SAFET SIJARIĆ-NOSTALGIJA ZA BIHOROM INSPIRACIJA ZA KNJIŽEVNOST

Radio Petnjica
-
0
SAFET SIJARIĆ-NOSTALGIJA ZA BIHOROM INSPIRACIJA ZA KNJIŽEVNOST

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

            Na ovogodišnjem X Bihorskom kulturnom ljetu i XVI Zavičajnim stazama-Bihor, bio je prisutan Safet-Sajo Sijarić jedan je od najznačajnih bošnjačkih i crnogorskih pisaca osvojio je specijalnu Nagradu za autentičnost pripovijedanja koju mu je dodijelio potpredsjednik Bošnjačkog vijeća Crne Gore, Bejto Šahmanović, za priču ,,Kako se udala strina Hatka luda zafrkantka.” Zajedno sa Safetom Sijarićem je bila i njegova supruga Misera Suljić-Sijarić istaknuta bosansko-hercegovačka književnica. Razgovor sa dragim prijateljem je trajao do kasno u noć. Moć pisane riječi, leksike i autentičnosti pisanja i pripovijedanja evidentna je u njegovim knjigama. Vrcavog duha i snažnog intelekta ne ostavlja nikog ravnodušnim to je Safet-Sajo Siajrić ime i institucija koja svojom skromnošću plijeni.  Sijarić spada u onu posebnu grupu intelektualaca koji cijeloga života, vrijedno i samozatajno, prilažu žrtve na oltaru književnosti a ta žrtva je više nego velika.

Ovakvi susreti uvijek predstavljaju praznik za pisce i autore da podijele svoja razmišljanja, poglede o aktuelnim književnim pravcima i tokovima. Safet Sijarić u svojim autorskim knjigama njeguje svoj zavičaj svoj sopstveni Bihor koji ga iznova inspiriše da stvara djela neprolazne vrijednosti. Čak i kada je na momente prećerano sentimentalan, bez obzira na jasan stav njegova svijest je uvijek budna i iz njegovog pera i mastila prenose se decenije onih koji su živjeli na tim magičnim prostorima. Sijarić piše polako, detaljno, onda kada ga tema nad koju se nadvija obuzme a on joj se preda vukući najljepše književno-filigranske niti ispisujući ih na pergamentu, ,,velike sudbine sasvim malih i običnih ljudi.” Zapravo njegove knjige liče na crno-bijelu magičnu šahovsku tablu na kojoj su vječite borbe. Kakve su zapravo Safetove borbe u njima dominira jak emotivni naboj, posistovjećivanje sa junacima vječito razapetim između života i smrti; dobra i zla; vjere i religije; muhadžirstva i stradanja; prošlosti i budućnosti koja djeluje tako neizvjesno a opet to su snažne poruke koje imaju univerzalnu vrijednost. Brojne i raznovrsne prozne priče ovog autora ukazuju nam ne samo na veliku stvaralaĉku umješnost i snagu već i na ĉinjenicu da je svojim interesovanjima i orginalnošću u izboru tema nadmašio mnoge svoje savremenike. Pisanje o sopstvenim sadašnjim i prošlim vremenima,  autor personifikuje obradu, tamnih strana ljudskog roda ali i pitanja njihove (njegove) savjesti. Kao pravi književni velikan on svoj umjetnički izazov, odnosno, svoj alter-ego, vješto prezentuje u svim svojim knjigama. Možda je to zato što se autor predstavlja kao svjedok dinamičnog i melanholičnog  pogleda na svijetet koji mu izmiče koji mu nestaje a on želi da ga sačuva u svojim romanima i djelima. Filozofsko-književno kretanje pisca je sugerisano i predstavljeno kroz različite književne forme ali i fenomene. Njegovi romani su (ne) opterećeni isključivošću ali nam on vješto ukazuje da se iza svega krije: nacija, politika, rasa, religija kao stanja koja često upravljaju ljudskim sudbinama. U funkciji približavanja i predstavljanja, Sijarićevih knjiga mogu slobodno reći da su tu i relevantna poređenja sa klasicima književnosti. Književnik se ne razmeće demonstracijijom sopstvene erudicije, ipak on u svojim knjigama čuva svu ljepotu i arhaičnost maternjeg (bosanskog) jezika kao ni jedan autor iz bošnjačkog književnog korpusa a tu je i Bihor vječita književna tema i inspiracija. Sijarić kroz svoje romane, pripovjetke, priče i snažne simbole Bihora demistifikuje sva stanja pojedinaca, posebno ona potisnuta, duboko učaurena, isprovocirana, društveno nametnuta na granicama nekada vidljivim nekada ne vidljivim ljudskom oku. On pokušava da demistifikuje uzroke u otuđivanju ljudi, između paralenih svjetova onog u sebi i onog koji svaki dan njegovi junaci žive. Đe je granica? Usuđuje se da otvori pojedine teme koje su društveno intrigantne, zabranjene, nedostupne, flagrantne, izazovne često i osuđujuće. Individualnost se sama nameće i ima svoje ime. Autorova  stvarnost prodire u književni tekst vrlo živo i konstantno i susreće se sa pojedinačnim realnostima, koje vode ka univerzalnim istinama.   Meša Selimović (1910-1982) je jednom lijepo zapisao: “Kad mi je teško, bježim u samoću; kad mi je još teže, tražim dobre ljude.” Jedan od tih dragulja i dobrih ljudi  je upravo Safet Sijarić, onaj sa kim možete da podijelite taj književni trenutak u kome se krije magija i mašta pisaca.

SIJARIĆEVA CRNA GORA

 Safet Sijarić živi na relaciji Sarajevo-Godijevo. Dugo je već prisutan na književno-kulturnoj sceni Crne Gore i Bosne posvetio im je svoj život i svoje stvaralaštvo. Ta kompozitna nit i povezanost daje mu autentični književni pravac i pristup od koga nikada nije odustao. Mi nažalost danas malo kao nacija čitamo i zato nam se dešava mnogo što šta negativno. Pisci su mijenjali svijet uticali na njega gradili ga u nešto bolje, trajnije i ljepše. Takve su i Sijarićeve knjige, priče, romani i pripovjetke. Nastavio je da čuva i njeguje književnu baštinu velikog Ćamila Sijarića i uspjelo mu je. Međutim nama u Crnoj Gori nije uspjelo da ovaj izuzetni pisac dobije status koji mu sa pravom pripada tu su zatajile i institucije i Ministarstvo kulture. Vjerujem da će doći vremena kada će i prave vrijednosti i dobri pisci činiti nit našeg kulturnog i intelektualnog identiteta. Jer bez tog multikulturnog identiteta teško je graditi našu budućnost a ona neka bude i kritička i lijepa kao u Safetovim knjigama. Žan de La Brijer je to ovako definisao: ,,Kad vam nešto što čitate uzdiže duh i kad vam uliva plemenite i smjele osjećaje, nemojte tražiti drugo mjerilo da sudite o tome djelu: ono je dobro i napisano je majstorskom rukom.” Takva je ruka Godijevskog neimara Safeta Sijarića koji ne prestaje da piše ni jednog dana. Njegovom rukom ispisuje se sudbina ,,malih naroda” na velikim istorijskim raskršćima đe kultura gradi identitet. Safet Sijarić  je mjera vremena koju bi trebalo dijele svi međunarodni pisci, i  on onoznačava tačku apsolutne književne sadašnjosti, modernosti, bliskosti i arhaičnosti kao najljepših dometa kojima teže veliki pisci. Šta na kraju reći čuvajmo naše pisce ma kakva bila vremena pred nama jer oni su onaj glas koji nas budi i opominje DA POSTOJIMO I DA SMO TO ŠTO JESMO SVOJI NA SVOME U DRŽAVI CRNOJ GORI.

