Vijest da je umro dobri čovjek Hakija Ličina, Hamdija Rastoder koji je sa njim i njegovom porodicom proveo svoje djetinjstvo, dopunio je sljedećom rečenicom koja se, zapravo, sama otrgla iz njegovog uzdrhtalog grla:
– Odrasli smo uz njihovu dobrotu.
Skoro da i ne treba veći i zvučniji omaž čovjeku koji nas zauvijek napušta i iza kojega ostaje velika ljudska praznina.
Hakija Ličina rođen je 17. 04. 1953. godine u selu Radmance – Gornji Bihor, kao treće od osmoro djece oca Zike i majke Emire, rođ. Pačariz. Imao je petoricu braće i dvije sestre. U cijelom kraju ovo je bila vrlo ugledna porodica; dobre komšije koji su znali priteći u pomoć tamo gdje je trebalo.
Hakija je 1974. doselio u Luksemburg i tu započeo novi život.
Došao je vrlo mlad, u svojoj 21. godini; radio je kao VKV bravar u fabrici „Astron intertech“ u gradu Dikirišu.
Oženio se 1977. godine Ismetom Softić iz sela Vrbe, Donji Bihor. Imaju četvoro djece: Ekrem, Sabina, Azra i Erkan.
Ugled svoje porodice iz Radmanaca održao je i u Luksemburgu gdje je u svim prilikama bio na raspolaganju za pomoć. Bio je redovan i vrlo aktivan član ZK Bihor i rado se odazivao u svim humanitarnim akcijama koje su pokretane u okviru ovoga udruženja.
Smrću Hakije Ličine nije izgubila samo njegova porodica već i cijela doseljenička zajednica Crne Gore u Luksemburgu, kao i zavičaj iz kojeg potiče.
Svjesni da smo izgubili uglednog člana i velikog čovjeka – ovim kratkim tekstom čuvamo uspomenu na dragog prijatelja.
F. S.
