Lokalna uprava raspisala je Javni poziv za predlaganje kandidata za članove Komisije za finansiranje projekata nevladinih organizacija.
Uz predlog za člana komisije, nevladina organizacija koja predlaže kandidata dužna je da priloži:
Dokaz o upisu u registar nevladinih organizacija;
Osnivački akt i Statut nevladine organizacije;
Kopiju potvrde o podnesenoj poreskoj prijavi za prethodnu godinu fiskalnu godinu, odnosno potvrdu da nije poreski obveznik po osnovu državnih u lokalnih javnih prihoda;
Reference kandidata;
Dokaz o crnogorskom državljanstvu i prebivalište kandidata u Petnjici;
Dokaz da kandidat ima najmanje jednu godinu iskustva na izradi i realizaciji projekata nevladinih organizacija;
Izjavu kandidata da nije javni funkcioner, lokalni službenik i namještenik, član organa upravljanja političke partije i da prihvata kandidaturu;
Da predloženi kandidat ima najmanje IV -1 nivo kvalifikacije srednjeg opšteg ili stručnog obrazovanja;
Kandidata predlaže nevladina organizacija koja je registrovana i obavlja djelatnost u Opštini Petnjica najmanje jednu godinu prije raspisivanja javnog poziva.
Nevladina organizacija može predložiti samo jednog kandidata iz reda svojih članova.
Rok za predlaganje kandidata je osam dana od dana objavljivanja Javnog poziva.
Mandat Komisije traje dvije godine.Prijava se podnosi svakog radnog dana od 08h do 16h na pisarnici Opštine u zatvorenoj koverti sa naznakom „Predlog za članove komisije za finansiranje projekata NVO, predstavnika nevladinih organizacija“.
Prošlog petka (29.januara) u organizaciji Fondacije za aktivno građanstvo (fAKT), upriličena je dodjela nagrada za filantropiju, „Iskra“ – da dobro postane navika.
Ove godine specijalno priznanje za doprinos dijaspore pripalo je Bošnjačko donatorskom fodnu iz Luksemburga (BDF).
Nagradu u ime fonda je primio Enver Rastoder, koordinator za Crnu Goru, koji se zahvalio na priznjanu koje sija dobročinstvom i solidarnošću.
„Sija onim uzvišenim osjećanjem kada život razumijemo iz pozicije drugog i drugaćijeg sa iskrenom željom da pružimo podršku i pomoć onima kojima je najpotrebnija. Upravo to, već četrnaest godina, radi BDF iz Luksemburga kroz stipendijksu podršku studentima čije su porodive u materijalnoj krizi, stipendiranje djece bez jednog ili oba roditelja, materijalnu pomoć starim i socijalno ugroženima, i kroz donacije institucijama koje se bave zdravstvenim i drugim humanitarnim poslovima ili kulturom“, istakao je između ostalog Enver Rastoder na svečanoj ceremoniji dodjele nagrada.
„Mislim da nijedno udruženje, pa ni naše, ne radi to što radi zbog nagrada i pohvala, ali vas zaista čini sretnim činjenica da neko primjećuje i zavređuje vaš rad. Ova nama izuzetno draga i prestižna nagrada će biti jedan dodatan podstrek da istrajemo na našem putu. Ona je svojevrsna potvrda ispravnosti i svrsishodnosti naše djelatnosti. Ova nagrada u prvoj ruci pripada, i zato je njima i posvećujemo, svim članovima BD-Fonda, njenim dobročiniteljima, donatorima, volonterima i simpatizerima. Želim da iskoristimo priliku da se zahvalim fondu za aktivno građanstvo, upravi za dijasporu, gospodinu Mitrović, kao i svim suradnicima koji su na svoj način doprinijeli da mi budemo dobitnici ove nagrade“, istakao je za portal radija, Enver Korać, predsjednik BD Fonda iz Luksemburga.
Nagradu „Iskra“ uručio je Predrag Mitrović, direktor Uprave za dijasporu.
Zamjenik predsjednika SPP-a Crne Gore i odbornik u petnjičkom parlamentu, Almir Muratović, protekle sedmice se sastao sa potpredsjednikom Vlade Crne Gore, Dritanom Abazoviće u njegovom kabinetu.
