Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Dan bošnjačke nacionalne zastave obilježava 11. maja, shodno odluci Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori i predstavlja nacionalni praznik Bošnjaka ma gdje god oni živjeli. Poštujući tradiciju, običaje, vjeru, jezik i kulturu Bošnjaka u Crnoj Gori ali i širom Zapadnog Balkana i Evrope želim da im ovaj dan donese puno ličnog i nacionalnog ponosa i prosperiteta u očuvanju duha, multikulture i jačanju svih ličnih i identitetskih ali i građanskih vrijednosti. Pod zastavom Bošnjaka rađali su se nastajali ali nažalost ginuli i umirali neki od najvećih sinova vašeg naroda. Zato ovaj dan ima posebnu težinu i značaj za Bošnjake i ne samo za Bošnjake već i za sve druge narode koji vas poštuju i uvažavaju i sa vama dijele zajedničke prostore. Vaša sveta zastva je vaš svetionik, orijentir, putokaz i bedem u svim lijepim ali i onim teškim vremenima. Crna Gora ona lijepa građanska i multietnička ima danas puno lijepih razloga da sa vama proslavi vaš nacionalni praznik da u duhu i mudrosti lijepih riječi i poruka vas nesebično podrži ka svim vašim putevima i uspjesima. Zato iskreno želim da vam čestitam vaš nacionalni praznik ispunjen što zajedno dijelimo iste vrijednosti i prema Crnoj Gori i Evropi i svijetu. Sa velikim poštovanjem za sav vaš doprinos koji ste dali u izgradnji jedne ljepše i bolje Crne Gore na svim poljima. Ponosan na sve ove godine koje smo zajedno učinili ljepšim i dragocjenim u očuvanju kulture i vašeg nacionalnog identiteta. Povodom dana Bošnjačke zastave 11. i 12. maja u Petnjici, Rožajama i Plavu biće organizovana promocija panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore: ,,Lirska hedija” koju su priredili: Božidar Proročić i Dijana Tiganj. Jedan od najvećih intelektualaca i boraca za Azerbejdžan Mammad Amin Rasulzade jednom je lijepo zapisao: ,,Zastava koja je podignuta nikada neće pasti” Zato vam ovaj put poklanjam odlomak iz stihova legendarnog i neponovljivog Bihorca, Ćamila Sijarića
…Ima na nebu jedna zastava.
Nad svima nama stoji.
Ne zna se ko je u ruci drži, ali
Bog nije.
Kad prođe toliko i toliko ljeta,
I puno, puno kasnije,
Zastava će ispasti nekome iz ruke
I tad će da bude kraj svijeta.
Ali zastava dosad
Ne pada,
Do sjena
Njena
Na nas ljude.
(Odlomak iz pjesme Ćamila Sijarića ,,Pade iz neba ovan”)
Odbornik SNP-a u lokalnoj skupštini Zaim Lična zahvalio se svim dobrim, humanim ljudima koji su pomogli da radovi na izgradnji kuće za porodicu Mirsada Hadrović otpočnu.
,,Želio bih da istaknem zahvalnost prevashodno velikom humanitarcu i glavnom pokretaču ove akcije Hadru Adroviću koji živi i radi u Sloveniji, a koji je enormno vezan za naš kraj i koji je u više navrata pomogao ovom kraju kroz raličite akcije. Takođe želim da se zahvalim i predsjedniku MZ Bor Irfanu Adroviću, kao i potpredsjedniku Vlade Crne Gore i ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimiru Jokoviću, koji je bio u zvaničnoj posjeti Petnjici prije nekoliko dana. Razgovarali smo o problemima u Petnjici i tom prilikom je dao obećanje da će pomoći, nakon izgradnje kuće u izgradnji štale za porodicu Adrović” saopštio je Zaim Ličina odbornik SNP-a u SO Petnjica.
