Zbog ispada na elektro mreži skoro cijeli sjever Crne Gore ostao je na kratko bez struje. Struje nijesu imale opštine Petnjica, Berane, Plav, Andrijevica i Gusinje.
Jako nevrijeme praćeno vjetrom i snijegom uslovilo je prekid ionako lošeg napajanja elekričnom energijom opština na sjeveru Crne Gore.
Radio Petnjica je zbog pomenutog problema prekinula emisiju “Bihorska veza”, ali je odmah nakon 15 minuta nastavljena
Vremenske neprilike koje su najavljene od strane Evropskog meteorološkog sistema a koje se odnose na sjever Crne Gore, čelni ljudi iz lokalne uprave su shvatili ozbiljno i odgovorno pristupili organizaciji, kako bi što efikasnije raagovali na najavljeno nevrijeme.
Prema riječima predsjednika opštine, Samira Agovića vremenska prognoza se prati kao i uputstva koja se dobijaju od Direktorata za vanrednu situaciju i shodno tome se pripremaju za aktivnosti koje su u takvim okolnostima neophodne.
„Dogovorili smo sve aktivnosti i očekujemo da ćemo reagovati brzo i da ćemo, isto kao i u prvom talasu, uspjeti da odgovorimo svojim obavezama. Molim građane za strpljenje. Molim građane da shvate i razumiju da je ipak obaveza lokalne uprave samo da održava prije svega samo lokalne puteve. Pokazali smo da želimo da pomognemo i da očistimo sve putne pravce do svakog zaseoka, do svake kuće, ali prvo moramo da očistimo prioritete. Apelujem da vremenske neprilike ne koristimo ni za kakav marketing, posebno ne politički, jer je ipak ovo pitanje života, pitanje funkcionisanja i mi se tako ponašamo. Ne želimo oko toga da bilo ko ili na bilo koji način zloupotrebljava ovakvu situaciju“, izjavio je Agović, dodajući da treba da se pokaže da smo humani i da umijemo da funkcionišemo.
Komunalno preuzeće će biti osnaženo sa upotrebom traktora, naručen je nož a njegova se isporuka očekuje u naredne dane. Komunalno preuzeće radi na opravci kamiona i računaju da će i on biti uključen u aktivnosti čišćenja snijega. Takođe, lokalna uprava je na sastanku sa predsjednicima MZ postigla dogovor da svi građani koji posjeduju tzv.traktorske voze, budu angažovani. Sve koji su učestvovali u rasčišćavanju snijega u prvom talasu dobiće određenu količinu goriva, a ta praksa će biti primijenjena i u narednom periodu.
Prvi čovjek lokalne uprave je iskoristio priliku i napravio kratak osvrt na vremenske prilike koje su zadesile petnjičku opštinu u prethodnim danima.
„Želim da kažem da smo sa svom raspoloživom mehanizaciom reagovali u prethodnom periodu gdje se uključio veliki broj naših ljudi sa terena. Komunalno preduzeće je odgovorilo svom poslu i pored toga što je bila niska temperatura i gotovo je bilo nemoguće raditi u takvim uslovima. Mislim da je naše ljudstvo pokazalo odgovoran odnos prema svojoj obavezi“, kazao je za portal radija Samir Agović, dodajući da je u rekordnom roku očišćen svaki putni pravac prema naprijed utvrđenim prioritetima.
„Mi smo utvrdili prioritete i dostavili Komunalnom preduzeću koje je zaduženo za održavanje puteva i svi prioritetni putevi su za dva dana bili očišćeni. Došli smo do daleke Kruščice, Javorove, Dašče Rijeke i Dobrodola. Saobraćaj se odvija normalno, naravno u ovim uslovima je neophodna zimska oprema i takvo smo upozorenje poslali svim učenisnicima u saobraćaju. Neophodno je da se u ovakvim uslovima ponašamo u skladu sa situacijom na terenu a i ono što je zakonom propisano“, izjavio je Agović.
U teškim klimatskim uslovima praćeni sa ekstremno niskom temperaturom, nije se desio nikakav incident a snabdijevanje strujom je bilo uredno. Ono što jeste pričinjavalo problem određenom broju stanovništva, jeste to da je došlo do smrzavanja vodovodnih cijevi.
„Naši ljudi su se navikli na ovakve uslove, prvenstveno mislim na domaćinstva koja se bave uzgojem stoke, i pribjegli alternativim načinima obezbjeđivanju vode kako njihovo domaćinstvo ne bi trpjelo posledice“, kazao je Samir Agović za portal Radija Petnjica.
DENIS BOŽOVIĆ
Večeras od 20.15 časova na talasima Radija Petnjica emitujemo prvu emisiju pod nazivom “Bihorska veza”. Od 20:15 pa skoro do ponoći uz urednika i voditelja Dina Račića, razgovaraćemo sa predstavnicima udruženja naših iseljenika, privrednicima, sportistima, kulturnim i javnim radnicima i naravno političarima, zanimljivim ljudima i kako se to kaže, običnim građanima Bihora.
