STAMBENI BLOK

0

Odmah poslije Drugog svjetskog rata, na imanjima Muratović Idriza i Kršić Šefkije, rukama stanovnika ovog kraja, u Petnjici su izgrađeni Dom kulture i zgrade za stanovanje – „Stambeni blok“ u kojima su se nastanili učitelji, nastavnici, policajci, uglavnom doseljenici iz Berana i Andrijevice. Bihorci su nove komšije lijepo primili, dočekivali u svojim kućama, pozivali na posjetke, veselja, često na svadbama oni bili svatovski starješine.
Petnjica je tada dobila struju iz mini hidrocentrale koja je napravljena na Plandištu, osvjetljavala samo uže područje Petnjice.
U ovoj varoši, čiji su žitelji vodili miran život, Ibrahim Pačariz je proveo svoj radni vijek. Par godina stanovao u privatnim kućama, a onda se nastanio u prizemnoj društvenoj zgradi. Radio kao nastavnik u petnjičkoj Osnovnoj školi, u slobodnom vremenu stvarao umjetnička djela.

U ovoj varoši se rađao život, radovalo i tugovalo, ašikovalo i izgrađivalo. Bila su to vremena kada nije bilo televizijskih serija, kompjutera, briga i velikih snova. Vrijeme kada se lijegalo uz veselo pucketanje drva u furunama i šporetima. Kada nastupi zima duge noći postanu još duže, komšije idu jedni drugima na posjetke, igraju karti, šaha… Ljudi s malo imetka živjeli su sretno. Domaća hrana, pršuta, kuhani krompir, bihorski sir, turšija, kriška hljeba, gutljaj bistre vode, duša zadovoljna.

U zgradi Doma kulture bila je smještena uprava „Zemljoradničke zadruge“, Pošta i kinoaparatura koja je 1966. godine služila za prikazivanje filmova.
U zgradi, iznad Doma kulture, 1960. godine u jednom stanu stanovao je vozač ambulante Ziko „Rožajac“, nakon njega trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Šabotić Bićo i supruga Emira (rođ. Kočan), poslije njega komercijalista petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Kočan Rizvan i supruga Faza (rođ. Korać). U drugom stanu, iste zgrade, stanovao je poljoprivredni tehničar, kasnije direktor „Zemljoradničke zadruge“ Šabotić Reho i supruga Ifeta (rođ. Spahić), danas u istom stanu stanuje Adrović (Šemsa) Damir.
Desno od ove zgrade, zapadni ulaz, stanovao je učitelj Pantović Mijo, od 1962. godine učitelj, nastavnik, profesor, direktor petnjičke Osnovne škole, sportski entuzijasta i prvi direktor FK „Petnjica“ Ramčilović Bajram i supruga Mara. U istočnom ulazu, iste prizemne zgrade (sa dva ulaza), stanovao je direktor „Zemljoradničke zadruge“ Šabotić Zito i supruga Emina, poslije njih nastavnik Ličina Misin i supruga Džeka (rođ. Ajdarpašić).
Zgrada niže (središnja na donjoj slici), u jednom stanu, stanovao je Prelević Radonja iz Lješnice, trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“, od 1970. godine u istom stanu je stanovao nastavnik likovnog vaspitanja Ibrahim Pačariz i supruga Nezira. U drugom ulazu iste zgrade stanovao je učitelj Mijo Pantović i supruga Zora, nakon njega učitelj Mihajlović Dragan i supruga Draga, poslije njega stanovao je pravnik petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Muratović (Neka) Raif i supruga Safeta koji su se 1989. godine nastanili u Sarajevu. Kupac Ibrahimovog stana 2004. godine postaje Muratović Skender-Kemo, a kupac stana Muratović Raifa na drugom ulazu iste zgrade, postaje Ramdedović Asmir i na istim temeljima postojeće zgrade prave novi stambeni objekat na tri sprata.

