OPŠTINE PETNJICA I PEĆ ZAJEDNO DO SREDSTAVA IZ EU FONDOVA

0

Danas je u posjetu Opštini Peć boravio je predsjednik Opštine Petnjica, Samir Agović sa savjetnikom za međunarodnu saradnju Ismetom Latićem. Bila je to prilika da se predsjednik Opštine susretne sa građanima koji žive u Opštini Peć a porijeklom su iz Petnjice. U toku Posjete upriličen je i sastanak kod gradonačelnika Peći, Gazmenda Muhadžerija. Tom prilikom su razmijenjene informacije oko funkcionisanja Opština, problemima sa kojima se susreću i dobroj praksi koja može biti primijenjena u rješavanju potreba građana. Gradonačelnik Peći je istakao spremnost za saradnju, sa Opštinom Petnjica, na sportskom, kulturnom i ekonomskom planu.

Iskazana je i spremnost da se dosadašnji  međusobni odnosi, koji su ocijenjeni kao, dobrosusjedski, prijateljski i otvoreni, dalje unaprijede i da se poboljša saradnja kako bi građani obje Opštine imali što veće benefite od te saradnje. Posebno je akcentovana mogućnost zajedničkog korišćenja sredstava iz EU fondova kroz prekograničnu saradnju i istaknuto je zadovoljstvo što će obje Opštine već ostvariti saradnju na prekograničnom projektu koji  je u fazi implementacije.

PEKOGRANIČNI PROJEKTI ZA DIREKTNU KORIST PETNJIČANA

0

U četvrtak 05.05.2016. godine u kancelariji Asoocijacije Trentino Con i Balcani u Peći, održan je prvi sastanak radne grupe za implementaciju prekograničnog projekta: BorN- Borderless Nature. Koji se finansira iz sredstava prekogranične saradnje Kosovo- Crna Gora iz EU fondova.Direktni korisnici projekta su Nacionalni Parkovi Bješket e Nemuna i Prokletije, Opštine: Peć, Istok, Petnjica, Plav i Rožaje. Specifični ciljevi projekta su: Podizanje svijesti lokalnog stanovništva u vezi očuvanja i zaštite životne sredine kao i podrška lokalnim zainteresovanim stranama da razvijaju održive ekonomske projekte bazirane na očuvanju i unapređenju prirodnih resursa.

Opština Petnjica je u okviru ovog projekta direktni korisnik, što će kroz implementaciju aktivnosti projekta uključiti zainteresovane strane i imati mjerljive rezultate.

Na radnom sastanku je prisustvovao predstavnik Opštine Petnjica Mr. Sci. Ismet Latić koji je bio uključen u pripremu ovog projekta. Upoznao je partnere da je Opština Petnjica  jako motivisana da učestvuje u implementaciji aktivnosti ovog projekta i da svoje obaveze blagovremeno izvršava.

„Sretni smo što će naši građani imati direktne koristi od implementacije ovog EU projekta. Iako se radi o manjem obimu aktivnosti ipak je to vrlo značajno za Opštinu Petnjica i to nas svrstava u red onih Opština koje imaju razvijene aplikativne i implementacijske kapacitete za korišćenje sredstava iz predpristupnih EU fondova”, istakao je Ismet Latić.

SAJAM SUVENIRA UČENIKA U ČAST 10 GODINA NEZAVISNOSTI CRNE GORE

0

Danas je na prostoru Divan bašte u Petnjici, organizovan Sajam preduzetništva suvenira Crne Gore kao i suvenira sa lokalnim znamenitostima, povodom deset godina od sticanja nezavisnosti Crne Gore, u organizaciji Ministarstva prosvete, opštine Petnjica, lokalne turističke organizacije i Centra za kulturu u Petnjici.

Na sajmu su učestvovale osnovne škole sa područja opštine Petnjica kao i istureno odeljenje SSŠ „Vukadin Vukadinović“ iz Berana u Petnjici. Svoj preduzetnički duh, učenici osnovnih i srednje škole su iskazali na kreativan način, izradom suvenira od prirodnih materijala, zastupljenih na području Bihora, a na njima su se našli motivi kako iz opštine Petnjica tako i motivi Crne Gore.

Otvarajući sajam, predsjednik opštine Petnjica Samir Agović je istakao veliko zadovljstvo, tim prije što je poznato da su ogromni doprinos za sticanje nezavisnosti dali građani opštine Petnjica zajedno sa dijasporom i da opština zaslužuje poštovanje svih, od građana, nastavnog kadra i učenika jer je dala ogromni doprinos crnogorskoj nezavisnosti.

„Naša sredina, dragi prijatelji a to znamo dobro, prije 10 godina dala je ogromni doprinos obnovi državnosti Crne Gore, kada je preko 4.200 naših građana podržala taj projekat. Ovo je jedinstvena prilika da naši učenici pokažu koliko su kreativni, a sa druge strane da pokažu kolika je njihova ljubav prema domovini i da pokažu jasan odnos prema državi i mi danas vidimo da i kod najmlađih naraštaja stanuje država Crna Gora. Najviše sam zahvalan učenicima koji su i na ovaj način pokazali svu kreativnost i spremnost da i oni jednog dana budu pravi preduzetnici. Ovaj kraj je već i do sada pokazao da ima pravih preduzetnika i mi se danas dičimo našim uspješnim preduzetnicima. Ako listi naših preduzetnika dodamo i one koji su u dijaspori, onda vidimo da su naši ljudi veoma uspješni. Zato danas treba da budemo veoma srećni, jer imamo generaciju mladih ljudi koja će sasvim sigurno na najbolji način naslijediti nas i najbolje voditi računa o interesima ove opštine ali i države Crne Gore. U to ime sve vas pozdravljam i otvaram ovaj sajam preduzetništva i da vas zamolim da kupimo dio ovih izvanrednih proizvoda koji su nam naši mališani pripremili, jer taj novac ide u dobrotvorne svrhe“, izjavio je predsjednik opštine Samir Agović otvarajuči sajam u Divan bašti.

Lokalna uprava je otkupila dio rukotvorevina učenika osnovnih i srednje škole i tim činom je pokazala da želi da unaprijedi saradnju sa školama na području opštine Petnjica. Lokalna uprava očekuje u toku ove godine da će Ministarstvo prosvete ispuniti obećanje da će u opštini Petnjica otvoriti školski centar i vrtić i time bi se umnogome unaprijedio kvalitet obrazovanja u ovoj sredini.

Na štandu osnovne škole iz Trpezi su bili izloženi suveniri koji su rađeni ručnim radom od prirodnih materijala, a djeca koju sa bila na štandu, Leon Hodžić, Rijalda Skenderović, Alisa Skenderović su izjavila da su to radili iz zabave i da su željeli da pokažu i svoju kreativnost. Bilo je tu i autentičnog trpeškog kamena na kojem je pisalo „Uspomene iz Trpezi“ a inspiraciju za to im je bila štandovi i suveniri koji se prodaju na moru.

DENIS BOŽOVIĆ

PUTEVI I RASKRŠĆA – 32. EMISIJA

ČLANOVI MOTO KLUBA BIHOR DALI KRV

0

Danas su članovi MK „Bihor“ posjetili Zavod za transfuziju krvi u Beranama i dobrovoljno dali krv.

„Bihorski bajkeri se rukovode humanošću i to nam je bio jedini povod zašto smo organizovano pošli i dobrovoljno dali krv. Naravno, uvijek ćemo biti na raspolaganju kada je u pitanju humanost. Ljudima treba pomoći ne samo kada im je prijeko potrebno, tada već možda bude i kasno, već na vrijeme se treba pripremiti za svaku zgodu i nezgodu.  Za bajkere u svijetu nema prepreke u vjeri i nacijama, ne postoje granice država, već se slobodno  kreću drumovima. Krv koju su dali članovi MK „Bihor“ za njih znači malo, a nekom možda bude dovoljno da sebi spasi život“ izjavio je za portal Radija Petnjica, predsjednik Isad Muratović.

D. BOŽOVIĆ

 

PRVOMAJSKI SUSRETI DIJASPORE U LUKSEMBURGU

         Jednostavno, ZK „Bihor“ iz Luksemburga ne poznaje poraze i zahvaljujući velikom broju svojih entuzijasta, vrlo se uspješno nosi sa svojim projektima koji su dobro osmišljeni i vrlo važni po svojim ciljevima. Vjerujem, da je u svemu najodlučniji dobar nijet.

Manifestaciji je prisustvovao i ambasador Crne Gore u Briselu, Vladimir Radulović sa saradnicima, kao i počasni konzul u Luksemburgu Remzija Camić.

