KIŠA UGASILA POŽARE U BIHORU – SPASILA NAS OD KATASTROFE I SRAMOTE
Jaka kiša koja je pala pred noć u opštini Petnjica ugasila je desetak požara koji su bjesnili u posljednjih pet-šest dana. Bili su uzaludni napori nekoliko entuzijasta i vatrogasaca iz Berana i Rožaja. Kiša nas je, prema ocjeni očevidaca spasila od katastrofe koja se mogla desiti da je vatra nastavila da guta hektare četinarskih i listopadnih šuma, niskog rastinja i trave.
Ipak i ovi požari, koji su trajali nekoliko dana su ostavili pustoš i nenadoknadiv gubitak.
Pravo je vrijeme da se iz iskustva prethodnih dana nauči nekoliko stvari.
Prije svega, jasno je da uzrok požara nije nekakva viša sila, niti je neko sa strane došao da pali Bihorske šume. Zapalili su ih oni koji žive ili imaju svoja privremena imanja pored šuma. Zapalili su je oni koji misle da je zarada od pečuraka, od možda par desetina eura vrjednija od stotine borova koji su izgoreli. Takođe su je zapalili oni koji ne vide dalje od svog nosa a sitni lični interes im je važniji od opšteg dobra.
Ali, zapalili su je i oni koji znaju ko to radi godinama ali to ne prijavljuju iz najbizarnijeg razloga – nezamjeranja komšiji ili rođaku. Možda je konačno došlo vrijeme da shvatimo da su ti ljudi obični lopovi i kriminalci i da im je mjesto u zatvoru. Ovoga puta srećom ničija kuća nije izgorela i niko nije stradao, što ne znači da sljedeći put neće.
Tada će biti kasno za reakciju.
Iz ovoga iskustva takođe treba naučiti da se opštinske službe moraju brže formirati i da se politika treba ostaviti sa strane dok pošast kao što je ova ne bude savladana. Požari nijesu prilika za stranačka nadgornjavanja niti predizborna slikanja.
I još jedna, sigurno ne i posljednja stvar, Bihor je pao i na solidarnosti. Čast je odbranilo nekoliko mladih ljudi, njih dvadesetak možda. Neka nam i to bude opomena.
Sada nam je oprošteno a sjutra vjerovatno neće.
SAMIR RASTODER
ESAD RASTODER: ZAŠTO DRŽAVA NE ULOŽI 10 MILIONA U RAZVOJ PETNJICE
Esad Rastoder, predsjednik Bošnjačkog saveza u Njujorku je bio gost Radija Petnjica u emisiji “Putevi i raskršća”
Kako Vam se čini ideja da u lokalnoj samoupravi bude uključen po jedan ili više predstavnika dijaspore kako bi direktno učestvovali u odlučivanju o stvarima koji se tiču Petnjice?
To je odluka političkih partija i politička odluka, i mislim da je Savjet za opštinu Petnjica već napravljen. Međutim, trebalo bi promijeniti Ustav Crne Gore u nekim segmentima, iz prostog razloga što ja ne mogu biti biran jer nemam ni ličnu kartu niti je mogu izvaditi u Crnoj Gori. To je pitanje o kojem raspravljamo, jer mi iz dijaspore nemamo nikakva prava. Što se tiče odluka i glasanja u takvoj situaciji, sve bi bilo drugačije. Međutim, ovako je teško, oni imaju dobru saradnju, dođu i slikaju se, popiju i pojedu, ali ništa konkretno. Poslednji slučaj je kada je bio Suljo Mustafić. Sreo se sa dvojicom svojih komšija, popričali i to je bilo sve. Na portalu televizije Crne Gore je objavljeno kako je on imao susret sa dijasporom, što naravno nije tačno. Mi smo ignorisali susret sa njim. Mi imamo podatke da preko 400 miliona eura godišnje iz dijaspore stigne u Crnu Goru, i ako te pare obezbjeđuju socijalni mir u državi jer određeni dio stanovništa živi od tih para, zašto država Crna Gora ne uloži 10 miliona u Petnjicu, to tražim da mi se pojasni. Na kraju ćete doći na moj odgovor da je to politička odluka. Stranka, koju su građani Petnjice izabrali, treba da brani interes Petnjice. Da traži recimo da se izgradi fabrika kože i sireva, da obezbijede sredstva od dijaspore i države, a ako ne nađu razumijevanja za to, onda treba da izađu iz priče koja za sada ne donosi ništa dobro tom kraju. Ja se pitam zašto ne izađu, i ovo se odnosi na sve opštine, ne samo na Petnjicu. Treba se uzdignuti iznad sebe. Evropska zajednica i fondovi daju novac i sredstava ima, ali traže dokaze od ministara da će ta sredstva biti namjenski upotrijebljena.
