ERNAD-ERO MUHOVIĆ- VIZIONAR NOVOG VREMENA

Radio Petnjica
-
0
ERNAD-ERO MUHOVIĆ- VIZIONAR NOVOG VREMENA

ZAVIČAJNI KLUB “BIHOR” MJESTO KOJE SPAJA ISELJENIKE (IV)

Dolaskom u Luksemburg, među brojnim i dragim prijateljima u ZK-Bihor, jedan plemeniti gorštak izdvaja svojom pažnjom i gostoprimstvom- to je Ernad-Ero Muhović, vizionar koji je uvijek korak ispred vremena svojom mudrošću, ali i humanošću, koja je jedna od njegovih karakternih osobina. Rodno selo Trpezi, postalo je 1964. godine bogatije za čovjeka koji će u narednim decenijama postati jedan u nizu boraca za ekonomski prosperitet Bihora i Petnjice. Dobrota kao pojam koji ima najveću etičku vrijednost je oduvjek bila vrlo važna tema razmatranja filozofa kroz istoriju ljudske misli, i možda se najbolje ogleda u njemu lično.

Kroz različite društvene i privatne angažmane, početkom devedestih, Ernad-Ero Muhović pokušava da pokrene posao proizvodnje ćilima, zajedno sa drugim Bihorcima u fabrici koja je nosila naziv ,,Mladost”. Sve kreće uspješno, ali sve nažalost posle izvjesnog vremena i staje i pored velikog rada, truda i volonterskog požrtvovanja.

Vizionari i hrabri ljudi nikada ne staju. Tokom 1992. godine odlazi u posjetu bratu Mustafi u Luksemburgu. Nestabilnost u državi, rat, inflacija, briga za budućnost… Ero donosi sudbonosnu odluku da ostane u Luksemburgu i ostvari svoje snove. Počinje iznova borba ovog muhadžira- iseljenika u novom vremenu.

Ernad-Ero Muhović nije nikada poklekao, nije zaboravio da u njemu živi dobrota i snaga koja proizilazi iz nje. Ta istinska dobrota je genetski prenošena kroz mnogobrojne generacije Bihoraca.

Ernad-Ero Muhović je stvarajući čvste i zdrave veze sa ljudima sličnima sebi, kroz ZK-Bihor sa dobrim ljudima, sa onima kod kojih je prepoznao da imaju dobar karakter i osobine vrijedne poštovanja, sa onima koji iskreno žive dobrotu svakoga dana, kao što to i on čini. Ličnim angažovanjem se trudi da svakom iseljeniku bude prava podrška u svakom trenutku, ne samo onima u Luksemburgu, već je čvrsto privržen i mnogima u Crnoj Gori. Njegove lične uspjehe prate i članovi njegove porodice koji su takođe uspješni.

Životna riznica mudrosti ovog vizionara gorštačkog stasa i gorštačkog srca puna je mudrosti kojom isijava kao svetionik na stijeni, pokazujući put svakom dobrom i časnom insanu.

Ernad-Ero Muhović je nenametljiv, tih, ali odlučan i stamen, poput Bihorskog kamena stanca. Tokom borbe u očuvanju vlastitog bošnjačkog, ali i crnogorskog identiteta i integriteta kroz novije istorijske, kolektivne puteve slobode, pravde i časti, nedsebično se žrtvujući za intrese Crne Gore, što mu se ne smije nikada zaboraviti. Ponosno koračajući kroz izuzetne ldentitetske i etičke dimenzije.

Veliki humanisti i patriote nikada ne pričaju o sebi. O njima govore njihova djela, njihov ugled, stav, humanizam, etika, moral i upornost u borbi za pravednije društvo.

Ernad-Ero Muhović kao da je izašao iz misli Frenklin D. Ruzvelta, Američkog državnika i političara koji je jedne prilike zapisao svoju misao inspirisan dobrim ljudima: ,,Ljudska dobrota nikada nije oslabila izdržljivost ili smekšala volju slobodnih ljudi. Nacija ne mora da bude okrutna da bi bila jaka”.

ZK-Bihor za njega predstavlja mjesto okupljanja svih dobrotvora koji znaju da se saosjećaju sa drugima i da podijele mnogobrojne lijepe, ali i one teške životne ispovijesti i trenutke. Treba imati razumijevanje, posebno za mlađe generacije koje treba usmjeriti na pravi put obrazovanja, ali i očuvanja sopstvenog identiteta.