Cilj je da “OKUPIMO SVE NA JEDNOM MJESTU” i da iskoristimo tehnološke domete današnjice pa u studio, putem skajpa, vibera, msn, FB…, dovedemo Bihorce, od Amerike do Australije.
Emisija će biti, kako se to kaže – kolažnog tipa, što u prevodu znači da će provjereni petnjički voditelj/novinar Dino Račić razgovarati o stvarima koje su svima intersantne, stvarima i temama od kojih se živi i onima za koje se živi. Uz razgovor NA POSEDAK (u Bihoru nema ijekavske verizije) muzika je zagarantovana i to ona koju svi vole. Od sevdalinke i starih majstora do novih hitova i pop/zabavnih uradaka.
I kako to obično na BIHORSKOM POSETKU bude, malo ćemo pričati, malo svirati i pjevati, a malo se i igrati i to svakog 
petka i sve do ponoći. Ako bude trebalo i do jutra.
I da ponovimo priču s početka, večeras u 20:15, talasi Radija Petnjica – NA POSEDAK vas čeka Dino Račić.
Ako sve ovo propustite u petak, emisiju slušajte u repriznom terminu u nedjelju, a najzanimljivije ćete čitati na portalu www.radiopetnjica.me.
SAMIR RASTODER
Predsjednik iseljeničkog Udruženja Cetinje iz Indijane , USA Mirsad Jahović uputio je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Crne Gore Dušku Markoviću koji integralno prenosimo:
Poštovani Premijeru Vlade Crne Gore gdine Duško Markoviću , obraćam Vam se u ime iseljeničkog udruženja Cetinje iz Indijane USA u svojstvu predsjednika istog, kao u ime mnogih iseljenika , koji iz svojih razloga ne žele da se eksponiraju. Već duže vrijeme , ili preciznije od završenih izbora u oktobru 2016. godine,su do nas u dijaspori dopirale informacije da se vodi borba nad prevlašću u kadrovskoj politici Uprave za dijasporu, koja u sastavu Ministarstva vanjskih poslova, jedina se bavi problematikom i poboljšanjem uslova saradnje države Crne Gore i njenih iseljenika. U više obraćanja iseljenicima, crnogorskoj javnosti i Vama poštovani Premijeru Vlade Crne Gore, smo ukazali na neslaganje sa “trgovinom ” vladajućeg DPS kojem Vi pripadate i manjinskih partija Bošnjačke stranke i Koalicije “Albanci odlučno” , oko budućeg rada Uprave za dijasporu. Ni u jednom momentu ne želimo , niti se mi miješamo u unutrašne političko pitanje države Crne Gore…Ali kao gradjani iz Crne Gore , koji su zbog mnogih razloga u državi Crnoj Gori “ rasijani” širom svijeta, a kako nemamo “rezervnu” domovinu i svoj patrioptizam i iskreni osjećaj nosimo u srcu i prenosimo ga našim nasljednicima, i te kako imamo pravo ukazati ili iskazati nezadovoljstvom na koji vladajući DPS zarad opstanka na vlasti , dozvoljava da bude ucjenjivan od strane onih koje ne podržava 2% biračkog tijela naše matične države. Moramo naglasiti, da manjih partija , a većih političkih apetita prema funkcijama u državi ni u jednom civilizovanom društvu ne pamti istorija! Ne pamti istorija da oni koji tvrde da imaju većinu u glasačkom tijelu, prave ovakve neprirodne koalicije!!! Uz svo naše personalno slaganje ili ne slaganjem sa politikom vladajućeg DPS, ne možemo ne priznati Vam istorijsko djelo a to je povrat samostalnosti države Crne Gore! Ali ostaje nejasno i želimo da nam pojasnite, koji je to zajednički program ovoj neprirodnoj koaliciji , gdje koalicioni partneri DPS ne priznaju teritoriju države, jezik države, simbole države al im ne smeta da budu u Vladi države u kojoj sem, svoje funkcije ništa ne priznaju! Poštovanii premijeru, iseljenici iz države Crne Gore su njena “vrata ” u svijet!!! Da li ste svjesni da kadrovskom politikom koju ste iskreirali iza zatvorenih vrata sa gdom Mustafićem i Djeljošajem kao predstavnicima stranaka , koje nemaju podršku ni 2% glasačkog tijela , KLJUČ OD VRATA države Crne Gore dajete predstavnicima stranaka koje ne priznaju ništa što predstavlja identitet države Crne Gore!!! Mi iz dijaspore, cijenimo da u DPS kampanji javnoj vodjenoj medju gradjanima drave Crne Gore, nije bilo ni riječi o ovim “trgovinama iza zatvorenih vrata” . Da jeste, da li mislite da biste imali toliku podršku! Ponavljam stav mnogih iseljeničkih udruženja , ako nastavite da prihvatate ucjenjivačke stavove Vaših koalicionih partnera mi smo odlučili bojkovati rad i saradnju sa institucijama sistema, jer njih ne predstavljaju i