PROSLAVLJEN ROĐENDAN UDRUŽENJA “MONTENEGRO”

Udruženje crnogorsko-belgijskog prijateljstva “MONTENEGRO”, formirano 29. novembra 2015. godine u gradu Eupenu-u (germanofona zajednica u Kraljevini Belgiji), organizovalo je u Liježu druženje povodom svog drugog rođendana.

 

Predsjednik udruženja Goran Vratnica je rekao da je osnivanjem Udruženja crnogorsko-belgijskog prijateljstva “MONTENEGRO”, uspostavljena istinska emotivna i svaka druga spona, između iseljenika i zavičaja.

“Naši koncepti i program rada, su izraz naše zajedničke želje i stremljenja i ljubavi prema Crnoj Gori. Samo udruženi možemo proširiti vidike, osmisliti i obogatiti naše zajedništvo u procesima odnosno sadržajima vezanim za našu zajedničku domovinu Crnu Goru. Uvjeren sam da će vrijeme koje predstoji potvrditi i opravdati svrhu postojanja našeg Udruženja”, rekao je Vratnica.

Naglasio i odlične odnose između CG i Belgije, te najavio planirane inicijative udruženja, koje za cilj imaju promociju Crne Gore.

Vlasnik restorana “VITEZ” iz Liježa, Adil BAKIJA, besplatno je pripremio ketering za sve prisutne.

“Od srca za promociju naše Crne Gore”, kazao BAKIJA.

Svečanost su prisustvovali predstavnici ambasade Crne Gore u Briselu Predrag STAMATOVIĆ  i Milena ŠOFRANAC.

U Liježu je organizovana izložba akademskog slikara Radoja DJUROVIĆA iz Brisela kao kao i prigodan muzički program .

Udruženje “MONTENEGRO” je građanskog tipa i Crna Gora je u “malom” na etničkom i konfesionalnom nivou. Predsjednik je Goran VRATNICA, a potpredsjednici Ramzija RAMČILOVIĆ, Christian THEEK i Goran VUKČEVIĆ.

 

BDZ CG OD DANAS STRANKA PRAVDE I POMIRENJA, PREDSJEDNIK I DALJE KALAČ

2

Na redovnoj izbornoj Skupštini BDZ, održanoj danas u Petnjici odlučeno je da se BDZ preimenuje u Stranku pravde i pomirenja. Skupština je takođe podržala i novi mandat predsjedniku stranke Hazbiji Kalaču.

Danas su takođe izabrani novi organi stranke, Glavni odbor, Nadzorni odbor i Sud časti.

U saopštenju nakon sjednice se ističe da je pravda univerzalna vrijednost u odnosima među ljudima i neophodni pokretač ljudskog djelovanja.

“Pravda je okvir ostvarivanja diferentnih ciljeva i procesa pomirenja. Pomirenje i uspostava mira je imperativ svake zdrave zajednice, a postiže se samo preko pravde. Promjenom imena ova stranka je zadržala svoja programska načela prema kojim se teži pravednoj vlasti,  smanjenju konflikata i pomirenju među narodima na našem zajedničkom životnom prostoru”, stoji u saopšte ju informativne službe BDZ.

