Restoran “Merak” u Petnjici u toku mjeseca Ramazana u sklopu postojećih usluga u restoranu, u svojoj ponudi imaće Ramazansku ponudu – Iftarski meni po porudžbini.
“U sklopu naše ponude, želimo da u toku mjeseca Ramazana ponudimo postače ukusnim jelima, koja ćemo pripremiti za vas kako bi počastili sebe, svoju porodicu i prijatelje.
Pored restoranske usluge iftarskog menija, stojimo na raspolaganju dostavljanja iftara na terenu po narudžbi.
Cijenjeni gosti i dragi prijatelji, pozivamo vas da zajedno dočekamo i ispratimo Ramazanske dane i ovom prilikom želimo da čestitamo Ramazan svim vjernicima riječima Ramazan šerif mubare olsun, vaš restoran “Merak” kuća dobrog ukusa.
Učenički parlament Srednje mješovite škole u saradnji sa učenicima gimnazijskih odjeljenja obilježio je danas Dan pozorišta. Učenici su prisustvovali prezentaciji o pozorištu koju je pripremila profesorica Dijana Tiganj, a zatim su preko Zoom aplikacije razgovarali sa gostom iz Zagreba, Dinom Halvadžićem, koji je bio 7 godina član dramske grupe Teatar Gaudeamus, koja djeluje u sklopu Centra. Dino je završio preddiplomski stručni studij Poslovne ekonomije u turizmu, a uz mnogobrojne uloge, pisao je tekst i režirao predstavu “Ljeto 95.” 2016. godine, a piše i poeziju.
Učenicima je tema bila inspirativna, pa su gostu postavljali pitanja vezana za glumu i pozorište, a prezentaciji i sastanku je prisustvovala i profesorica engleskog jezika Dragana Ivanović.
Naš gost je predstavio svoju dramsku grupu.
,,Naime, Kulturni centar Pešćenica osnovan je 1955. godine i neizostavni je dio kulture u istočnom dijelu Zagreba. Pored dramskih radionica nudi i likovne, plesne, muzičke programe za djecu, mlade i odrasle. Kazalište KNAP osnovano je 2005. godine i djeluje kao profesionalno kazalište, a 2015. se centar i kazaliste spajaju u jedno, te od tada nosi naziv “Centar Knap”. Dramska grupa Teatar Gaudeamus je najstarija amaterska dramska grupa u Zagrebu. Kroz grupu su prošli danas mnogi poznati hrvatski glumci. Centar Knap je svake godine domaćin susreta kazališnih amatera Zagreba (SKAZ) što predstavlja cijelovit godišnji uvid u rad amaterske scene u Zagrebu. Predstave se selektiraju za Festival zagrebačkih kazališnih amatera, te dvije najbolje po odluci stručnog žirija sudjeluju na završnoj smotri, odnosno Festivalu Hrvatskih kazališnih amatera.
Teatar Gaudeamus je redoviti sudionik navedenog festivala, te je do sad osvajao mnogobrojne nagrade. Vrijedi istaknuti 2017. godinu, kad je Gaudeamus “pomeo” konkurenciju, te osvojio sve 4 nagrade “daske koje život znače” u kategoriji za najboljeg glumca, glumicu, tekst i najbolju predstavu u cijelini. ”
Na pitanje o svojim aktivnostima, Dino Halvadžić je odgovorio: ,,Što se tiče rada na samim predstavama, svake godine izbacimo po jedan premijerni naslov. Uglavnom su predstave autorski tekstovi/projekti bivše voditeljice Rebecce Agić, a od svih predstava izdvojio bih predstavu “Molimo, ugasite mobitele” koja je i nagrađena za najbolji dramski tekst 2012 godine. Predstava je namijenjena mladima, ali je i svojevrsna razglednica iz svijeta mladih poslana roditeljima. Predstava problematizira etiketiranje drugačijh, sve češću izloženost mladih vršnjačkom nasilju, opijanju, preranoj seksualnoj aktivnosti. Predstava ne osuđuje potrebu mladih da koriste tehnologija, ali upozorava- roditelji kupuju mobitele djeci, i od tog trenutka misle da su pod njihovom kontrolom, a u biti nisu svjesni da su prepušteni surfanju u “mutnoj vodi” interneta. Odigrana je 18 puta u kazalištima u Zagrebu i diljem Hrvatske.”