„Uzevši u obzir da je SPP dio koalicije Crno na bijelo, ukazala se prilika da povedemo otovoreni razgovor o boljoj regioanlnoj povezanosti Petnjice kao i ekonomskog razvoja Bihora. Naravno, razgovarali smo ne samo o našoj opštini, već i o ostalim opština u ovom dijelu regije.
Opšte je poznato da naša stranka već duži niz godina zagovara otvaranje graničnog prelaza prema Tutinu iz razloga potrebe lokalnog stanovništva kao i činjenice da smo jedina opština na granici koja nema granični prelaz.
Nema potrebe da napominjem o ekonomskim benefitima kako Bihoraca tako i države Crne Gore sa otvaranjem ovog prelaza. U razgovoru sa potpredsjednikom Abazovićem, smo dobili čvrste garancije da će maksimalno da se založi za realizaciju ovog prijeko potrebnog projekta.
Ovo bi bio samo jedan u nizu od projekta koje predlažemo već duže vremena a koji bi omogućili kvalitetniji život u Bihoru“, istakao je za portal radija, Almir Muratović, zamjenik predsjednika SPP-a Crne Gore.
U mjesnoj zajednici Radmanci, zaseoku Joše, mještani su se organizovali i sami popravljali ovaj putni pravac.
Mještani ističu da su nekoliko puta u proteklih mjeseca sanirali ovaj put, ali zbog terena i obilnih kiša, posao bi im bio uzaludan.
Nakon mjesec ovaj putni pravac je ponovo prohodan zahvaljujući angažmanu mještana i ako se saobraćaj odvija otežano zbog oštećenja puta iz više pravaca koji vode prema ovom zaseoku.
„Obraćali smo se lokalnoj upravi i dobili obećanja ali mašine nijesu dolazile. Nakon mjesec dana put je otežan za saobraćaj iz tri pravca prema Jošu. Od strane Johovica kroz borove snijeg je neočišćen a druga dva pravca su utonula i teško da su prohodna jer ni napori građana da riješe problem ne daju efekat jer kamenje koje postavljamo po putu ne pomaže kako bi automobile nesmetano saobraćali”, zaključuju mještani zaseoka Joše.
Loše vremenske prilike donijela su velika oštećenja na saobraćajnoj infrastrukturi na gotovo cijeloj teritoriji opštine Petnjica.
Samir Agović
Povodom novonastalih klizišta, predsjednik opštine Samir Agović kazao je da putna infrastruktura najviše stradala zbog klizišta i odrona.
„Najveći problem je na putnom pravcu od Podvada do Gusara. Klizište je i u proteklom periodu bilo aktivno, saniralo se, ali ponovo je proradilo i plašimo se da će doći do velikog problema, ukoliko kiša nastavi da pada i ukoliko podzemne vodu budu aktivne, kao što su sada”, rekao je Agović.
Kada je riječ lokalnim putnim pravcima, Agović ističe da su oštećenja velika, ali se otklanjaju i obezbjeđuje se nesmetan saobraćaj.
Na putnom pravcu Gusare-Paljuh prije dva dana je proradilo kliziše. Ekipa Komunalnog preduzeća je brzo reagovala i saobraćaj je uspostavljen. Proradilo je klizište i od Grebena prema Barama i Orahovu, kao i na putnom pravcu Trpezi – regionalni put, odnosno škola-Kutnje brdo.
“Četiri klizišta imamo na putnom pravcu Ćemani-Taraniši-Cikotići. Na ovom putnom pravcu na potezu od Ćemana do Taraniša nalazi se jedno od najvećih potencijalnih klizišta u mjestu Karače, tako da ovo klizište, ukoliko budu nastavljene padavine plašimo se da će doći do totalnog prekida saobraćaja“, kaže predsjednik.
Zatim na putnom pravcu Petnjica – Bor klizište koje je u prethodnom periodu pokazivalo aktivnost, postoji mogućnost da se ponovo pokrene“, kaze predsjednik.
On je dodao da će opštinske službe u narednom periodu imati pune ruke posla.
“Imaćemo u ponedjeljak analizu i preuzećemo konkretne mjere. Mjere će se odnositi da se putni pravci osposobe za saobraćaj, ali će se u narednom periodu raditi na izradi projekata, odnosno rješenja koja će da daju trajniju stabilizaciju i zaštitu od klizišta.