Da li je problem onda u samim lokalnim samoupravama, u ljudima, u idejima i projektima? Da li postoji na samom prostoru Bihora manjak ideja i projekata?
Pod brojem jedan, Petnjicu najviše muči iseljavanje i to je alarmantno. Predstavnici lokalne samouprave i Vlade se često sastaju, i oni na tim sastancima treba da iznose svoje planove i šta to njih muči i šta treba da urade. Zašto to oni ne rade, to moramo njih da pitamo. U komunizmu je bilo da direktor kaže radnicima- vidjećemo, razmotrićemo, predložicemo, a tako i političari danas. U Petnjici mogu da izgrade fabriku vojne opreme za potrebe vojske Crne Gore, mogu da urade fabriku sireva, mesaru…pa imaju tri- četiri projekta gdje bi mogli da zaposle preko 150 ljudi. Zašto to ne urade? Zbog čega ne prošire cestu ka Petnjici da se mogu mimoići dva kamiona? Mogu, ali neće. Javno ću da kažem da mora da postoji neka blokada i da tu blokadu treba pod hitno ukloniti i pomoći Bihoru, jer je to obaveza Vlade, države i svih građana Crne Gore. Ima Petnjica i sposobnih i školovanih ljudi. Pa mi koji smo otišli u inostranstvo, ima nas bez škole, došli smo i bez znanja jezika pa smo se snašli, a ne Bihorac da se ne snađe. Garantujem da, ako Vlada otvori tri jake fabrike u Petnjici, da će dobro raditi i biti isplative. Ali neće. Živimo u nadi toliko godina, a onda dođe ministar Ivanović i kaže kako će da otvori kuću da skupljamo pečurke. Kakve pečurke, pa ta su vremena prošla, to može da priča onima koji to šablonski slušaju. Onima koji su prošli svijet to ne mogu da prosipaju, lakše je otvoriti mesaru i zaposliti 10 radnika.
Koliko možete da prenesete ljubavi i emocija prema rodnom kraju na svoju djecu i unuke i koliko je to teško ako se zna da su generacije otišle i da tamo formiraju svoje porodice?
Ja volim moju Petnjicu, tamo sam rođen, volim moju državu Crnu Goru, i želim da svako ima prava, a da pri tome nikom pravo nije oduzeto. Ja nikada ne bih koristio jedno pravo više ako bi ijednom Crnogorcu, Srbinu, Albancu ili kome drugom neko pravo bilo uskraćeno. Ja svoju Crnu Goru i Petnjicu ne volim iz interesa, nikada nisam živio za to da mi Crna Gora daje neku platu, niti mi niko od njih može reći da voli Petnjicu više od mene. Što se tiče djece u Americi, tu je teža situacija. Postoji veliki broj djece koji ne pričaju naš jezik, što nije slučaj i sa mojom. Djeca dođu rado u Crnu Goru i vole je. Oni znaju odakle su, ali ima jedno teško pitanje na koje ja ne mogu da odgovorim a to je „zašto ja tata nemam pasoš Crne Gore?“
Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.
SAIT ŠABOTIĆ: TUMAČENJE O PORIJEKLU IMENA BIHOR
Jedna od brojnih teorija o porijeklu naziva Bihor je da dolazi od izraza „vihor“, ili narodskog „vior“, pa ćemo često i danas čuti od pravoslavnog stanovništva koje dolazi iz Vasojevića da kažu „bio sam u Bior“. Prevedeno, vior znači obradiva zemlja na visini. Ovo tumačenje iznio je Radomir Ilić.
Među stanovnicima Bihora vlada mišljenje i da naziv Bihor potiče od turskih riječi „bir“ što znači jedan, i „hord“ odnosno „ort“ što znači vojna jedinica ili prva vojna jedinica. U korelaciji sa ovom teorijom je i naziv za Berane, koji je nastao od turske riječi Bir-hane, što u prevodu znači veliki han. Ova tvrdnja je zasnovana na shvatanju da su temelji utvrđena Bihor prema jednom tumačenju postavili avari, odnosno obri čiji jezik pripada istoj grupi staroturskih, odnosno turskih jezika. Oni su, kao što je poznato u XI i XII vijeku zajedno boravili na području gornjeg Polimlja, odnosno današnjeg Bihora, ostavljajući tragove svog prisustva u toponimima kao što je na primjer Obrov brdo kod Bijelog Polja. Osmanski geograf Hadži Kalfa u XVII vijeku za područje Bihor upotrebljava naziv Buhor i taj naziv će se sresti i u mnogim dokumentima u XVII i XVIII vijeku.
Navešću još jedno tumačenje o nastanku naziva Bihor- germanska riječ „ort“ koja je u izgovoru vrlo slična riječi ord što znači centar i u tom kontekstu „bir ord“ bi mogla značiti vojni centar.
Svaki ozbiljni istraživač će posvetiti još mnogo pažnje da uz pomoć rječnika određenih naroda pokuša da porijeklo riječi Bihor izvede na čistac kako bi imali jasnu sliku i mogućnost da sagledamo njegov pravi, izvorni korijen. Da je to stari naziv ukazuju i činjenice da mi danas nemamo jasno njegovo značenje i njegov pravi korijen iz jezika iz kojeg je nastao.
SAKUPLJEN NOVAC ZA LEINO LIJEČENJE – USPJEŠNA AKCIJA RADIJA PETNJICA I CHR HAJRAT
Humanitarna akcija sakupljanja novčanih sredstava za liječenje Lee Šabanović koju su pokrenuli CHR ’’Hajrat’’ i Radio Petnjica uspješno je okončana, a na žiro račun Leine majke Elvire nalazilo se tačno toliko novca koliko je potrebno za Lein trodnevni pregled na klinici u Istanbulu.
Radio Petnjica i Centar za humanitarni rad ’’Hajrat’’ pokrenuli su humanitarnu akciju prikupljanja novca 5-og aprila. Od tada veliki broj ljudi iz Petnjice i dijaspore kontaktirao je redakciju Radija Petnjica, kancelariju Hajrata ali i lično Leinu majku Elviru Šabanović i tom prilikom tražio informacije kako mogu uplatiti sredstva na račun.
Lea boluje od artritisa koji joj je u potpunosti paralizovao ruke i noge, a pogrešnom terapijom Lea je određeno vrijeme bila i nepokretna. Lea je na korak od ozdravljenja, ali u završnoj fazi potrebni su iskusni doktori, jer u slučaju pogrešne terapije, Lea može da oslijepi ili da opet bude nepokretna. Lei su savjetovali da bi bilo najbolje da ode u Istanbul u kliniku Kanini Sultan Sulejman. Leina majka je tada u pomoć pozvala CHR ‘’Hajrat’’ koji je kontaktirao Radio Petnjica. Zajedničkim snagama tada se krenulo u akciju sakupljanja 1.500 eura.
Elvira Šabanović se zahvaljuje svim ljudima dobre volje i pokretačima akcije.
‘’Lea će u nedjelju otputovati u Istanbul na pregled. Svi smo optimisti po pitanju ozdravljenja. Hvala vam svima, ne postoje riječi kojima bi vam se zahvalila’’, kazala je Elvira Šabanović.
DINO RAČIĆ
SEMIR LIČINA: NE TREBA MI AUTO KAD NE MOGU SLOBODNO DA SE KREĆEM
Prije nekoliko dana crnogorski mediji su pisali da je “jedan Bjelopoljac zapalio svoj automobil iziritiran zbog saobraćajne kazne, nakon što ga je beranska policija zaustavila i konstatovala neispravnost vozila”. Pisalo je takođe da je taj Bjelopoljac vrijeđao verbalno policiju i još mnogo toga, ispostavilo se, što nije tačno.
Bjelopoljac nije Bjelopoljac već Petnjičanin Semir Semko Ličina i nije, kako on kaže nikoga vrijeđao. U razgovoru za naš radio i portal, Semir kaže da to što su pisali a “posebno Informer je čista laž jer svi u Bihoru znaju da je ispravan i da nikad nikog nije opsovao.
“Otišao sam do Berana da povedem komšinicu da završi neke svoje poslove. Kada smo krenuli nazad, zaustavila nas je saobraćajna patrola kod Auto mota. Sve su kontrolisali – svijetla, migavce, gume… a moram da budem iskren da su jedino gume bile loše. Zamislite samo zbog guma su me poslali na vanredni tehnički pregled. To im nije prvi put i to uvijek ta dva policajca od kojih se jedan preziva Drobnjak a drugom nijesam vidio ime a on nije htio da ga kaže”, kaže Semko.
On tvrdi da su ga isti policajci u posljednje dvije godine kaznili sedam ili osam puta i to za “gluposti” tipa nemanja fluoroscentnog prsluka, pojasa, svjetala.
