BD Fond donirao 500 eura OŠ,,Milomir Đalović” Sušica

Radio Petnjica
-
0
BD Fond donirao 500 eura OŠ,,Milomir Đalović” Sušica

Osnovnoj školi ,,Milomir Đalović”, koja se nalazi u Sušici MZ Korita, juče je u posjeti bila delegacija Centra za kulturu Petnjica, direktor te ustanove Sinan Tiganj i koordinator Bošnjačkog donatorskog Fonda Enver Rastoder.

Bošnjačko donatorski Fond iz Luksemburga, koji je sada već nadaleko poznat po brojnim humanitarnim akcijama došao do saznanja da je školi u MZ Koritas potrebna podrška i došli su na ideju da pomognu u određenom novčanom iznosu shodno njihovim mogućnostima ovu školu. Preko koordinatora Envera Rastodera akcija je sprovedena u djelo i OŠ ,,Milomir Đalović” u Sušici uručena je danas donacija u iznosu od 500eura, koja je predata direktoru te ustanove Miomiru Đaloviću.

Enver Rastoder koordinator BD Fonda je za naš portal kazao da je ova vrijedna donacija ovoj školi u iznosu od 500eura pristigla od prijatelja i humanitaraca BD Fonda.

,,Nakon saznanja da je OŠ u Sušici potrebna podrška. Prijatelji i humanitarci BD Fonda, koji su i za ovo opredijelili sredstva u iznosu od 500eura, kao podrška školi, za neke školeske namjene i svoje potrebe koje su joj neophodne za njen rad i funkcionisanje. Želim da se zahvalim direktoru JU OŠ ,,Milomir Đalović” Miomiru Đaloviću na najsrdačnijem dočeku.” kazao je Rastoder.

Takođe Rastoder je kazao da je ovo samo još jedna u nizu akcija koje sprovodi BD Fond u ovim krajevima i kazao da se nastavilo i ove godine stipendiranje učenika sa lošim materijalnim statusom. Dobitnici ovogodišnje stipendije koju finansira u potpunosti Bošnjačko donatroski Fond su:

1. Majstorović Haris
2. Mujević Dzenisa
3. Arslanović Nejra
4. Hodzić Aldijana
5. Kalač Semia
6. Ljaić Almira
7. Rastoder Melisa
8. Šabotić Erol
9. Ličina Arnela
10. Šabotić Adis

Jetimi:
11. Binasa Ličina Adrović
12. Ličina Vasvija(Amil)

,,Ovo je samo nastavak akcije koju BD Fond sporovdi na ovim prostorima. Početkom proteklog mjeseca počela je isplata studentskih stipendija za ovu godinu. Ono što 15 godina radimo, stipendiranje studenata sa lošim materijalnim primanjima i za ovu godinu smo krenuli sa finansiranjem 10 studenata i dva jetima, sa dopunom u narednim danima sa još dva nova jetima” saopštio je koordinator BD Fonda Enver Rastoder.

Direktor JU Centar za kulturu Petnjica Sinan Tiganj je izarazio zahvalnost direktoru OŠ u Sušici na gostoprimstvu i kao poklon za školsku biblioteku uručio , šest izadnja Glasnika Bihora i knjigu Branke Bogavac u nadi da će svaka od poklonjenih knjiga pronaći svog čitaoca.

Direktor JUOŠ ,,Milomir Đalović” Miomir Đalović se zhavalio Bošnjačkom donatorkom Fondu i koordinatoru Enveru Rastoderu na skromnoj donaciji i istako sledeće:

,,Želim ovom prilikom da se zahvalim BD Fondu na podršci našoj školi u iznosu od 500eura koja će dobro doći i iskoristiće je na najbolji mogući način. U ime škole, kolektiva, u ime djece i roditelja želim da se zahvalim na podršci. Takođe želim da istaknem zahvalnost i koordinatoru Enveru Rastoderu i direktoru Centra za kulturu Petnjica, koji je inače moj velikim prijatelj Sinan Tiganj koji je obogatio našu biblioteku sa deset novih knjiga” zaključio je direktor škole Miomir Đalović.

ERIS BABČIĆ

DIJALOG – RASTODER: NAJLJEPŠA JE LIVADA NA KOJOJ CVJETA CVIJEĆE RAZLIČITIH BOJA, JAKUPI: AKO PAR IMA LIJEP BRAK NEĆE GA RAZBIT’ AKO SU DRUGAČIJE NACIJE

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – RASTODER: NAJLJEPŠA JE LIVADA NA KOJOJ CVJETA CVIJEĆE RAZLIČITIH BOJA, JAKUPI: AKO PAR IMA LIJEP BRAK NEĆE GA RAZBIT’ AKO SU DRUGAČIJE NACIJE

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

 

Pred vama su Hamdija Rastoder, ZK Bihor, živi i radi u Luksemburgu i Arben Jakupi, pomoćnik direktora Uprave za dijasporu.

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, narod, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate­­­?

HAMDIJA RASTODER: Cijenim da su, kultura, običaji i tradicija jako bitan segment razvoja, bitisanja i opstanka zajednice, naroda, nacije. Mislim da nije jednostavno sve to njegovati u vremenu ovakve medijske i tehnološke razvijenosti a da nijesmo skloni modernizaciji ili trebamo imati sposobnosti ići u korak sa razvijenim demokratskim svijetom. Često se sjetim predsjednika Vlade Engleske tokom drugog svjetskog rata W. Čerčila kada je ministru kulture koji je ponudio da se  budžet ministarstva kulture prebaci na ratni budžet, odgovorio, pa šta onda da branimo. Željim reći da narodi koji ne paze i ne njeguju svoju kulturu, skloni su nestajanju.

S obzirom na to da sam trideset godina privremeno odsutan iz svog zavičaja, itekako kroz udruženje ZK BIHOR iz Luksemburga, zajedno sa ostalim zavičajcima, kroz razne aktivnosti kluba brinemo, gajimo i promovišemo našu kulturu.

Veliki je broj aktivnosti kroz koje to ostvarujemo,a za ovu priliku ću pomenuti samo dvije, i to:Revija BIHOR i već tradicionalni festival Dani bošnjačke kulture.

Nije nam teško u ovoj zemlji, srcu Evrope, njegovati svoje, a itekako poštovati ovdašnje. Napomene radi, u Luksemburgu, prostorno manjem od CG sa nešto većim brojem stanovnika, živi preko 170 različitih nacija a svaka je ponaosob prepoznata po različitostima te toleranciji a posebno po kulturi i običajima koje nikome ne smetaju niti koga opterećuju. Najljepša je ona livada u kojoj raste cvijeće raznih boja.

