Festival priče Zavičajne staze – Bihor 2022 raspisuje KONKURS za priču inspirisanu BIHOROM.
Cilj konkursa je podsticanje i promocija autora koji savremenim rukopisom mogu ući u krug spisateljskih sljedbenika Ćamila Sijarića,Mihaila Lalića, Ismeta Rebronje i drugih književnih velikana sa ovog prostora.
* Književna nagrada Zavičajne staze – Bihor 2022 – dodjeljuje se za neobjavljenu priču inspirisanu Bihorom, ali i zavičajem uopšte, migracijama i traganjima kroz sopstvenu kulturu… Poželjno je da autori poštuju karakter kratke priče i, sa tim u skladu, šalju rukopise čija dužina ne prelazi četiri strane u Wordu (veličina slova 12).
* Konkurs je otvoren do 10. juna 2022. godine. Rezultati će biti objavljeni u medijima, a nagrade dodijeljene na završnici Festivala priče Zavičajne staze – Bihor 2022, u avgustu ove godine u Petnjici.
* Stručni žiri (Imena će biti objavljena nakon završetka konkursa), ocjenjivaće književno-umjetnički karakter prispjelih rukopisa – dubinu i snagu pripovijedanja, misaonost, modernost, originalnost, inventivnost, stil, pismenost itd. Tri najuspjelije priče, po ocjeni žirija, biće nagrađene plaketom Festivala i novčanim iznosom od: I – 400 eura, II – 300 eura, III – 200 eura. Nagrađeni i odabrani radovi biće štampani u zborniku Festivala.
* Autori nagrađenih i odabranih rukopisa, samim učešćem pristaju da ustupe prava na objavljivanje njihovih priča u zborniku Festivala.
* Konkurs je anoniman. Priče se šalju poštom u četiri primjerka, pod šifrom. Šifra treba biti ispisana na poleđini omotnice u kojoj se priča šalje, kao i na prvoj stranici priče.
U istu pošiljku treba ubaciti poseban koverat označen šifrom, sa zapečaćenim podacima o autoru: ime i prezime, adresa, broj telefona, email.
* Radovi se šalju na adresu: Centar za seoski razvoj Petnjica bb, 84312 Petnjica, Crna Gora, sa naznakom: Za Festival priče Zavičajne staze – Bihor 2022.
* Organizator Festivala, NVO Centar za kulturu „Bihor“, Petnjica.
Predsjednik SO Petnjca, Mehmed Adrović, čestitao je Ramazan:
“Neka Vam početak mubarek Ramazana, kroz post i ibadet, bude i početak svestranog praštanja i pomirenja, ljubavi i zajedništva. Ramazan mubarek olsun”, poručio je Adrović.
Fudbaler od kojeg se očekuje ozbiljna fudbalska karijera vodi porijeklo iz bihorskog sela Godočelje, odakle mu je otac devedesetih godina prošloga vijeka doselio u Luksemburg.
Kenan Kočan nastavlja fudbalsku avanturu u njemačkom klubu „Eintracht Trier“ u Njemačkoj
Mladi i talentovani Kenan Kočan, majstor slobodnih udaraca i kreator igre na sredini terena, od 2021/2022 sezone je član komšijskog njemačkog kluba „Eintracht Trier“.
Kenan je imao nekoliko interesantnih ponuda i na kraju se ipak odlučio da svoj fudbalski angažman nastavi u Trieru.
Ovaj mladi fudbaler i reprezentativac Luksemburga U15 iz igre u igru pokazuje veliki potencijal i talenat svojstven rijetkim majstorima fudbala.
Uočili su to i fudbalski stručnjaci u Trieru prepoznali njegov kvalitet, tako da se Kenanu, uz uporan rad i sportsku disciplinu, smiješi blistava sportska karijera.
Mladi Kočan, otpočeo je svoju fudbalsku karijeru sa pet i po godina u fudbalskom klubu „Etzell“ u gradu Etelbriku (Ettelbrick), a onda je 2018. prešao u luksemburški FK Racing gdje je ostao sve do prelaska u klub iz Trijera u Njemačkoj maja 2021.
Njegovi roditelji, otac Mirsad i majka Bahrija, rođena Duraković, čvrsto vjeruju u njegov uspjeh i svim snagama stoje iza svog sina, pružajući mu moralnu i svaku drugu podršku.
Za uspjeh u fudbalu potreban je talenat, rad i volja; Kenan posjeduje sve atribute velikog talenta te opravdano važi za veliku fudbalsku nadu, kako njegovog aktuelnog kluba, tako i reprezentacije Luksemburga.
Napomenimo i to da su Kenanovi roditelji, porijekom iz Bihora, još kao djeca 1991. doselili u Luksemburg i tu započeli novi život.
Na kraju da završimo ovaj tekst rečenicom: u životu uspijevaju oni koji znaju šta hoće!
“Uvažena braćo i sestre u Petnjici i dijaspori, ulazimo u mjesec Ramazana, pa Vam u svoje lično ime i u ime OO SPP Petnjica, želim da iskoriste priliku, koju nam pruža ovaj odabrani mjesec, da odstranimo ono loše u sebi, a da ugradimo ono dobro i za sebe i za druge, za zajednicu u kojoj živimo, jer smo potrebni jedni drugima. Neka nas zajednički iftari približe, pomire i ujedine za dobro svih nas! Ramazan Mubarek Olsun”, stoji u čestitki OO SPP u Petnjici.
Povodom nastupajućeg mjeseca Ramazana predsjednik opštine Petnjica, gospodin Samir Agović, u ime Lokalne uprave i u svoje lično ime, upućuje čestitku sljedeće sadržine:
Za vjernike Islamske zajednice počinje sveti mjesec pun molitve, milosrdja, dobrote, praštanja i bliskosti sa Svevišnjim gospodarom. U ovom najodabranijem mjesecu za pripadnike Islamske zajednice, želim svim našim gradjanima, ovdje i u dijaspori, mir, slogu i ljubav prema bližnjima. Ujedinimo naša srca, trudimo se da budemo dobri jedni prema drugima, bez obzira na to šta smo jedni drugima, rodbina, prijatelji ili komšije.
Pobijedimo sve one loše stvari, loše misli i posvetimo se opštem dobru, a posebno u ovom veličanstvenom, blagdanskom mjesecu. Prevazidjimo sve naše razlike, bez obzira kakve su one prirode, i nesporazume koji nas udaljavaju. Budimo posvećeni duhovnoj kontenplaciji. Želim da Ramazanski post sve nas ojača i da provodimo svi dane u miru, ličnoj i porodičnoj sreći. Ramazan Serif Mubarek Olsun.
U toku mjeseca Ramazana i ove godine u Petnjici biće upriličeno tradicionalno ispaljivanje zvučnog signala iz topa kojim se obilježava prestanak perioda posta i početak iftara.
“Kao i prošlih godina nastavljamo se oglašavanjem topovskim hicem za vrijeme iftara uz ezan, koji je postao tradicija koja je bila prekinuta, ali je ponovo oživjela”, kazali su iz Uprave Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak u Petnjici.
Komunalna policija Opštine Petnjica je svakodnevnim aktivnostima na terenu stavila akcenat na kontrolu odlaganja otpada na mjestima na kojima to nije dozvoljeno, kao i na nepropisno parkiranje vozila na javnim površinama, kao što su trotoari i zelene površine u našoj opštini.
Komunalna policija prvo djeluje preventivno, a kada to ne urodi plodom, onda djeluju represivno- preuzimaju mjere iz svojih nadležnosti i sankcionišu svako pravno ili fizičko lice, koje na bilo koji način ugrožava i remeti izgled centra Petnjice.
,,Ovim putem apelujemo na sve građane koji se ne pridržavaju predviđenih propisa i remete izgled centra Petnjice da će protiv njih biti preduzete aktivnosti iz nadležnosti Komunalne policije i da će u najkraćem roku biti sankcionisani, a minimalna kazna za nepropisno parkiranje iznosi 100 eura“ saopštili su iz Komunalne policije.