Iz bogate biografije Safeta Sijarića izdvajamo:

Romansijer i pripovjedač Safet Sijarić, dobitnik „Ćamilovog pera“ i laureat novoustanovljene nagrade „Husein Bašić”, rođen je l952. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Godijevu, te na Sipanju i u Loznoj, a srednju u Novom Pazaru i u Peći, nakon čega završava studije opšte i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Sarajevu je kao student, godine 1975., objavio i prve svoje priče, a prvu knjigu 1989. u Beogradu, živeći i radeći u Novom Pazaru. Do danas izdao je romane: Vučja gora, San o dragom kamenu, Rod i dom, Udar orla, Glas divine, Zmijski vez, Brod na Bistrici, Pohod na Visočicu i Do na sami kraj svijeta, te pripovijest Žena s tromeđe. Znatan broj priča i pripovjedaka ovog pisca štampan je u raznim zbornicima, časopisima i listovima, a jedna od njih, pripovijetka Stari pastir, i na engleskom jeziku, dok su prve stranice romana Rod i dom prevođene na ruski u okviru izbora iz novije crnogorske književnosti. Pisac je zastupljen u nekoliko reprezentativnih izbora savremene bošnjačke i bosansko hercegovačke, kao i crnogorske proze. Uz dvije spomenute, najznačajnije književne nagrade su mu: nagrada Izdavačke kuće „Bosanska riječ“ u Tuzli za roman godine, nagrada Radija BiH za radio-dramu, te dvaput zaredom prva nagrada Susreta „Zija Dizdarević“ za pripovijetku. Rukopis pod naslovom Rod i dom proglašen je najboljim romanom na konkursu Soroš fondacije – Otvoreno društvo BiH za l998. godinu, međutim autoru nagrada nije uručena iz Formalnih razloga. Taj slučaj je doprinio da naslov u kratkom roku doživi dva izdanja, jedno u Bosni i Hercegovini („Bosanska riječ“ Tuzla) a drugo u Crnoj Gori („Libertas“ Bijelo Polje), dok se koju godinu kasnije dogodilo i treće izdanje, opet u Crnoj Gori (kod kuće „Almanah“ u Podgorici). Po motivima ovog romana urađena je i istoimena monodrama u izvođenju bosanskohercegovačkoga glumca Irfana Kasumovića, monodrama čiji dramaturg je Hasan Džafić a režira je prof. dr. Vlado Kerošević. Još od starta ova monodrama, visoko ocijenjen Kasumovićev magistarski rad, počinje osvajati značajna priznanja i nagrade. Kao nezavisni pisac, Safet Sijarić trenutno živi i stvara u svom Godijevu i u Sarajevu đe mu se nalazi porodica.

ALHEMIJA SEVDAHA I VEČE NAGRAĐENIH PISACA FESTIVALA ZAVIČAJNE STAZE – BIHOR

Radio Petnjica
-
0
ALHEMIJA SEVDAHA I VEČE NAGRAĐENIH PISACA FESTIVALA ZAVIČAJNE STAZE – BIHOR

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 Petnjica taj maleni dragulj sjevera Crne Gore je 11. avgusta 2023. godine, nastavlja tradiciju kulturne galaksije kroz prizmu X Bihorskokog kulturnog ljeta čiji su organizatori Festival Zvičajne staze i Kazivart. Na promotivno-edukativnoj trbini sa nazivom Alhemija sevdaha i veče nagrađenih pisaca učestvovali su: Prof. dr Naka Nikšić, i književnici: Braho Adrović, Hafiza Džanković, Božidar Proročić, Safet Sijarić, Refadija Abdić, i mlade pjesnikinje. Program je briljantno vodila književnica Rebeka Čilović. Ova značajna i dragocjena manifestacija započela je u 20. časova u Divan bašči. . Program KazivArt i Zavičajne staze podržao je Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

Književnica i moderator Rebeka Čilović u uovodnoj riječi je pozdravila sve prisutne posebno predstavnike Bošnjačkog vijeća, dijaspore, direktora Ratkovićevih večeri Kemala Musića, direktora CEKUMA-a, Salka Lubodera, Salema Canovića ispred Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

Uvodno izlaganje je imala: Prof. dr Naka Nikšić koja je govorila o Alhemiji sevdaha koja između ostalog ističe sljedeće: ,,Sevdalinka kao jedna forma koja je zastupljena u istraživanjima kako književnosti tako i iz  muzike je ipak nedovoljno istražena. Tu se javlja niz nekih pitanja. Jedno od njih je đe je linija razgraničernja, između svih ljubavnih pjesama kod Bošnjaka i same sevdalinke. Da bi dali odgovor na ovo pitanje prvo moramo da se osvrnemo na sam korijen riječi sevdalinka ona potiče od riječi sevda koja se može naći u: arapskom, persijskom, osmanlijskom i modernom turskom jeziku. Na ovim jezicima riječ sevdalinka znači: crnu žuč, melanholiju, tugu, požudu, ljubav i ljubavnu bol. Sevdalinka jeste ljubavna pjesma i to nije pjesma koju mi pjevamo kada smo mi sretni i kada smo ispunjeni ljubavi. To je pjesma o nekoj ljubavi koja je bila neostvarena nepotpuna, postojala je neka prepreka i sevdalinka je nastajala u takvim trenucima razgraničenja. Sevdalinnka je simbol kulture i identiteta Bošnjaka i kao takvu treba je zaštiti a kroz zaštitu i proučavati, prenositi na mlađe generacije putem obrazovanja, popularizacije kroz različite festivale, koncerte, emisije i njegovane tradicionalnog načina izvođenja; to jest sviranja na tamburama, sazu, dvostranoj, trostranoj sandžačkoj tamburi i takođe pospješivanje umjetničkog stvaralaštva inspirisanog sevdalinkom kao i stvaralaštva u popularnoj muzici. Sa posebnim aspektom na institucije koje moraju da zaštite sevdalinku.”

Nakon izlaganja Prof. dr Naka Nikšić, Istaknuti književnik, Braho Adrović napravio je svoj lični kratak osvrt na vrijednosti sevdalinke o čemu je rekao: ,, Prvobitni alhemičari su pokušavali da miješanjem različitih metala naprave zlato. Nijesu uspjeli. Pokušavali su da miješanjem raznih sastojaka naprave eliksir vječnosti. Nijesu uspjeli. Identičan ishod je i sa pokušajem da se pronađe kamen mudrosti. Jedino su tvorci sevdalinki od prefinjenih osjećanja i riječi uspjeli da naprave ,,suvo zlato”. Polazeci od toga za mene je sevdah i sevdalinka najuzvišenije, najcistije, najkompletnije i najnježnije i najiskrenije ljudsko osjećanje ljubavi ptetočeno u pjesmu. A to uzvišeno ljudsko osjećanje ljubavi takoreći u sebi nosi i radost i ushićenje i čežnju, ali i tugu bol i tragičnost, kao stalne pratilje. I upravo stoga nije ni čudo što je sevdalinka za svoj razvoj našla najplodnije tlo u Bosni i Sandžaku, odakle se sa odrađenim modifikacijama proširila na skoro čitav Balkan. Dovoljno je podsjetiti se ,,Žutih dunja iz Stambola”.Pa ima li čiste ljudske duše kad čuje tu pjesmu da ne ,, padne u sevdah”. Pa ja i dok ovo zborim i pišem osjećam miris  žutih dunja i miris jedne ljubavi koja se tragično okončala… Nakon kratkog izlaganja pročitao je dvije svoje ljubavne pjesme i to:  Uzaludna pjesma i Godine. Rebeka Čilović je nakon Braha Adrovića predstavila mlade pjesnikinje i to: Minea Kožar sa pjesmom Proplamsaj duše; Samra Ličina sa pjesmom, Jedne noći u Parizu; Dalila Agović sa pjesmom Nikad ti neću oprosti odlaske i  Elvisa Latić Plakala sam te noći zajedno sa kišom.