Dino je odgovarao na pitanja učenika i o tremi i samom radu na predstavama: “Rad na predstavi obično traje 3-4 mjeseca, gdje su probe intenzivnije kako se bliži sama premijera. Što se tiče treme i rješavanja iste, svatko ima svoj način, vježbe disanja, međusobno druženje sa ostatkom ekipe, kao grupa smo znali dolaziti 3,4 sata prije predstave kako bi se međusobno družili, širili pozitivnu energiju pred samu predstavu, a naravno i pripremili scenografiju. Često su nam članovi žirija na festivalu znali reći da se na sceni osjećamo kao u svom dnevnom boravku, i da funkcioniramo kao jedna velika obitelj.”
Učenike je zanimalo i kako uče tekst za predstave, na šta je gost odgovorio: “Što se tiče učenja teksta, obično sam ga učio na samim probama tokom same scene, a ponavljao sam ga kod kuće ispred ogledala. A čak smo ga znali ponavljati i na kavama prije probe.”
Na kraju sastanka, Dino je poželio mladima da ostvare i da se bore za svoje snove, te se zahvalio na pozivu da bude gost naše škole.
Humanitarna organizacija “Hasene” je i ove godine obišla opštinu Petnjica i podijelila ramazanske pakete sa osnovnim životnim namirnicama, za najugroženiji dio stanovništva.
“Ovom prilikom je podijeljeno pedeset paketa za pedeset porodica u Petnjici.
Želim da najavim da ćemo u nastupajućim mubarek ramazanskim danima, nastojati da obiđemo što više porodica, koje su slabijeg materijalnog stanja i da im kroz ovaj vid pomoći ublažimo koliko- toliko teško materijalno stanje”, kazao je koordinator akcije za opštinu Petnjica, Enis ef. Klimenta.
Juče se u Petnjici još jednom pokazalo da građanska inicijativa za bilo koju akciju itekako može doprinijeti boljim uslovima života u opštini. U organizaciji Mirsada Hadrovića, volonteri i građani čistili su smeće sa puta Petnjica – Bor.
„Želim da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji sa namjerom da očistimo Bihor. Takođe želimo da kroz naš primjer pokažemo da zaista možemo, ukoliko se naravno uključe nadležne institucije i zajednički da doprinesemo ljepšem i čistijem zavičaju.
Ističem zahvalnost Komunalnom preduzeću Petnjica, koje nam je izašlo u susret i pomoglo u obezbjeđivanju plastičnih kesa i rukavica.
Uspjeli smo da prikupimio trideset velikih kesa od Petnjice do hajrat česme. Na tom putnom pravcu nalaze se velike i kritične deponije, na kojima se vrlo često izaziva požar. Ugrožen je eko sistem na toj dionici, pa otpad koji se odlaže na tim deponijama, niz brdo dolazi i do rijeke Popče, što je nedopustivo. Mi kao građani ovim činom želimo da uradimo ono što je do nas“, zaključio je prof. Mirsad Hadrović.
Jasmin Šabotić je u petak, 25. marta upisao svoj prvi ovogodišnji nastup na medjunarodnoj fudbalskoj sceni.
Talentovani luksemburški fudbalski sudija, porijeklom iz Bihora, vodio je meč u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2023. godine do 21 godinu, između domaćina Engleske i Andore.
Tribine su bile ispunjene do poslednjeg mjesta. Domaćin je ubjedljivo slavio sa 4:1, a Šabotić je bio na visini zadatka i ni u jednom trenutku nije izgubio konce i kontrolu nad dešavanjima na terenu. I odradio svoj zadatak za čistu desetku.
Veliko iskustvo za mladog Šabotića, a možda i uvertira za još veće izazove koji će ga čekati ove godine.
Dok mlađi naraštaji i srednjoškolci obilježavaju svjetski dan šuma i sade nove sadnice, održavaju ujedno lekciju starijem stanovništvu, kako treba čuvati, štititi i voljeti svoj kraj i sve u njemu što se nalazi.
Ovih dana smo imali priliku na teritoriji Bihora da vidimo jednu ružnu sliku. Riječ je o sve većim požarima koji se svakodnevno javljaju, a koji su posljedica nasavjesnih građana i mještana, koji iz nekog zadovoljstva vole da vide šume u vatri, time ostavljajući nesagledive posljedice na šumski fond i životinjski svijet.