Vlada je juče usvojila Informaciju o potrebi uvođenja jednokratnog novčanog davanja za novorođenčad.
Vlada Crne Gore obezbijedila je u 2022. godini jednokratno novčano davanje za novorođenčad u iznosima od 1000€ u opštinama koje su zabilježile negativan prirodni priraštaj, kao i 500€ za svako i dijete rođeno ove godine u opštinama sa pozitivnim prirodnim priraštajem.
Primjena Vladine mjere da svako novorođenče dobije 500, odnosno 1.000 eura počinje od 1. maja, a važiće za sve bebe rođene od 1. januara ove godine, rekao je u Bojama jutra na TV Vijesti ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović.
Mjera prema kojoj će novorođenčad dobijati 1.000 eura odnosi se na opštine Pljevlja, Nikšić, Bijelo Polje, Berane, Herceg Novi, Mojkovac, Cetinje, Ulcinj, Žabljak, Plužine, Petnjica, Andrijevica, Kolašin, Danilovgrad, Šavnik, Gusinje i Kotor.
U susretu velikom Islamskom prazniku Ramazanu gost emisije ,,Putevi i Raskršća“ bio je glavni imam u Petnjici Husein ef. Ramčilović.
RADIO PETNJICA: Kako da se jedan mlad čovjek odluči i postane to što ste vi danas?
Husein ef. Ramčilović: Vrlo interesantno pitanje. Gledajući iz sadašnjeg vremena to ne bi bilo mnogo značajno, ali ako uzmemo u obzir davne 1974. godine kada sam se odlučio da upišem medresu, tada je već bilo drugo pitanje mi koji smo se odlučili da upišemo medrese ili bogoslovije i druge vjereske škole smatrali su nas da smo neki ljudi koji će raditi protiv države, ljudi itd. bilo je to dosta teško vrijeme za nas, ali obzirom da sam poticao iz porodice, koja je uvijek baštinila i brinula o džamiji i vjeri, meni tu nije bilo dileme, gdje ću i kuda ću poslije osnovne škole, to je bila i želja moga rahmetli baba i on je preslio godinu dana prije mojeg upisa u medresi, ali ja sam to shvatio kao amant, a i da nije bio njego amant ja sam želio da to upišem. Ja sam u mektebu počeo da dolazim još kad je Jusuf ef. Kovačević bio u Petnjici i on službovao u Petnjici dvije ipo godine svega stanovao je u kući rahmetli Sadrije Rastodera. Onda je Jusuf otišao i nastavio sam kod Bajra Agovića . Poslije je došlo vrijeme, kraj školske godine, slanje dokumenata u medresi pokušali smo Sarajevo, međutim u bivšoj Jugoslaviji postojala je samo jedna medresa gdje je predavanje bilo na maternjem jeziku, iz nužde sam upisao medresu u Prištini na kojoj su predavanja bila na albanskom jeziku 1973. godine. Pošto nam nam je jedino ostalo da pokušamo da se upišemo u Prištini, a znali smo da je na albanskom i znali smo da će biti teško, ali koliko je bilo teško, bilo je i korisno, jer smo mi za pola školske godine naučili albanski jezil. Uprva medrese nam je dozvolila da prvu godinu odgovaramo na našem bošnjačkom jeziku, ali u drugom semestru nam više nijesu dozvoljavali i to nam je pomoglo da što prije naučimo albanski.
RADIO PETNJICA: To znači da su oni zapravo uradili dobru stvar, natjerali na taj način da dodate još jednu vrijednost. To je trajalo pet godina? Zašto baš pet godina?
Husein ef. Ramčilović: U to vrijeme medresa je trajala pet godina, a to je bilo iz razloga što je imame trabalo osposobit što bolje da oni ne budu samo imami, nego i imami, hatibi i mualim. Taj koji nije završio petogodinju medresu u muraselimu ne piše da je postavljen on za imama, hatiba i mualima, nego mu samo stoji da je postavljen za imama da predvodi pet dnevnih namaza to je sada uloga ovih učenika medrese u odnosu na nas starije koji smo pohađali medresu kada je trajala pet godina. U medresama sada nema pedagogija, psihologija, sociologija i zato je problem kod naših imama koji rade ovaj posao, koji se teže snalaze i ja samtram da je to greška što se izbacilo iz nastavnog programa.
RADIO PETNJICA: Vi ste poslije medrese ostišli na drugi fakultet?
Husein ef. Ramčilović: Jesam, tada nam je bilo cilj, da pored vjerskog znanja još nešto naučimo. Na molbu Hafiza Šukrije Bakalović, koju sam odmah prihvatio sam otišao u jedno selo Mikuliće gdje 60 godina nije bilo teravije i vjerskog života u to selo se samo moglo pješke izaći, znao sam da su uslovi bili teški, ali nijesam mogao da odbije iz hatar i rekao sam hoću da idem i uvijek me to podsjeti ta Ramazanska praksa u odnosu na današnje Ramazanske prakse i tu sam bio mjesec dana za Ramazan i prvi put da stanem kao glavni imam ispred džemata. Nakon završetka medrese sam sebe riješio da uvakufim u Islamsku zajednici da dam svoj doprinos. I nakon medrese sam upisao u Prizrenu književnost i završio, nakon toga sam se vratio i počeo da radim u Osnovnoj školi Mahmut Adrović i to je bilo moje prvo radno mjesto, poslije toga 15 dana do završetka školske godine dolazi ramazana i ja ostavljam školu idem u Nurkovića, Seošnica opština Rožaje za Ramazan. Nakon završetka Ramazana meni Idriz kaže ispunili su se uslovi i možeš da počneš da radiš u Bistrici kod Bijelog Polja i ja naravno ostavljam opet dnevnik, predavao sam srpsko-hrvatski jezik. Ja odlazim za Bistricu da posjetim džemat i da vidimo da li ću se svidjet džematu u Bistrici, ono što mi je ostalo u glavi i čega se rado sjećam, dok smo putovali prema Bistrici jeste riječi Idriza: ,, Ovaj džemat ovdje je umrtvljen, nema nikakve aktivnosti oni 40 godina su bili pasivni, kada je u pitanju tvoj lični dohodak ti si moja obaveza“ tu nalazim stanje vrlo teško ostao sam tamo dvije godine i dešava se da Bajrno ef. Agović odlazi za generalnog sekretara Islamske zajednice u Bijelom Polju. Priča je bila ko bi sada mogao da zadovolji uslove da prihvati i zadovolji uslova i prihvati rad u Petnjici, i kaže na sjednici mešihata da bi najbolje bilo da se Husejn vrati iz Bijelo Polja i onda kontaktiraju mene opet da dođem i razgovaram sa njima, ja kažem hoću, ali malo mi je teško da ostavim Bistricu, jer ja sam tako fino prihvaćen bio da sam znao samo da kupim šećer, brašno i kafu ja to nikad neću doživjet, niti će iko od imama doživjet da tako bude prihvaćen, meni su dolazile namirnice ja ništa nijesam znao da kupim za dvije godine dana, ljudi su mi čak kući drva suva dotjerivali, e tako sam bio fino prihvaćen i dočekan.
RADIO PETNJICA: Recite mi s obzirom na to da je to bilo vrijeme stare Jugoslavije, kada komunizam nije blagonaklono gledao uopšte na vjeru. Kako ste vi osjećali, kako su vas ljudi gledali?
Husein ef. Ramčilović: Ono što je važno bilo tada jeste sloga, nije bilo ratova i krvoprolića, a s druge strane bili su to jako teški uslovi i morao si biti jako mudar da bi opstao i od strane vlasi i odstrane policije a i od strane građana, dešavalo bi mi se da se neko od mojih građana ili džematlija ako me primijeti on bi se sklonio iza zgrade ili trafike da mi na ulici ne kaže ,,Merhaba Efendija“ ili da se ne pita sa mnom bojeći se, on je računao da je bolje da se skloni da se ne bi pozdravio sa mnom. Dok smo bili u medresi oni su nama redovno slali pozive za u vojsku računajući da ako pođemo u vojsku nećemo se više vraćati vjeri da nastavimo, onda smo se snalazili na svake načine nalazeći čovjeka koji radi u vojni osjek i onda uzmemo njega da nam pomogne kako može izvedemo ga na piće na ručak.