URUČENJE NAGRADE FESTIVALA ZAVIČAJNE STAZE-BIHOR

 

Rebeka Čilović je istakla da su žiri čine: Prof. dr Aleksandar Radoman, Prof. dr Naka Nikšić i književnica Adisa Bašić. Prof. dr Naka Nikšić je pročitala obrazloženje žirija: ,,Među pričama koje su ušle u najjuži izbor bilo je zaista vrijednjih ostvarenja, što je žiriju otežalo rad na odabiru najboljih. No polazeći od propozicija konkursa žiri je cijeneći sve nijanse izabrao tri priče koje su na tematskom, stilskom ili kompozicijom planu najuspjelije. Među pričama koje su ove godine ušle u najuži izbor bilo je zaista vrijednih ostvarenja što je žiriju otežalo rad na odabiru najboljih, no, polazeći od propozicija konkursa, žiri je cijeneći sve nijanse izabrao tri priče koje su na tematskom, stilskom ili kompozicionom planu najuspjelije. Pored četiri nagrađene priče u užem krugu su se po broju bodova našli i sljedeći tekstovi: „Majka“ – šifra: „Nana“ (Senada Đešević), „Vreća soli“ – „šifra: 103d56cg“(Gordan Čampar), „Kolijevka“ – šifra: „Krug“ (Nataša Žurić), „Ako se ikad sretnemo, upaliću, nek gori“ – šifra: „GMKSLP“ (Goran Radoičić), „Edina i Euridika“ – šifra: „Hiperboreja“(Ljubeta Labović) i „Tuđa nafaka“ – šifra „Telal“(Ervin Spahić)… Svaka ocjena kvaliteta podrazumijeva izvjesnu subjektivnost, ali smo se trudili, svako ponaosob, dati ocjene i dobiti zajednički rezultat koji će na adekvatan način reprezentovati ovogodišnji konkurs.   Svaka ocjena kvaliteta podrazumijeva izvjesnu subjektivnost ali smo se trudili svako ponaosob dati ocjene i dobiti zajednički rezultat koji če na adekvatan način reprezentovati ovogodišnji konkurs. U većini priča povezani su prošlost i sadašnjost, imaginacija i realnost smješteni u različitim geografskim kordinatama i vremenima, ali i obilježeni atmosferom bihorskog prostora. Očigledna je rukopisna raznolikost koja svjedoči da su autori sa različitih adresa iz regiona pokazali bliskost i želju da kroz literalni fokus istaknu težnju ka multietničkom skladu toleranciji i njegovanju vrijednosti karakterističnih za naznačeni socio-kulturni ambijent. Posebnu pažnju privlače fascinantni likovi žena junakinja brojnih priča čije su sudbine obilježene krutim uzusima patrijahalne sredine dobile literalno ubjedljivu formu.

Nakon iščitavanja odluke žirija Rebeka Čilović je pozvala Dina Račića da pročita imena nagrađenih  da ih pozove kao i donatore nagrada.

Nagradu za autentičnost pripovijedanja dodjejulje potpredsjendik Bošnjačkog vijeća Bejto Šahmanović, Safetu Sijariću. Bejto Šahmanović je čestitao Sijariću rekavši: ,,Da će Bošnjačko vijeće nastaviti da podržava bošnjačke književnike gradeći mostove kulture i prijateljstva.” Dino Račić je pročitao obrazloženje žirija za priču ,,Kako se udala strina Hatka luda zafrkantka” pripovjednom tehnikom skaza data je duhovita, vrcava isposvijest strine Hatke o prosidbi i udaji za njezina Halka. Strina Hatka je živopisna junakinja prikazana u prvom licu raskošnim narodnim jezikom i komičnim prosiedeom ova duhovita starica rekapitulira svoje ljubavno iskustvo i opisuje izbor životnog saputnika. O muškarcu kojeg voli junakinja govori sa smijehom ona ga u isto vrijeme skida sa trona prikazuje u neugodnim situacijama ali i osjeća jaku privlačnost prema njemu. U obrazloženju žirija se ističe:  Priče koje su zavrijedile nagradu Festivala Zavičanje staze-Bihor 2023. godine na literalno uvjerljiv način reprezentuju istorijski i socio-kulturni milje bihorskog kraja iako vješto uklopljenje u prepoznatljivi društveni i istorijski kontekst one su istovremeno i autentična svjedočanstva o sudbinama ljudi koje je bitno odredilo iskustvo granice.

Safet Sijarić nakon primanja nagrade ističe: ,,Osluškivao sam emocije, beskrajne priče rodnog Bihora. Ovo je više priča strine Hate nego moja ja sam samo uspio da prenesem taj trenutak vječnosti na papir i da mu dam posebnu dimenziju ljepote.  ”

III Nagradu osvojila je priča Božidara Proročića ,,Gost je svetinja” nagradu je uručio Esmir Rastoder ispred udruženja Zavičanjo udruženje ,,Bihor naš zavičaj” iz Švajcarske. Esmir Rastoder je tom prilikom izjavio: Čestitam dobitnicima u ime Zavičajnog kluba-Bihor iz Švajcarske sa iskrenom željom da i budućnosti bude još dobrih priča inspirisanih rodnim krajem.

U obrazloženju žirija se ističe: Oslanjajući se na starobalkansko predanje o gostu kao eamanaciji priča ,,Gost je svetinja” u maniru klasične linearne realističke priče govori o bivšem oficiru osmanske vosjke Omer-begu koji sljedeći moralne uzuse sredine iz koje je ponikao otvara vrata porogonjenom neznancu Dervišu Skopljaku pokazuje mu bezbjedan prolaz pred potjerom i gine štiteći mu odstupnicu. Svedene naracije jednostavnog stila uz istaknuti moto Musafir je svetinja ova priča osvjetljavajući jednu od ključnih etičkih normi bihorske sredine u čije je ime dostojasntveni Omer-beg spreman da žrtvije vlastiti život. Ali i fizički onemoćali Omer-beg ne djeluje samo u ime opštih etičkih princima on u odmetnutom mladiću vidi nekadašnjeg sebe i spašavajući ga proživljava svoju herojsku prošlost.

U svom ličnom doživaju sam istakao: ,, Večeras smo se okupili u Alhemiji Sevdaha i večeri nagrađenih pisaca Festivala priče Zavičajne staze – Bihor a ima li ljepšeg mjesta večeras od ovog da podijelimo sve naše utiske inpirisane snagom kulture i pisane riječi. Petnjica je godinama zaredom zborište i saborište pisaca, ljudi od duha i intelektualnih vrijednosti zahvaljući Festivalu kratke priče, odnosno njegovim osnivačima… Zahvaljući tome Petnjica postaje važno i prepoznatljivo mjesto na mapi kulturnih i umjetničkih dešavanja u Crnoj Gori i regionu. Poput kulturnih i urbanih metropola, tokom julskih i avgustovskih dana u Petnjici ćete sresti poznata imena književnosti, umjetnosti i javne scene sa prostora Zapadnog Balkana i Evrope. Festival kratke priče je eklatantan primjer demetropolizacije kulture – u malom mjestu se mogu dešavati vrijedni kulturni događaji. Bihor taj magični kraj darovitih ljudi sa kog su potekli brojni slavni pisci čija riječ uvijek iznova odzvanja i podsjeća nas na jednu lijepu sintagmu ,,Bihor je svijet, svijet je Bihor”. U Bihoru postoji, na neki način, kult govorenja, lijepe riječi i ljekovitog pričanja. Kao što je drevni i mistični Makondo, isnpirisao Markesa, tako je i Bihor inspiracija i omiljena destinacija brojnih pisaca, koja nas mami i navodi da se pero u mastilo umoči i da počne ta magija koja traje. Svi mi u sebi nosimo svoj zavičaj, svoj sopstveni Bihor. To je ona magija iznad života natopljenog našim emocijama to je uzvišen prostor u kojem se susreću nasleđe, običaji, priče, poezija, unutrašnje i lične borbe. Meša Selimović lijepo kaže o zavičaju: Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet nasleđa, istorije i cjelokupnog životnog iskustva vezanog za svoj kraj. Generacije i pokoljenja traže i nalaze u zavičaju arhetipske slike svoje genealogije, starozavjetnih predanja, iako niko ne može vjerno da zamisliti naše pretke dalje od tri pasa ili ti koljena. Jedan izraelski pjesnik je zapisao: Čovjek je samo kopija svog zavičaja, a T. S. Eliot kaže: Zavičaj je tamo odakle izviremo. Veliki pesnik Gete rekao je da čovek sve duguje zavičaju. Zato nek ova noć i Festival Zvičajne staze u Bihoru traju nek uvijek i iznova probljeskuju svojom ljepotom i bogastvom riječi. Zahvaljujem se posebno svim organizatorima, našoj dijaspori svima onima koji su podržali da ovaj Festival traje i opstaje na radost svih poslenika kulture. Ja lično posebno se zahvaljujem Safetu Sijariću koji mi je pomogao da moja priča dobije autentični oblik. Hvala vam svima u ime nas nagrađenih pisaca i nek magija Bihora živi i traje onako kako to najlepše zvuči kroz prizmu kulture i pisane riječi.