Ernad-Ero Muhović ne očekuje zauzvrat riječi hvale niti lovorove vijence.  On svoje ime, plemenitost i djelo donosi iz sebe, svoje kuće i predaka, svog unutrašnjeg harmoničnog poretka. I na njemu brižljivo građenog mozaika skladnosti, u kome sve razlike spaja ime, a to je ČOVJEK, kako se on god zvao i kom se god Bogu molio ili vjeri pripadao. Znakovi dobrote su mnogi. Muhović je ljucak prema svakom, to pokazuje da je građanin svijeta i da njegovo srce nije ostrvo odsječeno od drugih zemalja, već kopno koje je vezano s njima. On je sažaljiv prema tuđim nevoljama, to pokazuje da je njegovo srce kao ono plemenito stablo koje je i samo ranjeno dok luči smolu.

Za sami kraj ovog eseja napisanog o čovjeku koji vjeruje u ljude, najbolje bi išao citat Duška Radovića koji je jednom zapisao: ,,Neki ljudi nas ponižavaju svojom dobrotom. Odvikli smo se od dobrote. Ne razumijemo zašto nam neko nešto čini ako ne traži nikakvu protivuslugu. Dobrota se ne može vratiti jer se i ne daje. Dobri ljudi su dobri zbog sebe, a ne zbog drugih”.

Božidar Proročić, književnik i publicista

Učestvujte u izboru najboljih u sportu

Radio Petnjica
-
0
Učestvujte u izboru najboljih u sportu

Opština Petnjica tradicionalno nagrađuje najbolje za dostignuća u sportu u tekućoj godini. Nagrade će biti u 3 kategorije:

Najbolji sportski kolektiv,

Najbolji sportista i

Najbolji sportista u dijaspori.

Pozivamo Vas da šaljete svoje predloge sa obrazloženjima na e-mail: [email protected] ili na šalteru pisarnice, sa naznakom: predlog za najboljeg sportistu ili sportski klub u Petnjici za 2022.godinu.

Za najboljeg sportistu u dijaspori predloge šaljite Radiju Petnjica na e-mail: [email protected], gdje ćete moći i da glasate za te predloge.

Predloge slati do 25.12.2022.godine.

 

SPP: Jedan od neuseljenih stanova u zgradi za socijalne slučajeve dodijeliti Reku Osmanoviću

Radio Petnjica
-
0
SPP: Jedan od neuseljenih stanova u zgradi za socijalne slučajeve dodijeliti Reku Osmanoviću

Nedavni prilog Radio Televizije Crne Gore o našem sugrađaninu Reku Osmanoviću, o potrebi rješavanja sveukupnih socijalnih problema (stambeni prostor, nabavka namirnica, itd…) je otvorio temu gdje treba postaviti nekoliko pitanja nadležnim institucijama, a prije svega Centru za socijalni rad i opštini Petnjica- jesu li uradili što povodom ovog slučaja i ostalih slučajeva kada su ovi problemi u pitanju?

SPP

Podsjećamo da je stambena zgrada u centru grada izgrađena za ove potrebe tj.socijalne slučajeve naših građana, pa s obzirom na to da ima i slobodnih stanova, najugroženijim porodicama i pojedincima naše opštine treba pomoći u rješavanju brojnih problema (stanovanja, liječenja, blizina prodavnica, itd…).

Stranka pravde i pomirenja (SPP) vjeruje institucijama sistema i nada se brzoj reakciji po ovom pitanju.

Arijana Adrović dobitnica prve nagrade na takmičenju „Moć medijske pismenosti”

Radio Petnjica
-
0
Arijana Adrović dobitnica prve nagrade na takmičenju „Moć medijske pismenosti”

Arijana Adrović, učenica Osnovne škole “25. maj” iz Vrbice, dobitnica je prve nagrade na državnom takmičenju pod nazivom „Moć medijske pismenosti”, koji je raspisan u oktobru mjesecu u organizaciji Agencije za elektronske medije u saradnji sa Misijom OEBS-a u Crnoj Gori.

Ona se predstavila likovnim radom a njena mentorka je bila Fatma Tiganj. Proglašenje pobjednika i dodjela nagrada bili su upriličeni u prostorijama Agencije za elektronske medije u Podgorici gdje su prisustvovali i direktor škole, Šabo Ćeman kao i Arijanina učiteljica, Selma Adrović.