zastupaju oni koje podržava većina glasačkog tijela naše matične države! Poštovani Premijeru, mi u dijaspori koje ja predstavljam u ovom obraćanju Vama , se ne dijelimo na politički podobne i one druge, ne dijelimo se ni po vjerskoj pripadnosti, jer svi pripadamo našoj državi Crnoj Gori! Svi mi se zalažemo da država Crna Gora bude gradjanska država , a to nam je i Ustavom garantovano! Zato, ostaje nejasno, kakva je to politika koju trenutno zagovara vladajući DPS…gdje i ko ima ta ovlašćena u gradjanskoj državi priznavati I prihvatati statuse “manjinskih “ naroda rodjenih na teritoriji te države! Zar program vladajućeg DPS nije da je država Crna Gora, država jednakih ? U ovom momentu imamo POVLAŠĆENE koji svojom trgovinom za funkcije po državi ucjenjuju VEĆINU! Poštovani premijeru, iseljenici trenutno se plaše povratka , jer vide samo loše stvari u političkom i ekonomskom životu matične države . Morate ponekad pogledati život u Crnoj Gori iz prizme iseljenika i vidjeti da kada se realnosti izjednače odlučuju emocije. Na kraju svi mi potajno želimo da iza sebe ostavimo neki trag i to je mnogo lakše uraditi tamo gde smo odrasli i gde ljudi pričaju naš jezik…al politika koju danas sprovodite ponavljam trgujući “političke funkcije ” sa onima koje čak ne podržavaju narodi koje oni “navodno” predstavljaju , pogotovo dajemo akcenat na rad Uprave za dijasporu kao jedine institucije koja se bavi problematikom iseljeničkih pitanja …iseljenicima nimalo ne uliva sigurnost i povjerenje, da bi ušli u realizaciju namjera povratka ili investicionog ulaganja u ekonomiju matične države! Ovako postavljene i sa strane iseljenika sagledano, ostaje mišljenje da Vam, i nije Važno, i da ćete nas se sjetiti 2018. Godine pred kampanju za predsjedničke izbore! Mi to ne prihvatamo , nećemo prihvatiti ni Vaša iznudjena kadrovska rješenja u Upravi za dijasporu , nećemo saradjivati, ali u skladu Zakona CG bićemo prinudjeni organizovati se i pomoći maticnoj državi , ako nikako ne drugačije onda osnivanjem nove političke stranke koja ce se boriti za gradjansku Crnu Goru i za dobrobit svakog njenog stanovnika , bez obzira na vjersku ili bilo koju drugu pripadnost! Zato poštovani premijeru gdine Markoviću , pokušajte da shvatite nas iseljenike, da shvatite da je teško je biti heroj tuđe ulice. Nije to nemoguće, ali verujemo da mnogo više znači onda kada to uradite tamo gde vas znaju, gdje ste rodjeni i gde je prirodno da očekujete da bude i vaš biološki kraj , a to je u svojoj domovini, u našoj Crnoj Gori! Patriotske snage iz dijaspore, očekuju slogu i čvrstu riješenost, da zajedničkim snagama sa Vama u Vladi vratimo dostojanstvo i dostojanstven život u gradjanskoj Crnoj Gori, bez ikakvih podjela, koje su donijele ovakve “ucjenjivačke” političke “kadrovike”! Predsjednik Udruženja Cetinje Mirsad Jahović
Bez obzira na to što je napadao veliki snijeg i izuzetno su niske temperature u Bihoru, ljepota krajolika dolazi do izražaja. Zahvaljujući bijelom pokrivaču, vrletima od kojih zastaje dah i uz igru sunca koje kroz oblake ističe najljepše predjele Bihora u foto priči koju vam je pripremila naša ekipa, vidjećete planinske predjele Bihora od kojih će vam zastati dah. Ekipa Radija Petnjica je zahvaljujući Esmiru Muratoviću, velikom zaljubljeniku u prirodu posjetila je “Planinu”, kako to popularno u Bihoru zovu. Odlučili smo se za rutu preko Radmanaca, Broda, Ponora, Bora, Savinog Bora, Dašle Rijeke sve do ispod Vlahova. Vozačkim vještinama našeg vodiča probili smo se kroz najteže predjele koji skrivaju neopisivu ljepotu koju najbolje možete upoznati ukoliko posjedujete terensko vozilo, iako su putevi prilično dobro pročišćeni.
Turistička organizacija Petnjica je prošle godine džipijadom kroz najljepše predjele Bihora pokušala približiti divlju ljepotu Bihora posjetiocima.
Ti predjeli otkrivaju takođe velike turističke potencijale koje posjeduju a koji nisu iskorišteni.
Za čitaoce portala Radija Petnjica pripremili smo foto priču. Posadu džip relija prema ‘’Planini’’ činili su Esmir Muratović vozač i inicijator putešestvija kroz Bihor, Enver Rastoder koji je bio u ulozi turističkog vodiča, i Dino Račić fotoreporter.