ERIS BABAČIĆ
Započeta izgradnja porodične kuće Mirsadu Hadroviću (FOTO I VIDEO)
Protiv Đ.A. (70) je po nalogu tužioca podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
Naime, petnjička policija je dobila obavještenje od građanina da njegov komšija “šenluči u blizini svoje porodične kuće” u mjestu Donja Vrbica, te da mu je upućivao prijetnje i uvrjedljive sms poruke.
Postupajući po prijavi, policijski službenici Stanice policije Petnjica izašli su na lice mjesta, obavili razgovor sa licem Đ.A. koji je tom prilikom predao lovačku pušku za koju nije posjedovao oružni list, kao i pištolj marke CZ kalibra 7,65 mm.
Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović kazao je da očekuju da će pored dva miliona eura koji su opredijeljeni budžetom države, dobiti uskoro još milion koji je najavljen za sve opštine na sjeveru, čime bi nastavili kontinuitet u poboljšanju infrastrukture koja je, kako je kazao, i ključna, kako bi usporili migracije mladih, što je višedecenijski problem ove opštine.
Kako je kazao gostujući u emisiji “Mreža”, i Petnjica kao i čitav sjever ima problem sa migracijom mladih koji uglavnom odlaze na zapad.
“Od kako je formirana opština taj problem je ublažen. Dobijanjem statusa opštine jedan dio mladih je zapošljen u opštini, ali otvorile su se i druge prespektive zapošljavanja, prije svega u poljoprivredi i turizmu. Prirodno je da ljudi žele da žive u urbanijim, ljepšim uslovima, gdje mogu lakše dobiti posao, ali to nije dobro za nas, ni za društvo, ni za državu. Imali smo neke aktivnosti kako da se to zaustavi i raduje da imamo dio mladih koji su u dijaspori i koji žele da investiraju u našu opštinu”, naglasio je Agović.
Napominje da je infastruktura bila zapostavljena u ranijem periodu, ali da su u prvih nekoliko godina uz pomoć Vlade stvorili optimalije uslove za rad i život.
“Posebno u oblasti poljoprivrede, otvoreno je oko 250 novih mjesta, imamo i srednju mješoviti školu, gdje i obrazujemo mlade upravo za rad u poljoprivredi, a neki su nastavili školovanje, tako da danas imamo 10-tak mladih inženjera na području naše opštine. Nekoliko ih je angažovano u opštini, a nekoliko na sopstvenim gazdinstvima. Imamo prostor za proizvodnju zdrave hrane koja je svuda na tržištu jako poželjna i jedna dobra poruka da se može živjeti od poljoprivrede ukoliko se stvore uslovi”, kazao je Adrović.
Što se tiče infrastrukture završili su u posljednjih deset godina dosta toga, u vodosnabdijevanju najviše, pa je ostala samo jedna mjesna zajednica koja nema to pitanje riješeno, ali kako je kazao, očekuju da to realizuju ove ili tokom iduće godine.
“Privodimo kraju veliki vodovod za 650 domaćinstava, to nam je bilo urgentno. Imali smo problema i sa elektrosnabdijevanjem i tu smo dosta uradili. Država je u početku nakon dobijanja statusa opštine izdvajala značajna sredstva, pa je u nekih pet do šest godina uloženo 22 miliona eura. Ove godine je to dva miliona i svakako nije dovoljno, pa naši apeli su uvijek da se pomogne i čekamo još milion eura koji je najavljen za opštine na sjeveru, čime bi nastavili kontunuitet razvoja. Kapitalni projekti su regulacija korite rijeke Popče, kanalizacina mreža i rekonstrukcija glavnih gradskih ulica”, kaže Agović.
U Petnjici se godišnje sklopi oko 50 brakova, što je pokazatelj da ima još života u ovom kraju, iako dio odlazi u inostranstvo.