Očekujem da ćemo u narednom periodu pristupupiti realizaciji i izdvojiti novčana sredstva i bićemo u prilici da se obratimo državnim organima, jer već sada sa sigurnošću možemo kazati da sami ne možemo sanirati na kvalitetan način klizišta i očekujem puno razumijevanje i strpljenje od građana“, zaključio je predsjednik opštine Petnjica Samir Agović.
Zbog kiša i podzemnih voda, dio puta koji je nekoliko puta saniran nije izdržao i rupa koja se pojavila prijeti da u potpunosti obustavi saobraćaj na dionici Gusare-Podvade.
Trenutno se vozači snalaze pa prilikom prelaska napukolog dijela asfalta voze sa velikom dozom opreza.
Na pukotini sinoć je postavljena signalizacija kako bi obavijestila vozaže da uspore pilikom kretanja preko napuklog asfalta.
Drugi put grupa doseljenika iz Crne Gore u Luksemburgu, mahom vlasnika uspješnih preduzeća, odazvala se na inicijativu da se jednom uspješnom studentu iz Rožaja, slabijeg materijalnog stanja (želio je ostati anoniman), finansira drugi semestar masterskih studija na jednom od fakulteta na univerzitetu u Skoplju/Sjeverna Makedonija.
Radi se o vrlo uspješnom studentu, djetetu bez oca, a uz njega na istom fakultetu u Skoplju studira i njegov brat koji je prvi semestar završio sa prosječnom ocjenom 9,5.
Njihova majka ulaže veliki napor kako bi odškolovala svoje sinove – uspješne studente, ali zbog teške materijalne situacije, dodatno pogoršane epidemijom virusa korona, često se nalazi na granici finansijske egzistencije.
Nasreću, postoje dobri i plemeniti ljudi koji od svog ličnog imetka odvajaju kako bi pomogli ljudima u ovakvim i sličnim situacijama.
Donatori okupljeni oko ZK Bihor iz Luksemburga, omogućili su da se trenutna teška materijalna situacija ove porodice prebrodi i da studenti nastave svoje školovanje.
U svom pismu zahvalnosti student iz Rožaja ne zaboravlja napomenuti da su isti ljudi finansirali njegove troškove i na prvom semestru master studija i obećava:
Neću zaboraviti!
Već mjesecima Sabrija Ramdedović insistira da se u reviji Bihor zabilježi priča o Hasanu Ramdedoviću, poznatom mirotvorcu i vizionaru iz bihorskog sela Lagatore u opštini Petnjica
Hasan Ramdedović (1899 – 1977)
Od vajkada su Bihorke rađale mudre i odvažne sinove, one koji su u odsudnim trenucima teških vremena donosili razborite i spasonosne odluke. Jedan od njih bio je i Hasan Ramdedović iz bihorskog sela Lagatore. Ovo je, po kazivanju Sabrije Ramdedovića, priča o njemu
Hasan Ramdedović, rođen je 15. jula 1899. od oca Džanka i majke Have, rođene Agović.
Po povlačenju turske administracije sa prostora Crne Gore, kako je sam pričao Sabriji Ramdedoviću, sa svega 13 godina, odveden je u Tursku odakle se vratio poslije 3 godine provedenih daleko od rodnih Lagatora, Sandžaka i Crne Gore. Nekoliko njih, koji su sa njim otišli, nikada se nisu vratili. Iako se još kao dijete, mudrošću i nadarenošću, izdvajao od svojih vršnjaka – iz Turske se vratio zreliji i mudriji.
U školu nikada nije išao, bio je nepismen, ali je cijeloga života zahtijevao od djece i pismenih ljudi da mu čitaju iz knjiga i novina. Pamtio je tekstove koje su mu čitali i iz njih crpio znanje i mudrosti. U periodu između dva svjetska rata, kada bi zavladala suša i kada godine ne bi ponijele, Bihor je muku mučio kako prehraniti čeljad do novih žita i novoga roda. Moralo se preko planina Turijaka i Kule do Peći na Kosovu po žito koje značilo život… A Peć daleko! Valjalo je, nekom s konjem a nekom i bez konja, prevaliti osamdeset kilometara, kupiti žito pa ga donijeti ili ne donijeti. Jer, putevi uski i često na Kuli zavijani snježnim nametima visokim po dva metra. Valjalo je preći i zloglasnu Stubicu na kojoj je, sa uskog i klizavog puta, mnogo konja pod tovarom zauvijek otišlo u provaliju. No nisu samo ostajali konji otisnuti u planinske provalije, već i ljudi. Na planini Kuli stoje grobovi sleđenih Bihoraca kao svjedoci nesretnih vremena. A kada bi prošli Kulu i Stubicu – često su nailazili na sačekuše gdje su im opaki ljudi, mještani sela kroz koja su prolazili, otimali žito, a često i na smrt prebijale umorne i pregladnjele ljude.
