AMBASADORKA SAD, MERGARET EN UEHARA SJUTRA U PETNJICI
Ambasadorka SAD-a u Crnoj Gori Margaret En Uehara sjutra dolazi u posjetu Petnjici u okviru radne posjete novoj opštini. Kako saznaje portal Radija Petnjica, ambasadorka Uehara će održati radni sastanak sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem i njegovim saradnicima, zatim će obići džamiju u centru Petnjice, a nakon toga posjetiće Osnovnu Školu „Mahmut Adrović“ u Petnjici.
Ovo je prva posjeta jednog visokog predstavnika SAD-a ovoj opštini od kada je ona povratila svoj status.
DENIS BOŽOVIĆ
POTVRĐENA PRESUDA VESKU AGOVIĆU I ALENU PILJEVIĆU ZA UBISTVO MEHA AGOVIĆA
Petnjičaninu Vesku Agoviću i Berancu Alenu Piljeviću odlukom Vrhovnog suda u Podgorici potvrđena je presuda Apelacionog suda po kojoj su Agović i Piljević osuđeni na po 40 godina zatvora za krivično djelo teško ubistvo iz koristoljublja. Oni su 22. februara 2014. godine u Gornjoj Vrbici napravili sačekušu Mehu Agoviću, nanijeli mu teške povrede tupim predmetom od kojih je preminuo. Tom prilikom od ubijenog otuđili su 2400 eura socijalne pomoći koju je raznosio mještanima.
Prvostepenom odlukom Višeg suda u Bijelom polju sudije Jokana Varagića, Agović i Piljević su osuđeni na po 20 godina robije. Ta odluka izazvala je revolt porodice i građana Petnjice zbog koje su protestvovali. Mehov rođak Refad Huremović štrajkovao je ispred državnih institucija tražeći pravednu presudu.
Nakon žalbe Apelacionom sudu utvrđeno je da prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti pod kojima je izvršeno krivično djelo za koje su optuženi proglašeni krivima i donio odluku po kojoj se Piljević i Agović osuđuju na po 40 godina zatvora.
Branioci Agovića i Piljevića podnijeli su žalbu Vrhovnom sudu koji je odbio žalbu i potvrdio presudu Apelacionog.
Rođak Meha Agovića, Refad Huremović kazao je za portal Radija Petnjica da je na neki način ovom presudom pravda zadovoljena, ali da ipak nikakva kazna ne može vratiti Mehov život.
Takođe da dodaje da neće odustati dok pravda ne bude u potpunosti zadovoljena i dok se pred lice pravde ne izvedu Veskov mlađi brat koji je obavještavao ubice o Mehovom kretanju, kao i službenici Pošte Petnjica koji su Mehu davali novac.
DINO RAČIĆ
MLADI DPS-a POSADILI 3.000 ČETINARSKIH SADNICA
Juče je u organizaciji mladih DPS Petnjica zasađeno 3.000 četinarskih sadnica na četiri lokacije. Akcija je počela u 8:00 časova, istovremeno na sve četri lokacije, a u njoj je učestvovalo više od 180 mladih. Društvo i podršku su im pravili i Ivršni odbor DPS-a Petnjica na čelu sa predsjednikom OO DPS-a Petnjica Mehmedom Mešom Adrovićem kao i odbornici DPS-a u lokalnom parlamentu.
„Pored loših vremenskih prilika i kiše koja nas je pratila cijelo vrijeme, smogli smo snage i priveli akciju pošumljavanja do kraja i time smo na neki način pokušali da saniramo štetu koja je nastala požarima od prije nekoliko dana. Mladi DPS-a iz Petnjice su još jednom pokazali da Bihor počiva na mladosti i da može da računa na njih u budućnosti. Ovo je samo početak aktivnosti mladih DPS-a iz Petnjice“, kratko je izjavio za portal Radija Petnjica Meša Adrović.
Predsjednik mladih DPS-a iz Petnjice, Selvudin Seka Šabotić, je saopštio da su zasadili 3000 sadnica četinara, uglavnom smrče na četri lokaliteta.
„Moram da iskoristim priliku da se zahvalim prijateljima koji su nam obezbijedili sadnice, kao i članovima Izvršnog dobora i odbornicima DPS-a u lokalnom palramnetu, koji su dali svoj doprinos i podršku u realizaciji ovog projekta, a smetnju im nije predstavljala ni kiša kao ni loši vremenski uslovi, već su cijelo vrijeme bili sa mladima DPS-a iz Petnjice. Sa ovim projektom nećemo stati, već ćemo nastaviti da realizujemo društveno korisne projekte za Petnjicu“, rekao je Šabotić.