“Kao i svake godine očekujemo turističku sezonu, i ona je uvijek uspješna, jer se ne oslanjamo na strane goste već na našu dijasporu koja odmore provodi ovdje. To učini da se mnogo toga uradi na sadržajima i turističkim i kulturnim. Imamo Dane dijaspore i festivale koji privlače veliki broj ljudi i ljetnja sezona nam je uvijek bitna, a treba raditi na tome da se produži, a to očekujemo kroz pomoć resornih ministarstava u razvoju agroturizma”, istakao je Agović.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Nedavno je iz štampe izašla panorama savremenog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore Lirska hedija čiji su priređivači Božidar Proročić i Dijana Tiganj. U samoj knjizi su zastupljenje autorke koje su prepoznate po svom poetsko-kulturološkom opusu i stvaralaštvu.
Kako se 11. maja obilježava Dan bošnjačke nacionalne zastave priređivači su odlučili da tim povodom prirede promocije u opštinama Petnjica, Rožaje i Plav i pokažu da kultura i ljepota poezije i pisane prevazilaze sve granice. Poetski muhabet sa autorkama predviđen je 11. maja, 2023 godine u organizaciji JU Centar za kulturu Petnjica sa početkom u 15 časova u maloj sali opštine Petnjica, zatim istog dana u 18 časova u Rožajama u saradnji sa NVO ,,Karika”- u prostorijama NVO Karika.
Kravanski put bez broja. 12. maja završna promocija Lirske hedije je predviđena u JU Centar za kulturu Husein Bašić u Plavu sa početkom u 18 časova na promocijama će govoriti: priređivači Božidar Proročić i Dijana Tiganj i promoteri: Veljko Đuknović, Sajma Feratović dok će moderator programa biti: Lejla Tiganj. Projekat je podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.
Ove godine su održani 14-ti prvomajski susreti u Hanoveru u organizaciji Bošnjačke Kulturne Zajednice.
Ovaj skup je okupio brojnu bihorsku dijsporu sa prostora Balkana i bio je centar dobrog druženja i zabave u Njemačkoj.
Pored tradicionalnih balkanskih jela, posjetioci su uživali u velikom broju kulturno-umjetničkih programa i sportskih nadmetanja, turnira u malom fudbalu, nastupu KUD ,,Sevdah“ iz Hanovera . Bilo je i nezaobilaznih viteški nadmetanja. Ove susrete je obilježila velika posjećenost.
U kulturno zabavnom programu KUD ,,Sevdah“ je prikupio brojne simpatije pristunih svojim igrama.
Na našem YT kanalu Radio Petnjica možete pogledati kako su izgledali 14-ti prvomajski susreti u Hanoveru.
ERIS BABAČIĆ
Bivši potpredsjednik Skupštine Crne Gore Rifat Rastoder čuvao je obraz Crne Gore uvijek i “kroz crvene i crne mrlje” nalazio je izlaz na čisto, i na istinu, poručio je bivši predsjednik Skupštine i njegov partijski kolega Ranko Krivokapić.
Na komemoraciji u parlamentu, predsjednica Skupštine Danijela Đurović kazala je da je Rastoder vodio računa o ugledu institucije koju je predstavljao, te da je podsticao dijalog i toleranciju.
“U svom dugogodišnjem radu, kolega Rastoder težio je dijalogu, podsticanju tolerancije i poštovanja među poslanicima, a u svojim diskusijama odlikovao se smirenošću i potrebom da se sa svakim uspostavi minimum razumijevanja i zajednički jezik”, kazala je Đurović.
Istakla je da se naročito zalagao za ravnomjerni rauvoj svih djelova Crne Gore.
“Svoj posao je shvatao izuzetno ozbiljno i odgovorno, a naročito je vodio računa o ugledu institucije koju je predstavljao”, kazala je Đurović.
Bivši predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić kazao je da je Rastoder preminuo na isti dan kad i “onaj (Josip Broz Tito) koji je dao ime državi koju je Rastoder najviše volio, Jugoslaviji”.