DINO RAČIĆ
Za više od mjeseci i po od kada je otvorena filijala Fonda za zdravstveno osiguranje u Petnjici ovu kancelariju je posjetilo više od 500 osiguranika. Usluga zdravstvenog osiguranja i ovjera kjnižice su razlog u najvećem broju slučajeva posjete Petnjičana kancelariji Fonda. Prema riječima Asmir Osmanovića, šefa filijale razlog posjete korisnika je i ostvarivanja prava korisnika na privremenu spriječenost za rad (bolovanja), zatim ostvarivanje naknade zarada za privremenu spriječenost za rad itd.
„Podsjećam sve građane opštine Petnjica da u našoj kancelariji mogu obezbijediti zdravstvenu zaštitu u hitnim slučajevima i to kada su u inostranstvu“, kazao je za portal Asmir Osmanović. Kancelarija radi svakog radnog dana od 8.30 do 15. časova, sa pauzom od pola sata, od 11.00 do 11.30 časova.
DENIS BOŽOVIĆ
Emir Mehović se u ime građana Ponora javno zahvalio OO BS Petnjica na pomoći u raščišćavanju puteva u tom selu od nameta snijega.
“Put na Ponoru koji je nekoliko dana bio pod snijegom, probijen je zahvaljujući prvenstveno dobrom čovjeku kakav je naš sugrađanin Isad Muratović. Očišćen je putni pravac Radmance – Bor. Uz to prvi put su očišćeni i sporedni putevi kroz Ponor. zahvalni smo Isadu za obavljeni posao kao i OOBS Petnjica”, rekao je Mehović.
Predsjednik OO DPS-a Petnjica Mehmed Meša Adrović je rekao da je u vrijeme kada je talas polarne hladnoće pogodio petnjičku opštinu, grupa neodgovornih ljudi pokušala politikanski da profitira umjesto da to vrijeme iskoriste da pokažu humanost, jedinstvo, solidarnost.
„Dokle ide malicioznost nekih naših sugrađana, najbolji je primjer situacija koja se desila prije par dana, sa klimatskom pojavom koja je paralisala veći dio evropskog kontinenta. Neka se gospoda malo uključe u dešavanja u okruženju, neka vide kako se narod pati na istim klimatskim uslovima koji su zadesili i naš Bihor. Neke partije u našoj opštini, umjesto da udruženim snagama krenemo da uklanjamo snijeg, se bave najnižim politikanstvom, poikušavajući da profitiraju na mukama naši sugrađana. Prosto da čovjek ne povjeruje dokle možemo da idemo i na koje grane se možemo spustiti”, rekao je Adrović.
On je demantovao navode da je njegova komapnija dobila tender za održavanje lokalnih puteva u zimskom periodu.
“Niti sam se prijavljivao na pomenuti tender, niti sam želio. Da smo se prijavili, dobila bi taj posao, jer ispunjavamo sve uslove, za razliku od njih, koji nemaju firme, nemaju zapošljene radnike, nemaju tehnički ispravna i registrovana vozila, ne plaćaju porez itd. Ja sve to imam, ali nijesam želio da na ovom poslu da profitiram. Pozivam sve one koji su se bavili takvim smicalicama da provjere tačnost mojih navoda i to u nekoj od opštinskih službi. Tamo je na kraju krajeva njihov čovjek jedan od čelnika pa će im pomoći oko provjera”, kategoričan je Adrović.
Potkrepljujući svoju priču argumentima, predsjednik OO DPS Petnjica je rekao da je angažovanje privatnog kamiona na raščišćavanju puteva u Bihoru njegova potreba da pomogne ljudima u lokalnoj samoupravi.
“To je moj kamion, tehnički ispravan, a to što se radilo sa njim i što se radi i dalje je moj trošak. Ne pada mi na pamet da to nekom fakturišem. Treba gospoda da znaju da je naša opština razuđena i da mašine komunalnog preduzeća ne mogu svuda stići . Ono što jeste bilo neophodno to je da se svi angažujemo, svako prema svojim mogućnostima i da pokušamo da olakšamo i radnicima komunalnog i našim sugrađanima”, kaže Adrović.
On je čestitao radnicima Komunalnog preduzeća koji su se nesebično dali na rasčišćavanju prioritetnih putnih pravaca.
“Smatram da se opština i Komunalno preduzeće odgovorno ponijelo prema nastaloj situaciji i odgovorilo na izazove koji su izazvani elementarnim nepogodama. To što se nije odmah moglo odgovoriti svim zahtjevima i mogu slobodno reći prohtjevima građana, nije nečija volja ili hir. Zar je moguće da se to očekuje od komunalnog koje je u deficitu sa mehanizacijom uz ovkvu razđenost puteva u Bihoru. Tu smo mi, privatnici, da priskočimo i da pomognemo. Bilo je i nas koji smo se stavili na raspolaganju lokalnoj samoupravi i Komunalnom preduzeću, a ima onih koji i nijesu”. smatra Adrović.
On tvrdi da je putni pravac Petnjica – Stenice prema dogovoru, trebalo da očisti privatno lice, ali da se to lice nije držalo dogovora.