Vezano za ovu značajnu temu, direktor škole je za naš portal saopštio ,,Za učenike naše škole, mlade naraštaje, veoma je važno da budu medijski pismeni. Medijsku pismenost razvijamo još u djačkim klupama, čemu svjedoči i ova važna nagrada na državnom takmičenju, kako za našu učenicu Arijanu i njenu mentorku, i naravno, mene kao direktora škole gdje svi zajedno kao tim postižemo već zapažene rezultate.Nadam se da je ovo samo početak u postizanju dobrih rezultata u svim sferama obrazovanja učenika”.

Profesorica razredne nastave, Selma Adrović, kazala je da je za današnje mlade naraštaje veoma važno da znaju šta je medijska pismenost i bonton na internetu.

“S obzirom na to da nam djeca dosta vremena provode na internetu, veoma je važno razgovarati sa njima o koristi i štetnosti društvenih mreža i ostalih medija. Djeca su svakodnevno izložena različitim štetnim medijskim sadržajima i opasnostima koje im prijete posredstvom društvenih mreža tako da se nikako ne smiju zanemariti već o njima treba otvoreno razgovarati, raditi na razvijanju medijske pismenosti djece i generalno na usvajanju bontona koji nam je potreban kako u svakodnevnici tako i u virtuelnom svijetu bez kojeg se život pojedinaca danas svakako ne može zamisliti”, kazala je ona.

A. Ć.

 

Dr Ismet Iko Latić izabran za državnog sekretara u Ministarstvu kapitalnih investicija

Radio Petnjica
-
0
Dr Ismet Iko Latić izabran za državnog sekretara u Ministarstvu kapitalnih investicija

Na sjednici Vlade Crne Gore za državnog sekretara u Ministarstvu kapitalnih investicija imenovan je dr Ismet Iko Latić.

,,Ovo je potvrda ispravnosti politike koju je OO BS Petnjica vodio u prethodnom periodu, i pokazatelj da ćemo u narednom periodu biti najvažniji politički subjekt u Petnjici“, stoji u zvaničnom saopštenju OO BS Petnjica.

 

HAMDIJA RASTODER- PUT OD ZAVIČAJA DO LUKSEMBURGA

Radio Petnjica
-
0
HAMDIJA RASTODER- PUT OD ZAVIČAJA DO LUKSEMBURGA

ZAVIČAJNI KLUB “BIHOR” MJESTO KOJE SPAJA ISELJENIKE (III)

Očuvanje vlastitog identiteta, jezika, kulture i običaja Bošnjaka predstavićemo kroz prizmu Zavičajnog kluba “Bihor”, kroz XII Dane Bošnjačke kulture, koji su održani 9-10 decembra 2022. godine u Rumelangu. U ovoj kulturnoj razglednici iz Luksemburga zabilježio sam samo jedan dio životnih priča nekih od najistaknutijih aktivista samog kluba koji su u Luksemburgu postali značajni privrednici, visoki članovi gradske uprave, ministarstava, političkih partija, ali i samog društva.

Njihove životne ispovijesti i priče nose sa sobom ljubav i gorčinu, život i borbu, želje i očekivanja, nadu i strah. Poznati po svom aktivizmu i brojnim humanim akcijama, predstavljaju jedno od najupsješnijih društava naših iseljenika van svoje matice. Ljubav prema Crnoj Gori, rodnom Bihoru, ali i sjeveru Crne Gore pratila ih je i nosila kroz sve nedaće i oluje različitih istorijskih i životnih razdoblja. Kad god treba, oni su tu za sve nas, zato i Crna Gora treba da kroz jak sistem svojih institucija bude njima posvećena na pravi način, jer oni to zaslužuju. Izgradili su svojim teškim radom ime i ugled koje je na ponos nama u Crnoj Gori, Luksemburgu ali i čitavoj Evropi.

Hamdija Rastoder čini jedan od dragulja u ZK-Bihor, iskren, posvećen, skromnog i toplog osmjeha, spreman da vas u svakom trenutku sasluša, prenosi nam dio svoje životne priče o djetinjstvu, odrastanju, rodnom kraju, o svemu onom što čini život ovog iseljenika.