“Bio je dovoljno mudar da u antiratnom pokretu nađe mjeru, da on ne preraste osveta u vremenu kada je on postao dio vlasti”, kazao je Krivokapić.
Za Krivokapića, Rastoder je bio dualitet crnogorskog liderstva.
“Borba neprestana, ali britko pero. Pisao je do zadnjeg trena svog života, pisao je da bi podučio, ne kažnjavao. Pisao je da bismo bili bolji, znajući koliko znamo da budemo loši.Pisao je i stvarao da bi ova Crna Gora, kojoj je posvetio život mogla jednog dana izbjeći barem stare greške”, kazao je on.
Istakao je da je Rastoder dao ogroman doprinos u pisanju Ustava posebno koji se tiče manjinskih prava.
“Sloboda koju je tražio za druge i davao drugima, dao je i svom narodu”, kazao je Krivokapić.
Naglasio je da je doprinos Rastodera, Željka Šturanovića i Dragana Kujovića bio veći od svih predsjednika Skupštine.
“Ako se ne vrati taj duh, tih sada, već pripadnika vječnosti, u ovaj dom, gubitnik će biti Crna Gora. Čuvao je obraz Crne Gore i kroz crvene i crne mrlje uvijek nalazeći izlaz na čisto, na istinu”, kazao je on.
Ćerka Rastodera Melita Rastoder Ljajić zahvalila se svima koji su došli i sa drugih krajeva svijeta da isprate njenog oca i koji su uputili iskrene poruke i podijelili bol sa porodicom.
“Stajati uspravno, biti čovjek u svakom svom obliku i prostoru, neprekidno ispirišćući se radom, istinski voljeti ljude, svoj Bihor i svoju Crnu Goru je bit života našeg oca, supruga, brata, djeda,prijatelja Rifata Rastodera”, kazala je ona.
Docent Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Adnan Prekić istakao je da se o Rifatu Rastoderu može govoriti kao o svestranoj ličnosti, kao o čovjeku koji je na svakom mjestu i u svakoj prilici na prvo mjesto stavljao odnos prema ljudima. On je kazao da je urođena skromnost, jednostavnost u komunikaciji Rifata Rastodera bila dio njegove ličnosti.
– Uvijek smiren, spreman da sasluša, spreman da pomogne i jedan od rijetkih koji je uvijek više davao nego što je tražio. Iza njega je ostalo veliko naslijeđe u novinarstvu, istraživačkom radu, ali prije svega u politici kojoj je dao svoje najbolje godine, istakao je Prekić.
Bivši potpredsjednik Socijademokratske partije (SDP) i novinar, Rifat Rastoder, preminuo je 4. maja danas u 74. godini, u Podgorici.
Rastoder je rođen u Bihoru, kod Berana, 11. jula 1950. godine.
Bio je jedan od osnivača SDP-a, potpredsjednik i dugogodišnji poslanik u crnogorskom parlamentu, potpredsjednik Skupštine u više saziva i predsjednik Odbora za politički sistem.
Osim političke karijere, bio je i istaknuti sportista – jedan od prvih crnogorskih majstora karatea, takmičar, trener i sudija u ovom sportu.
Sredinom 2016. prestao je da se aktivno bavi politikom.
IZVOR: RTCG
FOTO: Skupština
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović uputio je telegram saučešća povodom smrti Rifata Rastodera njegovoj porodici.
“Poštovana porodice Rastoder, sa iskrenim žaljenjem primio sam vijest o smrti vašeg cijenjenog supruga, roditelja, djeda i brata Rifata Rastodera, dugogodišnjeg istaknutog člana najužeg državnog rukovodstva Crne Gore s kojim sam dugo i blisko sarađivao”, kazao je Đukanović.
Istakao je da ćemo Rastodera pamtiti i kao poznatog novinara, društveno-političkog radnika i sportistu koji je dao značajan doprinos obnovi državnosti Crne Gore i njenom savremenom razvoju.