“Angažovao sam svoj kamion i bez razmišljanja stavio ga na raspolaganju Komunalnom preduzeću. Sa tim kamionom je očišćen putni pravac do Stenica, putni pravac Petnjica – Bor – Savin Bor, Bor – Ponor, kao i zaseok Glavice u Petnjici. Ponavljam, sve bez ikakve novčane ili bilo koje druge naknade. Uvijek sam pomagao i uvijek ću pomagat, a to nikada nisam želio da iznesem u javnost“, kazao je za portal radija, Meša Adrović.
On je takođe dodao da je i Pandorina kutija ništa za sve ono zlo koje se krije među ljudima. „Pojedini ljudi uporno pokušavaju da predstave Petnjicu, Bihor, Bošnjake/Muslimane onakvim kakvim oni nijesu. Žele da nas predstave kao fašiste, nas, koji njegujemo građanske vrijednosti, koji smo evropski orjentisani. Zar treba da se, radi pojedinaca, zastidimo što smo iz Petnjice, kada odemo u bilo koji drugi grad kako u Crnoj Gori tako i u regionu. Zbog par pojedinaca u našoj opštini, kojima se pridaje više važnosti i pažnje nego li je oni zaslužuju, o nama se pričaju vicevi u državi a i u regionu. Zemlja se smiri, voda se povuče, snijeg prestane i bude sunca, ali mi ostajemo takvi kakvi jesmo – često gori od elementarne nepogode. Biće još poplava, snjegova, biće još elementarnih nepogoda, mora, priroda je to, no sve se da ponovo srediti i izgraditi. Ali, ko će ispraviti i zaliječiti svo zlo koje činimo jedni drugima“, zaključio je Mehmed Meša Adrović.
D.B.
ANALITIKA: U pozadini priče o povlačenju iz skupštinske procedure prijedloga da se 13. novembar, dan rođenja Petra II Petrovića Njegoša proglasi državnim praznikom, krije se stara teza o Njegošu kao o „genocidnom piscu“. Je li za Vas kao istoričara sporna ta inicijativa i da li vidite bilo gdje u njegovom djelu – a prvenstveno njegovom istorijskom djelovanju – genocidne namjere?
RASTODER: Prvo, teza nije „stara“ jer su prve ozbiljnije kritike u tom smislu javile tek početkom osamdesetih godina XX vijeka. Drugo, ako nešto želite da proglasite za državni praznik, a nije vam stalo kakav odnos prema tome ima značajan dio državljana, onda smo mi u problemu i kao društvo i kao država. Treće, potpuno je nebitno šta je „za mene kao istoričara sporno“ ili nije, koliko je važno povesti ozbiljnu raspravu o tome „šta je Njegoš“ u današnjem sistemu vrijednosti u crnogorskom društvu. Podsjetiću vas da je svaka kritički intonirana riječ na tu temu proglašavana za jeres, jer se Njegošu ne prilazi kao stvaraocu, već kao božanstvu koje je sakralizovano u našim internim atavizmima. I najbitnije – onda kada crnogorska intelektualna javnost bude spremna da desakralizuje Njegoša, to će biti jasan znak da je kulturno sazrela da primi različitost koja je u Njegoševom poimanju vrijednosti daleko od onoga što je savremeno poimanje kulture. Lično, ne smatram da je Njegoš kao pjesnik problem, koliko je Njegoš sporan kao „parola“. Što neko to doživljava kao vrijednost, to je njegovo pravo, ali ako imate ambiciju da tu „vrijednost“ nametnete kao normu, bojim se da imamo ozbiljan problem. Rusi nemaju takav problem sa Puškinom, niti Njemci sa Geteom, niti znam bilo koji narod koji bi mogao imati sličan problem. Uostalom, ne znam ko se sjetio baš sada Njegoša, pored Svetog Petra (Petra I) ili knjaza Danila, pa i Nikole I kojima crnogorska državnost duguje mnogo više. U svakom slučaju, nemam ništa protiv inicijative, ali njena bahatost I nepripremljenost me upozoravaju da nije dobronamjerna.
ANALITIKA: Zašto se danas, po Vašoj ocjeni, Njegoševo djelo uopšte dovodi u kontekst „genocidnih namjera“ i zašto je „Gorski vijenac“ toliko podložan zloupotrebama i od strane srpskih nacionalista, koji je sa njegovom slikom i stihovima išlu u rat, i sa druge strane od strane Bošnjaka koji ga jednim dijelom smatraju genocidnim piscem?
RASTODER: Vjerovatno zato što iskustvo prošloga daje osnova za tako nešto. I vjerovatno zato što se niko nije usudio da kaže da je to „istoričeskoje sobitije“ (tzv. istraga poturica) falsifikat i konstrukcija na koju je svojevremeno knjigom ukazao Vojislav P. Nikčević (predgovor Ž. Andrijašević) za koje ne možete reći da su „srpski nacionalisti“. I ključno: ako je tačno da je „Gorski vijenac“ podložan zloupotrebama i od strene srpskih nacionalista koji je sa njegovom slikom i stihovima išlu u rat“, kako je nešto tako moguće ako se radi o pjesniku? Znate li za sličan primjer bilo gdje u svijetu? Pa, zar samo to ne bi bilo dovoljno da se razmisli o etici Njegoševog djela?