RADIO PETNJICA: Da otkrijemo da ste ipak bili u vojsci. Kako je to bilo u vojsci? Bili ste sa mnom u istoj kasarni u Bitolji.
Husein ef. Ramčilović: Kada sam stigao prvih dana u kasarni bilo je to velika kasarna. Prošlo je desetak dana dolazi kurir pukovnika Boljevića i kaže traži te komandant kasarne Boljević, čim sam čuo Boljević bilo mi je jasno da je čovjek iz Berana i ja stižem kod njega u kancelariji i počinjemo priču pitao me odakle sam ja kažem Berane i on mene automacki pita jesi li iz Osoja ili iz Prisoja i ja vidim da on poznaje moje selo Lagatore. Pita on mene znaš li zašto sam te pozvao, ja kazem pretpostavljam da je u vezi hrane, šta se dešava dalje on meni kaže ti ne jedeš svinjsko, ja odgovaram ne druže pokuvniče, ali niko u kasarni nije gladan. Meni je stalo bilo kako da odem petkom na džumu iz vojske, tada posšto nijesam smio poći u vojnu uniformu u džamiju, postojala je poslastičara jedan Goranac u centru Bitolja i imao je jedan sprat iznad lokala, ja bih otišao gore presvučem se obučem odijelo od njegovog sina.
RADIO PETNJICA: Htio bih iz vašeg sjećanja da vratim stare ljude, stare imame i stare priče. Šta ste zapamtili?
Husein ef. Ramčilović: Malo se priča o ljudima koji su sačuvali čast i obraz Bihora i koji su sačuvali vjeru o njima se najmanje priča a oni su bili čuvari vjere i tradicije. Komunizam je učinio svoje na sve ljude, ali oni najhrabriji koji su bili oni su sačuvali i obraz i čast i ovo danas hvala Bogu što imamo, to je Allah htio da se preko njih sačuva i da islam na ovim prostorima opstane. Postoji dosta ljudi o kojim se i dan danas priča na terenu Bihora mnogo je bilo imama u Bihoru, Umer Ajdarpašić je bio imam na teritoriji Vrševa u Tucanjama su bila dva jedan Šabotić jedan Babačić obojica su odselili za Makedoniju i dolje su preselili, rahmetli Suto Rastoder i on je bio hodža i sad čuvam Kur'an koji je od njega i ja mislim da je to jedan od najstarijih Kurana na teritoriji Crne Gore, dok držim ovaj Kur'an ja se sjećam rahmetli Suta, a kroz rahmetli Suta ja se sjećam, vremena i tih dobrih ljudi iz toga njegovog vremena koji su bili, onda je bilo rahmetli Jaho Osmanović, kada sam ja došao 84’ ovdje on je bio predsjednik odbora Islamske zajednice ovdje da pomenem da je Petnjica 84’ bila džemat bila je pod odbor Islamske zajednice Berane.
RADIO PETNJICA: Imamo jednu pojavu u Bihoru i problem, taj problem se zove iseljavanje i sve je manje ljudi u Petnjici. Koliko smo mi danas izgubili ta mjerila vrijednosti, koji su tada bili tvrdi i čvrsti kao Bihorski kame?
Husein ef. Ramčilović: Migracija stanovništva je najveća naša rana, ali u tom iseljavanju našeg stanovništva bilo je i dobrih stvari. Mi smo danas prikupili ogromna sredstva uz pomoć naše dijaspore za obnavljanje mnogih vjerskih objekta preko 80% je od njih i oni su nam garant da se možemo oslonit na njih. Za dva dana smo obezbijedili sredstva za imame i za džamije da potpunimo svih deset džamija na terenu Medžlisa Islamske zajednice Petnjica, a da ne tražimo od džematlija iz Petnjice, zbog ekonomske krize koja je ovakva kakva je.