U petak tokom noći podmetnut je požar ljudskom rukom u MZ Tucanje, gdje je tom prilikom izgorela šuma koja se prostire ovim selom sve do Orahovac. Brzom intervencijom Službe zaštite i spašavanja i mještana mlađe starosne dobi uspjeli su da se sačuvaju stambeni objekti i kuće koje se nalaze u ovom selu. Gašenje vatrene stihije je trajalo sve do duboko u noć.
Iz Službe zaštite i spašavanja su nam saopštili da je stanje na terenu alarmantno i da su konstantno na terenu, kao i to da ulažu sve napore da se požari stave pod kontrolu, kako ne bi ugrozili kuće i ostale objekte.
Medžlis IZ Petnjica je organizovao čišćenje džamije u Petnjici, u saradnji sa NVO “Orijent” iz Bara.
Aktivisti ove NVO sa specijalizovanom opremom, besplatno su izvršili temeljno čišćenje džamije.
“Pored ostalih pripremnih aktivnosti koje realizujemo u susret Ramazanu, danas su aktivisti nevladine organizacije “Orijent“ iz Bara, izvršili temeljno čišćenje džamijskih prostorija. Ovim putem, želimo da se zahvalimo tom uduruženju na njihovoj donaciji čišćenja centralne džamije u Petnjici“, kazali su iz Medžlisa IZ Petnjica.
Opština Petnjica će se i u ovoj godini, priključiti globalnoj akciji SAT ZA PLANETU. U subotu 26. marta u periodu od 20:30h – 21:30h će ugasiti svjetla na administrativnoj zgradi opštine Petnjica, kao i Centru za kulturu i zgradi Komunalne djelatnosti.
Sat za Planetu je globalna kampanja, kojoj se priključuju pojedinci, organizacije, institucije i kompanije sa ciljem da pošalju snažnu poruku da svako ima odgovornost prema životnoj sredini, kao i da je moguće promijeniti svakodnevne navike za dobrobit planete i svih nas.
Akciju Sat za Planetu promoviše NVO ,,Green Home“ iz Podgorice.
Lokalna uprava poziva građane da podrže akciju, te da u naznačenom vremenskom periodu isključe struju u svojim domaćinstvima i na taj način daju svoj doprinos očuvanju životne sredine.
Odložena sjednica Skupštine Opštine Petnjica, održaće se u utorak sa početkom u 13 časova, saopšteno je iz službe SO Petnjica.
Četvrta redovna sjednica lokalnog parlamenta odložena jer nije bilo kvoruma.
Nijesu bili prisutna dva odbornika Demokratske partije socijalista, kao ni kompletna opozicija.
„DPS nije uspio da obezbijedi potrebni kvorum odbornika za donošenje odluka.
Predstavnici opozicionih stranaka BS, SPP, Demokrate, SNP, SD, SDP-a, su u prethodnom periodu ukazivali i upozoravali na neodgovoran odnos aktuelne opštinske vlasti koju čini samostalno DPS, posebno po pitanju razvoja i održivosti opštine. Nepostojanje održivih planova, strategije razvoja, strategije zaustavljnanja iseljavanja mladih, nefunkcionisanja opštine Petnjica u smislu da daju adekvatne odgovore, na postojeće izazove koji su bitni za život svih građana Petnjice.
Odlučili smo da zajedno djelujemo na opozicioni i demokrtaski način i da upoznamo javnost da zajedno radimo na rješavanju problema svih građana našeg Bihora.
Izražavamo punu spremnost, da prevaziđemo eventualne političke i programske razlike i da preuzmemo odgovornost u rješavanju političke krize u Petnjici i pozivamo i ostale kolege odbornike da se aktivno uključe u rješavanju istih“, stoji u saopštenju opozicionih stranaka u lokalnom petnjičkom parlamentu.
Inače na dnevnom redu su vrlo važne teme, prije svega rasprava o Budžetu opštine za 2022.
U četvrtoj emisiji serijala “Putevi i Raskršća” sagovornici su poljoprivrednik Amar Muratović, profesor Arslan Avdo Korać i arheolog Peđa Lutovac.
Multimedijalni projekat „Putevi i raskršća“ realizujemo u saradnji sa Fondom za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
AMAR MURATOVIĆ: SVI SMO DUŽNI PETNJICI
RADIO PETNJICA:Najveći problem u Petnjici je iseljavanje. Šta je razlog iseljavanja ljudi?