II Druga nagrada je dodijeljena Hafizi Džanković za priču ,,Sabitovica” u ime Bošnjačkog donatorskog fonda Luksemburg a obratio se i uručio nagradu Enver Rastoder koji je istakao sljedeće: ,,Neka vas magija priče vodi Bihorom, a Bošnjački donatorski fond će kao i mnogo puta do sada podržavati sve značajne institucije, pojedince, manifestacije a posebno mlade pred kojima je budućnost.

U obrazloženju žirija se ističe: Drugo mjesto pripalo je priči Sabitovica ova priča se izdvojila se uvjerljivošču likova čvrstom kompozicijom  i dobro odabranim dramskim napetim trenutkom smrtnog časa jednog od aktera. Govorna karakterizacija likova je uspjela jezik dočarava sandžački kraj. Priča afirmiše univerzalne ljudske virijednosti kao što su: poštenje, marljivost, slobodoljubivost a stavlja ih iznad fizičkog izgleda i etničkog porijekla. Ljubavni odnosi između dvoje ljudi prikazani su afirmativno kao kompeksan, ravnopravan pun nježnosti i razumijevanja.

Hafiza Džanković u svom obraćanju je izjavila: ,,Odnos ljudi prema projektu Zavičajne staze-Bihor koji nam je u nasljeđe ostavio Ćamil Sijarić je itekako dragocjen. Svaki naš zavičaj je po jedan Bihor. Đe se god nalazimo postoji taj osjećaj zavičaja. Na kraju je Hafiza Džanković pročitala je dio zapisa o zavičaju Ćamila Sijarića.

I Prva nagrada je dodiljena Refadiji Abdić za priču ,,Reza” od strane Zavičajnog kluba Bihor-Luksemburg a nagradu je uručio istaknuti književnik i privrednik Remzija Hajdarpašić. Remzija Hajdarpašić je izjavio: U ime Zavičajnog kluba-Bihor iz Luksemburga čestitam prvonagrađenoj i čestitam i ostalim laureatima. Remzija Hajdarpašić je istakao ulogu i značaj Zavičajnog kluba-Bihor u očuvanju kulture i identiteta Bošnjaka. Kroz dane Bošnjačke kulture i kroz reviju Bihor širimo tu plemenitu misiju očuvanja i promocije ne samo naših iseljenika već i svih dragulja našeg rodnog kraja.

U obrazloženju žirija se ističe: Priča ,,Reza” prem da donosi poznati motiv o zabranjenoj ljubavi vješto je uklopljenja u socio-kulturni kontekst bihorske sredine. Priča o ljubavi dvoje mladih koje razdvajaju klasne razlike poslužila je kao osnova za kompleksnu studiju mentaliteta patrijahalne zajednice u kojoj su ljubav i život podređeni strogim normama sredine a svako kršenje tih normi izaziva teške porodične traume društvenu izolaciju i tragične posljedice. Centralni likovi ove priče su dvije žene majka i ćerka čiji su dijametralno životni izbori obilježile njihove sudbine. Posebna vrijednost priče je razruđeni stil koji donosi bogastvo autentične leksike bihorskog govora vješto uklopljen u skladnu strukturu priče

Prvonagrađena Refadija Abdić ističe: ,, Djetinjstvo u Bihoru me odredilo za cijeli život da niđe onako ne mogu da pripadam cijela. Mirisi rodnog kraja i dobročinstva ljudi su me uvijek pratili na tim stazama. Sve moje priče nastale su u tih devet godina one su istinite vraćaju me u djetinjstvo u kasnim noćnim satima. Vjerujem da će Zavičajne staze da traju dugo i da žive jer su utabane a već kada su utabane po njima je lako koračati. ”

Na samom zatvaranju Festivala Zavičajne staze jedna od njenih utemeljivača Mirsad Rastoder je izjavio: ,,Kultura je osnova za ljudski život. Ako je država zaboravila sjever mi ne smijemo. Figurina koja je zaštitini znak a koja je stara 5000 godina govori nam koliko je kultura važna. Daju mi i nadu i snagu ove mlade poetese i ljudi okrenuti kulturi a iskreno i duboko vjerujem u budućnost koju želim svi da zajedno gradimo.  Jer Bihor je samo jedan svetionik na planetarijumu ovog našeg dunjaluka. ”

  

        

 

BIHORSKE BIOGRAFIJE: ARSLAN AVDO KORAĆ, PROFESOR U PENZIJI (VIDEO)

Radio Petnjica
-
0
BIHORSKE BIOGRAFIJE: ARSLAN AVDO KORAĆ, PROFESOR U PENZIJI (VIDEO)

Gost osme epizode, serijala Bihorske biografije bio je profesor u penziji Arslan Avdo Korać.

,Rođen sam 1955. godine u Petnjici, poslije devet godina braka, svoga oca Tahira i majke Esmane. Moje detinjstvo sam proveo ovdje ono čega se ja sjećam, pa relativno svi smo mi imali tada identično djetinstvo. Možda sam imao određene privilegije, jer sam bio dijete prvog trgovca na prostoru naše opštine, prvog trgovca koji je radio u Petnjici, a pokrivao je i radno mjesto u Trpezima.

U toj ekonomskoj krizi koja je tada vladala, eto smatram da sam bio djelimično privilegovan u tim trenucima u odnosu na drugu djecu. Tada smo se kao djeca često igrali igre poput klisa i maške, žmurke, šodaljke… a sa mojim odrastanjem moje djetinjsvo se promijenilo, nije bilo samo igra, nego je došlo nešto što se zove rad, pod broj jedan čuvanje stoke.

Kao djeca smo čuvali stoku i u Osoje, Stenice, šume Rastoderske, sve je tako bilo do prvog polaska u osnovnu školu. U našoj široj familiji bilo je ukupno 21 član. Imao sam sreću da moj prvi učitelj, bude Bajram Ramčilović, on nas je naučio da pišemo, naučio nas je lijepom ponašanju i mnogo toga…”

Opširnu emisiju i razgovor sa Arslanom Avdom Koraćem, profesorom u penziji možete pogledati na našem You Tube kanalu Radio Petnjica.

