BD-Fond Luksemburg će u subotu 14. januara 2017. godine sa početkom od 20h organizovati promociju knjige “Iza prašine” autora, Esada Kočana.
Promoter knjige “Iza prašine” biće prof. dr Ferid Muhić, predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) i akademik Evropske akademiji nauka. Uloga moderatora večeri pripala je Enveru Koraću.
Promocija će biti održana u prostorijama BD-Fonda Luxembourg , sa adresom 12 rue Dicks Lentz L4540 Differdange.
Kada su prve vijesti vezano za velike padavine snijega “dogurale” u kategoriju BREAKING NEWS što u pisanim medijama tako i putem tv ekranima , već se moglo naslutiti, da Crna Gora i snijeg nisu dobra kombinacija. Izgleda, da je posljednjih par godina vladao neki parazit koji je izbrisao sjećanja na jake zime, sa kojim su deverali naši preci i koje su i dan danas aktuelne. Ili se možda posebno mladi ne sjećaju zime i snijega (to je ono bijelo, hladno, mokro), zato što su svoje vrijeme posljednih godina provodile po Njemačkoj, Belgiji ili
Holandiji, tako da su zaboravili, kako je to kada dobro zapada? Možda se tim ljudima (koji se sve više vraćaju, jer se, kakva senzacija, i po inostranstvu mora itekako raditi) baš zbog toga i ne može zamjeriti (upozorenje: ironija) da sad, vraćajući se “u svoj dom” ne znaju šta da rade.
Ali šta je sa ovim “funkcijonerima” glavnih ustanova, koji su zaduženi za sigurnost puteva itd.? Kako ćemo objasniti zdravom umu, da čak ni ONI nijesu znali, da se agregatno stanje vode mjenja, kada padne u zemljinu atmosferu u kojoj temperatura iznosi najmanje dvadeset ispod nule? Lako bi bilo da se sad zadovoljimo sa (potencijalnom) činjenicom da nisu bolje znali. Na žalost svojim postupanjem nisu nam dozvolili da tako mislimo, nego su nas uvjerili da oni baš “bolje” znaju. Ne samo da su važne mašine za uklanjanje snijega bile u kvaru (ko ih treba zimi). Ne samo da su se putevi čistili bez ikakvog koncepta i samo sporadično, nego su političke stranke (a jedna se posebno potrudila u tome) iskoristile ovu katastrofalnu vremensku situaciju za imidž kampanje, po principu “poslje izbora je prije izbora”. To nigdje nema ‘sem kod nas. I što je najgore u svemu tome je, da se ta “pomoć” mora propagirati i razglasiti na sva zvona, a angažovanje drugih omalovažavati.
U toj pomoći nema ništa skromno, ništa nevino, ništa „čisto“… Ostaje samo loš ukus u ustima, i blato po putu.
Kome smeta stranka koja pomaže narodu u nevolji, pitaju se iz OO BS Petnjica a sve povodom saopštenja VD direktora Komunalnog Petnjica Mithada Cikotića u kojem kritikuje rad Bošnjačke stranke.
Imamo obavezu, građana radi, a ne njega, da se kratko oglasimo. Naime, kao što je poznato, BS je jedina politička partija koja se stavila u službu građana za vrijeme vremenskih nepogoda i otežanog funkcionisanja izazvanog snježnim padavinama i velikim hladnoćama. Ono što mi radimo je dobro za građane Bihora pa i za Opštinu, ako što zna da vrednuje. Očekivali smo riječi zahvalnosti od Opštine u kojoj i mi vršimo vlast da se u najmanju ruku zahvali za ono što radimo, a ne da direktor komunalnog, koji je ujedno i odbornik DPS-a kritikuje BS. I to nas kritikuje, što je živa, što postoji i što je operativna, za razliku od nekih drugih. BS je angažovala Isada Muratovića da svojim specijalnim vozilom, kakvo nema Opština, pomaže građanima u nevolji. Zar to direktoru Cikotiću smeta?! I zar on da nekom pominje vjeru, naciju i td. Ljudi koji konzumiraju alkohol za vrijeme Ramazana i Bajrama, neka ćute… a takvih se zna gdje ima… Dakle, bez imalo politikanstva radimo u interesu svih građana Petnjice i tako ćemo nastaviti. Mi se ne pojavljujemo kod građana samo uoči izbora, već smo permanentno uz njih. Međutim, to konkurenciji smeta…”,. stoji u saopštenju OO BS Petnjica.