U zgradi niže stana Pačariz Ibrahima do 1967. godine, u jednom stanu je stanovao milicioner Marsenić Stanoje, nakon njega milicioner Marković Ibrahim i supruga Ajna, poslije njih blagajnik petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Ajdarpašić Feho i supruga Nemka. U drugom stanu iste zgrade, stanovao je komandir petnjičke Stanice milicije Ćetkovic Dušan, kasnije milicioner Damjanović Milenko, zatim trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Muratović Jonuz i supruga Igbala (rođ. Adrović).
U velikoj petnjičkoj zgradi, u centru Petnjice, sve do 1965. godine stanovao je bivši predsjednik Opštine Petnjica Adrović Šeko i supruga Hajrija (rođ. Muratović), poslije njega direktor petnjičke osnovne škole Milan Todorović, nakon njega sekretar petnjičke Osnovne škole Prelević Đorđe-Đoša i supruga Zlatana, nakon njih radnik u Mjesnoj kancelariji Ćeman Džibo i supruga Abida, nastavnik Folić Dušan i supruga-učiteljica Dušanka, učitelj Bagaš Vukašin (iz Budimlje), nastavnik i direktor osnovne škole Ajdarpašić Šato i supruga Hajrija, učitelj Zeković Marko i supruga-nastavnica Dana, trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Adrović Šemso i supruga Safija (rođ. Muratović), nastavnik a kasnije i profesor Adrović Đule i supruga Raba, trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Adrović Mehdija i supruga Mara (rođ. Muhović), radnik i upravnik petnjičke Pošte Adrović Muharem i supruga-učiteljica Esma (rođ. Ramčilović), privatni poduzetnik Adrović Hasan i supruga Ina.
U stambenoj zgradi pored rijeke Popče, na spratu, stanovali su direktor „Zemljoradničke zadruge“ Adrović Reko i supruga Muška (rođ. Rastoder), danas u tom stanu živi porodica Rekovog sina rahmetli Munira – supruga Bajramka sa djecom. U stanu do njih stanovao je nastavnik Adrović Kadrija sa suprugom Refikom. U drugom stanu, iste zgrade, stanovao je milicioner Jokanović Božo i supruga Danka, nakon njega Šabotić Feho i supruga Duza (rođ. Kršić), poslije njihove smrti u tom stanu stanuje Fehova kćerka-učiteljica Refika.
U zgradi niže petnjičke ambulante, koja je kasnije izgrađena, stanovali su: ljekar Cimbaljević Milorad, medicinski tehničar Kočan Rahman i supruga-medicinska sestra Desa, medicinski tehničar Adrović Zifo sa porodicom, stomatolog Veko Beganović, ljekar Adrović Šemsudin i supruga Senadija, ljekar Dabetić Budimir i supruga Svetlana, taksista Kršić Sadudin i supruga-medicinska sestra Esma…

ZUMBER MURATOVIĆ

JOŠ JEDNA VRIJEDNA DONACIJA BIHORU I PETNJICI

0

       Posredstvom ZK „Bihor“ iz Luksemburga, gospođa Bahra Ramdedović – Hot, porijeklom iz Bihora, a koja živi i radi u Holandiji, ovih dana je isporučila Petnjici neobičnu, ali prijeko potrebnu donaciju – Frižider za čuvanje mejta.
Potreba za ovim frižiderom bila je odavno izražena, ali se tek sada ostvarila, putem donacije jednog od  dobrih i poštenih ljudi koji pored brige o sebi, vode računa i o opšte-društvenim interesima i univerzalnim vrijednostima.
Ovo je još jedan primjer da Bihorci ne zaboravljaju Bihor, te da se u sprezi sa tamošnjim stanovništvom i lokalnom upravom može ići naprijed; zaustavljati iseljavanje, graditi perspektivu za bolji život i potkrjepljivati nada u bolju budućnost.
Neka  primjer ove humanitarke ujedno bude i poziv svim dobrim ljudima širom svijeta da stanu i razmisle šta bi i koliko mogli i sami pomoći zavičaju u koji se, ipak, kad-tad, vratimo.
                                                                                          
ZK „Bihor“ Luksemburg

U PETNJICI DO 9 ČASOVA IZAŠLO 8,2 ODSTO GLASAČA

1

Na parlamentarnim izborima u opštini Petnjica do 9 časova je izašlo 502 birača od ukupno 6.324  ili 8,2%.

Kako su saopštili iz OIK, sva biračka mjesta su otvorena u 7 časova i glasanje se odvija neometano bez ikakvih nepravilnosti. Takođe, iz OIK su negodovali na saopštene iz CEMI-ja u kojem se navodi da na jednom izbornom mjestu, predstavnici biračke komisije nijesu znali da uključe elektronski aparat.  Opštinska izborna komisija je odmah reagovala i riješila problem.