RADIO PETNJICA: Vjerski život u Petnjici je vrlo živ ima brojnih predavanja svake nedelje, bez obzira na ovo raseljavanje stanovništva u Petnjici.
Husein ef. Ramčilović: Imali smo prilika kada, kada je džamija bila ispunjena na predavanjima, imamo tih aktivnosti. Ja sam imao želju da špromijenim te imame da budu iz raznih odbora, zato što da bi kroz naš primjer i oni imami ostali pokrenule takve stvari, jer živa riječ je živa riječ najljepše je kada je čovjek prisutan, dok traje predavanje. Sa ponosom mogu da pohvalim naše imame da svi odrade ono za šta su poslati i draga srca i to je dalo rezultat.
RADIO PETNJICA: Da li motivišete ljude da ne idu preko, nego da ostanu ovdje?
Husein ef. Ramčilović: Pokušavamo da zaustavimo makar ovo što nije otišlo i svi brinemo da bi zadržali ovo malo omladine tu, ali smo nemoćni da im pomognemo i izađemo u susret sa radnim mjestima, jer to je ono što je teško, ali nije to samo u Petnjici već i na nivou Balkana.
RADIO PETNJICA: Recite mi kakva je saradnja sa opštinom i državom?
Husein ef. Ramčilović: Prva novčana pomoć, koja nam je došla za restauraciju džamije upravo je došla od današnjeg predsjednika države Mila Đukanovića to je bilo 20.000 maraka ili današnjih 10.000eura, što se tiče Opštine i saradnje vrlo su korektni i u granicama mogućnosti gledaju da nam izađu u susret za sve objekte koje smo radili na teritoriji Bihora za svaku gasalhanu izdvojili su određena novčana sredstva i pomogli, ja znam da nema Opština neki veli budžet, ali mi je drago što su osjetili potrebu da pomognu. Kada je u pitanju centrala džamija opština nam je pomogla za krov 20.000eura, onda za centralno grijanje i tu je opština izašla u susret sa 10.000eura i pomogla nas naravno.
Na kraju glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Petnjica Husejn ef. Ramčilović, kazao je da na prostoru Opštine će sve džamije biti pokrivene imamima u toku mjeseca Ramazana i čestitao svim pripadnicima islamske vjeroispovjesti Ramazan da Ramazanske dane provedu u miru, zdravlju i blagostanju.
Učenički parlament JU Srednje Mješovite škole, kao i kolektiv iste, uspješno su realizovali humanitarnu akciju “Njihov osmijeh vrijedi više” za djecu Dječijeg doma “Mladost” u Bijeloj.
Koordinatorka Učeničkog parlamenta Dijana Tiganj za portal Radio Petnjica ističe zadovoljstvo i zahvalnost uspješno sprovedene akcije.
“U akciji koja je trajala od 15. do 25. marta prikupljeno je 180 eura i u skladu sa pravilima akcije, članovi parlamenta su dobili spisak potrebnih stvari, te su za taj iznos kupili patike za 20 štićenika pomenute institucije. Obuća je spakovana i biće dostavljena djeci u najkraćem mogućem roku.
U ime Učeničkog parlamenta zahvaljujem se firmi brze pošte “Express One d.o.o.” na doprinosu akciji, budući da će donaciju dostaviti besplatno.
Takođe zahvaljujemo i lokalnom portalu Radio Petnjica, koji nam je izašao u susret i prostoriju studija ustupio za postavljanje kutije za prikupljanje novčanih sredstava.
Napominjemo, Učenički parlament odazvao se na poziv organizatora NVO Savjet studenata Ekonomskog fakulteta i NVO Nacionalni osmijeh, a uz podršku Rektorata, Ministarstva finansija i socijalnog staranja i Unije srednjoškolaca, i odlučio da organizuje akciju prikupljanja novčanih sredstava zahvaljujući kojim će biti kupljene stvari za djecu u Dječijem domu “Mladost” u Bijeloj”, zaključuje Dijana Tiganj.