Amar Muratović: Tema je veoma složena i mnogi faktori utiču na nju. Na iseljavanje uticaj imaju ekonomija, politika. Bilo je razloga u prošlosti ali iu sadašnjosti. Danas najveši razlog je ekonomska situacija koja je produkt iseljavanja ljudi iz Petnjice. Mnogi su otišli a žele da se vrate ali kada se jednom ode, neko iz stida a neko iz ponosa ne želi da se vrati u Bihor. Iz mojeg dijela, gdje ja živim, mnogo je omladine otišlo, kuće su ostale prazne. Mada i kuće ostaju prazne u kojima žive staračka domaćinstva.
RADIO PETNJICA:Amar Muratović je najbolji primjer da se od svog rada može živjeti u Petnjici. Zašto si ostao u Petnjici a vjerovatno si mogao da odeš iz zavičaja?
Amar Muratović: Mislim da nema kuće u Petnjici a da nekog nema u inostranstvu. Imao sam prilike, nakon završetka srednje škole, da radim u Podgorici. Sticao sam prva iskustva, i kroz iskustvo odlučio sam da upišem Biotehnički fakultet u Bijelom Polju. Počela je veza sa poljoprivredom, želja za zavičajem. Boravio sam naravno u inostranstvu ali želja je bila jača prema zavičaju. Svake sedmice radim drugi oblik posla, kako mi ne bi bilo monotono.
Dužni smo svi Petnjici i mislim da je dosta ljudi otišlo iz Bihora. Ne bi valjalo i ovo što nas ima da ide, a nema ni razloga da se ide. Bolje je sebi i svojoj kući raditi nego tamo negdje. Želio sam da budem primjer mladim ljudima i pokažem da se može sa poljoprivrednim aktivnostima kod svoje kuće opstati.
RADIO PETNJICA:Koliko je teško i koliko je lako bilo pokrenuti posao kojim se baviš, jer si od svog rada opremio kuću, radionicu i sve što je bilo potrebno za život?
Amar Muratović: Cilj opravda sredstva. Možda će biti čudno, ja vozim auto od svoga oca ali imam svoj traktor. Za taj novac kojim je traktor plaćen, mogao sam da biram koji ću mercedes da kupim. Volim mašine i one mi olakšavaju posao kojim se bavim, koje mi daju sigurnost. Traktor će da zaradi a mercedes neće.
RADIO PETNJICA:Koliko je teško doći do nivoa u kojem se sada nalaziš?
Amar Muratović: Hvala Bogu nije bilo teško. Ne radim sam, porodica mi mnogo pomaže i sve je u Božijim rukama. Ono što je suđeno to nas čeka. Ukoliko sam nešto propustio, ne sjekiram se oko toga, to nije bilo moje. Mnogo je teško sa početka krenuti ali sa ove tačke kad pogledam, sva muka se zaboravi kad dođu rezultai. Bilo je padova ali to nije razlog odustajanja. Gledao sam više na greške nego na uspjeh i želio da ih popravim na neki drugi pristup. Pozitivan način gledanja mi mnogo pomaže na te stvari.
RADIO PETNJICA: Gdje prodaješ sokove, da li si zadovoljan sa tim, kako ih pakujete?
Amar Muratović: Volim da ih zovem Bihorski sokovi. Među prvima dosjetili smo se te ideje, jer Bihor je mjesto u kojem ima mnogo voća i mnogo potencijala za zasadima i to je budućnost.
Bihorski sok se može naći naravno pored Petnjice, u mnogim hotelima i restoranima, prodavnicama zdrave hrane širom Crne Gore, kao i van granice.
Imamo dijaporu, koji su česti kupci. Sokovi stižu do Njemačke, Luksemburga, kao i džemovi. Sokovi prolaze kao halva.
RADIO PETNJICA:Zasadili ste dosta stabala voća, jabuka, šljiva, maline i kako to sve stižete da obrađujete?
Amar Muratović: Bavim se mješovitim sistemom poljoprivrede, jer nemamo mnogo površine. Ako imam pet hektara površine, rasporediću zasade na svih pet grana poljoprivrede po jedan hektat. Tako imamo širu paletu proizvoda i stabilniju proizvodnju. Desi se mraz, nekad nema voća ali zato ima nešto drugo. Stočarstvo je bitna grana poljoprivrede i pored toga štoje jedna od težih. Mi imamo krave, ovce, pčele, razne vrste voća, kruška, jabuka, šljiva, nešto malo dunja, maline, imamo manji plastenik. U sezoni imam nas desetak radnika, nekad četiri-petali stižemo sve da obradimo.