“Svojim predanim radom i životom, zadužio je i svoju zemlju, i svoj narod. Molim vas da primite izraze mog najdubljeg saučešća”, zaključio je Đukanović.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
U plejadi onih koji su gradili jednu ljepšu, građansku, multivjersku slobodniju i demokratsku Crnu Goru zlatnim slovima je upisano ime Rifata Rastodera, insana-čovjeka koji je duboko vjerovao u društvo socijalne, etičke i etničke jednakosti i pravde prema svima. Njegov rodni Bihor i Radmanci dali su toliko istaknutih ličnosti kroz istoriju i kroz mnoga vremena koja su nažalost često bila teška i nezavidna za mnoge Bošnjake. Odrastajući u mnogobrojnoj porodici, u sebi je ponio onu najljepšu nit rodnog kraja ali i blagosti i mudrost koja ga je pratila tokom čitavog njegovog života. Ušavši veoma mlad početkom osamdesetih u svijet novinarstva, medija, publicistike i kulture trudio se da gradi ljepše i bolje svjetove za sve narode u Crnoj Gori. Veoma je dobro znao da svaka javna riječ nosi svoju težinu i obavezu pa se tako sa puno profesionalizma odnosio u svim medijima sa kojima je sarađivao.
No ratne devedeste na prostorima Zapadnog Balkana a posebno u Bosni donijeće rast nacional-šovinista i jedne progandističke politike proganjanja i nestanka dobrog dijela Bošnjaka. Nažalost i njegova voljena Crna Gora i dobar dio njenog političkog vrha ostao je nijem na te progone i nestajanja Bošnjaka, koji su platili skupu cijenu zbog svog imene i prezimena. Ne mogaši da se pomori sa tadašnjom uređivačkom politikom tadašnje ,,Pobjede” odlučuje se da svoj javni angažman ali i svoj javni revolt ispolji u drugim medijima koji se pojavljuju u tadašnjoj Crnoj Gori a koji su vodili antiratnu kampanju kao što su: ,,Liberal” i ,,Monitor” i drugi.
Početkom devedesetih objavljuje svoju prvu knjigu ali i aktivno se uključuje u poltiku. Svjestan da je neophodno jedinstvo Bošnjaka u očuvanju vlastitog identiteta, jezika, religije postaje jedan od osnivača Foruma Bošnjaka Crne Gore (1990). Njegov javni angažman i javni nastupi krasili su njegovu ličnost, skrenuvši na taj način pažnju na sebe kod svih građana Crne Gore. Borio se da se u Crnoj Gori nadvlada avet zvana nacionalizam i šovinizam i ratni pokliči brojnih propagatora velikosrpske politike.
Postaje 1990, godine jedan od osnivača SDP-Crne Gore, koji je u svojim redovima okupljao istaknute i najznačajnije intelektualce iz svih naroda koji čine Crnu Goru. Nesebično se tokom čitavog svog života borio za prava manjebrojnih naroda, što je rezultiralo brojnim zakonima njegovim izborom u brojnim radnim i zakonodavnim grupama i tijelima. Parlament Crne Gore u kome je on bio poslanik i potpresjednik davali su posebnu lijepu notu mudrosti, kulture, harizmatičnosti i brojnih diskusija u kojima je on bio nepokolebljivi polemičar koji nikada nije odustajao od svojih ciljeva.
A ti ciljevu su bili: odbrana pravde i pravičnosti, borba za pripadnike manjebrojnih naroda i odbrana najviših civilizacijskih tekovina i vrijednosti za socijalnu i pravednu državu Crnu Goru u kojoj je duboko vjerovao.