1Skupu su prisustvovali i počasni član ZK „Bihor“ Mirsad Rastoder koji je doputovao iz Podgorice i Ado Softić iz Berana koji je svojim foto-objektivom pratio festivala i uradio preko 2.000 fotografija koje ostaju u arhivi udruženja.
Zavičajni klub ima izuzetno kvalitetnu saradnju sa opštinom Rumelanže, gdje se i nalaze prostorije kluba, te je predsjednik ove opštine Henri Hajne, oba dana bio među počasnim gostima. Pored njih, predstavnici drugih udruženja koja djeluju u Luksemburgu, prisustvovali, a posebno je važno napomenuti da je festival podržalo 58 sponzora – vlasnika firmi i dobrostojećih ljudi u Luksemburgu, od koji većina dolazi sa prostora Bihora i Crne Gorte, ali ne sam oni.

     Slijeva: Džemil Skenderović, Predsjednik opštine Rumelanže - Henri Hajne i ambasador Crne Gore u Briselu Vladimir Radulović
Slijeva: Džemil Skenderović, Predsjednik opštine Rumelanže – Henri Hajne i ambasador Crne Gore u Briselu Vladimir Radulović

Veliki broj doseljenika iz Crne Gore i drugih krajeva Balkana došli su u društvu svojih porodica i ovo je bila svojevrsna prilika za druženje uz dobru zabavu i širok izbor jela i pića, uglavnom specijaliteta balkanske kuhinje.
Zanimljivo je da je danima prije manifestacije, kao i prvoga dana susreta vrijeme bilo kišno i hladno, da bi se drugoga dana manifestacije nebo razvedrilo, a sunce zablistalo u punom sjaju, što je izmamilo veliki broj posjetilaca.
Goste su zabavljale poznate estradne zvijezde sa Balkana Zehra Bajraktarević i Enes Begović.

Počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić i počasni član ZK „Bihor“ Mirsad Rastoder
Počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić i počasni član ZK „Bihor“ Mirsad Rastoder

 

Susrete je otvorio predsjednik Upravnog odbora ZK „Bihor“ Esko Halilović koji je, poslije pozdravnih riječi, između ostalog rekao:

  – Na samom početku hoću da se prisjetim riječi jednog velikog sportiste čija slava je došla u najudaljenije kutke svijeta, a bio je poznat po svojim humanim postupcima – Muhameda Alija, koji je rekao:
Prijateljstvo je najteža stvar na svijetu za objasniti. To nije nešto što se uči u školi, ali ako nisi naučio šta je smisao prijateljstva, uistinu nisi ništa naučio.”
  4  Da se posjetimo: Ovo udruženje je osnovano 2009. Godine i, kao što vam je i poznato uradilo je mnoga humana djela. U ovom udruženju su sklopljena mnoga trajna prijateljstva i to računamo svojim najvećim uspjehom.
Jer,  mi i postojimo da bi se družili, da bi smo bili što bliži jedni drugima i kako bi se što bolje razumijevali i pomagali u raznim nevoljama, ali i kada nisu nevolje – mi smo jako potrebni jedni drugima.
Za sve uspjehe koje je tokom svih ovih godina postiglo udruženje  zahvalni smo svakom članu i za najmanji doprinos koji je na bilo koji način pridonio kako bi bili ovo što jesmo – udruženje sa više od 200 članova i velikim brojem simpatizera. Hvala i onima koji su iz bilo kojih razloga napustili udruženje i više nisu s nama. Duboko smo ubijeđeni da će oni ponovo stati u naše redove i da ćemo zajednički nastaviti naprijed.
    

Ovo su ljudi koji su na svojim plećima iznijeli manifestaciju – tim  koji pobjeđuje
Ovo su ljudi koji su na svojim plećima iznijeli manifestaciju – tim koji pobjeđuje

Mi smo udruženje koje čvrsto stoji na svojim nogama i koje misli na svoj zavičaj i na svoje ljude u dijaspori, ali i traži od zavičaja da ne očekuju samo pomoć sa strane, već da se i sami uhvate u koštac sa izazovima koji se nameću ispred njih u godinama privikavanja na samostalan život u novoj opštini – rekao je Halilović.

 

                             Festivalska sportska nadmetanja        
Poseban draž festivalu dala su sportska nadmetanja. I ove godine imali smo priliku gledati takmičenje u drevnim sporskim disciplinama: navlačenje konopca, skok udalj, bacanje kamena s ramena…
Prijavio se veliki broj takmičara a rezultati su bili sljedeći:
Prvo mjesto u navlačenju osvojila je ekipa Adama Ramčilovića koja je pobijedila ekipu Samira Šabotića.