“Bilo mi je krivo iz prostog razloga što sam često u Beranama i pitam se zašto se ova dva policajca nijesu, kako bi naš narod kazao „udarili po obrazu“ i kazali – ajde ovog smo kaznili prije nekoliko dana pa da ga pustimo. A oni navalili baš kao u inat da kontrolišu neke sitnice, kao što je podizač stakala na zadnjim vratima. Često su mi pominjali neke stvari kojima su dokazivali da imaju nešto lično protiv mene. To je moj doživljaj i u to sam siguran. Za razliku od njih ja sam uvijek prema njima bio korektan i kazne sam redovno plaćao”, priča Semir i vraća se na događaj koji ga je za kratko učinio “medijskom zvijezdom”.
“Kažem da su mu bile dosta loše zadnje gume. Prednje malo bolje i bio sam registrovan do kraja godine. Vezao sam pojas, svijetla su bila upaljena i od svega što su kontrolisali našli su da mi jedan migavac rad brže od drugog. Samo te dvije stavke, migavac koji radi brže i loše zadnje gume. Moram da kažem da sam prije nekoliko mjeseci išao kod inspektora saobraćajne policije Babovića, kaže Semir. Ispričao je da ga je čovjek iz policije primio i razgovarao te da se korektno ponašao.
“Onog dana sam ga nazvao. Rekao mi je da je na odmoru i da mu se javim poslije dolaska sa odmora.
Nego idemo dalje sa pričom. Ušli smo na tehnički pregled. Našli su sitinice koje nijesu ispravne, kao što sam pomenuo – zadnji migavac i zadnji podizač stakala. Auto u tom trenutku ne bi prošlo tehnički pregled. U redu je to što su me poslali na tehnički pregled, ali nije u redu što uvijek meni to rade. Ušli smo u kancelariju od Auto-mota, gdje su bili ljudi koji rade i dva policajca. Pitao sam policajce da li mi ovo rade zbog toga što sam iz Bihora i zato što imam Bošnjački znak na retrovizoru. Nijesu ništa htjeli da mi odgovore, već su pričali nešto što njima odgovara. Ostao sam bez odgovora. Kada su mi napisali kaznu, platio sam tehnički pregled. Gospođa koja je bila sa mnom, zaboravila je dokumenta u auto pa sam je poveo do tamo. Vratili smo se na isto mjesto u roku od 10 minuta. Tada su opet počeli da me ispituju gdje sam bio, da sam trebao da se javim iako sam objasnio o čemu se radi. Onda su mi pisali prijavu i za to. Čekali smo najmanje tri – četiri sata ispred Lovćen osiguranja, i kada je došao momenat da potpišem zapisnik u dijelu primjedbi sam pisao da mi se ne sviđa rad dvojice policajaca i da su se prema meni ponašali grubo. Da su mi davali do znanja da se u njihovom gradu ne trebam osjećati slobodno”, priča Semir Ličina. Zastaje u priči na trenutak i uvijerava nas da se baš ne osjeća ugodno kad ide u Berane jer su dva policajca sve učinila da mu utjeraju “strah u kosti”. Ovaj Bihorac, kako su mediji napisali “kratkog fitilja” kaže da nijesu svi policajci takvi.
“Dok sam pisao primjedbu, pitao sam jednog od njih da mi kaže ime jer imam primjedbu na njegov rad. Nije htio da mi kaže. Pitao me ko sam ja da mi kaže svoje ime. Htio sam da napišem i to. Počeo sam da ga opisujem kao na primjer da je ćelav da je ovakav i onakav….Prekinuo me je rekavši da to ne mogu da napišem jer možda ima kompleks od toga. Rekoh mu da ja imam kompleks od njih….Sve sam uredno potpisao, izašao do auta, kazao saputnici da izađe. Pitala me je zašto. Rekao sam da mi ne treba auto kada ne mogu da dođem u Berane i osjećam se slobodno. U autu sam imao razređivač, uzeo sam ga, polio po sicevima i bacio šibicu. Kada se auto zapalilo, policajci i osoblje su istračili van i pitali me šta sam to uradio. Priveli su me. Policajci koji su bili u stanici, bili su korektni, uljudni i sasvim normalno se ponašali. Vratili smo se nazad do mjesta gdje je bilo auto kako bi napravili uviđaj. Nakon toga su me pustili. Ništa mi nijesu kazali u vezi policajaca, i sada ne znam da li će išta uradit po pitanju da njih okrive, jer obično bude da svako svoga brani. Očekujem da okrive mene”, završava svoju priču Semir Ličina. Na kraju je još dodao da nema kriminalni dosije i da ima problem samo sa ova dva policajca.