 

PRIJETELJI RADIJA PETNJICA: ETNO SELO “VRELO” PRAVO MJESTO ZA ODMOR I OPUŠTANJE (FOTO I VIDEO)

Radio Petnjica
-
0
PRIJETELJI RADIJA PETNJICA: ETNO SELO “VRELO” PRAVO MJESTO ZA ODMOR I OPUŠTANJE (FOTO I VIDEO)

Veliki prijatelji Radija Petnjica Hotel & Camping Etno selo ,,Vrelo” Trpezi smješteno na samo par kilometara od Petnjice svojevrsni raj u Petnjici i prvo etno selo, koje je registrovano i koje traje već 14. godina. Nudi odmor za dušu Vas i vaše porodice.

VIDEO NA LINKU: 
https://youtu.be/nh8aTUKBLUw

Pored brojne ponude i otvorenog bazane za sve goste i posjetioce, tu su i tradicionalna jela. U ponudi je takođe i svježa riba iz ribnjaka koji se nalazi u sklopu ovog kompleksa, a za sve one kojima je potreban odmor, okružen pejzažom prirode tu su i klimatizovane smještajne jedinice, tačnije 12 apartmana, Vaš odmor će upotpuniti bazen na otvorenom, koji je na raspolaganju kako za goste, tako I za sve posjetioce i ljubitelje plivanja. Takođe posjeduje i Camping Centar.

Da se radi o kompleksu koji zaslužuje da se nađe na turističkoj mapi Petnjice, kao broj jedan uvjerila se i ekipa Radija Petnjica.
Ono što vlasnik ovog Elis Skenderović velelepnog kompleksa ističe kao problem to je nedovoljna podrška Opštine Petnjica i TO jer kako je naveo, čak ne postoje ni adekvatni putokazi koji bi uputili turiste i goste, koji dolaze iz različitih krajeva svijeta baš da odmore i dopune baterije u ovom etno selu, a oni koji su bili u prilici da jednom posjete ovo mjesto rado mu se opet vraćaju, pored toga ovo je prvo i jedino etno selo u Petnjici.

Iako, ovo etno selo ima i sada veoma bogat sadržaj, planovi u bliskoj budućnosti jesu upotpunjavanje sadržaja dnevnim aktivnostima, kroz ponudu aktivnog odmora za turiste i goste spadaju dnevne aktivnosti kao što su: pješačenje, vožnja kvada, vožnja bicikla, jahanje konja i mnoge druge aktivnosti koje će upotpuniti sadržaj koji pruža Hotel&Camping Etno selo ,,Vrelo” Trpezi.

Ostali sadržaji Etno sela ,,Vrelo” Trpezi uključuju sadržaje za sastanke i dečije igralište. Osoblje objekta za vas može organizovati planinarske izlete i panoramsko razgledanje.

Za dodatne informacije i rezervacije možete pozvati na sledeći broj telefona: +38269085167

ERIS BABAČIĆ

PRIČA „REZA“ REFADIJE ABDIĆ NAJBOLJA NA OVOGODIŠNJEM FESTIVALU PRIČE „ZAVIČAJNE STAZE“ U PETNJICI

Radio Petnjica
-
0
PRIČA „REZA“ REFADIJE ABDIĆ NAJBOLJA NA OVOGODIŠNJEM FESTIVALU PRIČE „ZAVIČAJNE STAZE“ U PETNJICI

Refadija Abdić osvojila je prvu nagradu na XVI Festivalu priče „Zavičajne staze Bihor 2023“ za priču pod nazivom „Reza“. To je saopšteno u petak na dodjeli nagrada u Divan bašči u Petnjici, u okviru prigodnog programa.

Druga nagrada za priču inspirisanu Bihorom i zavičajem je pripala Hafizi Džanković za priču „Sabitovica“, a treća književniku i publicisti Božidaru Proročiću za priču „Gost je ovdje svetinja”. Žiri u sastavu Adisa Bašić (Sarajevo), dr Naka Nikšić (Novi Pazar) i dr Aleksandar Radoman (Podgorica) i ove je godine dodijelio i specijalno priznanje za autentičnost pripovijedanja priči „Kako se udala strina Hatka, luda zafrkantka“ autora Safeta Sijarića.

U većini priča povezani su prošlost i sadašnjost, imaginacija i realnost, smješteni u različitim geografskim koordinatama i vremenima, ali i obilježeni atmosferom bihorskog prostora, navodi se u obrazloženju žirija.

– Očigledna je rukopisna raznolikost koja svjedoči da su autori s različitih adresa iz regiona pokazali bliskost i želju da kroz literarni fokus istaknu težnju ka multietničkom skladu, toleranciji i njegovanju vrijednosti karakterističnih za naznačeni socio-kulturni ambijent. Posebnu pažnju privlače fascinantni likovi žena, junakinja brojnih priča, čije su sudbine, obilježene krutim uzusima patrijarhalne sredine, dobile literarno uvjerljivu formu saopštio je žiri.

Priča „Reza“ premda donosi poznati motiv o zabranjenoj ljubavi, vješto je uklopljena u socio-kulturni kontekst bihorske sredine.

– Priča o ljubavi dvoje mladih koje razdvajaju klasne razlike, poslužila je kao osnova za kompleksnu studiju mentaliteta patrijarhalne zajednice, u kojoj su i ljubav i život podređeni strogim normama sredine, a svako kršenje tih normi izaziva teške porodične traume, društvenu izolaciju i tragične posljedice. Centralni likovi ove priče su dvije žene majka i kćerka, čiji su dijametralni životni izbori obilježili njihove sudbine. Posebna vrijednost priče je razuđen stil koji donosi bogatstvo autentične leksike bihorskoga govora, vješto uklopljene u skladnu strukturu priče naveo je žiri. Priča „Sabitovica“ izdvojila se uvjerljivošću likova, čvrstom kompozicijom i dobro odabranim (dramski napetim) trenutkom samrtnog časa jednog od aktera, navodi žiri.

– Govorna karakterizacija likova je vrlo uspjela, jezik dočarava sandžački kraj. Priča afirmiše univerzalne ljudske vrijednosti kao što su poštenje, marljivost i slobodoljubivost i stavlja ih iznad fizičkog izgleda ili etničkog porijekla. Ljubavni odnos između dvoje ljudi prikazan je afirmativno, kao kompleksan, ravnopravan, pun nježnosti i razumijevanja navodi se u obrazloženju. Proročićev tekst „Gost je ovdje svetinja“ u maniru klasične, linearne realističke priče, govori o bivšem oficiru osmanske vojske Omerbegu, koji, slijedeći moralne uzuse sredine u kojoj je ponikao, „otvara vrata“ progonjenom neznancu Dervišu Skopljaku, pokazuje mu bezbjedan prolaz pred potjerom i gine, štiteći mu odstupnicu.

– Svedene naracije, jednostavnoga stila, uz istaknuti moto „Musafir je svetinja“, ova priča osvjetljavajući jednu od ključnih etičkih normi bihorske sredine, u čije je ime dostojanstveni Omerbeg spreman da žrtvuje i vlastiti život. Ali fizički onemoćali Omerbeg ne djeluje samo u ime opštih etičkih principa on u odmetnutom mladiću vidi nekadašnjeg sebe i spašavajući njega, oživljava svoju herojsku prošlost navodi žiri.

U Sijarićevoj priči pripovjednom tehnikom skaza data je duhovita, vrcava ispovijest strine Hatke o prosidbi i udaji za njezina Halka, stoj i u obrazloženju.

– Strina Hatka je živopisna junakinja prikazana u prvom licu raskošnim narodnim jezikom i komičkim prosedeom

– ova duhovita starica rekapitulira svoje ljubavno iskustvo i opisuje izbor životnog saputnika. O muškarcu kojeg voli junakinja govori sa rableovskim smijehom ona ga u isto vrijeme skida sa trona, prikazuje u neugodnim situacijama, ali i osjeća jaku privlačnost prema njemu objasnio je žiri.