VD direktor Komunalnog preduzeća Petnjica Mithad Cikotić rekao je juče da manipulacijama na nevolje ljudi nikad kraja.
“Ljudi koji sebe nazivaju vjernicima i pozivaju se na merhamet najbolje govore o sebi kroz svoja djela. Kažu da čiste tamo đe mi nećemo, a danas su očistili samo put do jedne kuće. I zamislite nijesu očistili put prema kući Mehmeda Cikotića. Pitam se zašto?.
Za njih ne postoje Poroče, Javorova, Murovac… Za nas i te kako postoje i Azane i Vrševo i Trpezi, za nas postoji Bihor bez podjela”, rekao je Cikotić.
On se zahvalio BDZ na donaciji od100 litara čime je ta partija, kako kaže pokazala da poštuje i institucije i vrednuje napore koje ulaže opština kako bi ravnomjerno pomogla svima.
Poznati humanista Ferid Muratović iz Luksemburga, poklonio je NVO „Udruženje lica sa invaliditetom“ Petnjica, 100.primjeraka svoje knjige koja je upravo izašla iz štampe.
„Ovih sto primjeraka knjige „Jorgan od kamena“, poklanjam ovoj organizaciji da ih unovče i da se tim novcem pomognu. Toliko mogu i to radim sa velikom ljubavlju“, kaže za portal radija Ferid Muratović. Knjiga sadrži oko šesdesetak pjesama, uglavnom zavičajnih i socijalnog tipa.
„Kao predsjednik, želim izraziti duboku i iskrenu zahvalnost našem prijatelju Feridu Muratoviću na ovoj vrijednoj donaciji, koji je i sa ovim neskromnim poklonom, pokazao visok stepen društvene odgovornosti i solidarnost sa članovima našeg udruženja. Novac od prodatih knjiga će dobro doći za članove našeg udruženja, a jedan dio knjiga ćemo da ostavimo da napravimo biblioteku. To nam je sledeći projekat, jer imamo obećanje od strane lokalne samouprave da će nam dati prostor za kancelariju i tu ćemo da opremimo biblioteku“, kazao je za portal Radija Petnjica, Denis Ramdedović, predsjednik udruženja. „Mi ovo Feridu Muratoviću, i ovaj njegov humani gest nećemo i ne smijemo nikada da zaboravimo, tim prije što ovo njemu nije prvi put. Uvijek je imao saosećanja za članove našeg udruženja“, zaključio je Ramdedović.
DENIS BOŽOVIĆ
Danas je 7. januar, za pravoslavne vjernike poseban dan jer na ovaj dan slave rođenje Isusa Hrista. Danas je Božić. Radio Petnjica vam donosi božićnu priču iz bihorskog sela Hazane, gdje pretežno živi pravoslavno stanovništvo. Procentualno, najmanje pravoslavaca statistički i brojčano u Crnoj Gori ima u opštini Petnjica njih oko 100 i žive u selima Hazane i Lješnica. Opšte je poznato da sa komšijama muslimanima u susjednim sela žive jako dobrim odnosima, i da posjećuju jedni druge a praznici su odlična prilika da se odnosi učvrste, oproste možda nesulasice i ubrizga još jedna doza seruma protiv svakodnevnih političkih pokušaja da propagandom pokušaju kazati da im sa one druge strane prijeti opasnost. Božićni običaji kod bihorskih pravoslavaca počinju na Badnji dan a to je uoči Božića.