D.B

IZGORELA VIKENDICA U VRBICI

0

Vikend kuća u Donjoj Vrbici, vlasništvo Adrović Jusufa je stradala u požaru. Vikendica je uništena do temelja.  Uzrok požara nije poznat a policija iz Berana je na licu mjesta vrši uviđaj.

REKO MUHOVIĆ: U BIHORU GRADIM BENZINSKU PUMPU I DVIJE MINI HIDROCENTRALE

1

Gost jutarnjeg programa Radija Petnjica bio je ugledni biznismen iz Sarajeva diplomirani ekonomista Reko Muhović. S njim smo razgovarali o njegovom putu iz zavičaja, idejama za razvoj Bihora, svom viđenju rodnog kraja kao i ulozi uspješnih ljudi u spašavanju Bihora.

Reko Muhović je 1983. godine otišao u Sarajevo, ali je kako kaže to nebitno gdje živi jer čovjek mora misliti o svom kraju, biti u dobrim odnosima sa ljudima iz zavičaja i da ih nikako ne napušta.

‘’Moj put je kao 99 posto Bihoraca. Nakon osnovne otišao sam u Prištinu, a nakon toga u Sarajevo. Radio sam tamo a govorio o Trpezima i Bihoru i sada kada se završava moj radni vijek opet se vraćam zavičaju. Još 2003. godine imao sam ideje sa gospodinom Rifkom Rastoderom da obojica uložimo svoje znanje i kapital u rodni kraj’’, kazao je Muhović.

Nakon 13 godina Muhović najavljuje nove velike investicije u Bihor a kako kaže prva investicija biće benzinska pumpa.

‘’Prošle godine razgovarao sam sa predsjednikom SO Petnjica Adnanom Muhovićem koji je bio kod mene u Sarajevu, kada mi je on prezentirao ideju za ulaganje jer su sada administrativne mogućnosti bolje kada se Petnjica osamostalila jer  te 2003. godine sam imao prepreke tog tipa u Beranama.
Nakon što su mi rekli da će mi završiti sve stvari oko administracije, ja sam odlučio da u Bihor investiram kroz pumpu i dvije mini hidrocentrale. Dokumentacija bi trebalo da bude gotova za 50 do 60 dana kada bi se moglo početi sa investicijom.

Benzinsku pumpu ću definitivno graditi na kraku novog puta prema Petnjici, Vrbici i Beranama u mjestu Donje Laze. Tu će biti uposleno između 12 i 15 ljudi. Imaće restoran, apoteku i poljoprivrednu apoteku. Investicija će biti oko 500000 eura.

Moj cilj je vratiti se u svoj kraj i uložiti u svoj kraj i pomoći da se taj kraj razvije i da ta omladina ostane tu’’, kaže Muhović.

Muhović se osvrnuo i na ulogu dijaspore za razvoj Bihora, kao i na svoje viđenje Petnjice danas.

‘’Ako svi uložimo i napravimo jednu malu investiciju neće omladina iz Bihora ići i neće nam se rađati djeca u Minhenu, Sarajevu, Luksemburga i Podgorica. Rodiće u Trpezima, stvaraće u Trpezima, opstaće u Trpezima. Jer naš krajnji cilj je da opstanemo. Petnjica danas izgleda sumornije nego kad sam otišao i nije se ništa promijenilo. Sumornost čini ljudima nesrećnim i tjera ih trbuhom za kruhom. Kada bi se svi odrekli nečega, vratili bi život u Bihor.

U Sarajevu mi je super ali mi je žao što sam napustio svoj kraj’’, zaključio je Reko.

D.R.

 

 

 

 

MUGOŠA POSJETIO PETNJICU

1

Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja, Budimir Mugoša sa saradnicima posjetio je opštinu Petnjica i sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem razgovarao o aktuelnim problemima koje ova opština ima i koje treba da se riješe. Tu se prije svega misli na otkup mlijeka, razvoju seoske infrastrukture, izgradnji vodovoda kao i o mogućnosti da se kroz kreditiranje, poljoprivreda podigne na još veći nivo.