Veče je obilježila besjeda muzikološkinje Nake Nikšić o sevdahu i trajanju sevdalinke kao jednog od zaštitnih znakova bošnjačkog identiteta. Ona je upozorila da tom blagu treba posvetiti mnogo više pažnje u pogledu stručnog vrednovanja i savremenog približavanja mladima. Braho Adrović je kazao da su alhemičari probali da naprave zlato od raznih metala, ali nijesu uspjeli. A narod je od riječi stvorio „suho zlato“ sevdalinku, i to potkrijepio svojim pjesmama o ljubavi. Veče su uljepšale četiri mlade pjesnikinje: Minea Kožar, Dalila Agović, Elvisa Latić i Samra Ličina.

PREUZETO/ POBJEDA – D. ERJAVŠEK

BKC SANDŽAK: TRIBINA “LIJEPO MIŠLJENJE O ALAHU” I PROMOCIJA KNJIGE “TRAGOM ISTINE”

Radio Petnjica
-
0
BKC SANDŽAK: TRIBINA “LIJEPO MIŠLJENJE O ALAHU” I PROMOCIJA KNJIGE “TRAGOM ISTINE”

U organizaciji Bošnjačkog kulturnog centra “Sandžak” iz Petnjice danas će biti organizovana tribina pod nazivom “Lijepo mišljenje o ALAHU” na kojoj će govoriti Mithad R. Ćeman.

Nakon tribine biće promovisana i podijeljena knjiga “Tragom istine” autora Šaćira Hajdarpašića.

Tribina je zakazana za 18:30 časova u BKC “Sandžak” u Petnjici.

U POŽARU STRADALA ŠTALA FEKA MURATOVIĆA: ŠTETA VELIKA, U POSLJEDNJEM TRENUTKU SPASILI JUNICE

Radio Petnjica
-
0
U POŽARU STRADALA ŠTALA FEKA MURATOVIĆA: ŠTETA VELIKA, U POSLJEDNJEM TRENUTKU SPASILI JUNICE

Juče je oko 18 časova u Petnjici u požaru izgorio krov i sijeno na štali Feka Muratovića

Požar je u kratkom vremenu uništio krov i 1.500 bala sijena, koje je ovaj poljoprivrednik skladištio u ovom pomoćnom objektu.

Na svu sreću nije bilo povrijeđenih, a kako nezvanično saznaje portal Radio Petnjica razlog požara su elektro instalacije.

Muratović nam je kazao da su se u tom momentu u štali nalazile tri junice, koje su brzom reakcijom spasili. Takođe nam je kazao da će nastojati da u narednih nekoliko dana sanira posljedice

Služba zaštite i spašavanja Petnjica i Berane su brzo reagovale, ali nijesu mogle suzbiti požar koji je već bio dovoljno jak u tom trenutku. Ono što su uspjeli, to je da ga lokalizuju kako se ne bi proširio na objekat koji se nalazio pored štale.

ERIS BABAČIĆ

RASTODER: Antifašistička, multietnička, demokratska i tolerantna Crna Gora se mora probuditi!

Radio Petnjica
-
0
RASTODER: Antifašistička, multietnička, demokratska i tolerantna Crna Gora se mora probuditi!

Istoričar i akademik dr Šerbo Rastoder je u razzgovoru za portal Standard rekao da veličanje četnika i četništva nije nije novina već samo beskrupulozno veličanje “zla” i potreba da se ideološki rehabilituje zlo, kao način života.

“Mnogi misle da se veličanje tog zla primarno tiče Bošnjaka. Zbog toga, što četnička ideologija nije sakrivala zločine počinjene nad “Turcima”. Zato je nepotrebno bilo šta istraživati u vezi sa tim, dovoljno je citirati samo ono čime se četnici hvale. U tom smislu, Pavle Djurišić ne laže kada obavještava koliko je i gdje pobio i protjerao “Turaka”. Uradio je to svugdje gdje nije bilo organizovanog otpora, poput sela u Donjem Bihoru, Foči, Čajniču i brojnim drugim stratištima.. Tamo,gdje su ljudi odbili da budu pobijeni uzevši oružje u ruke ,tamo četnici nijesu mogli vršiti zločine. Istorija ima svoju analogiju, koja nije ponavljanje, nego služi za pouku. “Ništa nijesmo izgubili što smo organizovano branili “. I to se ne tiče samo Bošnjaka, nego i Crnogoraca, antifašista, jer se njemački okupator zgražavao nad četnjičkim zlodjelima (slučaj u Bjelopavlićima) i opominjali ih da su pretjerali u revnosti prema antifašistima..”, rekao je Rastoder.

Dakle, kaže sagovornik Standarda, nakon svega je “partizanska” (1941) potom “četnička” (1942-1943) Crna Gora, i na kraju “partizanska” (1943-1945) “Crna Gora detektovala promjenu ideološke paradigme na ovom području, koja je očigledno “ukorijenjena “ u narodu.

 

 

STANDARD: Kako se oduprijeti reviziji istorije?

RASTODER: Ako bi se tako posmatrao proces onda bi period od 1989-1997 bio period “ rehabilitacije “četničke” Crne Gore, period od 2006-2020 “ partizanske” Crne Gore i nakon tzv “ tridestoavgustovskog oslobodjenja” ponovo imamo rehabilitaciju “ četničke” Crne Gore. Jednostavno, ovo je pitanje za čitavu Crnu Goru. Ne mogu da vjerujem da je njena partizanska i antifašistička tradicija poražena od retrogradne, nazadne i profašističke ideologije, ali uočavam da se partizanska Crna Gora ućutala. Možda neko ponovo očekuje da će četnici, poput onoga iz septembra 1944, ponovo masovno preći u “partizane,” uzeti boračke penzije i privilegije, ali to ne znači da su promijenili i ideologiju.

Ideologija se nažalost, ne može poraziti, ali njeno pojačano prisutstvo u javnom prostoru, ne znači da je na sceni revizija istorije, nego samo da je promijenjena ideološka paradigma njenog tumačenja. Jer istorija se ne može promijeniti (ono što je bilo, je nepromjenljivo) moguće je samo mijenjati mišljenje o njoj. Ako je slavljenje zločina i zločinaca nova politička kultura političkih i duhovnih ellita, samo je pitanje vremena ,kada će njihovi nosioci preći na stranu pobjednika (antifašizma i demokratije). Za razliku od mnogih, za mene je jedino iznenadjujući ideološki transfer tzv “lažnih partizana”, koji ne misle da ovo nije prolazno i da je pitanje vremena, kada će se ponovo desiti ideološka konverzija “četnika“ u “partizane”.

Umješnost je znati to preživjeti i odoljeti raznim iskušenjima i provokacijama. Četnička ideologija je autistična, objektivno poraŽena u ratovima devedesetih, intelektualno svedena na tvorce bajki koji misle da se danas od toga može živjeti, bez saveznika i u regionu i u svijetu, te je pitanje dana kada će ponovo zapjevati – “Mi za kralja, oni za Tita, šta je ovo,Bog te pita”. Uostalom, niko drugi do glavni ideolog četničkog pokreta dr Stevan Moljević, član Centralnog komiteta četničkog pokreta Jugoslavije, novembra 1944. kaže: “ Što smo mi u ovom ratu pokazali srpskom narodu? Svoje kame, brade i pijane komandante koji štipaju snaše. Krv, seks i gibanice, to je bio naš program, to je bila naša zastava…Rulje koje zaudaraju na rakiju, to smo bili i ostali”!

Kada govorimo o karakteru četničkog pokreta, dovoljno je samo citirati ono što oni kažu o sebi. Ako je to nekome na čast i ponos, to je već problem za medicinu. Treba biti strpljiv i shvatiti da ni četnici, a ni partizani nijesu bili “andjeli“ u istoriji, te da je skrivanje njihovih “grijehova“, bez obzira što ih ne možemo izjednačavati, dovelo do ideološke konfuzije, koja se dnevnopolitički ekspolatiše na najprimitivniji način unutar tzv “kulture pamćenja“ koju treba ostaviti istoriji.