Božić se kod svih hrišćana slavi kao dan rođenja Isusa Hrista. To nije samo dan porodičnog veselja, već svih u bratstvu, selu, plemenu i šire. Božiću kod pravoslavnih prethodi božićni post, koji uvijek počinje 27. novembra i traje do 6. januara. Prema predanju, ovaj post traje još iz doba Isusa Hrista. Prema crkvenom tumačenju, post je uzdržavanje čovjeka od mrsne hrane, s jedne strane, i uzdržavanje od rđavih navika, misli, želja i dr., s druge strane. Cilj posta je očišćenje tijela, jačanje volje i sl. Oni koji hoće da poste cijele božićne poste uzdržavaju se od hrane koja je životinjskog porijekla. Izuzetak čini riba. Hazani takođe tradicionalno nalažu badnjak u svom selu kod crkve sv. Trojice.
Hazani su nam ispričali da Božićno slavlje počinje na Badnji dan, a to je uoči Božića. Ujutro u rasvit zore domaćin kuće, sam ili još sa nekim odlazi u šumu da posiječe i donese kući badnjak. Najčešće se bere hrast ili cer. Onaj koji siječe badnjak ostavi prvi iver da od njega stavi parče u česnicu. Kada sa pjesmom domaćin kuće donese badnjak, isiječe ga na onoliko djelova koliko ima muških glava i jedan više za “Mali božić” i iste uzasloni uza zid kuće. Na Badnji dan se obavljaju svi radovi, a najviše se vrše pripreme za Badnje veče i Božić. Uveče, kad se oposle vanjski radovi i kada je domaćica spremila večeru, a to je u prvi mrak, u kuću se unosi slama i prostire se po sobi, što simbolizuje jasle u kojima je rođen Isus Hristos. Domaćica je na patosu prostrla vreću ili nešto slično i na njoj postavila večeru. Za večeru se obično sprema posni pasulj, priganice pržene na ulju, med, riba, salata, a od pića rakija i vino. Sva ženska čeljad, sa upaljenim svijećama ili jednom svijećom, stoje unutar prostorije i čekaju da se pojavi domaćin i ostali muškarci iz kuće sa badnjacima ili badnjakom. Kada domacin dodje pred vrata kuce govori:”O domaćine”! Iz kuće domacica odgovara:”Evo ga evo”! Na to ce domaćin:”Dobro veče i srećno vam Badnje veče”! Iz kuće odgovaraju “Sve vam srećno i čestito bilo” i zatim muškarce posipaju žitom. Badnjaci se nose odmah na ognjište i postavljaju se unakrst. Tada domaćin uzima po malo od sve hrane koja se spremila za večeru i stavlja na badnjak govoreći:”Zdravi ste badnjaci veseljaci! Ja vas hljebom i vinom, a vi nas zdravljem, napretkom i svakom srećom”! Tada se malo vina pospe po njima, a u nedostatku vina može i rakija. Poslije ovoga, pomole se Bogu stojeći i svi sjedaju na slamu oko postavljene večere i večeraju. Poslije večere domaćica daje smokve i orahe ili lješnike da se krcaju. Od pića se pije rakija ili vino. Pjevaju se razne pjesme, a najviše božićnje. Dok badnjaci gore, domaćica priprema hranu za Božić, posebno kuvajući sirovo i suvo meso.
Božićno jutro počinje tako što se, od rane zore, čuje zvono crkve a Hazani takođe po običaju za Božić pucaju iz pušaka i pištolja; oblače svečanu odjeću i odlaze u crkvu na Božićnu liturgiju. Ljudi se pozdravljaju i otpozdravljaju rečima „Hristos se rodi“ i „Vaistinu se rodi„.
Običaj je da prva osoba koja u kuću uđe na Božić jeste položajnik – prijatelj kuće koji treba da kući i njenim ukućanima obezbedi zdravlje, sreću, blagostanje i mir. Simbolički, položajnik predstavlja tri mudraca koji su pratili zvijezdu sa Istoka i koji su Hrista na rođenju darovali tamjanom, zlatom i mirisom.