ARBEN JAKUPI: Kao što ste i u samom pitanju konstatovali, ovi elementi su jako važni kako za pojedinca tako i za čitave narode. Kroz kulturu i tradiciju svaki narod baštini određene obrasce života u kojima se osjećaju ispunjeno i komforno. Tradicija se gradi stotinama i stotinama godina te ta činjenica kao takva dovoljno govori o važnosti koju ima za određeni narod. S tim u vezi cijenim kulturu, običaje i tradiciju svakog naroda na svijetu a najviše od svih kultura cijenim svoju. Ovim i poručujem kako ja najviše volim svoje to smatram kao prirodno stanje svakog čovjeka, te svi izlivi prilitivizma koji rezultiraju napadom prema drugoj kulturi, običaju ili tradiciji su apsolutno neprihvatljivi i oni dovode do raznih društvenih nesporazuma pa čak i većih sukoba.

Kakav je vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena.

HAMDIJA RASTODER: Lično mislim da kroz komentarisanje ili dublju analizu ovog pitanja možemo nekome  povrijediti lične osjećaje ili sopstvenu odluku, s  toga smatram da je ovo pitanje slobodan izbor osobe koja se odluči biti pokrivena a  na nama ostalima da je poštujemo.

ARBEN JAKUPI: Svaki princip islama propisan je kao dobrobit za svakog čovjeka bez obzira bio vjernik ili ne. Onaj koji nas je kreirao znao je šta je najbolje za nas te nam je dao obrasce po kojima se trebamo ponašati kako bismo sa što manje problema prošli kroz ovaj kratak period koji se zove život na Zemlji. Pokrivanje žena jedan je od propisanih principa i sve je više prihvaćen i zastupljen globalno i u našem društvu. Kod nas se osjeća širina da su takve žene potpuno prihvaćene, te da mogu obavljati najznačajnije društvene funkcije, mada postoji i ona licemjerna krajnost koja želi da pokrivene žene predstavi kao “nazadne” uz pokušaje da im uskrate ustavnu slobodu, a u isto vrijeme traže prava za druge i drugačije skupine. Da zaključim u mojoj porodici ima i pokrivenih žena i onih koje to nisu, a moj generalni savjet svakoj ženi je ako osjeća u srcu ljubav prema pokrivanju da se slobodno odluči na taj korak.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru ili naciju)

HAMDIJA RASTODER: Ako znamo onu narodnu da ,Ljubav nema granica, bojim se da bi osudjivanjem pokvarili ovaj svijet. Bogatstvo različitosti i bliskost kultura i običaja treba nam biti vrlina, a nikako mana, pa ne želimo se valjda učauriti u zaostalosti i neprosvijećenosti niti nagovarati nekog da ne voli već da mu to uskratimo te nametnemo nešto što ne želi. U sredini u kojoj živim to je jako rasprostranjeno te smatram da bi bilo necivilizovano kritikovati ili zabranjivati. Pa u mojoj užoj i široj porodici postoji nekoliko mješovitih brakova a moja ocjena je da smo time, kao porodica, mnogo bogatiji.

ARBEN JAKUPI: Na Balkanu su mješoviti brakovi česta pojava jer smo izmiješani na svim prostorima na kojima živimo. Lično se može reći da sam u mješovitom braku, oženjen sam Bošnjakom a nacionalno sam Albanac. Sestre su mi udate za Bošnjake iz Sandžaka, a jedna za Bosanca. Te u našoj porodici nikada nije bilo teme oko toga, ako par ima lijep brak neće ga razbiti to ako su drugačije nacije, a ako je brak nesklada neće opstati pa sve da su iz iste mahale.

Koliko je u vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

HAMDIJA RASTODER: Svakako sam zagovornik tolerancije prema drugome i drugačijem jer mislim da ćemo tako bolje razumeti jedni druge.Ovime želim naglasiti da prihvatam drugačijeg od mene i zašto bih to osudjivao.Možda se kod nas malo više u madijima to potencira pa do izražaja dolaze oni koji osudjuju ili zabranjuju.Navešću jedan primjer od prije dva mjeseca kada sam sa svojom suprugom pošao na koncert na kojem je pored ostalih pjevao i BOY Georg.

Na prepunom trgu u Ešu uopšte nijesam ni znao da je tog dana koncert zbog parade ponosa, jer smo otišli slušati muziku naše mladosti.B ez neke medijske pompe niti specijalnog obezbjedjenja na koncertu su igrali i veselili se svi prisutni zajedno.

ARBEN JAKUPI: U mojem okruženju ova tema se nikada ne spominje i možda je ovo prvo pitanje koje je skoro došlo na ovu temu. Vjerovatno ili ne postoje ovakve osobe u našem okruženju ili im prava nisu ugrožena da bi tema zaokupila pažnju.

Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema gradjanima i obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast i njene službe servis gradjana? (može da se navede i primjerpozitivan i negativan ili lično iskustvo).

HAMDIJA RASTODER: Na ovo pitanje nemam ništa posebno već samo da pohvalim odnos lokalne samouprave u sredini u kojoj živim jer smatram da su istinski servis gradjana.Zanimljivo je to da gradjani Eša i ne primijete da je na izborima bila promjena stranaka na vlasti zato što je zakonom,koji se svakako poštuje,riješeno da gradjani ne trpe jer institucije nastavljaju sa funkcionisanjem bez blokada.

Za našu administraciju u opštini Petnjica takodje nemam posebne zamjerke i želim naglasiti uzajamnu saradnju koja je na zavidnom nivou.

ARBEN JAKUPI: Nažalost vidici na vlasti nam nisu svima isti. Oni koji obnašaju vlast lokalnog administrativnog aparata vjerovatno misle, to su i javno izjavili, da od ovog stanja ne može mnogo bolje. Lično smatram da može hiljadu puta bolje i da ako ništa drugo samo treba slijediti praksu razvijenih zemalja i po tom modelu urediti život kod nas.

Pozitivan primjer da lokalna vlast zaista želi da čuje sve probleme građana, negativna strana što nemaju znanja da riješe 95% njihovih zahtjeva. Razlog je vjerovatno nestručan i nesposoban kadar na odgovornim funkcijama.

SAMIR RASTODER

 

VUKOVI NAPALI STADO OVACA MEHMEDA AJDARPAŠIĆA I ZAKLALI ŠESTORO JAGNJADI

Radio Petnjica
-
0
VUKOVI NAPALI STADO OVACA MEHMEDA AJDARPAŠIĆA I ZAKLALI ŠESTORO JAGNJADI

Rano jutros, u Vrševu, vukovi su napali stado ovaca Mehmeda Ajdarpašića i zaklali šestoro jagnjadi. Stado se nalazilo u ograđenoj livadi, na svega par metara od kuće.

U razgovoru sa Mehmedom Ajdarpašićem saznali smo da ovo nije prvi put da vukovi priđu toliko blizu kućama, već da su se slični napadi dešavali i ranije.

Ajdarpašić apeluje na Lovačkog društvo Petnjica da se organizuju i zajedničkim snagama se krene u hajku na vukove, da se broj vukova smanji ili da se na neki način udalje od kuća. Takođe je istakao da su vukovi samo ove godine zaklali oko 80 ovaca i jagnjadi.

,,Samo ove godine su zaklali oko 80 jagnjadi i ovaca to nije malo broj. Ako se nešto ne preduze po ovom pitanju dovodi se u pitanju bavljenje stočarstvom na ovim prostorima, jer stočni fond ugrožava divljač“  zaključio je Mehmed Ajdarpašić.

ERIS BABAČIĆ

PROMOCIJA KNJIGE “OTVORENA VRATA” U CENTRU ZA KULTURU PETNJICA

Radio Petnjica
-
0
PROMOCIJA KNJIGE “OTVORENA VRATA” U CENTRU ZA KULTURU PETNJICA

Učenički parlament JU Srednje mješovite škole Petnjica i JU Centar za kulturu organizuju promociju knjige “Otvorena vrata” Ivana Mitrovića, učenika Srednje mješovite škole “Bećo Bašić” iz Plava.

Promocija je zakazana za četvrtak 12. decembra u 12:30 časova.

Na promociji će govoriti profesorice crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti Senada Đešević iz Plava i Dijana Tiganj iz Petnjice.

Programom će moderirati članovi Parlamenta Aila Adrović i Deila Šabotić, a stihove će govoriti članovi recitatorske sekcije Dalila Agović, Dalida Agović, Elvan Hodžić, Adelina Muratović, Azemina Skenderović i Džejla Mehović.

AMRA ĆEMAN

PROMOCIJA BIHORSKOG KULTURNOG STVARALAŠTVA U CIRIHU

Radio Petnjica
-
0
PROMOCIJA BIHORSKOG KULTURNOG STVARALAŠTVA U CIRIHU

Još jedna veoma uspješna promocija u organizaciji zavičajnih klubova “Bihor” i “Bratska ruka” se održala u subotu 26.11.2022.

Između ostalog promovisan je   romana ,,Oči u tami” i zbirka pjesama “ Žal” Bihorca Faruka Šabotića Fara. Kao gošća večeri, Radmila Perović je promovisala roman “Zemlja iza božjih leđa” holandskog romanopisca A. den Dolarda.

Ovo kulturno veče otvorio je predsjednik kluba Esmir Rastoder. On se zahvalio promoterima i prisutnima, a onda je prisutne upoznao o liku I djelu Radmile Perović. Perovićeva se zahvalila na organizaciji, naglasila da joj nije prvi put da gostuje kod ovih dragih ljudi, i da će se uvijek odazvati pozivu. Istakla je da je ovaj holandski putopisac opisao Crnu Goru tako lijepo kao što i jeste, s puno oduševljenja za naše “bisere” prirode, a i one ljudskom rukom sagrađene. Kratki dokumentarac je potvrdio izrečeno i pokazao koliko je zaista lijep i vrijedan most na Tari, koji je ujedno i tema romana. U ovoj priči se da primijetiti da nas stranci vide drugim očima i da se dive našim ljepotama, što je i podstaklo pisca da se lati pera i napiše ovaj roman.

Nakon toga uslijedilo je upoznavanje sa biografijom Faruka Šabotića Fara, koju je pročitao njegov dugogodišnji prijatelj Ramiz Zverotić. Uz predivnu uvertiru, Ernad Korać je čitao recenziju mr Biljane Vukmanović i osvrt publiciste, novinara i književnika Braha Adrovića.

Šabotić se zahvalio na prijemu, interesovanju i podršci, naglasio da je ponosan što je jedan od njih i obećao svima po jedan primjerak svoje zbirke, što je na kraju i ispunio. Osvrnuo se na svoj prvjenac, pročitao jedan odlomak i uputio čitaoce u temu svoje lektire. Da je poštena, nevina ali hrabra borba jedne bihorske porodice njegov “idol” u ovoj priči, nije mogao da sakrije. Po reakciji prisjutnih dalo se primijetiti da svaka izgovorena riječ dopire do njih i ostavlja jak dojam, što je očigledno i bio cilj ovog Bihorca.

Svoju prvu zbirku pjesama, Šabotić je ukratko prezentirao i napomenuo da ima još dosta toga u rukopisu. Pročitao je tri pjesme iz zbirke, na šta su prisjutni vrlo pozitivno reagovali.

Skupu su prisustvovali mnogi Bihorci, kao i brojni drugi narodi sa prostora Ex-Yu drzave, što predstavlja činjencicu da je kultura ponovo bila na tronu, tamo gdje joj je mjesto. Iako je ovo bio prvi susret, promoteri su govorili istim jezikom kulture.

ERIS BABAČIĆ

 

Specijalna Olimpijada: Denis i Miloš osvojili medalje na takmičenjima u inkluzivnoj košarci

Radio Petnjica
-
0
Specijalna Olimpijada: Denis i Miloš osvojili medalje na takmičenjima u inkluzivnoj košarci

Članovi specijalne Olimpijade Berane ostvarili su zapažene rezultate na takmičenju “Evropska nedelja košarke“ koje se održalo u petak 02.12.2022. u Podgorici.
Sportisti SK Specijalne Olimpijade Berane su se okitili medaljama sa svojim timovima, pa je tako Denis Ramdedović osvojio srebrenu medalju, dok je Miloš Đurišić, takođe član Specijalne Olimpijade Berane osvojio bronzanu medalju.

Poruke koje su se mogle čuti sa ovog skupa jeste da su potrebe inovacije u susretu Međunarodnog Dana osoba sa invaliditetom, da se stvara inkluzivno društvo, gdje jednake mogućnosti postoje za sve.

ERIS BABAČIĆ

LUKSEMBURG: VELIKI TURNIR U ZINGU „ADŽO ZINGA“

Radio Petnjica
-
0
LUKSEMBURG: VELIKI TURNIR U ZINGU „ADŽO ZINGA“

U organizaciji ZK BIHOR iz Luksemburga, kao i svake godine u isto vrijeme, u prostorijama ovog udruženja u gradu Rumelonžu (Rumalange) organizovan je veliki turnir u zingu „Adžo zinga“.

Učestvovalo je osamnaest ekipa, a nadmetanje u kartaškim vještinama otpočelo je tačno u 10.00h, kako je i zakazano.

Turnir je otvorio Remzija Hajdarpašić, kome je i povjerena organizacija turnira i on je, pošto je objasnio pravila igre, naglasio:

– Okupili smo se da bi se družili i igrali. Kao uvijek do sada, od ovog turnira se očekuje fer igra i sporstki doživljaj, bilo da gubimo ili dobijamo, a najboljima će biti uručene prigodne nagrade – rekao je Hajdarpašić.

Takmičenje je trajalo do 17h, a prva tri mjesta osvojile su ekipe:
III mjesto: Jasmin Miko Šabotić i Alen Mehović
II mjesto: Remzija Hajdarpašić i Sadat Ramdedović
I mjesto: Sabit Šabotić i Džeko Skenderović, kojima je ovo drugi put da osvajaju turnir pod ovim imenom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Turnir je bio ispunjen iznenađenjima, kartaškim majstorijama, i na kraju su slavili oni koji su, pored znanja i iskustva, imali i najviše kartaške sreće.

Osvajačima prvog mjesta dodijeljeni su vrijedni ručni satovi i pehari, dok su osvajači  II i III mjesta dobili pehare.

Poslije proglašenja pobjednika turnira „Adžo zinga“ za 2022. i dodjele nagrada, druženje se nastavilo uz duboke uzdahe onih koji su bili na pragu pobjede i neskrivenu radost onih u čije su ruke došle vrijedne nagrade.

Zavičajni klub Bihor iz Luksemburga ide dalje- već u petak, 9. decembra – otvara se 12. festival “Dani bošnjačke kulture u Luksemburgu”.

F.S.

MUNIR RAMDEDOVIĆ: Crna Gora postala država nesuglasica i institucionalne blokade

Radio Petnjica
-
0
MUNIR RAMDEDOVIĆ: Crna Gora postala država nesuglasica i institucionalne blokade

Očigledna politička nestabilnost i institucionalna blokada odražava veoma negativnu sliku o Crnoj Gori i može kontraproduktivno djelovati na odnos omladine prema otadžbini kako oni i doživljavaju Crnu Goru, a Luksemburg prihvataju kao domovinu, poručuje Munir Ramdedović, predsjednik Nacionalnog vijeća za strance u Vladi Luksemburga i navodi da u ovoj državi živi otprilike 16.000 građana porijeklom iz Crne Gore, a sličan je broj ljudi iz ostalih republika bivše SFRJ.

Ramdedović je u razgovoru za Pobjedu govorio o posebnostima života naših građana u Luksemburgu i prenio utiske sa nedavno održanog sastanka sa predsjednikom Vlade Luksemburga Gzavijeom Betelom. Istakao je da je sa premijerom imao vrlo sadržajan susret, na kojem je bilo riječi i o aktuelnoj političkoj situaciji u Crnoj Gori. Utisak premijera Betela, kako nam je prenio, je da je situacija u Crnoj Gori vrlo složena i zabrinjavajuća, imajući u vidu, između ostalog i nefunkcionalnost vitalnih državnih institucija.

Premijer Betel je tom prilikom izrazio začuđenost povodom nestabilnog političkog ambijenta u našoj zemlji kao i zabrinutost zbog neizvjesnosti u pogledu budućih dešavanja. Zaključili su da bi prijevremeni parlamentarni izbori bili najbolje i optimalno rješenje, kako bi se stabilizovala društveno-politička slika i deblokirale institucije države.

Negativna slika

Podsjećamo, Ramdedović je i vlasnik Inžinjerskog biroa i agencije za rješavanje administrativnih pitanja u Luksemburgu, bivši predsjednik Evropske dijaspore Crne Gore, osnivač i aktuelni direktor udruženja Kopetavija – Luksemburg – Crna Gora i predsjednik Fondacije „Čovjek ne umire – Ćamil Ramdedović“, koja je sprovela veliki broj projekata u vrijednosti više od pola miliona eura za razvoj Bihora i sjevera Crne Gore.

On je u svakodnevnoj komunikaciji sa vlastima Luksemburga, koje čvrsto zastupaju stav da je neophodno imati sluha za želje i potrebe stanovništva kako domaćih državljana tako i stranaca.

– Ponosan sam što sam uspio preko Vijeća da identifikujem brojne probleme koji podrazumijevaju i kompleksne administrativne procedure sa kojima se susreću svi stranci, a posebno oni van EU kojima pripadamo i mi iz Crne Gore. Nakon utvrđivanja problema, pristupa se njihovom rješavanju koje se inicira u saradnji sa Vladom Luksemburga – objašnjava Ramdedović.

Neke od aktivnosti i inicijativa koje Vijeće preduzima odnose se na izjednačavanje prava za sve strance i po pitanju boravka, rješavanja stambenog pitanja, prava političke angažovanosti, pristupa državnim institucijama, priznavanju diploma, rješavanje socijalnih pitanja, a sve u cilju što jače socijalne kohezije i širenja multikulturalnosti luksemburškog društva jer ova zemlja multikulturalnost doživljava kao veliko bogatstvo.

– Predstavljam interese svih stranaca u Luksemburgu i zalažem se za poboljšanje položaja svih njih, bez obzira na njihovo porijeklo. Međutim, svoje ideje sam bazirao na osnovu iskustva naročito ljudi sa Zapadnog Balkana s kojima sam u stalnom kontaktu – kazao je Ramdedović.

Po njegovim riječima, Crna Gora je posebna država u mnogim aspektima.

– Politički zvaničnici trebalo bi da djeluju u cilju ekonomskog, i turističkog razvoja, kako bi ona postala destinacija u koju turisti rado dolaze, a investitori rado ulažu. Bio bih vrlo srećan i zadovoljan kada bi se Crna Gora mnogo više isticala po svom prirodnom i turističkom potencijalu, održivom razvoju i povoljnom ekonomsko-socijalnom ambijentu, a ne kao što je trenutno slučaj, kao država u kojoj preovladavaju razmirice i institucionalne blokade usljed konstantnih političkih previranja – ističe Ramdedović.

Naglašava da je dijaspora sveprisutna u društveno-političkom životu Crne Gore, kroz različite oblike pomoći, prevashodno podržavajući zdrave i razvojne projekte u cilju valorizacije potencijala sjevera, ali i ostalih regiona.

– Crna Gora bi trebalo da preuzima dobre prakse od uređene države kao što je Luksemburg. Trebalo bi da njeguje svoju multikulturalnost i različitost i da ih tretira kao svoje prednosti, a ne nedostatke – kazao je Ramdedović i dodaje da po svaku cijenu treba izbjegavati bilo koji podstrek nacionalizma i stvaranje stereotipa i čime se doprinosi polarizaciji društva.

– Ovakve devijacije za posljedicu imaju širenje mržnje i bespotrebne konflikte, nesuglasice i razmirice među stanovništvom, što samo može da emituje negativnu sliku prema svim evropskim i evroatlantskim institucijama i međunarodnim partnerima – kazao je Ramdedović.

Nasuprot tome, kada su u pitanju statusne obaveze i odgovornosti stranaca, podsjeća da je Luksemburg ipak jedna od najrazvijenijih zemalja Evrope i svijeta, koja je vrlo stroga u slučaju neispunjavanja zadatih administrativnih obaveza, što može dovesti do negativnih posljedica i ugožavanja boravišnog statusa pojedinca.

– Međutim, naši građani se veoma brzo i dobro integrišu u sve sfere luksemburškog društva iako nije nimalo lako ako se zna da se ovdje svakodnevno koristi više jezika. Naša djeca govore, pored maternjeg, i engleski, njemački, francuski, luksemburški i portugalski jezik te stiču neprocjenjiva iskustva i znanja radeći u evropskim institucijama. Ponoviću da je na vlastima Crne Gore da nađe načina i valorizuje taj potencijal koji može imati ključnu ulogu u procesu priključivanja naše zemlje evropskim institucijama. Naša djeca, iako žive na zapadu, jako su privržena svojoj državi Crnoj Gori i dijaspora želi da oni nastave da se i dalje približavaju svojoj zemlji – poručuje Ramdedović.

U nastavku razgovora, Ramdedović govori i o ostalim poteškoćama koje mogu imati negativne reperkusije na prilagođavanje građana u Luksemburgu.

– Visoki troškovi života, pogotovo cijene nekretnina, vrlo često nezainteresovanost za učešće u socijalnom i društvenom životu, određeni stereotipi kao što su težnja za brzim uspjehom i sticanjem bogatstva, samo su neke od karakteristika koje očekuju strance pa i naše građane prilikom dolaska u Luksemburg – ističe Ramdedović dodajući da Nacionalno vijeće za strance djeluje kao posrednik između stranaca i nosilaca vlasti kako bi pronašli rješenje.

Navodi nevjerovatan podatak da u Luksemburgu, dakle zemlji sa najvišim standardom u Evropi pa čak i u svijetu, mnoge obaveze servisira država umnogome olakšavajući život građanima kao na primjer besplatan prevoz u svim javnim transportima uključujući i pogranične gradove je možda jedina država u svijetu koja je obezbijedila taj servis svojim građanima koji žive ili rade u Luksemburgu. Međutim, u pitanju je obostran odnos gdje država brine o svojim stanovnicima, ali i oni sa svoje strane patriotizam iskazuju senzibilnim odnosom prema državi i njenim resursima.

DOMAĆI DRŽAVLJANI I STRANCI

Pominje važnu informaciju koja je korisna našim građanima da je stupio novi zakon u Luksemburgu kojim je normirano da osim domaćih državljana i stranci mogu ostvariti tzv. djelimično biračko pravo u ovoj zemlji, a istovremeno zadržati crnogorsko državljanstvo.

– U suštini, predviđa mogućnost glasanja na opštinskim izborima, na dobrovoljnoj osnovi. Svi strani državljani koji se upišu u birački spisak za opštinske izbore u Luksemburgu, zadržavaju pravo glasanja u državama porijekla. Napomenuo bih da stranci porijeklom iz trećih zemalja i ostalih članica EU nemaju pravo glasa na parlamentarnim izborima u Luksemburgu – objašnjava Ramdedović.

Za sada, kako dodaje, Nacionalno vijeće nije iniciralo niti je bilo kontaktirano za ostvarivanje određene vrste saradnje sa sličnim tijelima u susjednim državama.

– Vaše pitanje me je motivisalo da u skorijoj budućnosti pokrenem odgovarajuću inicijativu za uspostavljanje saradnje sa zemljama u okruženju u cilju razvijanja zajedničkih projekata koji bi valorizovali ekonomske i stručne potencijale naše dijaspore – poručuje Ramdedović koji se ponosi što je porijeklom sa Bihora.

– Prirodno bogatstvo biodiverziteta, kulturno-istorijske vrijednosti, kultura življenja i velika mogućnost proizvodnje zdrave hrane i ljekovitog bilja, čini Bihor jedinstvenom, izuzetno privlačnom destinacijom, kako za planinski turizam tako i za prirodno-investicioni potencijal koji posjeduje region Gornjeg Bihora koji nije još uvijek dobro istražen, a koji ima idealne resurse da postane ekološka oaza – poručio je na kraju Ramdedović.

PREUZETO: POBJEDA

DIJALOG – ĆEMAN: BIHORSKI MUHABET JE PEČAT KULTURE DIJALOGA U NAŠEM KRAJU, SOFTIĆ: ZAŠTO DJECA NE BI POZNAVALA VIŠE OBIČAJA I BILA ZBIR NAŠIH IDENTITETA

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – ĆEMAN: BIHORSKI MUHABET JE PEČAT KULTURE DIJALOGA U NAŠEM KRAJU, SOFTIĆ: ZAŠTO DJECA NE BI POZNAVALA VIŠE OBIČAJA I BILA ZBIR NAŠIH IDENTITETA

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

 

Pred vama su dr Albin Ćeman, funkcioner Demokrata CG, koji trenutno živi i radi u Podgorici i Faiz Softić, književnik, koji živi i radi u Luksemburgu.

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

ALBIN ĆEMAN: Kultura, tradicija i običaji ili adeti su takoreći ” lična karta ” svake individue, zajednice, naroda ili nacije.
Svakog pojedinca, od prvog njegovog udaha pa do posljednjeg, oblikuju ove tri komponente. Tako, npr. imamo posebne običaje kada se neko rodi i posebne običaje kada neko umre. Hoću reći, od početka pa sve do kraja našeg biološkog života, ove tri komponente su dio nas.
Kultura, tradicija i običaji u Bihoru, kao čvorištu preplitanja raznih kultura kroz istoriju, uglavnom su se prenosili sa generacije na generaciju i na taj način oblikovali bihorskog čovjeka, kojeg karatkerišu ponos, toplina, velikodušnost i nadasve poznato gostoprimstvo i bihorski muhabet, kao pečat kulture dijaloga u našem kraju. Gostoprimljivost Bihoraca, najbolje se oslikava time, što gotovo svaka kuća u Bihoru ima ili je imala, posebnu sobu za gosta ili putnika namjernika, ili tzv. musafirsku sobu, koja je primala sve ljude, čak i one u nevolji a ima primjera da je tu privremeno utočište nalazio čak i krvnik ili neprijatelj.
Bihorsko sijelo ili posjedak, je bilo mjesto prezentacije kulture, tradicije i običaja našeg kraja u malom, da tako kažem. Pitomost i toplina doma Bihoraca, muhabet, prepoznatljiva jela i pića našeg kraja, vrlo često i pjesma, razboji na kojima su se tkali dobro poznati bihorski ćilimi, staze ali i prekrivači za sjećije, na kojima su stasavale brojne generacije Bihoraca, učeći da poštuju druge, a naročito starije od sebe.
Bogato kulturno nasljeđe Bihora, stvarali su i svi drugi, književnici i umjetnici, kroz različite vidove stvaranja. Dakle, kulturno nasljeđe je karakteristika i posebnost koja vam pomaže da donesete zaključak o pojedincu ili narodu, ali i dobra prilika da upoznate nekog drugog, sa drugačijom kulturom, te na taj način, rušeći predrasude i stereotipe, afirmišemo multikulturalnost i multietničnost kao prednosti svakog društva.
Mislim da zajednica kojoj pripadam, je svjesna toga i trudi se da baštini ove vrijednosti.
Koliko su važni kultura, tradicija i običaji neke zajednice ili naroda, možda se najbolje može opisati narodnom izrekom: ” Neka umre selo, ali neka ostanu adeti “.

FAIZ SOFTIĆ: Šezdeset peta mi je na pragu. U svom životu prošao sam mnoga iskustva, sretao se sa ljudima raznih nacionalnosti, kultura i običaja i na kraju zaključio: Oni narodi koji drže do svoje kulture, tradicije i običaja su daleko iznad onih koji se pokušavaju asimilirati i postati dio većine. U tom slučaju oni bježe iz svog gnijezda i samo oblijeću tuđe s nadom da će se jednoga dana udomiti i postati ravnopravni sa onima kojima se pokušaju približiti u raznim vrijednostima življenja. Možda taj dan i dođe, ali za njih bude i suviše kasno.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

ALBIN ĆEMAN: Moj odnos po ovom pitanju je liberalan, tj. svaka žena ima pravo da se oblači kako želi. Naravno, isto mislim i kada je u pitanju pokrivanje žena koje propisuje islam.
Bihor je, još uvijek tradicionalna sredina, i dalje možete sresti naše majke ili nane, odjevene u dimijama i pokrivene marama, što je da tako kažem, jedan vid pokrivenosti žena, dosta sličan pokrivenosti žena koje propisuje islam.
Dakle, ako će ovakav način odijevanja, učiniti da se neka žena osjeća srećnijom, sigurnijom, uzvišenijom, moralnijom, čestitijom, ja to podržavam, kao što podržavam i pravo svake druge žene da se oblači na neki drugi način za koji ona smatra da treba.
Zajednica u kojoj živim, različito gleda na ovo pitanje, od prihvatanja, do određenog stepena zadrške ili neprihvatanja.

FAIZ SOFTIĆ: Ja ne znam kako ostali gledaju na pokrivene žene, ali meni lično ne smeta niko ni pokriven ni otkriven. Ono što mi se ne dopada od toga okrenem glavu i ne računam da je to dio moje kulture, običaja, niti tradicije. Bog je insanu dao lice za gledanje i prepoznavanje. U potpunosti se zatvarati i od sebe praviti crnu čahuru u kojoj se diše, nije mi nimalo simpatično i mislim da je to na neki način ruganje Stvoritelju. Da je On želio da hodamo ulicama i živimo tako zatvoreni, valjda bi se takvi i rađali. Lijep bošnjački hidžab kakav se praktikuje kod jednog dijela muslimanki na Balkanu mi je potpuno prihvatljiv i on ženama koje ga nose daje posebnu vrstu ženstvenosti i čednosti; to mi je mnogo ženstvenije od suknjica i, Bože me oprosti, izbacivanja golih prsa.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega

ALBIN ĆEMAN: Pravo na izbor supružnika, spada u domen osnovnih ljudskih prava, ali pravo srca da zavoli onog koga ono hoće je najuzvišenije pravo na slobodu.
Mislim da, iskrena ljudska osjećanja, ne poznaju ove granice, koje su vještačke i koje su naknadno stvarane, jer prvo je nastao čovjek kao individua a onda narodi i nacije.
Statistika nam ukazuje da je procenat mješovitih brakova u SFRJ bio negdje oko 13%, od toga, najviše ih je bilo u Bosni. Raspadom, zajedničke nam domovine, procenat mješovitih brakova je u padu. Ono što bi nas u Bihoru posebno trebalo zabrinuti jeste, da je sve manje brakova uopšte, sve se manje mladi odlučuju da stupe u bračnu zajednicu, dakle, nažalost, sve se manje čuju svadbarske pjesme a samim tim i dječja graja.

FAIZ SOFTIĆ: Miješani brak?! Pa vazda mi je to izazivalo smijeh i prezir prema onima koji osuđuju brakove između osoba različitog nacionalnog i etničkog porijekla. Kada neko kaže miješani brak – asocira me na miješano meso koje se služi u restoranima. Pa, zaboga, svi smo ljudi i što više imamo različitih običaja unutar zajednice u kojoj živimo to je itekao veca prednost. Balkan je prokleta zemlja, krvljom natopljena, sa velikim bremenom istorijske proišlosti, vladaju predrasude i neukost. I ništa nemam protiv zaljubljivanja ljudi jedni u druge. Na koncu navijam za ljubav pa makar ko činio strane koje ga cine.
Istina, Balkan nam je ustroio takvo ponašanje, otvorio jazeve i razne barijere pa,u takvoj društvenoj klimi, možda jeste najbolje sklapati brakove unutar svoje nacionalne zajednice. Jer, kada izbiju problemi u tzv. miješanim brakovima prvo se pomisli da je to zbog toga što su različite nacionalnosti.
U civiliziranom svijetu to pitanje nacionalnost i rase, kada su u pitanju brakovi, davno je prevaziđeno, tako da danas imamo izuizetno uspješne brakove recimi između doseljenika iz Crne Gore i onih domicilnih iz Evrope ili onih iz drugih zemalja. Svjedok sam da, recimo, punih trideset godina izuzetno dobro funkcioniše brak izmedju Muslimana iz Bosne i Srpkinje iz Srbije. Zašto djeca ne bi poznavala i više običaja, i bili zbir više identiteta.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

ALBIN ĆEMAN: Crna Gora je dominantno konzervativno i tradicionalno društvo, gdje smo često u prilici da čujemo homofobne stavove, verbalne napade, netrpeljivost i nasilje prema pripadnicima LGBT populacije.
Ne opravdavam diskriminaciju po bilo kom osnovu, pa tako ni diskriminaciju prema LGBT osobama.
Smatram da se prava LGBT osoba u Crnoj Gori značajno popravljaju, da smo kao država donijeli dosta zakona i podzakonskih akata, koji imaju za cilj, povećanje obima njihovih prava i da smo dosta zakona uskladili sa EU legislativom kada je ova tema u pitanju.

FAIZ SOFTIĆ: Što se LGBT populacije tiče ona je, kada je u pitanju Luksemburg i većina Evrope, bukvalno ravnopravna sa ostalima. Ne dopadaju mi se mitinzi koje organizuju, jer mislim da nema za tim potrebe. To su što jesu i neka mirno žive. Je li im to kazna od Boga, prirodna falinka ili nešto drugo – nije moje da sudim. Ako su srećni takvi kakvi jesu – neka ih… Oni ništa ne rade na štetu drugih i vrlo često su vrlo korisni članovi zajednice. Više mi smeta zoofilija, a toga ima. Životinje nisu u stanju da se izjasne sa da ili ne i uglavnom su prisiljene na ljudsku izopačenost.

 Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

ALBIN ĆEMAN: Lokalni administrativni aparat treba da služi osnovnoj svrsi, a to je, jednaka dostupnost svim građanima u rješavanju njihovih administrativnih potreba.
Ono što je činjenica, jeste, da nam kadrovski kapaciteti nisu na zadovoljavajućem nivou, da se dobar dio zahtjeva građana zbog toga ne može realizovati i da na taj način građani bivaju uskraćeni za svoja prava.
Ako se tome doda i politička komponenta, odnosno da bolju
” prohodnost ” imaju pristalice aktuelne vlasti, onda za rezultat imamo migraciju stanovništva i to, da naša opština propusta šanse, koje, bojim se, ne može nadoknaditi ili sustići.

FAIZ SOFTIĆ: Kada je u pitanju administrativni aparat u Luksemburgu, kao servis građana, ne da sam zadovoljan već se često nađem u čudu kako to sve perfektno funkcioniše – sve što ti zakonom pripada dobit ćeš, što nisi zaslužio i zakon ne propisuje – nećeš. U Evropi nema izrugivanja zakona. Nepoštovanje propisanih pravila jako puno košta. ZA savjesne ljude i ljude koji su vaspitani da žive u harmoniji zakonom propisanih pravila – Evropa je raj ili dženet.
Ne vole neradnike i zabušante, jedino prema njima može se naslutiti određena vrsta aniumoziteta.  A čak i za takve ima mjesta u društvenoj zejednici evropskih zemalja.

SAMIR RASTODER

DIJALOG – RASTODER DURIĆ: ISKUSTVA UPOZNAVANJA RAZLIČITIH KULTURA ČINE ŽIVOT BOGATIJIM, VULIĆ: TRADICIJA SE MOŽE ČAK I OJAČATI U MJEŠOVITIM BRAKOVIMA

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – RASTODER DURIĆ: ISKUSTVA UPOZNAVANJA RAZLIČITIH KULTURA ČINE ŽIVOT BOGATIJIM, VULIĆ: TRADICIJA SE MOŽE ČAK I OJAČATI U MJEŠOVITIM BRAKOVIMA

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

 

Pred vama su Melisa Rastoder Durić, profesorica koja živi i radi u školi u Švedskoj i Sabrija Vulić, novinar i predsjednik savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore. 

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

MELISA RASTODER DURIĆ: Radim u prosvjeti i u odjelu za pedagoški razvoj gdje sam posvećena i pitanjima višekulturalnosti i odnosima među različitim kulturama. Tako da mi je tema održivog razvoja interkuluralnosti bliska, kako lično, tako i profesionalno.

Očuvanje tradicije, a kroz to i učenje o tome, je potrebno radi lakšeg prepoznavanja i daljeg razvoja identiteta. Već duži dio vremena živim van matične zemlje i to mi je omogućilo veliki broj susreta sa različitim kulturama. Sa globalnim migracijama, višekulturalne zajednice su svakodnevna realnost. Pitanje je kako graditi i razvijati sopstveni odnos prema različitim kulturama i običajima. Sa osjećajem radosti i tople ljubavi se sjećam bike (za one koje ne znaju to je očeva majka) koja je nosila dimije i šamiju na glavi, kao i staroga amidže (mojeg deda brat) koji je klanjao. Isto tako, lijepo iskustvo je i sa prijateljicom iz Italije, kada sam sa njom išla na misu u crkvi, kao i kada sam, povodom Božića, pozivana na familijarne večere kod prijatelja. Sva takva i slična iskustva su stvari koji život čine bogatijim. Sada živim u izraženo višekulturalnoj zajednici, gdje su prisutni razni običaji i tradicije, kako iz religiozne tako i iz etnografske perspektive. Na primjer, slavi se Božić, Nouruz – iranska nova godina, Middsommar – sredina ljeta, Bajram itd. Dosta tradicije u ovoj zemlji je vezano za religiozne, uglavnom hriščanske praznike, ali to ne predstavlja prepreku za upoznavanje i drugih kultura i običaja koji ne moraju biti vezani za religiju ili naciju. Za očuvanje familijarne tradicije mislim da je vrlo važna posjeta rodnom kraju i druženje sa bližom rodbinom i prijateljima. U dijaspori se organizuju razne radionice vezane za običaje iz matične zemlje. Tako, na primjer, organizuju se radionice sukanja kora, pravljenje kadaifa, vezanja i slično. Ovdje, u Švedskoj, opština ekonomski pomaže razne zajednice za promovisanje kulturnih obilježja, što ukazuje i na švedsku politiku odnošenja prema različitim kulturama. To je, jednostavno, očuvanje višekulturalnosti.

SABRIJA VULIĆ: Ja mogu da iznesem moj lični stav da praktikovanje religije doživljavam kao lični izbor svakog pojedinca. Odrastao sam u porodici u kojoj je rahmetli djed klanjao pet vakata namaza ,a živio u gradu (Kotoru) u kome nisam znao, u nekim sretnim vremenima, ko je katolik a ko pravoslavac ,tako da mi je odlazak u džamiju ili crkvu sasvim normalna pojava u kojoj kroz religiju tražimo neki svoj duševni mir.   Isto tako smatram dok god religija se praktikuje u kućama i hramovima da je to normalno,a onda kada izadje na ulice pa bile to litije ili iftarske večere da je pretjerivanje i potpuno nepotrebno. Vjerski praznici postoje da se posvetimo sebi , svojim najbližim iz porodice , rodbini i prijateljima u intimnom kućnom okruženju.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

MELISA RASTODER DURIĆ: Moj lični odnos prema principima islama koji se odnosi na način odijevanja kao i pokrivanje kose i sl. je izražen kroz poštovanje onih koji se drže tih principa. U razgovoru sa pokrivenom ženom, koja dolazi iz Iraka, čula sam zanimljiva razmišljanja povodom pokrivenosti. Ona kaže da je to ne čini većom muslimankom, već da je to stvar ličnog izbora izražavanja praćenja islama. Ovaj primjer može izraziti i moj lični stav prema tome. Dakle to je stvar ličnog izbora isto kao što je to i tetovaža ili nošenje crnine u periodu žalosti zbog gubitka bližnje osobe i slično.

Odnos sredine prema tim principima je u suštini poštovanje individualnog izbora vjere i iskaza iste. U zemlji u kojoj živim je na snazi zakon (protiv) diskriminacije. Taj zakon navodi da je diskriminacija to kada se neko tretira gore od drugih u sličnoj situaciji i ima veze sa najmanje jednim od sedam tačaka diskriminacije: 1. pol, 2. rodno ili polno izražavanje (kako odlučite izraziti svoj pol kroz, na primjer, odjeću i frizure, 3. etnicitet, 4. religija ili drugo vjerovanje (na primjer ateizam, islam, judeizam), 5. seksualne orjentacije, 6. Smanjena mogućnost funkcionalnosti ( na primjer oštećenje vida, upotreba invalidnih kolica, alergije, ADHD), 7. Dob (na primjer ako je neko mlad ili star za posao i sl.). Uz ovo treba dodati da Konvencija o pravima djeteta je zakon u Švedskoj.

SABRIJA VULIĆ: Pa da budem iskren ja živim i boravim u sredinama gdje je to rijetka pojava. Ako govorimo o mom rodnom gradu Kotoru toga nema osim u slučajevima kada se pojave turisti iz zemalja gdje žene praktikuju ovaj način oblačenja. Iskreno nijesam primjetio nikakvu reakciju mojih sugradjana prema takvim damama što je vjerovatno i posljedica činjenice da u Kotoru žive ljudi , mnogi od njih pomorci, kojima je to uobičajeno na svjetskim putovanjima.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega.

MELISA RASTODER DURIĆ: Pitanja mješovitog braka i eventualnih problema u vezi tog pitanja lično mi nisu uopšte prisutna. To je, valjda, i zato što sam odrasla u familiji koja je živjela i živi na principima demokratije, a da nisu poznavali zakone vezane za to. Riječ je o opštem obrazovanju i vaspitanju, a kasnije to dođe i sa stručnim obrazovanjem u raznim obrazovnim strukturama, kao na primjer u školi, na fakultetu, na poslu. U mojoj bliskoj familiji ima brakova i zajednica različitih vjera, i to može jasno pokazati lični odnos prema tome.

SABRIJA VULIĆ: Mješoviti brakovi su normalna stvar koja počiva na povjerenju i razumjevanju supružnika. Kada se pomenu mješoviti brakovi mislim da je poražavajući rezultat  jedne ankete iz 2018.g. po kojoj oko 50 % crnogorskih studenata protiv  braka sa osobom druge vjeroispovjesti. Naravno takvi stavovi dolaze iz porodica i ,po meni, poseljdica su našeg primitivizma. Ako osudjujemo ljubav dvoje djece različitih vjeroispovjesti onda je vrijeme da stavimo prst na čelo i zapitamo se kuda idemo. Tradicija , običaji i kultura mogu se sačuvati i u mješovitom braku sasvim sam siguran i možda biti i još jači nego li je to istovjerskim brakovima.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

MELISA RASTODER DURIĆ: Ta tema je zastupljenja tako što se stalno traže novi i strukturalno jači načini komunikacije na tu temu. Već sam pomenula zakon o zabrani diskriminacije. Sa ovim zakonom su svi upoznati i puno se radi u obrazovnim strukturama, tako da su i djeca u vrtićima upoznata sa tim. Nije samo da su ljudi upoznati sa zakonom, već se tema obrađuje unutar svih radnih organizacija. Nova reforma školskog programa za osnovnu školu je donijela obavezno obrađivanje ovih tema i tema o principima demokratije i građanskog društva u učionici kako bi učenici imali priliku da razvijaju svijest o diskriminaciji i time gradili zdrav odnos prema svojim sugrađanima.

Nedavno se desio slučaj gdje je nastavnica odbila da se učeniku obraća sa neutralno rodnom zamjenicom (ne ona ili on, već treća zamjenica koja sa sobom ne nosi rodno obilježavanje osobe). Roditelji i učenik su pokrenuli tužbu protiv te nastavnice, jer je uvrijedila osobu koja se osjetila omalovažavanom. Sud je donio presudu da je nastavnica diskriminisala učenika na osnovu pola i rodnog izražavanja. Tako da je pomenuta nastavnica dobila otkaz, a učenik je dobio odštetu. Ne sjećam se ako je nastavnici oduzeta i legitimacija.

Link za tekst o nastavnici, na švedskom:

Lärare fick sparken för ”hen”-vägran – kliver fram i video – Nyheter Idag

Link za tekst šta kažu eksperti o tom događaju:

Experter om läraren som vägrade säga “hen”: “Måste tänka sig för” | Läraren (lararen.se)

SABRIJA VULIĆ: Tema LGBT populacije je  uvijek zastupljenau u svakoj zajednici  u prvom redu zbog sve veće vidljivosti ove grupacije. Naravno ,kao i u svemu i po ovom pitanju ima i podrške i osude ovih pojava  i to uvijek zavisi od “vidika” osobe koja o tome govori. Naravno da u tim stavovima ima i jakog uticaja religije koja uobičajeno osudjuje ove pojave. Moj lični stav je da je pripadnost LGBT zajednici slobodan izbor svakog gradjanina bez potrebe da ugrožava moj stav da ne pripadam toj grupaciji. Lično,  imam prijatelje iz LGBT populacije, ali nisu mi prijatelji iz tog razloga, već zato što su dobri ljudi.

Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

MELISA RASTODER DURIĆ: Administrativni aparat opštine u kojoj živim je dobro organizovan i u funkciji je građana. Bez obzira koja partija ili grupa partija ima vlast u opštini, osnovne strukture treba da rade. Te partije su dobile povjerenje građana da će to i raditi, tako da je to i velika odgovornost koju te partije preuzimaju. Neke stvari moraju funkcionisati bez obzira na političku opredijeljenost. Na primjer: na jednoj tramvajskoj stanici nije bio obezbijeđen prostor i prolaz za putnike sa posebnim potrebama, radi se o osobama sa invalidnim kolicima. To je postao veliki problem i prevozno preduzeće koje je zaduženo za funkcionisanje lokalnog saobraćaja je bio u vrlo nezgodnoj situaciji, jer se tako nešto uopšte moglo desiti. To nema veze kojoj političkoj stranci opština pripada, več je u pitanju obaveza svih prema svim građanima.

Sve ovo gore navedeno ne znači da u suštini nema diskriminacije u sredini u kojoj živim. Diskriminacije postoji, ali se o njoj razgovara na više načina i radi se protiv same na jednom sistematskom i strukturalnom načinu i nivou. Mediji su vrlo važni u tome, jer upućuju na dešavanja koja treba riješiti ili na odnose koje treba dalje razvijati kako bi živjeli u jednoj građanskoj sredini koja se zbilja temelji na osnovnim principima demokracije. Uloga medija koji se bave i pitanjima demokracije, kao što to vi ovdje radite, doprinose jednom opštem razvijanju svijesti kod građana o demokraciji i tolerantnom suživotu.

I da završim sa jednim citatom koji se ovdje često koristi, a to je: „Kod kuće možeš da kažeš šta hoćeš, ali na poslu ne smiješ.“ Ovo je samo figurativno kako bi se obratila pažnja da se ne smiju vrijeđati osobe sa kojima radiš, Ideš u školu, slučajno sretneš i sl.

SABRIJA VULIĆ: Nemam odgovor na ovo pitanje.

SAMIR RASTODER

1...161162163...944Stranica 162 of 944