U bacanju kamena s ramena prvo mjesto osvojio je

Adam Ramčilović, drugo – Miftar Ajdarpašić  i treće – Fako Ličina.

Slijeva: muzičar, vditelj programa – Ernad Šabotiš, Šabo Kršič, Adam Ramčilović Samir Šabotić, Miftar Ajdarpašić i Reško Agović.
Slijeva: muzičar, vditelj programa – Ernad Šabotić, Šabo Kršič, Adam Ramčilović Samir Šabotić, Miftar Ajdarpašić i Reško Agović.

U skoku u dalj prvi je bio Adam Ramčilović koji je skočio 2, 90; drugi je bio Sanin Ličina 2, 85 i treći – Reško Agović 2, 80.
Ovo takmičenje organizovao je i vodio veteran ZK „Bihor“ – Šabo Kršić.

 

 

Fudbalski turnir

U okviru ovog festivala organizovan je i turnir u malom fudbalu, gdje je učestvovalo pet ekipa:

      Šabo Kršić sa poznatom folk-zvijezdom Zehrom Bajraktarević
Šabo Kršić sa poznatom folk-zvijezdom Zehrom Bajraktarević

1. FK ZK „BIHOR“ 1. Ekipa
2. FK ZK „BIHOR“ 2. Ekipa
3. FK „ENSTAL SANEL“
4. FK „BALKAN“
5. FK „MLADI“
Organizaciju ovog turnira preuzeo je i vrlo kvalitetno realizovao Mustafa Muhović, ali mu je svesrdnu podršku i konkretnu pomoć pružio i Tufo Čivović, fudbalski sudija u Luksemburgu, aktivan član ZK „Bihor“, a uz to i iskreni pobornik sporta, posebno fudbala.
Zahvaljujući njihovom angažmanu turnir je protekao u fer i sportskom takmičenju, bez ijednog incidenta što je osnovno opredjeljenje, cilj i poruka ZK „Bihor“.

 

PUTEVI I RASKRŠĆA – 31. EMISIJA

ISMET RAMČILOVIĆ: BIHOR ME JE NAUČIO DA BUDEM ODGOVORAN PREMA DRUGIMA I SEBI

Ismet Ramčilović, je bio gost emisije “Putevi i raskršća”.

Radio Petnjica je taj koji je meni lično donio nešto emotivno, vratio me u zavičaj. Mada, iz njega nikada nijesam ni otišao, iako jesam fizički, duhom nijesam nikada. Zavičaj je najljepše mjesto na svijetu i tako ga ja zamišljam, kao nešto posebno, a zaokružen je sa Radiom Petnjica. Slušam često, a naročito fudbalske utakmice, jer sam dosta godina proveo na terenu tamo igrajući fudbal. Igrao sam za FK Petnjicu i kao srednjoškolac i kao student. Moj rahmetli otac je formirao fudbalski klub i on je jedan od „glavnih krivaca“ što klub danas postoji. Mi smo tada voljeli fudbal, ali nismo imali neko stručno znanje, ali smo u tom vremenu bili na neki način ambasadori.

Bihor i Petnjica su na mene ostavili veliki trag. Prvo, Bihor me naučio da razlikujem i cijenim ljude po dobru i po zlu i da poštujem različitosti. Bihor mi je dao jednu karakternu osobinu koja se jako cijeni na ovim prostorima, dao mi je jednu odgovornost prema sebi i drugima.

Kada sam napustio Petnjicu, postojala je samo putna komunikacija na relaciji Petnjica – Berane, i sjećam se perioda kada se asfaltirao taj put. Tako sam je ostavio i zapamtio pasivan i nerazvijen kraj, ni sa jednom fabrikom, sa mjesnom kancelarijom koja se polako gasila. Bio je Dom zdravlja ili ambulanta gdje je doktor dolazio jednom ili dva puta sedmično, bila je zemljoradnička zadruga. Vraćajući se vremenom, primijetio sam da ima pomaka, ali ne dovoljno. Postoji putna komunikacija sa svim selima, imamo prema većim gradovima, imamo fabriku košulja, imamo nekih građevinskih firmi. Ima pomaka, ne puno, ali ima. Sa samostalnošću Crne Gore, razvoj Petnjice na neki način dobija na intezitetu, naravno iz mog ugla gledanja.

U bliskoj prošlosti bilo je turbulencija, bilo je nekih političkih dešavanja, bilo je progona nekih ljudi sa tog prostora, i to su na neki način ružna sjećanja. Ipak, zvanična politika je na neki način odigrala dobru ulogu i smirila te tenzije. Hvala Bogu što Crna Gora nije doživjela ono što smo mi doživjeli u BiH. Ostaviću istoričarima da se bave tom situacijam, ja se nerado bavim tim pitanjima.

Kada je ukinut status opštine, narod je prećutno negodovao. Tada su bili sistemi kada se nije smjelo izlaziti sa istinom u javnost. Bilo je nekih, uglavnom ljudi involviranih u beranskoj opštini koji su izlazili sa istinom, ali ne do kraja naravno. Da li bi nešto promijenilo da su bili aktivniji, mislim da ne bi, ali nezahvalno je govoriti sada o tome šta bi bilo kad bi bilo.

Međutim, od samostalnosti Crne Gore, naglo je krenulo sa inicijativom za vraćanje statusa opštine, a jedan dio doprinosa sam dao i ja lično, kao i udruženje koje je ovdje u Sarajevu čiji sam ja trenutno predsjednik. Kada se vratio status opštini, moje udruženje je došlo na svečanost u Petnjici i tada smo održali dane Sarajeva u Petnjici. Ponosan sam što nijesam zaboravio svoj kraj i što ga nikada neću zaboraviti. Često za sebe volim da kažem da sam bogat jer imam dvije države, jednu po rođenju Crnu Goru koju mnogo volim, i jednu po opredjeljenju, BiH.

Mi imamo direktnu korespodenciju sa predsjednikom opštine, sa svim ljudima koji rade na pomoći zavičaju iz dijaspore, pokušavamo da dijasporu stavimo u jedno „tijelo“ kako bi se pomagalo Petnjici. Lokalna uprava ulaže ogromni napor da napravi vezu sa dijasporom, a zvanična politika Crne Gore je prva u regionu stavila akcenat na dijasporu i mnogo vodi računa o njoj.

Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.

ERVIN DURAKOVIĆ: NE TREBA SVI PUTEVI DA VODE PREMA PODGORICI

0

Ervin Duraković, direktor Osnovne škole „Mahmut Adrović“ i odbornik Bošnjačke stranke.(Drugi dio razgovora.)

Kada govorimo o mladim ljudima iz ovog kraja i njihovom ostanku ovdje, to je teška tema. Neophodan uslov za život i prosperitet ovog kraja bio je vraćanje statusa opštine. Međutim, samo po sebi to nije dovoljno, ima još dosta stvari koje treba da se urade da bi to bilo na zadovoljavajućem nivou.

Prva kočnica jeste maćehinski odnos države prema Petnjici, ali i cijelom sjeveru. Kada to kažem mislim na problem centralizacije, jer se stvara situacija da svi putevi vode ka Podgorici a to nije dobro, jer se zapostavlja sjever, a time i naša opština. Sledeći problem je iseljavanje koje se kontinuirano vrši iz različitih razloga, nekada zbog rata i nestabilnosti, a danas iz ekonomskih razloga. Zbog toga imamo barem dvije Petnjice van Petnjice. Sve ovo uzrokovalo je neinteresantnost Petnjice investitorima. Primijetio sam da su građani očekivali investicije od naše dijaspore, a i sam dijelim to mišljenje. Smatram da je potrebno investirati u poljoprivredu, u proizvodne pogone, stvoriti uslove za preduzetništvo i pokretanje privatnog biznisa. To je ono što je najbolje za razvoj Bihora. Potrebno je napraviti kopču naših ljudi iz dijaspore i mladih ljudi u Bihoru. Najrealnija investicija jeste putni pravac Petnjica – Berane i projekat je već započet i nadam se da će ubrzo biti i realizovana prva faza dionice od Petnjice do Podvada. Velika šansa za razvoj Petnjice i Bihora jeste saradnja i formiranje prekograničnih regija,  jer i evropski fondovi podržavaju takve projekte, a za njih je neophodna i podrška države. U tom smislu je sve institucionalno pokriveno, samo nam trebaju projekti i rad.

Poruka za mlade ovog kraja je da ostanu da žive u Petnjici, da ulažu u sebe i da se obrazuju i doći će vrijeme kada će znanje i obrazovanje doći do izražaja.

Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.

 

LEGENDA O DERVIŠIMA IZ SELA BIOČE

Istoričar Sait Šabotić je za Radio Petnjica u emisiji “Putevi i raskršća” govorio o legendama iz Bihora.

 

Moramo istaći da je Bihor područje u kojem i danas egzistira veliki broj mitova, a ono što je veliki propust Bihoraca jeste što ti mitovi i legende nisu sakupljeni i ne nalaze se na jednom mjestu.

Jedna od najupečatljivijih legendi iz Bihora jeste Musina jama. Naš Bihorac, Ćamil Ramdedović je uspio da tu legendu publikuje. Tu bih legendu izostavio upravo zbog toga što je objavljena kao knjiga. Dao bih prednost nekim legendama koje su mladim ljudima manje poznate. Prije svega mislim na legendu o dervišima iz sela Bioče. Tu je nekada djelovala jedna derviška tekija u jednoj pećini, koja danas, na žalost nije označena zbog naše lijenosti. Tu su svojevremeno djelovali pripadnici bektašijskog derviškog reda, a uspomena na taj period je i prezime iz toga vremena- Bektašević, Bektešević. Mada, sklon sam i tumačenju da su i Babačić, Ramdedović i slična prezimena potomci nekih starih derviša koji su bili prisutni na području Bioče.

Ja sam legendu čuo od rahmetli Zejta Bakije, čovjeka koji je živio 102 godine. Dakle, u selu Bioča, postojala je svojevremeno pećina koja je služila kao tekija. U njoj su na čudan način, odvojeni od svih, usamljeničkim životom živjela dva šeiha. Biočani su ih rijetko viđali, a bilo bi to samo kada bi odlazili u džamiju da se pomole bogu, ili kada bi im njihova sabraća upućivali halvu putem nekog prijatelja u karavanima iz Skadra, Peći ili Sarajeva. Koliko je bio za Biočane čudan način njihovog života, toliko je isto bio čudan amanet kako da se sprovede dženaza kada oni umru. Jedan je poželio da bude pokopan u groblju sjmeštenom u haremu džamije, ali tako da mu mezar bude napravljen od kamena koji će da donesu dva vola blizanca, ispred kojih će ići dva brata blizanca, jer se na drugi način, prema njegovom kazivanju, taj kamen nije mogao dovući do mjesta gdje se trebao opremiti mezar.

Naravno, Biočani koji su sa nevjericom slušali priču od svog deriša, rekli su da je to nemoguće, i da će taj kamen dovući na volujskim kolima, gdje ne moraju biti volovi blizanci, niti da ih predvode braća blizanci. Međutim, nije postojao način da se taj kamen pokrene sve do onog trenutka kada su Biočani ispunili amanet derviša. Ovaj drugi šeih je takođe imao čudan zahtjev- da ga pokopaju u sred korita Lima, i to na onom mjestu gdje je voda najplahovitija i gdje ćupriju nije bilo moguće niti izvodljivo sagraditi na tom dijelu toka. Još je zaamanetio da ga učine gasal vodom sa izvora koji se nalazi na samoj obali Lima. Biočanima je to bilo čudnovato, pa i smiješno kako da pokopaju nekog u sred te silne vode, i u jednom trenutku su odlučili da ispune amanet. Kada se stari šeih preselio na ahiret, oni su ga položili na tabutu i krenuli ka rijeci. Onog trenutka kada su zagazili u vodu, cjelokupna se voda povukla ka lijevoj obali, a hladna voda sa izvora odjednom je postala topla, a njom je trebalo da bude sahranjen stari derviš. Kada su obavili obred gasala, donijeli su šeiha do sredine rječnog toka i u tom trenutku se njima ukazao grob, i oni su ga pokopali onako kako je to nalagala njegova vjera. Čim su se džematlije vratili kućama, Lim se vratio u svoje korito, ali umjesto divlje usplahirenosti, na tom mjestu je počeo da teče mirno. I danas se može primijetiti iznad njegovog groba da bljesne po nekoliko sjajniih iskrica. Tekijska pećina i danas postoji i u njoj se jasno mogu vidjeti uklesane naćve, hamam, sadžak, ognjište. Iako je zapuštena, u njoj se još uvijek mogu vidjeti tragovi sagorelih svijeća, koje u ramazanske dane pale hodočasnici koji je posjete.