U rano božićno jutro, hazanske domaćice mijese česnice – pogače u koje staljaju novčić, odozgo se izbockaju grančicom badnjaka i ispeku. Česnica predstavlja slavski kolač na Božić i kada je pečena, iznosi se za sto, okreće se kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko djelova koliko ima ukućana. Veruje se da će onaj ko dobije dio česnice sa novčićem biti srećan tokom čitave godine. Nakon lomljenja, slijedi čestitanje praznika i ručak, koji je prvi mrsni obrok nakon dugog posta.
Običaj je da se na Božić nigdje ne ide u goste, jer su naredna dva dana tome namijenjena, već da porodica taj najsrećniji pravoslavni praznik provodi na okupu u toploj porodičnoj atmosferi.
DINO RAČIĆ I IVANA IVEZIĆ
Iako mogim građanima velike količine snijega prave ozbiljne probleme, ima i onih koji su vremenske (ne)prilike iskoristili za pravu zimsku avanturu na snijegu. Dvojica zaljubljenika u kvadove, ekstremne sportive i prirodu Erdan Eki Monić i Fuad Kalač iz Rožaja na svojim četvorotačkišima pregazili su namete snijega I do metar koji su ih na Turijaku zatekli da bi došli do Bihora gdje su ih dočekali prijatelji s kojima su uz topao napitak odmorili u petnjičkom Meraku.
Priliku za odmor iskoristili su da sa citaocima portala Radija Petnjica podijele foto priču svoje avanture kroz bihorske krajolike okovane snijegom.
Pogledajte Ekijevu i Fuadovu avanturu.
DINO RAČIĆ
U 8 časova na Žabljaku temperatura je – 21,6 stepeni Celzijusa. Kako je navedeno na sajtu Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju subjektivan osjećaj je – 31 stepena.
U Petnjici je – 15 a subjektivni osjećaj je – 23. U Pljevljima je izmjereno -16,3, a na Cetinju je u 8 časova izmjereno -11,9 stepeni, a subjektivan osjećaj je -18.
Temperatura u Nikšiću u 8 časova je -12,6, a subjektivan osjećaj je -23 stepena.
U Podgorici u 8 sati izmjereno je -6,6 stepeni, a subjektivan osjećaj je -12 stepeni.
U Baru je izmjereno -4,7 (subjektivan osjećaj -14).
“Najtoplije” je jutros u Herceg Novom gdje je u 8 časova izmjerena temperatura -2,1 stepeni, a subjektivan osjećaj je -7.
Temperature u 7 časova
U 7 časova na Žabljaku je izmjereno -21,7 stepeni Celzijusa, a subjektivan osjećaj bio je – 32 stepena.
U Kolašinu je izmjereno – 16,6, a subjektivan osjećaj -26. U Pljevljima je izmjereno -16,4, a na Cetinju je u 7 časova bilo -13,3 stepena.
Temperatura u Nikšiću u 7 časova bila je -12,5, a subjektivan osjećaj je bio – 22 stepena. U Podgorici je u 7 sati izmjereno -6,1 stepeni, a subjektivan osjećaj bio je -13 stepeni. U Baru je izmjereno -4,6 (subjektivan osjećaj -14), Ulcinju -4,4 stepena (subjektivan osjećaj -13). U 7 časova u Herceg Novom je izmjerena temperatura -2,6 stepeni, a subjektivan osjećaj bio je -9.
Najviše snijega na Cetinju, Žabljaku i Plavu
U Crnoj Gori jutros je najviše snijega bilo na Cetinju, gdje je izmjereno 50 centimetara.
Na Žabljaku i Plavu je u sedam sati izmjereno 48 centimetara snijega, u Rožajama 43, a u Kolašinu i Šavniku 41.
Visina snijega u Andrijevici je 40, u Beranama, Petnjici i Pljevljima 30, a u Bijelom Polju 25 centimetara.
U Nikšiću i Plužinama je izmjereno 17 centimetara snijega.
PIŠE: Milorad Popović
Vječna zublja vječne pomrčine
nit’ dogori niti svjetlost gubi.