Hamdija Rastoder se rodio u Radmancima 1965. Godine. Osnovnu školu je završio u Petnjici, srednju u Beranama, nakon koje upisuje Višu Pedagošku u Prištini, odsjek fizika-hemija, koju uspješno završava. U Prištini je tokom školovanja i boravio, a vikende je provodio u svom rodnom selu koje je iznjedrilo brojne prosvjetare. Svoj radni angažman je imao u više preduzeća i privatnih firmi nakon školovanja.

O napuštanju rodne grude kaže: ,,U teškim devedesetim, zapravo početkom 1992. godine, bio sam silom prilika mobilisan u TO- Berane, nisam želio da budem ono što nisam. Rat i ratna dešavanja ostavili su brojne tragove i ožiljke na srcu i duši i to je bio jedan od prelomnih trenutaka da napustim Crnu Goru. Rat, stradanje, progoni Bošnjaka, haos u državi me natjerao da nakon 12 dana provedenih u TO-Berane sa onima koji nisu željeli ni dobro meni, ni mom narodu, uzmem svoju porodicu i napustim Crnu Goru. Odlazim u Njemačku kod svog oca koji je tamo radio već pune četiri decenije. U Njemačkoj provodim punih pet godina”.

Briga za porodicu, njihovo odrastanje i školovanje, sam u tuđini njemu dalekoj i stranoj, Hamdija se odlučuje da Njemačku zamijeni Luksemburgom, koji je u svakom pogledu pružao više šansi. Pa se tako sa porodicom 97/98 seli u ovu državu. U Luksemburgu su ispunili svoje snove i očekivanja. Ma koliko da je često bilo gorko i teško, toplina porodičnog doma je ispunjala njihov život. Crna Gora uvijek u mislima, ona nit i duh i dah predaka koji mami sve naše iseljenike, o svemu tome Rastoder kaže: ,,Odlučio sam da se kroz ZK-Bihor čiji sam jedan od osnivača posvetim makar dijelu naše dijaspore, da njegujemo sve što nas veže za Crnu Goru, Petnjicu, Radmance. Jezik, kultura, običaji, topla ljudska riječ, jer zapamtite u tuđoj državi uvjek si stranac.

Taj moj rad i veća posvećenost iseljenicima traje u kontinuitetu od 2009. godine, od kada sam u dva navrata bio predsjednik ZK-Bihor. Ja uvijek kažem- ja u Crnu Goru ne idem na odmor, ja se samo vraćam mojoj kući i rodnoj grudi. Svu moju ljubav prema ognjištima naših predaka prenio sam i na svoju đecu. Želim da i moja đeca i đeca svih iseljenika sačuvaju svoj maternji, autentični jezik, da kroz različite društvene procese i promjene, ne budu asimilovani ovdje, kao što se to dešavalo drugim zajednicama, kao naprimjer Italijanima koji su prvih 50 godina čuvali svoje korijene, nakon čega je nastupila kriza identiteta.

Međutim, ja ne brinem za moju generaciju i moje đece, brinem za one naredne koje će doći. To je proces koji moramo izbjeći i na čemu moramo svi zajednički da uložimo i snage i napora kako bi uspjeli. Na Balkanu imamo danas nažalost krizu identiteta, zato moramo izbjeći sve što nas dijeli, a raditi na svemu onome što nas spaja.”

Rastoder je neumorni neimar, koji se polako sa Luksemburškim propisima bliži zasluženoj penziji. Nesumnjivo je da će ovaj dragulj Bošnjaka, i dalje raditi za dobrobit zajednice u koju je sebe nesebično utkao. Spoj životne mudrosti i iskustva želio sam da od njega lično čujem, šta je to što bi poručio generacijama koje nastaju: ,,Volim mudrosti naših predaka, koji su u nama genetski prenijeli brojne ljudske vrline i vrijednosti. Mladi treba da su složni, da se ne odriču onoga čemu pripadaju. Za nas je Luksemburg bio nova kultura, novi običaji. Mi smo dobili sa njima, a oni su dobili sa nama. Ma koliko da je mladima u određenim trenucima teško i kada misle da nema izlaza, ne smiju da pokleknu, još manje da se odaju porocima, moraju biti istrajni, ali i uporni da vjeruju da svaki častan rad i djelo kad tad imaju i dobiju svoju cijenu i da će vas društvo nekog prije, a nekog kasnije prepoznati kao takvog”.

