uspiješnoj poljoprivredi.
Ranije sam se po tradiciji naših starih bavio nomadskim načinom života, ratarstvom, povrtarstvom, stočarstvom.
Moj dedo je uvijek držao buljuk ovaca, ja taj buljak nijesam zapamtio, ali moja starija braća i sestre jesu. Više sam bio usmjeren prema govedarstvu. Imao sam sedam krava, nije bilo jednostavno uzgojiti pa sam vremenom smanjio broj na četiri. Danas imam tri krave, od kojih dobijem šest hiljada litara varenike za godinu dana.
Vremenom sam se fokusirao na uzgoj pšenice, heljde, na proljeće planiram da posijem ječam.Nas desetoro djece, svi su sa ovog terena hranjena, podizana, školovana nikom nije ništa falilo i svi su bili srećni“, kazao je naš sagovornik.
Imali su svi dnevne zadatke, neko je držao prut za stokom, ali u sjećanju mi je najviše ostao ručni rad, žnjetva pšenice sa srpom gdje je i sam učestvovao i pomagao.
„Jača domaćinstva su koristili volove, to su ranije bila kola koja su se ručno pravila od drveta, kasnije se to usavremenilo pa smo imali špeditor, u jutarnjim časovima na označenom mjestu drvenim maljevima tukli smo zemlju da bi dobili ravnu površinu, da ne bi žito nestajalo u zemlju.
Imali smo jednog konja a da bi postigli brži efekat rada uvijek smo posuđivali u komšiluku još jednog i onda bi to bio dvojac tako bi radove brže priveli kraju.
U našem domaćinstvu obično je otac zasađivao pšenicu, ječam, kukuruz.
Godinama kasnije iz navike i ja sam nastavio tu tradicionalnu proizvodnju žitarica, evo i dan danas, nakon dvanaest godina, težim savremenom uzgoju žitarica.
Prava radost je bila kada se pojavio prvi konbajn u Lazima, od tog dana sve intezivnije se bavim uzgojem pšenice i heljde. U nijednom trenutku nijesam pokleknuo ili odustajao, više sam se fokusirao da proširim obim proizvodnje.
Cjelokupni iznos ovogodišnjeg zasada žitarica odosno pšenice iznosio je dvadeset tovara, dok sam imao oko pet stotina kilograma roda heljde.
Veoma sam zadovoljan, na proljeće zasadi će biti duplirani, zahvaljujući kombajnu jer nam je olakšao radove na našem gazdinstvu“, naveo je Salem.
„Zahvaljujući organizaciji Farmeri sa Bihora i donatorskoj fondaciji ČOVJEK NE UMIRE Ćamil Ramdedović koju predvodi Mijaz Ramdedović, koji je u projektu kupovine kombajna imao 50% udjela novčanih sredstava. Kombajn je prilagođen za naše krajeve to nas je usrećilo i mnogo nam olakšalo proizvodnju žitarica.
Moja njiva se zove Ravna njiva jer je i u literaturi poznata kao ,,plodonosna nijiva-žitnica“.
Posjedujem njivu koja se okom ne može pregledati, otac nam je svima, dok smo rasli, stvarao imovinu, kupovao pa smo svi posebno imali imanje.
Odgovornost smo u potpunosti preuzeli moj brat i ja, to je nekih osam hektara, ja sam kao mlađi brat preuzeo veći dio imanja koji se bez problema može mašinski obraditi bez ikakvih poteškoća, ostalo što je pod nagibom ostavili smo za pašnjake.
Naša industrija je svedena najviše na saobraćaj, turizam, ugostiteljstvo, zato mladim ljudima bi poručio da se udružuju u nevladine organizacije i da ne dozvole da se vrši monopol nad poljoprivredom i poljoprivrednicima.
Ranije poljoprivreda je hranila gradove a evo danas čime se hranimo, nastupile su tri bijele bolesti koje se zovu brašno, šećer i so, zato hoću i želim da proizvodim zdrave domaće proizvode“, istakao je Smailović.
Kao pojedinac teško je doći do izražaja ali udruživanjem i međusobnom saradnjom može se doći do razvijanja, čitav svijet tako funkcioniše pa se nadam da će i naša Petnjica“, zaključio je Salem Smailović.
„Naša lovačka organizacija, već neko vrijeme prati kretanje čopora vukova i nakon dužeg perioda napravili smo hajku i sačekušu u Dobrodolskom homaru. Ubili smo jednog a pobjegla su nam dva vuka.