„Upoznao sam ministra Mugošu o sredstvima koja smo predvidjeli kapitalnim budžetom naše opštine i u kojem pravcu su ta sredstva usmjerena. Tu prije svega mislim na asfaltiranje puteva na seoskom području, nasipanje puteva, izgradnje mostova kao i rešavanju vodosnabdijevanja. Na to mislim kako nastavak radova na ovom velikom vodovodu koji smo započeli, tako i o rešavanju pojedinačnih zahtjeva od strane našeg stanovništa koji su se obratili našoj lokalnoj samoupravi i to je bila prilika da jednom dijelu poljoprivrednih proizvođača koji izlaze na katune riješimo pitanje vodosnabdijevanja“, izjavio je za portal Radija Petnjica Samir Agović nakon sastanka sa ministrom poljoprivrede.

Na sastanku je konstatovano da u narednoj godini, kroz državni budžet, treba više sredstava opredijeliti za vodovod.

„Takođe smo upoznali ministra da ćemo ovih dana nastaviti radove na vodovodu, a sada smo u fazi obezbjeđivanja još kilometar vodovodnih cijeni i očekujem da, ukoliko vremenske prilike dozvole, za koji dan da opet pozovemo vojsku Crne Gore kako bi i taj dio posla obavili. Razgovarali smo o otvaranju selekcione službe u našoj opštini. I sam ministar je konstatovao da je jako dobro što u Petnjici ima poljoprivredna škola i što imamo priliku da sami školujemo kadar koji će imati priliku da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom na kvalitetan način“, izjavio je Samir Agović.
Na ovom radnom sastanku se još govorilo o problemu koji se odnosi na naknadu šteta nastale usled napada divljači i elementarnih nepogoda i konstatovali da ministarstvo poljoprivrednim proizvođačima ovoga kraja treba da odobri određenu količinu novčanih sredstava kako bi štetu nadoknadili. Ministar je iskazao spremnost da pomogne Petnjičkim proizvođačima i da budu, zajedno sa opštinom, dobar partner njima.
Ono što je konstatacija ministra Mugoše to je da Petnjička opština ima izuzetan poljoprivredni potencijal i da je ministarstvo i lokalna samouprava u periodu od kada je Petnjica povratila status opštine, uradili dosta toga na razvoju poljoprivrede ovoga kraja i stvaranje kvalitenih uslova za poljoprivredne proizvođače.

D.B.

HAJRAT POKLONIO KRAVU I TELE PORODICI PAČARIZ

0

Humanitarna organizacija “Hajrat“ pri muftistvu Sandžačkom je u saradnji sa „Identitetom.Lu“ i „BKZ Luksemburg“ iz Luksemburga sprovela još jednu uspješnu akciju. Naime, u tokom septembra mjeseca, sakupljeno je 1,123.00 eura i tim novčanim sredstvima su kupili i poklonili kravu sa teletom ugroženoj porodici Pačariz iz sela Bioče. Ljudi iz humanitarne organizacije “Hajrat” su iskazali veliku zahvalnost prije svega “Identitetu.Lu” kao i BKZ zbog toga što su podržali akciju i omogućili da se pomogne ugroženoj porodici Pačariz. Kako su najavili iz ove humanitarne organizacije u planu je i dalja saradnja i aktivnost ovih udruženja a sve u cilju pomoći socijano ugroženom stanovništu.

D.B.

NADŽIP KORAĆ: MZ JOHOVICE NIJESU IMALE KORIST OD SAMOSTALNOSTI OPŠTINE

4

Mjesna zajednica Johovice, koja je taj status stekla marta ove godine, još ne može da osjeti benefite samostalnosti opštine. Prema riječima predsjednika mjesne zajednice Nadžipa Koraća, i pored toga što je svega nešto malo preko kilometra od Petnjice do centra sela, struja, voda, put je pojam za mještane ove MZ.

„Za predjsednika MZ sam izabran, moram se pohvaliti glasovima i mještana koji pripadaju političkoj opciji kojoj ja ne pripadam iz prostog razloga što su ljudi prepoznali u meni da ja želim da doprinesem našoj MZ. Moram da izrazim veliko nezadovljstvo i razočarenje odnosom lokalne samouprave prema našoj MZ kao i njihovim odnosom prema meni kao predsjedniku. Evo tri godine od kada smo postali opština a nikakve benifite nismo osjetili a jedva smo dočekali i bezuslovno podržali povratak statusa opštini. Jedini smo 2006. godine u 100% podržali nezavisnot CG“, kaže za portal Radija Petnjica Nadžip Korać.