STANDARD:U posljednjih par godina raste netrpeljivost prema drugačijem, a usta vladajućih struktura puna su priče o pomirenju. Što više pričaju o tome sve je dublji jaz. Komentar?

RASTODER: Netrpeljivost prema drugačijem je stvar opšte kulture i ne bih to politizovao. Medjutim, to postaje stvar politike onda kada ona to prepozna.
Priča o pomirenju je klasična politička priča. Zašto? Zato što ne moźeš pomiriti ono što je bilo. Dokaz tome su komunisti koji su skoro 50 godina mirili i na kraju doživjeli da ih protjeraju pomireni. Zašto? Zato što su mirili na ideologiji, a ne na istini. Pomirenje je moguće samo istinom, a to nije posao političara. Afirmacijom načela da je ubistvo svakog nevinog čovjeka zločin, da ne postoje moji i tvoji zločini, niti moji i tvoji zločinci. Da veličanjem zla i zločina, društvo ide ka animalizaciji kulture i negaciji civilizacije. Nije Vili Brant kleknuo ,pošto se predhodno sa nekim pomirio, nego je kleknuo shvativši da se samo istinom moźe doći do pomirenja. I najvažnije, politika nema interesa da miri ljude, jer bi za mnoge izgubila smisao, politika u biti teži proizvodnji razlika i kao takva je vid društvene destrukcije. Pomirenje je moguće samo afirmacijom istine i principa koji su superiorni u odnosu na političku svijest koja se proizvodi na suprotnom od toga.

STANDARD: Zašto država ćuti na ove pojave i smatra ih izolovanim incidentima?

RASTODER: Prvo, država i treba da ćuti. Ali je država dužna da prepozna govor mržnje kao krivično djelo koje vodi destrukciji društva. U komunističkoj Jugoslaviji imali ste sličan zakon, koji je sankcionisao nacionalnu i vjersku netrpeljivost ali je odbijanje države u primjeni tog zakona na kraju završilo u brlogu ratova, kojih se danas stide ili bi bar trebali da se stide i njegovi akteri.

STANDARD: Da li su to uopšte izolovani incidenti ili Crna Gora trasira put ka krajnjoj destruktivnoj desnici?

RASTODER: Prvo incidenti ne mogu biti izolovani, jer je njena ideološka matrica regionalno prisutna. Drugo, desnica jača širom Evrope. Ali ne zato, što nudi prosperitet i nešto bolje, nego zbog toga što je ljevica pokazala brojne slabosti u kriznim situacijama i otvorila put desnici. Desnica ne mora a priori biti destruktivna iako je njena istorijska percepcija takva, ali mora imati na umu istorijsko iskustvo o tome, kuda su vodili pojedini procesi.

STANDARD: Ima li CG snage da se odupre tome?

RASTODER: Ne da ima snage, nego je iznenadjući njen potencijal. Trenutno vidljivi defetizam nije samo njena prolazna slabost, nego je nužan intermeco u promišljanju smisla. Dakle, duboko vjerujem da se antifašistička, multietnička, demokratska i tolerantna Crna Gora mora probuditi, a ko će biti njen budilnik to ne mogu da predvidim, osim što sam siguran da je u pitanju i nova ideologija i nova politička elita.

STANDARD: Čini se da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori neko ko u najmanju ruku ima veliki doprinos u razijanju netrpeljivosti?

RASTODER: I crkva i politika se bore za duše glasača (vjernika). Nekada je to u savezu nekada u rovovima. Dok postoji saglasnost, društvo je u opasnosti (tako govori istorija). Ali nije ni pravo rješenje u nesaglasnosti. Rješenje je kada svako radi svoj posao. Crkva, da se zanima, duhovnim angažmanom i vjerom, politika političkom stranom źivota. Ako u tome nema konflikta onda i jedni i drugi izvorno imaju interes da se bore za sve ono, suprotno od netrpeljivosti. U protivnom, niti je to vjera, niti politika.

STANDARD: U Vašem Baru djevojci sa hidžabom zabranjeno je da se kupa tamo gdje i ostali. Nedavno je, takodje u Baru pretučen maloljetnik iz BiH, a čule su se i najšovinističkije izjave na društvenim mreŽama od visokopozicioniranih javnih radnika. Šta se dešava, zašto Bar?

RASTODER: U jednom ste u pravu. Da Bar je moj. Crnogorska prestolnica multikulture, jedina opština u bivšoj Jugoslaviji kojom nije mogao da ovlada Milošević, jedina opština u kojoj su mlade, lijepe i pametne satrape Miloševića, pobijedili reformisti i ako hoćete jedino slobodno crnogorsko intelektualno ostrvo u Crnoj Gori početkom devedesetih. Takav je Bar i danas, u to sam čvrsto uvjeren. Nijesam siguran da takvu sliku o Baru, mogu narušiti incidenti koje pominjete. Prvo, mislim da je priča o devojčici s hidžabom malo pretjerana, jer lično poznajem tu porodicu (vlasnika bazena) više od 50 godina i siguran sam da navodno izgovorene riječi Meda Đurovića nijesu onakve (u kontekstu) kakvim su prikazane. Drugo, veoma je bilo uvredljivo čitati u medijima, zamjerke na reagovanje reisa IZ, usporedbom sa popovima i topovima, a posebno optužbom da nikada nije reagovao na slične stvari dok je neko drugi bio na vlasti.

Tu ima jedan mali, ali bitan detalj: reagovao je uvijek dok je ta vlast ličila na ovu danas, a istina je da se ćutalo kada se promijenila. No priča o djevojčici i hidžabu zaslužuje da se izvede iz prizemnih odaja politike i situira u sferu ozbiljnih pitanja kulture u jednom dijelu naroda. Da se reazumijemo, u startu, pitanje hidžaba spada u domen ličnih prava i sloboda i isključivo je pravo izbora. Ovo zbog toga, da mi neko ne bi spočitao da ne znam i ne štitim slobode vjere i ličnosti. Ali je za mene zaista ostala dilema, da li je pogrešno korišćenje slobode ili pravo na izbor djevojčice od 12 godine pravo izbora ili nametnuta obaveza?

Ovo zbog toga, što čitam da porodica živi u Belgiji slobodnoj zemlji, a da joj majka navodno nije pod hidžabom? Dakle, iz iskustva znam, a i bio sam u prilici da se mnogo puta uvjerim da pravo slobodnog izbora naših ljudi koji žive u zapadnoevropskim državama, nekada zna biti korišćeno, bar za mene, na vrlo sporan način. To ne znači da opravdavam, po meni prenagljeno reagovanje, vlasnika bazena, ali mislim da nikuda ne vodi, ni svodjenje ovog incidenta na medjunacionalni i vjerski problem. Drugi problem koji navodite, je takodje sociološki fenomen koji zahtijeva ozbiljniju raspravu. On je posljedica indoktrinacije najmladjeg uzrasta kulturom mržnje i zločina i za takav incident, pored djece, krivicu snose i promotori ovakvih vrijednosti iz redova duhovne i političke elite. Djeca samo kopiraju obrazac ponašanja, nas starijih, da li iz porodice ili javnog prostora, to je manje bitno.To što se to desilo u Baru, govori samo o tome, da to nijesu Barani pri tome ne mislim na mjesto rodjenja, nego na kulturni obrazac koji nije svojstven ovom gradu.

STANDARD: Veličanje četništva, ratnih zločinaca sa prosrpskih portala je postao meinstrim. Sloboda govora ili krivično djelo?