“Jedan od razloga što sam sve ovo ispričao jeste to što se u novinama, konkretno u Informeru pojavio članak u kojem stoji da sam ja psovao i ponašao se nepristojno, a svi znaju da ja nikada ne psujem. Ali i to je u sklopu svega onog što sada spremaju prema meni. Moraju naći alibi dkako bi me krivično godinili”, zaključuje Semir.
DENIS BOŽOVIĆ
U SUSRET OBILJEŽAVANJA DESETOGODIŠNJICE PROGLAŠENJA NEZAVISNOSTI CRNE GORE
Desetogodišnjica proglašenja nezavisnosti Crne Gore biće svečano obilježena i u Luksemburgu.
Dana 18. aprila, u prostorijama ZK „Bihor“ u gradu Rumelanžu u Luksemburgu, na inicijativu počasnog konzula Crne Gore u Luksemburgu – dipl. arhitekte Remzije Camića, održan je sastanak predstavnika dva udruženja čiji članovi vode porijeklo iz Crne Gore: ZK „Bihor“ i udruženja „Luksemburg – Crna Gora“.
Sastanak je otvorio predsjednik Upravnog odbora ZK „Bihor“ dipl. ing. agronomije Esko Halilović koji je pozdravio prisutne i zahvalio se na prisustvu i ozbiljnom pristupu ovoj organizaciji. Naglasio je da je ovo jedan od najznačajnijih datuma u savremenoj istoriji naše domovine i da je njena dijaspora iz Luksemburga ugradila sebe u temelje moderne i nezavisne Crne Gore.
Počasni konzul Remzija Camić je, govoreći o važnosti ovog datuma, takođe naglasio nemjerljiv doprinos dijaspore Crne Gore u obnovi nezavisnosti svoje države koja nezaustavljivo napreduje prema NATO – u i Evropskoj uniji, te ponovio da je vrlo bitno da se što više građana porijeklom iz Crne Gore pridruži organizaciji dajući svoj puni doprinos – kako organizaciji, tako i samoj proslavi.
Predsjednik udruženja „Crna Gora – Luksemburg“ Ismet Muhović čovjek koji ima nemjerljive zasluge prilikom integracije crnogorskih doseljenika u Luksemburg i čovjek na koga se uvijek može računati rekao je da ovo nije profitabilna manifestacija i da joj svim srcem trebamo pristupiti kako bi i nama, a i onima oko nas, pokazali da vrlo ozbiljno baštinimo sjećanja na važne datume naše domovine.
Sekraetar udruženja ZK „Bihor“ Hamdija Rastoder, i sam govoreći o značaju i predlazući moduse organizacije rekao je da se ne može očekivati veliki profit sa ove manifestacije, ali ukoliko je bude biće upućena u humanitarne svrhe u Crnu Goru.
Predložen je i Odbor koji će predvoditi pripreme obilježavanja Desetogodišnjice i to iz udruženje „Crna Gora – Luksemburg“:
Ismet Muhović, predsjednik udruženja;
Fetija Kalač, generalni sekretar i
Hilmo Kožar član ovog udruženja .
U ime ZK „Bihor“
Esko Halilović, predsjednik udruženja;
Hamdija Rastoder, sekretar i
Faiz Softić, član.
Na čelu ovog Odbora biće počasni konzul Remzija Camić, koji je naglasio da ovo nije konačan broj članova ovog odbora i da će on lično pozvati i ostala udruženja čiji članovi dolaze iz Crne Gore da se pridruže odboru i proslavi.
Svojim konstruktivnim prijedlozima u diskusiji su učestvovali i Fetija Kalač, Ernad Adrović, Hilmo Kožar, Edin Latić, Ernad Ero Muhović i drugi.
– Crna Gora je naša jedina domovina – rekao je Remzija Camić na samom kraju sastanka, koji je prošao u prijateljskom duhu i slozi za koju se zalažu ova udruženja od samog početka svoga djelovanja u Luksemburgu.
F.S.
BUKNULO OPET U TRPEZIMA
Iako je sinoć u 2 sata poslije ponoći požar u reonu Trpezi lokalizovan, jutros je vatra ponovo buknula na jednom od lokaliteta u Selištima gdje je stihija već uništila dobar dio šume.
Vjetar koji je uz vatru najveći neprijatelj dobrovoljaca i vatrogasaca je negdje prije podneva prebacio plamen na drugi kraj šume.
Kako javljaju očevidci sa terena, požar više ne gasi niko.