Prema njegovima riječima i dok je Petnjica bila u sastavu Berana, ovo selo kao da nije postojalo na mapi za istu političku strukturu koja kako tada tako i sada vrši vlast.

„Prije sedam godina je predsjednik opštine Berana Vuka Golubović i tada predsjednik SO Berane Samir Agović, a danas predsjednik naše opštine, u prepunoj sali omladinskog doma obećali da će da nam asfaltirati put do Koraćkog krša, asfaltirati igrališta za djecu kao i završetak vodovoda do Koraćkog krša u roku od godinu dana. Tada smo im povjerovali i dali podršku. Evo, prošlo je sedam punih godina a od obećanja ništa“, kaže Nadžip Korać.

Nakon povratka samostalnosti opštini Petnjica, situacija se ne mijenja za mještane ove MZ. „Prije četiri godine, pred parlamentarne izbore, naše selo je dobilo jedan drveni stub. Moram da napomenem da smo prilikom rekonstrukcije elektro mreže, bili primorani da sami kupimo 500 kvadrata žice u dužini od 850 metara jer elektrodistribucija nije htjela ni da čuje, a nešto tako ne postoji u civilizovanom svijetu. Jedan dio stubova smo morali faktički da otimamo ispred stanice policije gdje su bili lagerisani. Napominjem da su nam većinu stubova eletrodistribucija dotjerala iz sela Godočelje koji su duži niz godina tamo bili na lageru i koji su bili više za otpad nego li za upotrebu. Istorijsko probijanje puta kroz naše selo smo takođe sami isfinansirali. Osjećam obavezu da se zahvalim ispred mejštana moje MZ rukovodstvu Berana a tada je na vlasti bila SNP, koji su nam dali mašine i gorivo za nasipanje puta. Tada, nakon probijanja i nasipa puta, na proslavi koju smo organizovali povodom toga, Faka Adrović, kojeg smo pozvali ispred DPS-a, obećao nam je 500 litara nafte za potrebe nasipanja puta a tu naftu nismo dobili do dana današnjeg, ili je to možda ova koja se pojavili u poslednje dane. Dio puta, koji je asfaltiran nakon par godina, urađen je zahvaljujući tome što smo zaprijetili da nećemo glasat opciju koja je kako tada tako i danas bila na vlasti a to je DPS“, kaže Korać.

Prema njegovoj izjavi, predsjednik opštine Samir Agović ne dolazi u ovo selo kao predjsednik, već dolazi kao partijski funkcioner i to u posjeti samo par „odabranih“ ljudi. „Svjedoci smo da se ovih dana u svim MZ nešto radi ili priprema za rad, osim u našoj. Ja kao predsjednik MZ sam predao nekoliko zahtjeva u Opštinu, ali, nijesu me udostojili ni da mi odgovore. Jesenas su nam na jedvite jade zakrpili par rupa na postojećom asfaltu i to su bili primorani, radi svoje bruke i sramote, jer su ljudi iz dijaspore htjeli sami da isfinansiraju da se te rupe zakrpe. U toku radova na tim rupama, rukovodilac tih radova ispred opštine Alen Pljakić, čisto njegovom samovoljom, ostavio je na samom ulazu, na raskrsnici, ogromnu rupu nezakrpljenom a to je uradio samo da bi nas „kaznio“ zbog lošeg izbornog rezultata po njegu partiju na prošlim izborima. Ja sam sa još nekolicinom mještana vidno reagovao i čak smo htjeli da mi platimo, jer se radi o rupi koje će nam praviti problem u zimskom periodu, ali, ostali smo uskraćeni“, izjavio je Nadžip Korać.

„Juče je kod predsjednika mjesnog odbora DPS stiglo 500 litara nafte za koje mi je i sam kazao da je to za nasipanje puteva nakon izbora. Znajući da sam ja već nekoliko zahtjeva proslijedio opštini u tu svrhu, pošao sam i pitao zašto to rade partijski na šta su mi odgovorili da to finansira opština. Ja sada postavljam pitanje, ako finansira opština, zašto se gorivo ostavlja kod predsjednika mjesnog odbora DPS a ne kod predsjednika MZ. Jedini moj logični zaključaj je taj da su planirali da to gorivo podijele svojim partijskim pripadnicima od 5 do 10 litara. Očigledno je da mene, kao predsjednika MZ ljudi iz lokalne vlasti uporno zaobilaze iz razloga što ovu funkciju ne želim da obavljam po njihovim nalozima i selektivno, već savjesno i dobrobit svih mještana“, zaključio je svoju izjavu je Nadžip Korać.