RASTODER: Mislim da nije ni jedno ni drugo. Posebno, nije sloboda govora koliko potraga za samim sobom u prošlom i izbora najgorega iz nje. To što se ljudima nudi ono najgore je politika, a oni koji to biraju nemaju potencijal da to prepoznaju kao problematičan izbor. Dok god to bude tako, politika će nuditi zločin, zločince, netrpeljivost kao izbor i uslov opstanka sebe, kao društveno bitnog činioca. Sloboda govora ne postoji u jednoumlju portala, koje pominjenete izuzev ambicije da političkom propagandom ubijede konzumente da su oni vlasnici istine. Ponavljam, taj govor, danas u regionu svi ozbiljni ljudi posmatraju kao politički folklor i ostatak taloga objektivno poražene ali ne i pobijedjene politike.

STANDARD: Gdje je bivša vlast pogriješila u periodu kada je vladao DPS jer su se klice ovih pojava rađale u tom periodu a činilo se da imamo tolerantno društvo?

RASTODER: Najveća greška bivše, a i svake vlasti je neshvatanje da je sve prolazno. U tom neshvatanju je odsutstvo neodgovornosti, bahatosti i mnogo toga o čemu se može raspravljati. Lično, najveća greška te vlasti je porazna činjenica da narodu nije ostavila ništa, što će je nadŽivjeti (ovdje ne mislim na materijalna dobra) u ideološkom smislu, što samo dokazuje da je ta vlast samo gradila sebe ali ne i institucije koje će svjedočiti o tome da je nekad postojala. Ako institucije nijesu osposobljene da brane pozitivne tekovine neke vlasti to je samo dokaz da jalove priče ne proizvode trajne vrijednosti.

STANDARD: Zašto ćute takozvane građanske partije, poput GP URA, Demokrate….

RASTODER:To vjerovatno, najbolje oni znaju i njih treba pitati. Ono što ja mogu reći je da ne ćute kada se njih tiče, iz čega izvodim zaključak da ih se ovo možda ne tiče ili smatraju perifernim pojavama. Ima jedan problematičan stav u tome, a to je onaj, po kome navodno donijeta “sloboda” je omogućila svakome da kaže ono što misli. To je u načelu dobar stav, ali za ova društva poguban, iz razloga što se zloupotreba tog stava brani demokratijom, a odsustvo reakcije potrebom odbrane slobode. Nevidjena glupost koju je Hitler iskoristio da dodje na vlast.

PREUZETO/ STANDARD – SAMIR RASTODER

 

 

OBAVJEŠTENJE OPŠTINE PETNJICA: ZAPRAŠIVANJE PROTIV KOMARACA 14. AVGUSTA

Radio Petnjica
-
0
OBAVJEŠTENJE OPŠTINE PETNJICA: ZAPRAŠIVANJE PROTIV KOMARACA 14. AVGUSTA

Opština Petnjica obavještava građane da će se dana 14.08.2023. godine sa početkom u 20:00h u okviru sprovođenja preventivne dezinsekcije vršiti uništavanje odraslih formi komaraca metodom zamagljivanja iz dimnog generatora.

Tretman će vršiti izabrani ponuđač ” PREDUZEĆE ZA SANITARNO-EKOLOŠKU ZAŠTITU DEZINFEKCIJU I DERATIZACIJU ‚‚EKO SANITEKO MD“ D.O.O., “ d.o.o.
U slučaju lošeg vremana ( kiša ili jak vjetar) najavljena aktivnost će se odložiti za prve naredne dane.
Ovim putem, pozivamo vlasnike pčelinjih društava da preduzmu mjere zaštite i obezbijede pčelinja društva, jer se tretman vrši duž lokalnih puteva kroz naseljena mjesta. Za dodatne informacije, građani mogu kontaktirati službu Opštine Petnjica na telefon 069/483-109.

BIHORSKO KULTURNO LJETO: ODRŽAN KNJIŽEVNI SUSRET “BRANKA I MI” (FOTO I VIDEO)

Radio Petnjica
-
0
BIHORSKO KULTURNO LJETO: ODRŽAN KNJIŽEVNI SUSRET “BRANKA I MI” (FOTO I VIDEO)

U okviru X Bihorskog kulturnog ljeta, Centar za kulturu u Petnjici organizovao je književni susret sa prvom počasnom građankom Petnjice Brankom Bogavac, pod sloganom „Branka i mi“.

Bila je to prilika da petnjička publika ugosti viteza umjetnosti, nekadašnju profesoricu na Univerzitetu u Sorboni, gradu svjetlosti Parizu, ženu iz koje cvjeta ljubav prema rodnoj Crnoj Gori i svojoj Petnjici.

Dama, kulturni i prosvjetni uposlenik, promoter duha otmjenosti Pariza, koja zagovara i vrijednosti koje su vanvremenske, a uvijek u svojim riječima ističe svoj Bihor, zbog toga što je svoje djetinstvo provela na selu Bor.

Tokom proteklih decenija, Branku su zvali ambasadorom jugoslovenske a potom crnogorske kulture. Stvarala je i radila u velikoj prijestonici kulture, kakav je Pariz.

Pariski dekor je nije spriječio da na svom putu dođe do zacrtanog cilja i očuva sve ono što je ponijela iz Crne Gore sa sobom. Prezetovala je svim velikanima sa kojima je razgovarala našu kulturu, bilo da su pisci, ili slikari, ili pak neko iz druge oblasti. Te stoga, možemo kazati dok je slušamo kako govori o njenim uspjesima diljem svijeta, intervjuima sa poznatima, počevši od Pariza, Londona, Moskve, Budimpešte, Kanade, da je ostala naša, bez obzira kako će neko tu riječ danas protumačiti.

Šifra apsolutnog uspjeha, kojeg Branka numorno izgovara i svojim pisanim i usmenim djelima promoviše je riječ susret, koja sadrži moć razumijevanja i veliki senzibilitet koji trasira put zajedništvu i promociji zajedničkih vrijednosti.

Objavila je 14 knjiga u svojoj karijeri, pisac, prevodilac, novinar, publicista koja je decenijama objavljivala intervjue sa velikanima pisane riječi, zatim poznatim slikarima a posebno osobama koji su dobitnici Nobelove nagrade. Branka u svojoj arhivi posjeduje preko 4000 stranica, na kojima se nalaze intervjui sa slavnim ličnostima iz cijelog svijeta.

Selo Bor pomno čuva u svom srcu i sjećanja koja je rado vraćaju na djetinstvo koje zauvijek, neraskidivo čuva u njoj. U svoje biće, sjećanja iz djetinstva su utkana kroz vrijednosti koje ona baštini i promoviše, kao što su: skromnost, posvećenost, marljivost, upornost, merhamet.

Vrijednosti koje nosi sa sobom, trasirale su njen put od Bora do Pariza, te stoga možemo reći da je Branka ambasador kulture, svjetska a naša.

Branka je ostala skromna i mislila o svom zavičaju i dok je držala predavanja na Sorboni i kada je imala intervjue sa Borhesom, Ioneskom, Ekom, Diras, Kadere, Marison, Pamuk, zatim sa tim fascinantnim Sioranom, kojeg je izazvala na duhovni dvoboj i mnogim drugima.

Branka je objavila 14 knjiga i  dobitnica brojih priznaja i nagrada a jedna od najvećih, pored posljenje počasne građanke Opštine Petnjica, je nagrada Ordena viteza umjetnosti i književnosti Republike Francuske.

Na večeri posvećenoj prvoj počasnoj građanki opštine Petnjica Branki Bogavac, govorili su: moderator i direktor JU Centar za kulturu Petnjica Sinan Tiganj, Amer Ramusović, Gordan Čampar, Jovana Došljak, Mirsad Rastoder i Ado Softić.

Emisiju posvećenu prvoj počasnoj građanki Petnjice Branki Bogavac, pogledjate na youtube kanalu.

 

1...102103104...930Stranica 103 of 930