P.P. Njegoš
Nova crnogorska Vlada, samo dvadesetak dana od konstituisanja, procesuirala je inicijativu Ministarstva kulture iz 2013. godine – koju je bivši predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić držao u ladici više od dvije godine, iako je imao komotnu skupštinsku većinu – da se za Dan crnogorske kulture proglasi trinaesti novembar, dan rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša. Poslije samo nekoliko dana, Vlada povlači zahtjev iz procedure, zbog toga što Bošnjačka stranka, koalicioni partner Demokratske partije socijalista, smatra da je Njegoševo književno djelo šovinističko u odnosu na muslimane, koji se danas nacionalno iskazuju kao Bošnjaci.
U ovom slučaju Markovićeva Vlada napravila je dvostruku grešku: stavila je u proceduru zakon za koji nije imala potrebnu skupštinsku većinu, a onda ga je povukla iz procedure ne dozvolivši Bošnjačkoj stranci da obrazloži Njegoševu moralnu i političku nepodobnost. Jer, pogubno je za jedno podijeljeno društvo sa očiglednim istorijskim i civilizacijaskim diskontinuitetom da najvažnija istorijska i identitetska pitanja prešućuje, ili da se o njima samo oglašavaju stranački činovnici nemuštim saopštenjima. Za demokratsku emancipaciju takvih društava – u kojima nauk o istoriji i tradiciji ima isključivo vaspitnu ulogu – nužno je kritički-saznajno osvijestiti povijesne i identitetske sporove, koji su često promjenjivi, nepredvidljivi pa i konfliktni, zavisno o trenutnoj ideologiji i realpolitičkim određenjima.
Njegoš kao Niče
U potonjih stotinu godina, u Evropi, pogotovo u doba nacizma, fašizma i boljševičkog komunizma, stvarani su najbizarniji istorijski falsifikati, no, sa ovakvim krivotvorenjem Njegoševih pjesničkih i političkih ideja uporediv je samo Ničeov slučaj. Veliki usamljenik koji je objavio smrt Boga i vječno vraćanje, zbog svojih oštrih protivljenja malograđanskom mentalitetu i antisemitizmu koji je dominirao i u kulturnim krugovima ondašnje Njemačke, bio je dodatno ekskomuniciran u široj akademskoj javnosti, ali i među najbližim prijateljima – čak je raskinuo prijateljstvo sa Vagnerom – da bi pedeset godina docnije nacisti u prilog rasističkoj teoriji lebensrauma nakaradno reinterpretirali Ničeov imoralizam, volju za moć i Zaratustrinog nadčovjek.
I Njegoš je genijalni pjesnik slobode, a ne apologeta tirjanstva. Njegoševa kosmogonija i metafizika, političke težnje i agonalni princip “borbe neprestane” ovaploćenje su slobodnog i nesputanog uma. Radomir Konstantinović kaže, “svečoveštvo Njegoševo izgrađeno je na dubokom osećanju svetskog protivečja i pokretačkih sila”. U prilog ovome podsjetimo se pjesnikovih stihova: “Luna i krst, dva strašna simvola / njihovo je na grobnice carstvo”. Njegoš prezire svaku vjersku zatucanost, uskogrudost i praznovjerje – „laktom vjere glupost čojka mjeri” – o čemu postoje mnoga svjedočanstva njegovih savremenika.
No, tragedija nacionalizma nije u tome što je ljubav prema nacionalnoj kulturi i tradiciji duhovno i intelektualno inferiorna – pogotovo kada jednoj nacionalnoj kulturi prijete hegemonizam i asimilacija – nego zato što izopačene forme etničkog i klerikalnog nacionalizma ne poznaju kompleksnost i protivrječja istorijskog razvoja. Njihov dogmatizam je iracionalan i amoralan, zato i nepredvidiv.