RADIO PETNJICA: Da li je opština Petnjica i država uradila dovoljno da motiviše mlade ljude da ostanu u Petnjici?
Amar Muratović: Svaki motiv je bitan od onog najobičnijeg. Opština je povraćajem statusa Opštine, nemjerljivo doprinijela za naš kraj ali da li je dovoljno, mislim da može uvijek bolje i nadam se da će bit bolje u smislu investicija i preraspodjele opštinskog novca vezanog za poljoprivredu. Mislim da je poljoprivreda glavna grana razvoja Petnjice.
Od države svi očekuju stvaranje uslova za radna mjesta, kao i sa lokalnog nivoa da se ostvare radna mjesta. Omladina treba da se rastereti od politike. Nažalost, ljudi koji su na pozicijama ne vide potencijal u mladim ljudima.
RADIO PETNJICA:Gdje su šanse Petnjice, kako bi iz grada u pokušaju postala grad?
Amar Muratović: Mislim da nam je putna infrastuktura očajna, paralizovani smo jer imamo nedovršenu saobraćajnicu prema Beranama. Takođe put preko Lješnice prema Bijelom Polju je veoma bitan ali se nalazi u lošem stanju, pogotovo nakon zime otvorile su se velike rupe. Putni pravac prema Rožajama je avanturistički put a i pominje se izgradnja graničnog prelaza prema Tutinu, koja je veoma dobra ideja.
Bez putne infrastrukture, ljudi će se teško opredijeliti da nešto više urade u Petnjici. Petnjica za veće projekte nema ljudske resurse. Mladi ljudi su otišli i teško će se vratiti. Fokus treba biti očuvanje trenutačnog stanja, pogotovo mlade ljude i potrebno je mnogo volje za nešto novo.
U četvrtoj emisiji ,,Putevi I Raskršća” nastavili smo priču sa arhelogom Predragom Lutovcem o Torinama i arheološkim nalazištima na ovom lokalitetu.
RADIO PETNJICA: Našli ste i dva groba relativno mlada sa skeletima? Je li ima groblja okolo bilo gdje?
Predrag Lutovac: U jednom vremenskmo periodu, vjerovatno u poznom srednjem vijeku ispod Torina na privatnom imanju postoji jedna crkvina i možemo te grobove jer su hrišćanski da povežemo sa tim vremenskim periodom i sa tom crkvom. Obično se tada ne vrše sahranjivanja u selu, nego je groblje izdignutije pa ono bude na nekom mjestu gdje ne predstvalja problem toj srednjovjekovnoj zajednici, nijesmo mogli hronološki da utvrdimo o kojoj godini je riječ recimo da smo našli neki prsten ili bilo kakav predmet znali bi smo period, ali oni su totalno prazni.
Torine ukazuje na činjenicu da tu postoji i drugih vremena i treba nastaviti istrživanja i provjerit šta tu sve ima pa ćemo imati neku jasnu sliku razvoja života iz tog vremena.
AVDO KORAĆ: OD 16 SVADBI U BIHORU JE OSTAO SAMO JEDAN PAR
RADIO PETNJICA: Možete li predstaviti tadašnje običaje i na koji način su se organizovale svadbe u Bihoru?
Avdo Korać: Pokušaću da u par rečenica da neko svoje pamćenje i viđenja prenesem šire vašem auditorijumu. Kada su u pitanju običaji, svadbe, suneti, odlasci u vojsku to je sve na svoj način prihvaćeno kao neko slavlje koje će da obogati porodicu, da poveća taj ljudski faktor koji se nažalost u Bihoru sve manje primjećuje. Tradicija svadbi je bila različita u opštinama a i u selima, to je bio svečani čin bilo da se ženi momak ili udaje djevojka. U porodici gdje se dešavao taj čin, poroica je za taj dan živjela. To je vrijeme kada se djevojka isprosi pa nakon mjesec dana se devede u domu.