D.B.

SLOGANI: NAŠOM SNAGOM, SIGURNIM, DOSLJEDNIM KORAKOM I SANDŽAČKIM POMIRENJEM VRATIMO DRŽAVU SVIMA

0

U Petnjici zapravo nema ljepšeg perioda od ovog predizbornog. Ni zimsko ni jesenje, već ovo sočno predizborno. Sve se sjati u ove dvije ulice. Makar onoliko koliko može da stane u trouglu između Doma kulture, Meraka i Paše.

Svi nas se opet sjete, i opozicija i pozicija. Odjednom smo važni i imamo svrhu. Jes da u to vrijeme baš i nemamo mjere niti razmijevanja jedni za druge, ali pobogu preizborni je zamah i mora da se bahati. Kada ćemo ako ne tada.

A tek mediji, iha… Kamere, mikrofoni, novinari.. Za kamere je bolje da ne dolaze. Zbog nas iz Petnjice. Fotografiju i mikrofon možeš slagati, ali kameru nikako. A prilike u našoj maloj bvaroši nijesu baš za kamere.

Elem, jasno vam je kao i meni koliko ste korisnih (da ne kažem pametnih )stvari čuli za ovih mjesec i po pred izbore od svih političara. Malo. Uglavnom su nas podsjećali na važne datume, izbrojali su nam nanovo prognane, mrtve i raseljene i rekli nam da su drugi krivi.  Pročeprkali su malo po starim ranama, čisto da nas podsjete kako nas je to boljelo.

Izmjerili su svakog od nas ponaosob da nbi saznali koliko nam je velika bošnjačka skopost i koliko smo vjerni petnjičkoj džadi.

O fabrikama, pogonima, radnim mjestima, školama, vrtićima, stadionima, ambulantama i o tome kako da živimo a ne preživljavamo naredne četiri godine, malo je ko trošio riječi. Kao da je jazuk.

Ali sve bi mi to podnijeli nekako da nije onog dana iza izbora kada se sve karte podijele i kada svako od njih na neki čudan način nađe ugao i kaže da je pobijedio. Dakle, to jutro, taj dan poslije, kada shvatimo mi u Petnjici, da se zapravo niko za nas nije iskreno brinuo, tada će da boli, ali s obzirom na to da nam je ponos ili ego (kako god) veliki kao Koraćki krš, vjerujem da ćemo uspjeti da nađemo nove motive.

Ipak, sve se nešto plašim da ko god pobijedi u nedjelju veče, to nećemo biti mi.

SAMIR RASTODER

hogar

 

 

 

SVAĐA ZBOG CIJEPANJA PLAKATA

0

Petnjičanin Mirsad Skenderović (57) završio je u policiji nakon što je u toj Opštini pocijepao predizborni plakat “Sigurnim korakom – Milo Đukanović”, sa vrata jedne radionice.

Skenderović je beranskim inspektorima prijavio da ga je 12. oktobra u Petnjici napao sugrađanin Daut Novalić (28).

Ispričao im je da ga je Novalić uhvatio za vrat, a potom mu ozbiljno prijetio, ne objašnjavajući kako je došlo do incidenta.

Inspektori su utvrdili da je Skenderović tog dana, oko 14 sati, sa sugrađankon iz Pozitivne stranke S. N. pocijepao plakat DPS-a sa vrata garaže i radionice koja je u vlasništvu Novalića.

“Daut Novalić je negodovao, nakon čega mu je prišao Skenderović nakon čega su se njih dvojica počeli prepirati. Tokom prepirke Novalić je uhvatio Skenderovića za vrat”, saznaju “Vijesti” iz policije.

Dežurni tužilac izjasnio se da u tom događaju nema elemenata krivičnog djela, nakon čega je policija protiv obojice Petnjičana podnijela prekršajne prijave.

Skenderović će prekršajno odgovarati zbog  vrijeđanja Novalića na javnom mjestu i drskog ponašanja. Novaliću je prijava napisana zbog kršenja  Zakona o javnom redu i miru –  tuče.