U svojoj autorskoj knjizi ,,Usud imena” objavljenoj 2003 je prezentovao i priredio rijetku zbirka autenticnih svjedocenja i svjedočanstava o najdrastičnijim i najdramatičnjim zločinima nad ljudima na prostoru Srbije i Crne Gore tokom prve polovine devedesetih minulog vijeka. Okosnicu knjige čini otmica najmanje 20 putnika iz voza Beograd – Bar, 27. februara 1993. godine, na Željeznickoj stanici ,,Štrpci” kod Priboja, ali su ilustrativno obrađene i otmice žitelja sela Severin ( Priboj ) i žitelja Bukovice kod Pljevalja, kao i deportacija Bošnjaka iz Crne Gore izbjeglica tokom 1992/1993. godine. U svojoj knjizi “Hronika zločina (1991-2001)“ objavljenoj 2015, godine je prezentovao kroz 13 poglavlja i hiljadu strana svjedočanstva o fenomenu zločina.
Rastoder je godinama bilježio neke od najbolnjih i najburnjih istorijskih događaja u savremenoj Crnoj Gori sa kojima se moramo suočiti. U knjizi su obrađeni slučajevi Morinj, ubistvo porodice Klapuh, deportacija izbjeglica, tortura nad stanovnicima Bukovice, terorizam u Pljevljima, napad na kombi sa radnicima, Štrpci, suđenje čelnicima i aktivistima SDA i Kaluđerski laz.
Pored toga i u drugim svojim autorskim knjigama pisao je o sudbini Bošnjaka kroz istorijsku i kulturološku prizmu i fenomene koji će se dugo izučavati i predstavljati vrijednu kulturnu baštinu u proučavanju istorijskih prilika kod Bošnjaka ali i svih drugih naroda u Crnoj Gori. Nije se mirio sa bilo kojim društvenim oblikom nepravde, progona, stigmatizacije Bošnjaka, Albanaca, Hrvata i drugih manjebrojnih naroda.
Dizao je svoj glas protiv i kada su mnogi drugi ćutali a to je uvijek imalo visoku cijenu za njegovu nepokolebljivu ličnost koja nije pristajala na kompromise kada su pitanju nacionalni identitet, jezik i religija. Poseban doprinos dao je u borbi za obnavljanje državnosti Crne Gore davši svoj doprinos svim našim majskim zorama koje su svanule 2006. godine a takve zore su svitale uz ovakve velikane i džentlmene koji su znali svoju mjeru i kada smo ustajali i kada smo padali.
Građanska Crna Gora će ga pamtiti i sa pijetetom se sjećati Rifata Rastodera jer vrijednosti za koje se on borio moramo nastaviti da njegujemo i čuvamo. Rifat Rastoder je temeljnije od drugih političara razumio i opisao u svojim knjigama, autorskim člancima i diskusijama dramu Bošnjačkog naroda, ali i svih naroda na uvijek nemirnom Zapadnom Balkanu.
Suštinu te drame vidio je u izboru između dvije mogućnosti građanske i multikulturalne Crne Gore ili put ka nacional-šovinizmu koji su vodili neki drugi mračni ,,lideri.“ Pobijedila je Rifataova ali i svih nas građanska Crna Gora, država koja je prošla kroz brojne bolne tranzicije na putu ka demokratiji. Kada iz trenutne perspektive analiziramo sve ono što je pratilo: jedinstven, skladan politički život, sve pobjede, poraze i ,,naše“ podjele. Autentičnom harizmom čuvao je stubove Bihora i Crne Gore dostojanstveno i hrabro onako kako su to radili njegovi Bihorci kroz vijekove. Crna Gora je izgubila iskrenog sljedbenika dijaloga i razumijevanja prema svima.