BS ide na ruku velikosrpskim ideolozima i nekim islamskim misticima
Dakle, čelnici Bošnjačke stranke, prihvatili su teze nekih islamskih mistika poput, Rusmira Mahmutćehajića i lokalnih vjeroučitelja, da su Njegoševi duhovni nasljednici protagonisti i ideolozi ovovremenog etničkog čišćenja i genocida u BiH, ignorišući pritom činjenicu da podlovćenska Crna Gora u Njegoševo doba, kao i u vrijeme u kojemu se odigravala takozvana istraga poturica, imala manje od sto hiljada stanovnika, i da je bila okružena Turskom carevinom. To jest, da je Cetinje bila enklava usred moćne turske imperije, slična Srebrnici, Goraždu, Bihaćkoj krajini, u vrijeme velikosrpsike agresije u Bosni i Hercegovini.
Da je u Njegoševa islamofobija samo kleronacionalistička predrasuda mogao se uvjeriti svaki razboriti čitalac vladičine korespondencije s Huseinom begom Gradaščevićem, Ali pašom Razvinbegovićem i Osman pašom Skopljakom. On Osman paši Skopljaku kaže da mu je „brat Bošnjak“, i još, „ti si s nama jednoplemenik, iako si različita vjeroispovijedanija“. Vladika Rade je vjerovao da su Južni Sloveni sudbinski povezani da zajedno propadnu ili se oslobode turske i austrougarske okupacije, i zato ohrabruje Husein bega Gradašćevića u njegovom otporu sultanu, a u pismu Osman paši Skopljaku, od 5. oktobra 1847. godine kaže: „Ja bih rad bio da sam se malo docnije rodio, jer bih vidio svoju braću đe su se sebe i svojih spomenuli i đe javno i pred kazali da su oni dostojni praunuci i potomci starijeh vitezova našega naroda.“
Dakako, neki stihovi iz Gorskog vijenca koji pogrdno govore o “poturicama” uvredljivi su za muslimane, ako se tumače izvan konteksta dramske radnje i istorijskih okolnosti u kojima je nastalo ovo djelo. Gorski vijenac se temelji na dva mita, tzv. istrazi poturica i Kosovskom porazu, kao metafizičkim i idejnim agensima “borbe neprestane”. Stoga, pjesnik da bi prikazao ostrašćenost okruženih Crnogoraca i osionost “Turaka” koji pripadaju velikoj evroazijskoj imperiji – etnonim Turčin u 19. Vijeku porobljeni hrišćani pripisivali su i domicilnom stanovništvu islamske vjeroispovijesti, ne samo u Crnoj Gori, nego i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Albaniji, Grčkoj – svojim likovima stavlja u usta opore i uvredljive riječi: crnogorski glavari nazivaju muslimane “krmskim poturicama”, a ovi njih “vlasima” i “kavurskim hajducima”.
Njegoševo djelo, kao i u većine romantičarskih pjesnika koji su ponikli iz malih pokorenih ili ugroženih naroda, ima emancipatorske i oslobodičke težnje, pa Crnogorce pokazuje kao neustrašive junake koji se ne bore samo za svoj opstanak nego i za slobodu ostalih Južnih Slovena. Ali, pjesnik Gorskog vijenca, kroz lik vojvode Draška, Vuka Mandušića, popa Mića, babe vještice… pokazuje ih i kao sujevjerne, naivne, zaostale u odnosu na pitoresknu i dekadentnu romansku kulturu – pa i tursko gospodstvo – prema kojoj on ima ambivalentan odnos.
Oda Stambolu svjedoči da Njegoš nije islamofob
Da kod Njegoša nema islamofobije i prezira prema osmanskoj i muslimanskoj kulturi rječito svjedoči pohvala Stambolu, kakvu dosad nije napisao nijedan muslimanski pjesnik našeg jezika: “O Stambole zemaljsko veselje, /kupo meda, goro od šećera, /banjo slatka ljudskoga života, /đe se vile u šerbet kupaju… Sto putah sam u mojoj mladosti /iz mindera u zoru hitao /na tvoj potok bistri i čudesni, /nad kojijem ogleduješ lice/ ljepše sunca, zore i mjeseca. /U nebu sam, u moru, gledao /tvoje kule i ostre munare, /s kojih su se k nebu podizali /u svanuće u divnu tišinu, /hiljadama svešteni glasovi,/ glaseć nebu ime svemoguće, /zemlji ime strašnoga poroka.”