Sadnice su posađene na lokacijama Tucanje – Godočelje, Vrbica, Trpezi i Bor – Savin Bor, inače lokaliteti koji su najviše štete pretrpjeli u požarima koji su buktali u proteklom periodu, osim Tucanje – Godočelje koji nije stradao u požaru, ali su mladi DPS-a smatrali da je na ovoj lokaciji neophodno da se zasadi četinarska šuma.
DENIS BOŽOVIĆ
KAKO OPŠTINA ZA TRI GODINE NIJE OBEZBIJEDILA MAKAR KANTU ZA GAŠENJE POŽARA
Posljednih dana sam sa velikim interesovanjem pratila tešku i kritičnu situaciju izazvanu pojavljivanjem požara, koji je zahvatio okolna sela iz opštine Petnjica. Čitajući sve te članke počev od 14. aprila pa sve do danas, osjetila sam veliku brigu i suosećanje sa ugroženim stanovništvom, sa onim, na žalost, malobrojnim pomagačima i divnoj prirodi koja je zauvijek uništena. Što je više članaka objavljeno, sve sam više bila začuđena, da je moguće da su i političari i građani bili tako ineficientni tokom savladanja ove ne svakodnevne situacije. I jedni i drugi se nisu tako ponašali, kako bi se to trebalo očekivati, kad je vanredno stanje (kao što je ovde i bilo) u pitanju. Zašto? Obično, prirodne katastrofe uspijevaju da ujedine različite ljude zato što ih povezuje ista muka. Zajedno vuku „isti konopac“, zato što imaju isti cilj: Hoće da se bore protiv poplave, da izdrže sušu ili, kao u ovom slučaju, da ugase požar, koji ugrožava stanovništvo, kuće i veliki dio opštinske šume. U takvim momentima ljudi širom svijeta zaborave na diference i religiozne, nacionalne ili političke razlike da bi se zajedno borili protiv zla. Za očekivati je, da bi to isto tako trebalo da bude i u Bihoru, u Petnjici. Puno se ovdje priča o ponosu, o časti i o bratstvu. O solidarnosti, o borbi jedan za drugog. Pitam vas: Gdje je bila vaša solidarnost i to bratstvo kad su se vaši sugrađani borili protiv požara, da bi spasili sopstvene kuće? Gdje su bili, kad su gorile šume opštine, VAŠE opštine, za koju ste se tako dugo borili? Sigurno ste bili negdje, ali niste tu bili, gde je trebalo biti: Na licu mijesta. Naravno postoje uvjek dvije strane medalje pa sam veoma ponosna i sretna, da postoje ljudi koji su ipak shvatili opasnost te situacij i koji su bili hrabri. NVO „Ruka spasa“ kao i MK Bihor i MK Sokolovi su došli i uradili jedino što je bilo pravilno u toj teškoj situaciji: POMOGLI SU. Rizikujući svoj život probali su, u okviru svojih mogućnosti, da gase požar, da bi spasili ugrožene kuće i šumu. Ali nisu oni samo gasili požar. Oni su uradili i više od toga. Oni su kroz njihovo djelo stavili prst u jednu veliku ranu, koju opština Petnjica na žalost i poslje skoro tri godina i dalje ima: Implicitno su dokazali, da mi kao opština ne funkcionišemo, da mi samo na papiru ekzistiramo. Pokazali su, da mi kao opština nismo sposobni da zaštitimo stanovništvo i da za tri godine nismo uspjeli da stvorimo osnovne strukture koje karakteristišu jednu opštinu, da bi građanima omogućavali siguran i solidan zivot u njoj. Izgleda da je važnije politički se pripucavati i skupljati bodove, slikati se pored požara, truditi se ko je pametniju frazu rekao, nego se potruditi da se riješe elementarne potrebe stanovništva našeg kraja. Po mom mišljenju, politika je zakazala, i ma kako to tužno zvučalo, ovaj požar u svoj njegovoj tragičnosti, treba da nam bude pouka i poruka. Ali džaba poruke, kad nema ko od ključnih ljudi da reaguje, da kažu gdje su greške, da ih spomenu i daju im ime. Kao što sam već na početku navela, prirodne katastrofe i situacija poslije istih spajaju u svim dijelovima svijeta ljude, pa čak i političare