Završih svoj razgovor sa Hamdijom dok ispijam gutljaj kafe, a njega gledam onako iskrenog i sjetnom sa mislima koje plove ka Crnoj Gori, Petnjici i Radmancima. Njegova oštroumnost i odmjerene riječi, poštovanje sagovrnika i iskrenost, svrstavaju ga među onim posebnim dobrotvorima koji će više govoriti o dobru drugih nego o sebi samom. Ponosan na njega, ali i na sve druge iseljenike koji su uvijek uz državu Crnu Goru, iako je moja država u određenim periodima više bila maćeha nego majka prema Bošnjacima.

Tada mi dođe u glavu misao Milana Kundere, češko-francuskog književnika koji je zapisao: ,,Živjeti u tuđini znači kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez zaštitne mreže koja čovjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako može sporazumjeti sa svakim na jeziku koji zna iz djetinjstva”.

Božidar Proročić, književnik i publicista

 

 

 

Demokrate: Odreknimo se svi po jedne odborničke naknade za pomoć Reku Osmanoviću

Radio Petnjica
-
0
Demokrate: Odreknimo se svi po jedne odborničke naknade za pomoć Reku Osmanoviću

Slučaj Reka Osmanovića iz petnjičkog sela Kalica, koji živi u uslovima nedostojnim čovjeka, čekajući prvi snijeg da mu sruši trošnu kuću, u kojoj nema ni struje ni vode, mora biti prioritet za organe lokalne samouprave ali i institucije države Crne Gore.

Naime, Osmanović zbog narušenog zdravlja više nije u stanju da radi, a iako su se njegovi prijatelji više puta obraćali lokalnim i državnim institucijama odgovora do danas nije bilo.

Vodeći se isključivo principima humanosti i ljudske solidarnosti, Klub odbornika Demokrata Petnjica poziva lokalnu upravu da riješi ovaj problem, kako bi ovaj čovjek od socijalnih službi dobio adekvatan smještaj.

“Ne želimo da vjerujemo da će lokalne i državne institucije u XXI vijeku dopustiti da naši potrebiti sugrađani budu žrtve izostanka društvene empatije. Onima koji su u stanju potrebe mora se pomoći, i to mora biti prvi prioritet našeg društva. Ako smo društvo!  U ime rješenja ove hitne potrebe Reka Osmanovića pozivamo sve kolege odbornike iz SO Petnjica da se odreknemo po jedne odborničke naknade kako bi se Reku Osmanoviću kupile namirnice potrebne za zimu”, kažu članovi Kluba odbornika Demokrata.

“Radi javnosti moramo naglasiti da ovom inicijativom ne želimo da bilo šta politizujemo ili da navedeno radimo zbog prikupljanja političkih poena jer bi to bilo ljudski krajnje nedostojno. Zbog toga pozivamo sve dobronamjerne i društveno odgovorne ljude da nam se pridruže u ovoj akciji kako bi cilj bio što prije i što kvalitetnije ostvaren, jer danas svi moramo biti Reko Osmanović”, kazali su za naš portal članovi Kluba odbornika Demokrata Petnjica.

A. Ć.

 

Premješten betonski stub: Radovi na dječjem igralištu nastavljeni

Radio Petnjica
-
0
Premješten betonski stub: Radovi na dječjem igralištu nastavljeni

Nastavljeni su radovi na izgradnji dječijeg igrališta u Petnjici.

Stvoreni su uslovi za nastavak radova, nakon što je betonski stub koji je pravio poteškoće i zbog čega se sa radovima kasnilo, premješten par metara dalje od igrališta. Nakon niza održanih sastanaka predstavnika CEDIS-a i Menadžmenta Opštine Petnjica, pronašlo se rješenje za ovaj problem i pristupilo se premještanju betonskog stuba. Lokalna samouprava, da bi ubrzala radove na izgradnji, finansirala je iz svog budžeta postavljanje podzemnog kabla u dužini od 170 metara. Podjsećamo da su u toku postavljanja kabla pomogli mještani i građani Petnjice.

Ukupna vrijednost ovih radova je 25.000 eura, a za izvođenje radova je zadužena građevinska firma “Bihor” iz Petnjice. Predviđeno je da površina igrališta iznosi oko 200m². Predsjednik opštine Samir Agović je za naš portal u ranijem obraćanju kazao da je ovo donacija Glavnog grada Podgorice, gradonačelnika Ivana Vukovića i da je riječ o velikoj donaciji za Petnjicu.

Petnjica do sada nije imala gradsko igralište, pa će ovo biti pravi poklon za mališane u našoj opštini.