Da je Njegoš islamofob kao što mu pripisuju bojovnici Radovana Karadžića i bošnjački kleronacionalisti ne bi on ispjevao tako divne ljubavne stihove: “Fatima je strukom divota, /oči su joj dvije zvijezde, /lice joj je jutro rumeno, /pod vijencem gori Danica; / usta su joj párōm srezana, /usne su joj ružom uždene, /među kojima katkad sijeva /snježna griva sitna bisera; /grlo joj je čista fildiša, /bjele ruke – krila labuda; /nad cvijećem pliva zornjača, /a voze je vesla srebrna.”
Posrprdna pohvala od Amfilohija
Čelnici Bošnjačke stranke vjerovatno nijesu svjesni da proglašavajući Njegoša nedostojnim i nepodobnim da simbolizuje kulturu Crne Gore getoiziraju sopstveni narod, čineći najveću uslugu onima koji Bošnjake i ostale muslimane vide samo kao baliluk, otpadak osmanske imperije. Nije dugo prošlo i Bošnjačka stranka je dobila posprdnu pohvalu od Amfilohija Radovića; ovih dana mogu očekivati i zahvalnicu iz Haga, od R. Mladića – ukoliko prati događanja u CG – koji je uoči masakra u Srebrnici rekao da je konačno došlo vrijeme da se Srbi osvete Turcima.
Pored političkog, ovaj čin Husovićeve stranke ima, prevashodno, moralno značenje! Zato očekujem da će se bošnjački i muslimanski intelektualci i političari, nezavisno od stranačkih i ostalih opredjeljenja – prije svih Zuvdija Hodžić, Rifat Rastoder, Suljo Mustafić, Ferid Šarkinović, Džavid Šabović – koji su zajedno s jednim brojem Crnogoraca u mračnim devedesetim godinama prošlog vijeka zastupali antiratnu politiku, javno osuditi ovu nepromišljenost i kazati da je prava Crna Gora – koja baštini Njegoševo djelo – ona Crna Gora koja ih je štitila u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića, a ne oni koji ih i danas nazivaju Turcima i balijama.
Vlada ne smije odustati
Na kraju, Vlada Crne Gore ne smije odustati od Zakona o Danu crnogorske kulture! Treba nastaviti dijalog sa predstavnicima Bošnjačke stranke, a ukoliko oni ostanu tvrdokorni u svojim predrasudama, onda se mora sačekati druga prilika da bi se obezbijedila potrebna većina za izglasavanje Zakona.
Jer, ukoliko Crna Gora nema potrebnu većinu da Njegoševo djelo ozvaniči kao svoj duhovni i civilizacijski temelj, onda je smisao njenog državnog postojanja upitan, a sam opstanak krajnje neizvjesan. Da nije tako ne bi se Amfilohije Radović, brzo i radosno glasnuo.
PREUZETO SA PORTALA ANTENAM.NET
Predsjednik Skupštine opštine Petnjica Adnan Muhović, nezadovoljan je odnosom nekih, kako opštinskih tako i državnih službi kada je u pitanju čišćenje snijega na teritoriji opštine Petnjica. ž
„Ovih dana svjedoci smo nezapamćenog nevremena koje na prostoru naše opštine onemogućava normalno funkcionisanje saobraćaja i stvara dodatne poteškoće građanima. Putni pravac od centra Petnjice do Stenica su očistile opštinske službe. Za čišćenje seoskih puteva OO BS Petnjica je angažovao Isada Muratovića koji je očistio značajan broj putnih pravaca, a sa istim aktivnostima BS će nastaviti i sjutra. Međutim, zabrinjava činjenica da mehanizacija Crnagoraput-a nedovoljno dobro čisti regionalni put Berane-Budimlja-Polica-Trpezi-
D.B.