Znajući za sve nevolje koje su mučile Bihorce, Hasan Ramdedović nije mogao sjedeti skrštenih ruku i čekati božju milost; razmišljao je kako da selo spasi bijede i siromaštva kada se na Bihor, kao kuga, navale duge sušne godine i kako da zauvijek zaborave uske i smrznute puteve žita prema Peći.
Mudar i odlučan napravio je plan za navodnjavanje sela. Isplanirao, nacrtao, a selo prihvatilo, te se svi kao jedan latili krampa i lopate i krenuli kopati kanal od Murovskog vrela, dug 15 kilometara, kroz drače i kamenje, do svoga sela; samo da se nakvase suhe njive, da rode, i da se nikada više sa praznim vrećama ne zapute, preko surovih planina prema Kosovu.
Bez ikakvih sprava i tehnike Hasan Ramdedović je isplanirao trasu vodotoka koju su, uz pomoć primitivnih alatki, prokopali u rekordnom roku i voda je krenula put njihovih njiva. Bila je to nezapamćena radost u selu Lagotere, ali, da bi sva domaćinstva u selu imala vodu morala su se iskopati još dva kanala od kojih jedan 8 kilometara dug, a onda je pitanje navodnjavanja bilo u potpunosti riješeno.
Hasan Ramdedović je bio ponosan na svoj projekat, na prokopane kanale koji su služili skoro punih 50 godina.
Izgradnja mlinova
Pošto su završili kanale za navodnjavanje – Hasan se nije mirio sa postignutim, želio je još. Zajedno sa rođakom Nuškom Ramdedovićem osmislio je izgradnju vodenica na rijeci Popči, kako bi svoje žito u svojim mlinovima mljeli. I tada je selo podržalo njih dvojicu; i opet su zadružno prijenuli na posao i izgradili osam vodenica od kojih su neke imale i po dva vitla. Kamen za mljevenje žita naručivali su iz gradića Rudo u Bosni. Bio je tvrd kao čelik, bogom dan za samljevanje zrnevlja.
(Hasan Ramdedović sa omladinom Petnjice prilikom kopanja kanala za navodnjavanje)
Od tada, život u selu Lagatore, promijenio se iz temelja. Jedna od osam vodenica, i to od onih sa dva vitla, bila je u vlasništvu Hasana, Nuška i brata Nuškovog Hasima. Njih trojica su imali uposlenog vodeničara, tačnog na kantaru, a ko je na kantaru tačan nek se ne boji smrti; zvao se Beko Rujović, koji je noći i noći proveo u mlinu zasipajući žito u koševe i zahvatajući brašno iz mučnjaka. Pošto su izgradili vodenice – Lagatorci su na rijeci Popči, na više mjesta podigli mostove preko kojih su, sa jedne strane sela na drugu, prevozili drva i ljetinu. Istinska sloga davala je rezultate i život se, iz dana u dan mijenjao, a selo oblačilo novo ruho.
Poznat kao mudar i pošten čovjek glas o Hasanu Ramdedoviću se, iz dana u dan, širio Bihorom. Za Hasanovu pamet dolazili su i iz drugih bihorskih sela, a nekad i iz krajeva preko bihorskih međa – Pešteri, Rožajskog kraja i Kosova. Tražili su savjet – savjet su dobijali. Uvažavali su ga i Srbi i Crnogorci.
Oni koji su prihvatali Hasanove savjete – nikada se nisu pokajali, jer Hasan je bio nadaleko čuven po svojim iskrenim namjerama i dobrom nijetu.
Mirio je krvove i bio jedan od najpriznatijih muslihuna u Sandžaku.