ANALITIKA: Vi ste u jednom intervjuu rekli i da su Crnogorci u sve ratove išli sa Njegoševom slikom?
RASTODER: Pokušao sam da 2013, na 200-godišnjicu Njegoševog rođenja, iniciram raspravu o Njegošu i značenju njegovog djela i tada sam rekao sljedeće: „Diviniziranje Njegoša traje od njegove smrti do danas, prikazivan je kao ‘Bog’, a njegova djela kao ‘Biblija’ za narod, te je svaki pokušaj kritičkog čitanja Njegoša osuđivano kao jeres, skrnavljenje i nesposobnost razumijevanja velikog pjesnika izvan vremena u kojem je živio i stvarao. Ovo je jedini sveštenik zbog kojeg su čak i komunisti znali kazniti onoga ko bi pokušao da se kritički osvrne na njegova shvatanja (slučaj Mubere Mujagić). Nesporno je da nikada nije predstavljao problem Njegoš kao pjesnik. Poput brojnih drugih velikih poeta, i on je svojim stihovima dosegao nebeske visine, a snagom poetskog izraza s pravom se popeo na prijesto uzvišenog pjesništva koje se iskazuje kao sinteza kolektivne pameti i poetskog iskaza.”… „Nije problem Njegoš ‘pjesnik’, već Njegoš ‘parola’. Problem je Njegoš kao ‘parola’, ‘bilbord’ sa čijom se slikom ide u ‘ratničke pohode’ u posljednjih 150 godina. To bi trebalo da bude znak, a i obaveza, da se povede ozbiljna rasprava oko značenja njegovog djela i (zlo)upotrebe, posebno njegove etike.”…
ANALITIKA: Njegoš se smatra najvećim crnogorskih piscem. Miljenko Jergović je kazao da „ako Crnogorcima oduzmete Njegoša, amputirate im udove“. Imajući u vidu toliki značaj Njegoša, da li imate razumijevanja za potez Bošnjačke stranke koja se protivi inicijativi da dan Njegoševog rodjenja bude državni praznik? Posebno jer trenutno bez njih taj zakon ne može proći u parlamentu?
RASTODER: To što radi Bošnjačka stranka je stvar te organizacije i za to trebate pitati njih. Niko se ne spori sa Jergovićem ili bilo kim drugim oko Njegoša. Ako baš hoćete, onda je Ivo Andrić u svom čuvenom predavanju na Kolarčevom univerzitetu decembra 1935. godine uzdigao više Njegoša nego svi Jergovići prije i poslije. Suština je u nerazumijevanju problema. Jergović sigurno ne zna da je Njegoševo djelo bilo sporno za neke „obrazovane“ Crnogorce još 1913. godine. Ne vidjeti danas ono što su neki vidjeli prije 100 godina je više nego problematično. Dakle, kada je na 100. godišnjicu Njegoševe smrti na Cetinju svečano prikazan „Gorski vijenac“ u Kraljevskom pozorištu 3. novembra 1913. godine, priređivački odbor je izvršio skraćivanja teksta za izvođenje, s napomenom: „Izostavljeno zbog naših prisutnih muhamedanaca“ (Luka Milunović posjeduje originalni podložak tog teksta). Ako su Crnogorci prije 100 godina bili svjesni „značenja“ djelova „Gorskog vijenca“ za pripadnike „muhamedanske vjere“, kako objasniti da u sljedećih sto godina ta tema ne samo da nije otvorena, već je svaki pokušaj detabuizacije ovoga djela i dovođenje pod kritiku njegove etike dočekivano sa nipodaštavanjem, oholim i nadmenim odbijanjem i iskrivljavanjem suštine.
ANALITIKA: U dijelu javnosti (književnik Milorad Popović) čuje se da su čelnici Bošnjačke stranke prihvatili teze nekih islamskih mistika, poput Rusmira Mahmutćehajića i lokalnih vjeroučitelja, da su Njegoševi duhovni nasljednici protagonisti i ideolozi ovovremenog etničkog čišćenja i genocida u BiH, ignorišući pritom činjenicu da podlovćenska Crna Gora u Njegoševo doba, kao i u vrijeme u kojemu se odigravala takozvana istraga poturica, imala manje od sto hiljada stanovnika i da je bila okružena Otomanskom imperijom. Kako Vi u istorijskom smislu komentarišete takve teze?
RASTODER: Ako je za vas akademik Rusmir Mahmutćehajić „islamski mistik“ kojeg stavljate u ravan „lokalnih vjeroučitelja“, onda mi očigledno pripadamo različitim svjetovima. Ne samo zato što je u pitanju jedan od najvećih savremenih evropskih intelektualaca, nego zato što znam da ovaj intelektualac ne govori u „tezama“, već su njegovi iskazi iz njegovih knjiga prevedenih na sve svjetske jezike, dostupni svakom znatiželjnom, pa i vama. Dopuštam i mogućnost podteksta ovog pitanja – da Bošnjačka stranka treba da sluša, a ne da pita i, ne daj bože, čita, i to one najumnije? Uostalom, ova vlast i njeni mediji su uspostavili princip nekompetetnosti kao mjeru svega. Sjetite se povika na „Rječnik CANU“. Tada to nijesu bili „lokalni vjeroučitelji“, jer je to bio diktat vlasti. Ali ću vas ipak uputiti da razmislite o sljedećem: dakle, nužno je objasniti „etiku“ stihova u kojima je „poturica gori od Turčina“, a da se pri tome tvrdi da je „poturica“ – „Ja“ (kao bivši hrišćanin), odnosno „Mi“ (kao pripadnici nekada istog plemena). Znači li to da smo onda „Mi“ gori ili „bolji“ od onih koji nijesu isto što i „mi“? Odnosno, znači li to što smo „gori“ i od „najgorih“ samo zato što smo „plahi i lakomi“ ili smo „plahi i lakomi“ jer su nas na to natjerali oni „gori“ od nas? Zato se niko nije ni usuđivao da ozbiljno izuči pitanja uzroka islamizacije, zadovoljavajući se nautemeljenim tvrdnjama da je ona bila nasilna, što su davno osporili velikani svjetske istoriografije (Brodel) koji je tu pojavu situirao u kontekst „oslobođenja“ od nameta feudalne oligarhije. Opšte mjesto o „nasilnoj islamizaciji“ ne samo što ne prati bilo kakav dokaz (provjerljiv izvor), već debelo „ratuje“ sa razumom. Jer, ako je islamizacija bila „nasilna“, kako objasniti da je „okupator“ mogao bez problema godišnje „nasilno poturčiti“ samo 1% stanovništva (u crnogorskom slučaju od 100-150 ljudi godišnje), da bi u ukupnom zbiru to bio procenat između 500-600%, odnosno da bi u tom slučaju bez problema bilo prevedeno u islam sve stanovništvo i to ne jedanput, već pet-šest puta. I kako to da su tu „varvarsku okupaciju“ preživjele sve „srednjovjekovne svetinje“, jezik, vjera i običaji i to nekoliko vjekova. Zašto ne reći da u svetoj knjizi Kuranu stoji izričita naredba: „U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude“. Znati sve to, a ne sporiti s Njegošem i to ne reći, ne znači „tumačiti Njegoša izvan svog vremena“, nego ga (zlo)upotrebljavati u svom vremenu. A pri tome širiti parole o multikonfesionalnom i multikulturnom društvu uz stihove: „Udri za krst, za obraz junački/da krstimo vodom ali krvlju/da trijebimo gubu iz torine/No primajte vjeru prađedovsku, no lomite munar i džamiju/Pa badnjake srpske nalagajte/ne složi se Bajram sa Božićem“… Da ne bi bio optužen da stihove izvlačim iz konteksta, moram reći da pjesnikove riječi nijesu nikada tumačene u kontekstu moralnih i standardnih normi, već mnogo češće kao parole, poput: „Borbi našoj kraja biti neće/Do istrage Turske ali naše“. A kako tek zvuči poziv na multikonfesionalnu toleranciju i multikuklturno društvo sa stihovima: „Odža riče na ravno Cetinje“/ „Nekršću se gore usmrdješe“/ „Zaudara zemlja Muhamedom“. Volio bih da bar neko od „branitelja“ Njegoša pročita knjigu Katharine Mommsen „Gete i islam“ i vidi da je pjesnička genijalnost u tome što vidi ono što drugi ne vide, i kaže ono što drugima „ne basta“.
ANALITIKA: Kažete da je „nasilno poturčeno“ oko jedan odsto stanovništva, da se nije radilo o nasilnoj islamizaciji i pozivate se na Brodela. Je li opasno čitanje istorije na tom fonu koje inklinira tome da Otomanska imperija nije okupatorska?
RASTODER: Da se razumijemo: rekao sam da je postojala takva programska namjera i da je godišnje realizovana samo sa 1% (odnosno 100-150 ljudi kada je u pitanju Crna Gora) zar se ne bi za 500-600 godina takva nakana realizovala ne jednom nego pet-šest puta? Otvorili ste jedno veliko pitanje koje u savremenoj svjetskoj nauci ima niz potpitanja. Prvo, zašto niko do danas ne objavi bar jedan istorijski izvor o „nasilnoj islamizaciji“, ne samo kada je u pitanju Crna Gora, nego i šire? Usudio bih se ponuditi i sljedeće: tvrdim da se na svaku nedokumentovanu tvrdnju o „nasilnoj islamizaciji“ može objaviti bar dva autentična i vjerodostojna dokumenta o nasilnoj hristinijanizaciji. Nikada nijesam napisao da „Osmanska imperija nije okupatorska“, ali sam primijetio i ono što moderna nauka u svijetu potencira. Ovo je jedini „okupator“ čijih je nekoliko vjekova okupacije preživjelo skoro svo nasljeđe, vjera i jezik autohtonog stanovništva. Zašto se onda ne kaže da su sve religije na ove prostore došle sa „okupatorom“? Ili, zašto se ne ospori tvrdnja da je za 500 dana okupacije u BiH srušeno više bogomolja nego za 500 godina Osmanske okupacije? Opasno je samo „čitanje istorije uz gusle“ i Brodel je pomenut samo u kontekstu da se shvati da se ne svira svugdje ista muzika.
ANALITIKA: Iako Vi sami kažete da ne želite da budete optuženi da stihove izvlačite iz konteksta, ne činite li upravo to – nije li, sa druge strane, Njegoš najljepše otpjevao Stambol i da li se stihovi mogu tumačiti uopšte u današnjem vremenu, tako van cijelog konteksta?
RASTODER: Stambol je grad, mjesto susreta kontinenata i ljepote tadašnjeg svijeta. To da ga je Njegoš opjevao je tačno, ali on je u tome sličan hiljadama drugih, i tu ne vidim ništa originalno. Ovaj „argument“ je toliko izanđao, kao kada bi kao ključni argument nečije ljubavi prema nečemu naveli to što se neko divio nečemu čemu se divi sav svijet.
ANALITIKA: Citirate i stihove iz Kurana. Koliko je, sa druge strane, Kuran danas zloupotrijebljen u svijetu, pa se ne dovodi u pitanje njegova osnovna svrha i smisao? Je li Kuran za muslimane isto što i „Gorski vijenac“ za Crnogorce, kao što se može čuti?
RASTODER: Moram priznati da se ovakvim pitanjima samo potvrđuje moja osnovna teza o sakralizaciji Njegoševog djela, čak do neukusa. Jer dovoditi u istu ravan Kuran i „Gorski vijenac“ može samo onaj koji ne poznaje ni jedno, ni drugo. Naravno da se oni koji se pozivaju na Kuran čineći zlo drugom, liče na one koji s „Gorskim vijencem“ pravdaju zlo nanijeto drugome. S druge strane, Kuran je „sveta knjiga“ za više od milijardu ljudi na svijetu, a „Gorski vijenac“ bi trebalo biti književno djelo i ništa više. Ako za to nema potvrda u književnoj teoriji, onda ga je besmisleno tražiti u teologiji. Pored toga, što se mogu razumjeti (ali ne i nekritički veličati) Njegoševi „antiturski i antislamski stavovi“, više bi se trebalo zamisliti otkuda Njegoš u partijskim, partizanskim, četničkim, komunističkim, antikomunističkim, ibeovskim i antiibeovskim, pa sve do proglasa AB revolucije. I otkuda potreba stalnog „oživljavanja“ njegovog djela, ako je ono vanvremensko, univerzalno i umjetničko?Radi li se o „pogrešnom“ ili „bukvalnom“ čitanju Njegoša? Da li je Njegoš politički ideolog, član GO, koji je „savremen“ za (zlo)upotrebu, a mrtav za paradu? I ko radi protiv njega – oni koji ga upisuju u članove „svoje“ partije i u svoje ideološke istomišljenike ili oni koji misle da mu je mjesto u istoriji, a da je „savremenik“ samo onoliko koliko je njegovo djelo osposobljeno da komunicira sa savremenim pogledima na svijet? Tim prije, što je Njegoš i lektira za đake u školi koja se gradi, bar se tako javno govori, na evropskim vrijednostima tolerantnog društva. Kao što se s guslama teško može svirati rock muzika, čini se još težim poduhvatom Njegošem podučavati mlade, boljem i humanijem svijetu. Podsjetimo se, bahato i samodovoljno veličanje kolonijalne istorije dovelo je Britance u ozbiljne probleme i pitanje šta da rade sa predmetom koji se čini uvredljivim za dobar dio „britanskog obojenog društva“? Ali mi nijesmo Britanci, nego Balkanci i samim tim imamo manje prava na samodovoljnost i odbijanje da razgovaramo i o onome što nam se čini neupitnim. To je potrebno svima onima koji žele da zaštite Njegoša, a time i Crnu Goru od nje same.
ANALITIKA: Kakve posljedice ovakvog tumačenja Njegoševog djela mogu biti po crnogorsko društvo?
RASTODER: Posljedice mogu biti dvojake, posebno ako se ova priča prizemi na pitanje koje ne postoji: „za i protiv Njegoša“? U suštini, ne vidim da je bilo ko protiv Njegoša, posebno ako tome prethodi jasna vizija o tome: „kako s Njegošem“?Želim da naglasim da nije moguće veličinu Njegoša kao Pjesnika oskrnaviti kritičkim čitanjem njegovog djela, kao što je suludo „utjerivati“ crnogorsku državnost sakralizacijom Njegoša. Dakle, ozbiljna rasprava na ove teme pretpostavlja mogućnost da i oni koji „ne vide“ ono što vi mislite da treba da vide, dobiju šansu da to kažu, a da ne budu anatemisani. To treba nama, jer Njegošu je svejedno. Razumijem zahtjev da se Njegoš razumije „u svom vremenu“, ali ne mogu prihvatiti da su vrednosni sudovi tog vremena, pa i Njegoša, shvate kao univerzalni i važeći za sva vremena.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
Preuzeto sa portala “Analitika”