Svadbe su se organizovale na sledeći način, prvo prosidba pa svatovi za djevojku. Kada su udaje i ženidbe u pitanju uvijek se pojavi neko ko je sebet tome. Išli su prvo prosci koji bi isprosili mladu nakon prosidbe se ugovara svadba s koliko svatova da se dođe, šta da se kupi nevjesti i tome slično. Obično su išli ljudi koji znaju obe familije, nije se djevojka odma mogla isprositi, ostavljao se prostor onome ko udaje kćerku da se raspita o tome momku i porodici. Domaćin koji organizuje svadbu zove prijatelje, bratstvo, sve bližnje ustvari zove onoliko koliko je mogao da učini troška toj svadbi. Bila je ekskluziva kada kažu da je za neku djevojku dođe 100 svatova. Za dan svadbe se jednostavno živjelo, od dana prosidbe do dana dolaska nevjeste u kuću. Svi su bili organizovali i imali su svoj domaći zadatak, znali su šta treba da se radi, da se ne bi obrukali, da na toj svadi nešto bude nedolično. Gledalo se da u svatovima svi budu lijepo obučeni, da se taj koji šalje svatove prijatelju ne obruka.
Svadbe su se obavljale u bašti, nosila se narodna tradicionalna nošnja, druge nevjeste nosile su zlato, tradicija je tada živjela i živa je bila. Sada više toga nema,sada se svadbe organizuju naveče i na drugačiji način. Alkohola nije bilo, baš rijetko. Te svadbe su pune bile draži i ljepote, jednostavno su bile biser u našem kraju.
RADIO PETNJICA: Da li su svadbe imale neke posebne običaje koji su bili zapisani?
Avdo Korać: Pa imalo je, na primjer kada nevjesta preskače prag, uzima s dijete na konče, posebno je bilo to što svadbe nikada neće biti kao tada, to je nažalost isčezlo.
RADIO PETNJICA:Spomenuli ste Peć, da li pamtite dane kada ste išli pješke ili na konja do Peći?
Avdo Korać: Ne, to pamtim samo kroz priču. Ljudi su odlaskom za peć između dva svjetska rata odlazili zbog gladi. Na leđima su nosili žito i brašno, bilo je ljudi i a konjima ali rijetko. Naši su išli u Peć i kopali privatno.
RADIO PETNJICA: Da li se sjećate i da li bi mogli da nam predstavite kako su se obeležavali tradicionalni sabori. Prema našim saznanjima najstariji vašar bio na Lađevcu?
Avdo Korać: Vašari su stari tradicionalni običaj u Bihoru. Vašar ili sabor, kada je u pitanju sabor na Lađevcu je najstariji sabor prvo je on počeo, nažalost on jedini i dan danas traje. Vašar na kraka je formiran povodom pogibije partizana, vašar u Tucanjama formiran je povodom dolaska autobuske linije kao i na Boru…
Vašar na Turijaku je bio jako poznat, bio je konkurent Lađevcu. Na vašaru se jedva isčekivalo da se ode. 2 avgusta bi bili na Lađevcu, pa što se vratimo sa Lađevca mi računamo koji je dan 2. avgust naredne godine da opet odemo. To je bila svečanost, svi dođu nepozvani, dolazili su iz Peći, Bijelog Polja, Rožaja. Imalo je tradicionalno obeležavanje bacanje kamena i trčanje konja
RADIO PETNJICA:Da li ste u mladalačkim danima imali poseban razlog zbog kojeg ste posjetili vašar?
Avod Korać: Svi smo mi koji smo imali 18-19 godina jedva čekali, ali nam se obijalo o glavu .
RADIO PETNJICA:Da li mislite da se tradicionalni vašari mogu vratiti?
Avdo Korać: Ne bi smjeli da se zaborave, ali će se sami od sebe izgasiti jer nema stanovništva nema ko da ode.
RADIO PETNJICA:Da li mislite da je jedan od razloga zbog čega su se vašari izgasili to što je velika iseljenost Bihora?
Avdo Korać: Da demografska slika Bihora je skroz uništena pogotovo zadnjih dvadeset godina odlaskom naših ljudi koji su otišli u zemlje Zapadne Evrope. Ovdje ostaju stariji ljudi, penzioneri. Prošle godine u Bihoru se održalo 16 svadbi od kojih je samo jedan bračni par ostao u Bihoru.
Ima još mnogo stvari da se ispriča, ja sam dosta i za boravio ali uglavnom to je sve tu. Žao mi je što je u Bihoru velika iseljenost ali to je sada nažalost svuda.
Mali potsjednik svima koji vode neke beleške da što više zapišu običaje i tradiciju, kulturu i foklkor. Što se zapiše ostane vječito, što se ispriča a ne zapiše se kao da ga nijesi ni pričao.