U Drugom svjetskom ratu Hasan Ramdedović je bio u jedinici domobrana koja je branila Bihor od neprijatelja i palikuća. Svoga sinovca Musliju Ramdedovića Hasan je odmah s početka rata poslao u partizane, u Petu proletersku brigadu koja je vodila teške borbe u okolini Trnova u Bosni i gdje su mnogi partizani izginuli i promrzli u bosanskim planinama. Prije odlaska u Bosnu Peta proleterska brigada provela je nedjelju dana u Lagatorima. Borci su spavali u kućama Ramdedovića. U velikim sobama prostirali su slamu i na njoj spavali. Bila je to disciplinovana vojska koja je poštovala naredbe i uputstva svojih nadređenih. Bilo im je naređeno da ne uzimaju hranu od svojih domaćina, ali je majka Sabrije Ramdedovića Fana rođena Huremović ispekla šest hljebova i spakovala mladim partizankama, kojih je bilo u Petoj proleterskoj, za dalek i krvav put.
Bilo je, kako se sjećala Fana, među njima mladih partizanki koje su prije odlaska u Bosnu plakale: Idemo, a ko zna šta nas tamo čeka i hoćemo li se žive vratiti…
Muslija je preživio borbe u Bosni, ali je, sa promrzlim nogama, mjesec dana ostao u partizanskoj bolnici gdje se oporavio i ponovo pridružio svojim drugovima u brdima Bosne gdje su vođene odlučujuće bitke za odbranu svoje domovine.
Po završetku rata Muslija se vratio u Lagatore gdje je odmah bio zadužen za organizovanje omladine u savez komunista, što je on rado prihvatio. Bio je uzoran predsjednik omladine i pokretač aktivnosti mladih komunista gdje je bio obavezan uključivati i omladinke. Bilo je to vrijeme kada su roditelji teško prihvatali da im ženska djeca odlaze na večerenje sastanke Saveza komunista, ali, naredba je bila izričita – za neposlušnost su slijedile visoke kazne.
Musliji je ostala puška s kojom se borio u partizanima. Nije je vratio prilikom razduženja, Bila je to nagrada za hrabro držanje u ratu.
Ubrzo, po završetku rata i dolasku iz partizana Muslija se oženio Bisom Muratović iz sela Johova voda. S njom je imao kćerku Emiru. Kada joj je bilo sedam mjeseci, muslija je, onom istom puškom koju je donio iz rata, oduzeo sebi život. Dugo se u Lagororima nagađalo zbog čega je mladi Muslija Ramdedović oduzeo sebi život. Pravi razlog nikada se nije saznao. Po njegovoj smrti Bisa se vraća u svoj rod. Emira ostaje Muslijinoj porodici, gdje je snaha Muslijina Fana, žena njegovog brata Šefkije, prihvata na svoja prsa, a skida svoju, četiri mjeseca stariju kćerku. Prisvojila ju je i odgojila. Mala Emira je imala pravo na pomoć i izdržavanje države, ali su Muslijini papiri i priznanja iz rata uništeni. Ko ih je uništio – nikad se nije saznalo.
Hasana postavljaju na mjesto predsjednika opštine
Hasan Ramdedović je, iako nepismen, bio prvi posljeratni predsjednik opštine Petnjica. Bio je i porotnik na sudu u Beranama, te u cijelom beranskom kraju i Bihoru slovio za mudrog i pravičnog čovjeka kojem se vjeruje.
Godine 1976. teško se razbolio i ostao nepokretan. Oronuo i teško bolestan bio je na rukama svoje familije mijenjajući svaki mjesec kućni prag. Bio je to najteži i najtužniji dio života Hasana Ramdedovića koji se okončao u 78. godini, u jesen 3. oktobra 1977.
Iza Hasana Ramdedovića ostao je brojan porod: sinovi, kćeri, unuci i praunuci…
Mnogo šta su naslijedili od oca, djeda i pradjeda, ali Hasanovu mudrost je bilo skoro nemoguće naslijediti.
Iza dobrih ljudi ostaje priča da se prenosi od usta do usta i da se ne zaboravi.
Danas ekipa iz Institut za javno zdravlje CG vrši uzorkovanje i ispitivanje vode sa vodovoda ,,Popča”.
Kako saznaje portal radija, po mjerenju na terenu, rezultati su dobri, nađena je vrijednost od 0,3 hlora, čekaju se detaljna labaratorijska ispitivanja.
Takodje radi se monitoring voda, pored vode sa vodovoda ,,Popča”, uzorkuje se voda i sa vodovoda Bor i Laze.
Uz predlog za člana komisije, nevladina organizacija koja predlaže kandidata dužna je da priloži:
