Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.
Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.
Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE
Pred vama su dr Albin Ćeman, funkcioner Demokrata CG, koji trenutno živi i radi u Podgorici i Faiz Softić, književnik, koji živi i radi u Luksemburgu.
Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?
ALBIN ĆEMAN: Kultura, tradicija i običaji ili adeti su takoreći ” lična karta ” svake individue, zajednice, naroda ili nacije.
Svakog pojedinca, od prvog njegovog udaha pa do posljednjeg, oblikuju ove tri komponente. Tako, npr. imamo posebne običaje kada se neko rodi i posebne običaje kada neko umre. Hoću reći, od početka pa sve do kraja našeg biološkog života, ove tri komponente su dio nas.
Kultura, tradicija i običaji u Bihoru, kao čvorištu preplitanja raznih kultura kroz istoriju, uglavnom su se prenosili sa generacije na generaciju i na taj način oblikovali bihorskog čovjeka, kojeg karatkerišu ponos, toplina, velikodušnost i nadasve poznato gostoprimstvo i bihorski muhabet, kao pečat kulture dijaloga u našem kraju. Gostoprimljivost Bihoraca, najbolje se oslikava time, što gotovo svaka kuća u Bihoru ima ili je imala, posebnu sobu za gosta ili putnika namjernika, ili tzv. musafirsku sobu, koja je primala sve ljude, čak i one u nevolji a ima primjera da je tu privremeno utočište nalazio čak i krvnik ili neprijatelj.
Bihorsko sijelo ili posjedak, je bilo mjesto prezentacije kulture, tradicije i običaja našeg kraja u malom, da tako kažem. Pitomost i toplina doma Bihoraca, muhabet, prepoznatljiva jela i pića našeg kraja, vrlo često i pjesma, razboji na kojima su se tkali dobro poznati bihorski ćilimi, staze ali i prekrivači za sjećije, na kojima su stasavale brojne generacije Bihoraca, učeći da poštuju druge, a naročito starije od sebe.
Bogato kulturno nasljeđe Bihora, stvarali su i svi drugi, književnici i umjetnici, kroz različite vidove stvaranja. Dakle, kulturno nasljeđe je karakteristika i posebnost koja vam pomaže da donesete zaključak o pojedincu ili narodu, ali i dobra prilika da upoznate nekog drugog, sa drugačijom kulturom, te na taj način, rušeći predrasude i stereotipe, afirmišemo multikulturalnost i multietničnost kao prednosti svakog društva.
Mislim da zajednica kojoj pripadam, je svjesna toga i trudi se da baštini ove vrijednosti.
Koliko su važni kultura, tradicija i običaji neke zajednice ili naroda, možda se najbolje može opisati narodnom izrekom: ” Neka umre selo, ali neka ostanu adeti “.
FAIZ SOFTIĆ: Šezdeset peta mi je na pragu. U svom životu prošao sam mnoga iskustva, sretao se sa ljudima raznih nacionalnosti, kultura i običaja i na kraju zaključio: Oni narodi koji drže do svoje kulture, tradicije i običaja su daleko iznad onih koji se pokušavaju asimilirati i postati dio većine. U tom slučaju oni bježe iz svog gnijezda i samo oblijeću tuđe s nadom da će se jednoga dana udomiti i postati ravnopravni sa onima kojima se pokušaju približiti u raznim vrijednostima življenja. Možda taj dan i dođe, ali za njih bude i suviše kasno.
Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?
ALBIN ĆEMAN: Moj odnos po ovom pitanju je liberalan, tj. svaka žena ima pravo da se oblači kako želi. Naravno, isto mislim i kada je u pitanju pokrivanje žena koje propisuje islam.
Bihor je, još uvijek tradicionalna sredina, i dalje možete sresti naše majke ili nane, odjevene u dimijama i pokrivene marama, što je da tako kažem, jedan vid pokrivenosti žena, dosta sličan pokrivenosti žena koje propisuje islam.
Dakle, ako će ovakav način odijevanja, učiniti da se neka žena osjeća srećnijom, sigurnijom, uzvišenijom, moralnijom, čestitijom, ja to podržavam, kao što podržavam i pravo svake druge žene da se oblači na neki drugi način za koji ona smatra da treba.
Zajednica u kojoj živim, različito gleda na ovo pitanje, od prihvatanja, do određenog stepena zadrške ili neprihvatanja.
FAIZ SOFTIĆ: Ja ne znam kako ostali gledaju na pokrivene žene, ali meni lično ne smeta niko ni pokriven ni otkriven. Ono što mi se ne dopada od toga okrenem glavu i ne računam da je to dio moje kulture, običaja, niti tradicije. Bog je insanu dao lice za gledanje i prepoznavanje. U potpunosti se zatvarati i od sebe praviti crnu čahuru u kojoj se diše, nije mi nimalo simpatično i mislim da je to na neki način ruganje Stvoritelju. Da je On želio da hodamo ulicama i živimo tako zatvoreni, valjda bi se takvi i rađali. Lijep bošnjački hidžab kakav se praktikuje kod jednog dijela muslimanki na Balkanu mi je potpuno prihvatljiv i on ženama koje ga nose daje posebnu vrstu ženstvenosti i čednosti; to mi je mnogo ženstvenije od suknjica i, Bože me oprosti, izbacivanja golih prsa.
Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega
ALBIN ĆEMAN: Pravo na izbor supružnika, spada u domen osnovnih ljudskih prava, ali pravo srca da zavoli onog koga ono hoće je najuzvišenije pravo na slobodu.
Mislim da, iskrena ljudska osjećanja, ne poznaju ove granice, koje su vještačke i koje su naknadno stvarane, jer prvo je nastao čovjek kao individua a onda narodi i nacije.
Statistika nam ukazuje da je procenat mješovitih brakova u SFRJ bio negdje oko 13%, od toga, najviše ih je bilo u Bosni. Raspadom, zajedničke nam domovine, procenat mješovitih brakova je u padu. Ono što bi nas u Bihoru posebno trebalo zabrinuti jeste, da je sve manje brakova uopšte, sve se manje mladi odlučuju da stupe u bračnu zajednicu, dakle, nažalost, sve se manje čuju svadbarske pjesme a samim tim i dječja graja.
FAIZ SOFTIĆ: Miješani brak?! Pa vazda mi je to izazivalo smijeh i prezir prema onima koji osuđuju brakove između osoba različitog nacionalnog i etničkog porijekla. Kada neko kaže miješani brak – asocira me na miješano meso koje se služi u restoranima. Pa, zaboga, svi smo ljudi i što više imamo različitih običaja unutar zajednice u kojoj živimo to je itekao veca prednost. Balkan je prokleta zemlja, krvljom natopljena, sa velikim bremenom istorijske proišlosti, vladaju predrasude i neukost. I ništa nemam protiv zaljubljivanja ljudi jedni u druge. Na koncu navijam za ljubav pa makar ko činio strane koje ga cine.
Istina, Balkan nam je ustroio takvo ponašanje, otvorio jazeve i razne barijere pa,u takvoj društvenoj klimi, možda jeste najbolje sklapati brakove unutar svoje nacionalne zajednice. Jer, kada izbiju problemi u tzv. miješanim brakovima prvo se pomisli da je to zbog toga što su različite nacionalnosti.
U civiliziranom svijetu to pitanje nacionalnost i rase, kada su u pitanju brakovi, davno je prevaziđeno, tako da danas imamo izuizetno uspješne brakove recimi između doseljenika iz Crne Gore i onih domicilnih iz Evrope ili onih iz drugih zemalja. Svjedok sam da, recimo, punih trideset godina izuzetno dobro funkcioniše brak izmedju Muslimana iz Bosne i Srpkinje iz Srbije. Zašto djeca ne bi poznavala i više običaja, i bili zbir više identiteta.
Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?
ALBIN ĆEMAN: Crna Gora je dominantno konzervativno i tradicionalno društvo, gdje smo često u prilici da čujemo homofobne stavove, verbalne napade, netrpeljivost i nasilje prema pripadnicima LGBT populacije.
Ne opravdavam diskriminaciju po bilo kom osnovu, pa tako ni diskriminaciju prema LGBT osobama.
Smatram da se prava LGBT osoba u Crnoj Gori značajno popravljaju, da smo kao država donijeli dosta zakona i podzakonskih akata, koji imaju za cilj, povećanje obima njihovih prava i da smo dosta zakona uskladili sa EU legislativom kada je ova tema u pitanju.
FAIZ SOFTIĆ: Što se LGBT populacije tiče ona je, kada je u pitanju Luksemburg i većina Evrope, bukvalno ravnopravna sa ostalima. Ne dopadaju mi se mitinzi koje organizuju, jer mislim da nema za tim potrebe. To su što jesu i neka mirno žive. Je li im to kazna od Boga, prirodna falinka ili nešto drugo – nije moje da sudim. Ako su srećni takvi kakvi jesu – neka ih… Oni ništa ne rade na štetu drugih i vrlo često su vrlo korisni članovi zajednice. Više mi smeta zoofilija, a toga ima. Životinje nisu u stanju da se izjasne sa da ili ne i uglavnom su prisiljene na ljudsku izopačenost.
Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)
ALBIN ĆEMAN: Lokalni administrativni aparat treba da služi osnovnoj svrsi, a to je, jednaka dostupnost svim građanima u rješavanju njihovih administrativnih potreba.
Ono što je činjenica, jeste, da nam kadrovski kapaciteti nisu na zadovoljavajućem nivou, da se dobar dio zahtjeva građana zbog toga ne može realizovati i da na taj način građani bivaju uskraćeni za svoja prava.
Ako se tome doda i politička komponenta, odnosno da bolju
” prohodnost ” imaju pristalice aktuelne vlasti, onda za rezultat imamo migraciju stanovništva i to, da naša opština propusta šanse, koje, bojim se, ne može nadoknaditi ili sustići.
FAIZ SOFTIĆ: Kada je u pitanju administrativni aparat u Luksemburgu, kao servis građana, ne da sam zadovoljan već se često nađem u čudu kako to sve perfektno funkcioniše – sve što ti zakonom pripada dobit ćeš, što nisi zaslužio i zakon ne propisuje – nećeš. U Evropi nema izrugivanja zakona. Nepoštovanje propisanih pravila jako puno košta. ZA savjesne ljude i ljude koji su vaspitani da žive u harmoniji zakonom propisanih pravila – Evropa je raj ili dženet.
Ne vole neradnike i zabušante, jedino prema njima može se naslutiti određena vrsta aniumoziteta. A čak i za takve ima mjesta u društvenoj zejednici evropskih zemalja.
SAMIR RASTODER