različitih stranaka. Ali ne bi to bio Bihor, da je kod nas sve kao u ostalim zemljama, zar ne? Kod nas jedan zove Rožaje, jedan zove Berane, pa kad su konačno uvidjeli, da se mora zajedničkim snagama boriti protiv vatrene stihije, dolazi se ujedinjenim snagama, na žalost sa zakašnjenjem. Veliko srce, snaga i patriotizam Seje, Aldijana, Alena, Adnana, Jasmina, Bekima, Belog, Aca, Erka i Isada (neznam sva imena, ove sam iz članka izvadila) je ipak bila dovoljna, da se greške političara ne bi završile u katastrofalnom pravcu. Poštovani političari Opštine Petnjica: Zašto za tri godine niste uspjeli da ostvarite osnovne strukture samostalne opštine, koja nije ovisna nikoga? Kako je moguće imati opštinu vec tri godine, a nemati ni kantu za gašenje požara? Zašto su vam vaše zadovoljstvo i vaši interesi (bar se to tako čini) važniji nego zajednički interesi sviju nas? Zašto imate takvu averzija jedan prema drugom da ni u teškim situacijama niste dovoljo hrabri da izađete iz svoje sjene, da bi zajedno vukli taj metaforični „konopac“? Zašto očekujete od stanovništva da se odluče za jednog ili za drugog političara? I za mene najznačajnije pitanje: Kako je moguće, da nemate plan zaštite našeg naroda i naše prirode? Izgleda da je definicija takozvanog „zaštitnog plana“ iz vašeg ugla vođjenje retoričkih borbi za kafanskim stolom za vrijeme dok prolaze toliki dani, da sagori 10 hektara šume, da budu ugrožne kuće vaših komšija i da čak ljudi iz MK Bihor, MK Solokovi i NVO ,,Ruka spasa“ dolaze da pomognu opštini. Vi ste trebali da budete spremni na takvu situaciju. Zašto to niste bili? U čemu su protekli te tri godine? U kafi i praznoj priči? Ovo treba da nam bude upozorenje. Nije više pet do dvanest. Došli smo do toga, da MORAMO nešto da promjenimo. Moramo se aktivirati i konačno stvoriti strukture u opštini, koje ce nam pomoći da budemo spremni na svaki eventualitet koji može da se desi, i u pozitivnom i u negativnom smislu. A Vi, gospodo političari, takozvani izabrani ljudi, povedite nas svojim primjerom prema zajedničkim ciljevima. Ma nije to tako teško, pokušajte.
FONDACIJA BIHOR PETNJICA IZ NJUJORKA POSLALA POMOĆ PORODICI KORAĆ
Fondacija „Bihor Petnjica“ iz Njujorka uručila je porodici Korać, kojima je izgorela kuća novčana sredstva u iznosu od 2090. dolara. Predsjednik fondacije Adem Rastoder i Upravni odbor, opunomoćio je Esada Rastodera, koji je juče uručio koverat sa novcem Jonuzu Koraću.
„Zahvaljujući portalu Radija Petnjica, saznali smo da je vaša kuća stradala u požaru, da ste ostali bez krova nad glavnom, i članovi ove fondacije su odlučili da daju svoj doprinos tako što su sakupili novac i mene opunomoćili da vam to uručim. Od ukupne sume, Senad Mehović iz Bijelog Polja koji živi i radi u Njujorku i koji je član ove fondacije, donirao je 1000 eura, a ostatak su donirali članovi fondacije. Očekujte da vas u toku ljeta posjete predstavnici ove fondacije iz Njujorka“, između ostalog je istakao Esad Rastoder uručujući novac.
„Zahvaljujem se Upravnom odbodu fondacije i njenom predsjedniku Ademu Rastoderu, koji su prepoznali našu nedaću i tragediju koja nas je zadesila. Teško je kada porodica ostane bez krova nad glavom, a ovaj novac puno znači u našem radu na podizanju krova nad glavom moje četvoročlane porodice sa dvoje malo djece. Vi ste danas i sami svjedoci u kakvim uslovima ova porodica živi. U drvenoj baraci, a novac koji su nam poslali naša braća Bošnjaci iz daleke Amerike, iz Njujorka znači da ova djeca zajedno sa svojim roditeljima steknu uslove za normalan život“, rekao je Jonuz Korać.
DENIS BOŽOVIĆ
FK GUSINJE : FK PETNJICA 0:2
Fudbaleri Petnjice su u Gusinju pobijedili istoimeni klub rezultatom 2:0. Golove je postigao najbolji strijelac FK Petnjice Alen Ajdarpašić u 50. i 55. minutu.
NAPRAVLJENA ZAŠTITNA OGRADA NA MOSTU U TRPEZIMA
Mještani sela Trpezi pokrenuli su akciju izgradnje zaštitne ograde na mostu na rijeci Trpešnici koji povezuje dvije strane Trpezi. Ovaj most osim što se nalazi na najfrekfentnijem putnom pravacu u Trpezima, predstavlja crnu tačku posebno u zimskom periodu, jer prilazi sa obije strane mostu su prilicno strmi, a najveći problem prestavlja led uzrokovan slivanjem propusta prema mostu.
Nerijetko su se dešavale i saobraćajne nezgode kod mosta. Visina mosta je oko 4 metra a krševit reljef u rijeci predstavlja veliku opasnost po učenike i mještane pogotovo kada Trpešnica nabuja. Svjesni opasnosti i nužnosti da se ovaj problem riješi, mještani Trpezi predvođeni predsjednikom mjesne zajednice Mithadom Cikotićem juče su postavili zaštitnu ogradu na mostu i napravili odvodni sifon da se voda ne bi zadržavala na mostu.
‘’Rukovođeni strahom da neko od djece strada, odlučili smo da uradimo zaštitnu ogradu. Kao i mnogo puta do sada na projektu smo imali nesebičnu podršku Opštine Petnjica i predsjednika Samira Agovića. Ovih dana izvršićemo farbanje ograde i upućujem poziv svima da učinimo makar jedan mali korak u uređenju, kako bi naša opština dobila ljepši sjaj i na taj način pokazali da je volimo i da smo spremni da je razvijamo’’, kazao je predsjednik MZ Trpezi Mithad Cikotić za portal Radija Petnjica.
Materijali za izgradnju zaštitne ograde koštali su oko 200 eura, a sredstva je obezbijedila Opština Petnjica, dok su mještani svojim alatima i mašinama volonterski radili na izgradnji ograde.
DINO RAČIĆ
BRAHO ADROVIĆ – VELIKA VIDJELICA
Pjesma „Velika Vidjelica“ je inspirisana atmosferom borbe koja je vođena za nezavisnot Crne Gore, ali je ujedno i poetska opomena kako se treba ponašati nakon proglašenja nezavisnosti.
Sad dobro pazi,
dražesna moja ljepotice,
sada kada si na svojoj stazi,
da se previše ne zaljubiš u svoje ljupko lice.
Lijepa jesi i velika jesi,
i slavljena i neka tako vječno bude,
sad pazi i u dobru previše se ne zanesi,
i kada grle dobro pazi na ljude.
I jesi dragulj i gorsko oko Balkana,
ispod zaljubljenog vasionskog gnijezda,
jesi zvjezdana hrana,
nebeskog grožđa zvijezda.
A sad dobro otvori oči,
ne dozvoli da te laž zavoli,
ko je jednom vrebao da ti doskoči,
i kada grli i ljubi, može da te zaboli.
Ko se srčano srcem borio za tebe,
nedaj da izgubi nadu,
da mu srce usamljeno zebe,
da pomisli da istinu kradu.
Tako ti Lovćena i Bjelasice,
nedaj da ti se ništa robe zavuku ispod kože,
oni koji su pljuvali u tvoje časno lice,
oko tvojih skuta sad bi da se množe.
Tako ti Cetinja tvoga
i tvoje Podgorice,
sjeti se neba rumenoga,
crveniih trgova koji su ti ozvjezdali lice.
Nemoj da previše digneš glavu,
da ne vidiš one koji su vazda u tebe gledali
i uvijek bili u pravu,
da ti se učini da su sada mali.
U predvečerje velike vidjelice,
bila si mirisni buket cvijeća sa Lovćena,
Hajle, Gorice i Bjelasice,
sad budi obična topla sveljudska sreća.
Nemoj da se svetiš sada,
što je zabluda bilo,
neka se samo od sebe raspada,
što je dobro i bogu je milo.