E. B.

 

 

Ervin Duraković izabran za predsjednika odbora Bošnjačke stranke u Petnjici

Radio Petnjica
-
0
Ervin Duraković izabran za predsjednika odbora Bošnjačke stranke u Petnjici

Članovi novog saziva Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Petnjica, na konstitutivnoj sjednici, izabrali su Ervina Durakovića, za predsjednika odbora.

Duraković je i do sada bio na čelu Odbora BS u Petnjici, a predvodio je listu Bošnjačke stranke na posljednjim lokalnim izborima održanim u decembru 2021. godine, kada je BS ostvarila značajan rezultat i osvojila šest odbornika.

“Zalagaću se, zajedno sa ostalim članovima OO BS Petnjica za ostvarivanje opštih ciljeva Bošnjačke stranke koji se tiču popravljanja položaja Bošnjačka u Crnoj Gori, ostvarivanja Ustavom zagarantovanih prava, očuvanja i afirmacije nacionalnih posebnosti i identiteta našeg naroda u Crnoj Gori, kao i vođenja računa o srazmjernoj zastupljenosti bošnjačkog naroda prilikom zapošljavanja u državnim institucijama”, kazao je Duraković.

Istakao je da je cilj da Bošnjačka stranka i na lokalnom nivou nastavi sa vođenjem ispravne politike u interesu svih građana.

“To podrazumijeva nastavak tendencije rasta podrške Bošnjačkog stranci u Petnjici, sa pojačanim intenzitetom, što će učiniti da BS u Petnjici postane najvažniji politički faktor u bliskoj budućnosti. Dakle, spremni smo preuzeti odgovornost za upravaljenjem lokalnom samoupravom i na taj način započeti rješavanje dva najveća problema u našoj opštini, na čijem rješavanju aktuelna lokalna vlast radi vrlo malo, a to su nerazvijenost i iseljavanje mladih”, poručio je Duraković.

AMILA PAČARIZ- OBRAZOVANJEM DO USPJEHA U ŽIVOTU

Radio Petnjica
-
0
AMILA PAČARIZ- OBRAZOVANJEM DO USPJEHA U ŽIVOTU

ZAVIČAJNI KLUB ,,BIHOR” MJESTO KOJE SPAJA ISELJENIKE (II)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Očuvanje vlastitog identiteta, jezika, kulture i običaja Bošnjaka predstavićemo kroz prizmu Zavičajnog kluba ,,Bihor” kroz XII Dane Bošnjačke kulture, koji su održani 9-10 decembra 2022. godine u Rumelangu. U ovoj kulturnoj razglednici iz Luksemburga zabilježio sam samo jedan dio životnih priča nekih od najistaknutih aktivista samog kluba koji su u Luksemburgu postali značajni privrednici, visoki članovi gradske uprave, ministarstava, političkih partija, ali i samog društva. Njihove životne ispovijesti i priče nose sa sobom ljubav i gorčinu, život i borbu, želje i očekivanja, nadu i strah. Poznati po svom aktivizmu i brojnim humanim akcijama, predstavljaju jedno od najupsješnijih društava naših iseljenika van svoje matice. Ljubav prema Crnoj Gori, rodnom Bihoru, ali i sjeveru Crne Gore pratila ih je i nosila kroz sve nedaće i oluje različitih istorijskih i životnih razdoblja. Kad god treba, oni su tu za sve nas, zato i Crna Gora treba da kroz jak sistem svojih institucija bude njima posvećena na pravi način, jer oni to zaslužuju. Izgradili su svojim teškim radom ime i ugled koje je na ponos nama u Crnoj Gori, Luksemburgu ali i čitavoj Evropi.

Jednu od takvih heroina, mladu uspješnu i elokventnu Bošnjakinju, Amilu Pačariz, upoznao sam u ZK-Bihor. Njen aktivizam, polet, želja za napredovanjem, očuvanjem vlastitog identiteta, ljubav prema Crnoj Gori, čine je u svakom pogledu posebnom.