Rifat Rastoder je prije svega bio neustrašiv i neumoran borac za ljudska i građanska prava. Njegov građanski i politički aktivizam je bio posebno važan u vremenima najvećih iskušenja za mir, demokratiju i prava svih naroda. Bila su to nemirna vremena u kojima se tražila hrabrost koju je Rifat Rastoder imao. Sudbina ga ni ovog puta nije iznevjerila otišao je tiho i nečujno u majskoj zori siguran sam da je mogao da bira da bi nju izabrao neđe na obroncima voljenog Bihora kojemu je bio posvećen do zadnjeg časa života. U jednoj od posljednih izjava iz novembra 2022. godine između ostaloga je napisao: ,,Nikada ne zaboravite da će Crna Gora biti, zaista, VJEČNA samo u koliko je budemo gradili kao zajedničku kuću svih njenih žitelja, bez obzira kako se ko zove, politički misli ili vjeruje. “ Rifat Rastoder je kao malo ko drugi u našoj državi umio i imao snage i hrabrosti da smireno i razumno govori o svemu onom što je pogađalo Crnu Goru i svim vremenima nevremena. Metafora o insanu-čovjeku svetioniku ima njegovo ime.
Duboko i iskreno vjerujem da plodovi njegovog intelektualnog i emotivnog rada budiće u mnogima od nas – brojnim intelektualnim saborcima raznih generacija, najljepši hrid i svetionik kakvi treba da smo i čemu da težimo. Hvala mu za sve što je učinio za građansku i multikulturalnu Crnu Goru ali i za voljeni Bihor. Večeras će oblaci nad Bihorom dobiti zvijezdu više koja će sa dalekih obala da sija njegovim imenom i sjajem.
Iz bogate biografije Rifata Rastodera izdvojio sam: Inžinjer elektrotehnike. Rođen u Bihoru, kod Berana 11. 07. 1950. godine. Živio je u Podgorici od 1969. godine. Jedan iz najužeg kruga poslenika savremene političke scene Crne Gore. Jedan iz najužeg kruga antiratnih aktivista iz perioda raspada bivše SFRJ, kao i kreatora i protagonist zaštite ljudskih i, posebno, manjinskih prava u Crnoj Gori. U dužem period jedan od najpoznatijih sportskih i kulturnih poslenika i nadasve, novinara i publicista. Profesionalno u novinarstvu od 1980. godine. U Radiju Crne Gore do 1986. godine: novinar, urednik emisije i urednik programskog bloka. Od kraja 1986. godine, u dnevnom listu “Pobjeda” – novinar, urednik unutrašnjo-političke rubrike, samostalni komentator. Proglašen za najboljeg novinara u 1990. godini. Od 1991. godine, nakon sukoba sa ondašnjom uređivačkom politikom u “Pobjedi”, saradnik u časopisima “Krug” i “Liberal”, novinar i urednik u nedjeljniku “Monitor”, jedan od inicijatora osnivanja Radija “Antena-M”…
Član Nezavisnog udruženja novinara Crne Gore. Koautor knjige “Crvena mrlja”(1990), autor knjiga: “Usud imena” , “Pravo na ime” “Hronika zločina (1991-2001)“ i ,,Dan sjećanja”, kao i više feljtona i studija o slobodi medija, ljudskim i manjinskim pravima, itd. Dobitnik je više raznih priznanja za doprinos razvoju pozorišnog izraza i ukupno kulture. U politici, jedan od osnivača i potpredsjednika Građanskog pokreta “Javnost protiv Fašizma”(1990); član predsjedništva Građanskog foruma Crne Gore (1990); jedan od utemeljivača Reformskog pokreta za Crnu Goru (1990); osnivač Foruma Bošnjaka Crne Gore; jedan od osnivača Socijaldemokratske partije Crne Gore i njen potpredsjednik, počev od 1995. godine. Za poslanika biran u šest, a za potpredsjednika Skupštine Republike Crne Gore u pet saziva.Tom prilikom, u više mandata vršio i dužnost šefa Poslaničkog kluba SDP-a, predsjednika skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode, kao i koordinatora radnih grpa za izradu zakonske regulative o ljudskim i manjinskim pravima, izbornog zakonodavstva, Poslovnika Skupštine i brojnih drugih zakona i dokumenata.