Amila Pačariz je rođena u Luksemburgu u gradu Dudelanžu 1995. godine. Njeni roditelji su prva generacija naših iseljenika koji su došli da rade. Završila je osnovnu i srednju školu, kao i školu za vaspitače. Od najranijeg djetinjstva gledajući borbu svojih roditelja za njen odgoj, školovanje ali i za bolji život, znala je da jedino znanjem i obrazovanjem može postići napredak u društvu koje pruža šansu svima. Završila je fakultet socijalnih nauka sa smjerom za višu edukaciju i višeg vaspitača. 2019. godine na fakultetu je bila asistent svojim profesorima već od drugog semestra. Želeći da unaprijedi život iseljenika, lokalne zajednice ali i same države Luksemburg  uključila se u politički pokret zelenih u Ešu. Jedan dio svog angažmana je posvetila socijalnim pitanjima i afirmacijom mladih. Nakon završetka fakulteta, zaposlila se u okviru gradske komune i od 2019. godine je direktorica ustanove za đecu, jer rad i podršku mladima smatra itekako važnim.

Na moje pitanje da li je bio težak put do uspjeha odgovorila je: ,,Imala sam punu podršku svojih roditelja i sama duboko svjesna da jedino svojim obrazovanjem i ličnim napretkom neću proći teškim životnim stazama kojima su prošli mnogi naši iseljenici. Profesori koji su sve sami stranci imaju poseban odnos prema mladima i to mi je puno značilo tokom čitavog obrazovanja. Između 120 kandidata, uspjela sam da dobijem svoju šansu da budem asistent na fakultetu i u mojoj generaciji bila sam jedina žena, kako oni kažu, sa EX YU prostora na što sam posebno ponosna”.

Prepoznajući njen kvalitet, profesori je uključuju u veliki projekat konferencije fakulteta soacijalnih nauka Evrope održanom 2018. godine. Učestovovala je u pripremanju nastavnih programa i procesa kao veoma zahtjevnog vida obrazovanja studenata.

Porodica je bitno uticala na njenu odluku da se posveti nauci i obrazovanju zbog šasni koje pruža Luksemburg. Profesori kada prepoznaju kvalitet svojih studenata, čine dodatne napore da podrže one koji imaju ogromnu energiju i želju da budu dio tog sistema. Mentalitet Luksemburžana je naprosto takav da kroz svoje viđenje multikulture daju doprinos svim nacionalnim zajednicama na njenom tlu.

O ZK Bihor kaže: ,,Moja želja da budem dio ZK-Bihor proistekla je kako bih dala svoj puni doprinos našoj bošnjačkoj zajednici, kako bih podržala i okupljala sve mlade spremne da mi se pridruže na putu napretka, ali i očuvanja sopstvenog identiteta. Članica sam kluba od januara tekuće godine, na mjestu potrpredsjednice. Ponosna na sve ono odakle sam i čemu pripadam. I iskreno vjerujem da samo obrazovanjem i radom na sebi možemo biti svi zajedno bolji i uspješni”.

Na moje pitanje: Šta je tebi Crna Gora i šta te veže za nju? Odgovara: ,,Crna Gora je meni sve od deda i nane, planina, mora, jezera, rodnog kraja, svakog izvora travke i kamena, svega onog što me veže kroz kulturu, književnost, naše sastanke i rastanke, miris pogače, pite, rodnog sela. Mi ovdje nemamo familije, sva naša familija je u Crnoj Gori. Čim bi završili sa školom 15. jula, već 16-og bi išli za Crnu Goru i vraćali se tek dva dana pred početak škole. Tamo su moji prijatelji, emocije, sve- jednostavno je to zemlja mojih predaka, na što sam ponosna. Crna Gora i Luksemburg gaje zajednički multikulturu. Obje države imaju svoja prirodna bogatstva i resurse koje Luksemburg iskreno bolje koristi, a Crna Gora ih ima više. Ono što Luksemburg priželjkuje, to Crna Gora odavno ima, pitanje je samo sposobnosti i države i sistema i pojedinca da se na pravi način to iskoristi.

Tokom razgovora upitah: Šta je za tebe maternji jezik i šta bi poručila mladima u Crnoj Gori? Odgovori mi: Jezik je za mene pitanje identiteta mog naroda, ja ga govorim kao da sam rođena u Bihoru, govoriće ga i sjutra i moja đeca da bi sačuvali sve ono što krasi našu kulturu. Mladima poručujem da se posvete obrazovanju, da se kroz život bore, da vjeruju u sebe i u bolje vrijeme. Ni meni niko ništa dao nije, sama sam se borila i izborila u životu. Neka vas lijepe misli i dobre ideje uvijek vode ka putu uspjeha. A on kad tad mora doći.

 

 

 

1...163164165...948Stranica 164 of 948