BIO NEKAD BIHOR GRAD

0

Desetak kilo metara sjeverno od Be rana, iznad sela Bioče, na mjestu gdje se Lim sastaje sa svojom pritokom Lješ nicom, na teritoriji današnje opštine Petnjice nalazi se lokalitet Gradina. Na brdu Gradina (1057 m) u selu Podgrađe podižu se ru ševine utvrđenja, koje istraživači vezuju za grad Bihor.
Ostaci grada nalaze se na dosta visokom i stjenovitom brdu. Od Lima do zidina ima dobar sat hoda. Grad je vladao jednim dijelom doline Lima i dolinama manjih rječica koje se u njega ulivaju, otuda i njegov zgodan odbrambeni položaj i mjesto za kontrolu važ nih puteva. Utvrđenje Bihor nalazilo se i na značajnoj saobraćajnici koja je dolinom Lima spajala Budimlje s putevima u Plavu na jednoj I Sjenicom i Novim Pazarom na drugoj strani.
Bihor se prvi put pominje u jednom dokumentu iz dubrovačkog arhiva od 5. novembra 1450., kao mjesto gdje je upućen dubrovački karavan (in loco vocato Bichor), a jedan tovar svile ostavljen je kao zalog zbog nekih poreza (pro aliquibus daciis).Smatra se da je grad nastao u razvijenom srednjem vijeku (XIV vijek). Poslije osvajanja Bihor grada 1455. od strane Osmanlija, osmanska posada u njemu će boraviti sve do kraja XIX vijeka. Najraniji podaci o Bihoru iz perioda osmanske vlasti potiču iz 1477/78., tada je izvršen popis posadnika tvrđave. Za vrijeme osmanskog osvajanja veliki broj utvrđenja stradao je na prostoru Polimlja. U ve ćini dosadašnje literature mislilo se da je grad Bihor uništen. Međutim, popis posadnika tvrđave Bihor iz 1477/78. bilježi aktivnost utvrđenja poslije osvajanja.
Materijalnu osnovu članova posade činili su timari koje su uživali u seoskim naseljima: Zatona, Donje Dubave, Goduše, Poda, Donje Lozne, Radulića, Vrbice itd. U ovom popisu navedeno je koliko je selo imalo kuća, neženjenih, udovica i ukupan njegov prihod. Po gradu Bihoru dobila je ime čitava oblast od rijeke Lješnice do Kumaničke klisure. Zanimljivo je da ime Bihor nosi i jedna oblast u Erdelju, u Rumuniji.
Postoji nekoliko legendi vezanih za Bihor grad. Bihor se od početka osmanske vlasti počeo razvijati kao muslimansko naselje.
Povremeno u gradu javljaju se i stranci, tako da je zanimljivo istaći da jedan turski izvor iz 1566. pominje u Bihoru i grupu cigana (Čengâne tayfasĭ) za koje se kaže da su obavljali kovačku djelatnost. O značaju grada Bihora dovoljno je navesti to da je ubilježen na jednoj osmanskoj karti iz prve polovine XVI vijeka među
najvažnijim gradovima Balkanskog poluostrva. Dragocjenu dopunu pisanim izvorima predstavljaju materijalni ostaci utvrđenja. Grad je bio potpuno nepristupa čan, osim sa jedne strane od Podgrađa i predjela Police. Ali i sa ove strane moralo se peti poprečnim stazama da bi se čovjek popeo do tjemena uzvišenja na kome je grad. Tvrđava je podignuta na zaravnjenom krečnjačkom rtu pravca pružanja sjeveroistok – jugozapad. Dužina grada u ovom pravcu je 80 metara, dok se njegova širina, prilagođena reljefu, krećeod 10 do 50 metara. Najprostraniji dio se pruža prema sjeveru (40 x50 metara). Na jugozapadnoj strani nalazi se uži dio koji se završava u obliku klina. Cio zaravnjeni prostor bio je opasan zidom.Gradski bedem je zidan od krečnjačkog kamena.Najveći zid bio je na najpristupačnijoj strani prema Podgrađu. Stjenoviti dio vrha brda vjerovatno nije bio obuhvaćen kontinualnim zidovima, jer je sam po sebi već potpuno nepristupačan odozdo. Na sjeverozapadnom zidu uočava se kasnije ojačavanje postojećeg zida, što nam ukazuje da su vršene odre đene prepravke na ovoj tvrđavi.Na jugozapadu nalaze se ostaci temelja četvorougaone kule. U centralnom dijelu grada nalazi se cisterna za prikupljanje kišnice oko koje su vidljivi tragovi prostorija.Snadbijevanje vode predstavljalo je poseban problem za grad, što je bio i slučaj sa ostalim gradovima koji su bili na teško pristupačnim i strmim čukama. U narodu se smatra da je do ovog bunara (cisterne) sprovedena voda iz planine Bjelasice, kanalom ispod Lima. Na južnoj strain ispod Gradine je malo selo Podgrađe. Iz njega za grad preko strana vode dvije putanje kojima se mogu kretati pješaci i natovareni konji.
Dok je bilo života u gradu, očigledno je da su one bile šire.Može se samo pretpostaviti da je nekih građevina za smještaj posade moglo da bude u gornjem, nešto malo višem i širem dijelu grada pored zidova oko cisterne.Potrebno sprovesti sistematska arheološka istraživanja, na taj način mogli bi u cjelosti izdvojiti sve aze obnove i izgradnje grada. Zbog ovako zgodnog položaja, Bihor je bio središte, ne samo uže okoline, već i ključna tačka bližih i daljih oblasti.Ostaci utvrđenja prestavljaju dragocjena svjedočanstva o vremenu prošlom i pokazuju nam da je bihorska baština nezaobilazni dio naše kulturne tradicije

MARIJANA PREMOVIĆ (KOMUNA)

ČASOPIS “KOMUNA” O PETNJICI

0

Novi 23. broj časopisa za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine “Komun@” odštampan je i već se nalazi na prodajnim mjestima širom Crne Gore.
KOMUN@ je ovoga puta na povećanom broju strana u cjelostije posvećena Petnjici i Bihorskom kraju i donosi veliki broj interesantnih tekstova iz svih oblasti sa tog područja.
Časopis započinje uvodnikom “Petnjica poput ponornice” iz pera Samira Agovića, prvog čovjeka petničke opštine koji ističe da “onaj koji se iole upoznao sa prošlošću ovog prelijepog kraja može steći utisak da su se vjekovi pomirili na ovom prostoru i da svaki od njih ravnopravno ima svoju storiju”.
U ovom broju Komune priča Predraga Lutovca iz praistorije Petnice “ Blago Jerininog grada” koja govori o o kulturnom dobru i arheološkom lokalitetu velike vrijednosti, kao i zapis o Bihor gradu dr Marijana Premovića koji piše o utvrđenju koje je nastalo u razvijenom srednjem vijeku. Tu je i veoma interesantna priča mr Saita Šabotića o bunama Bihoraca u osmanskom carstvu “U zindanu bosanskog vezira” koja govori o tome da bošnjačko stanovništvo u Bihoru nije prestajalo da pruža otpor agama i begovima u to vrijeme.
I ovoga puta ne izostaje pismo Branke Bogavac iz Pariza koja ovoga puta kaže da Bihor i ljude iz tog kraja vidi kao jedan mozaik u kome se svako biće dopunjavalo zahvaljujući onom drugom i nalazilo svoje pravo mjesto u tom vrtlogu života bez obzira na vjerske i ideološke razlike jer su stalno bili upućeni jedni na druge i u dobru i u zlu.
O velikoj arhitektonskoj vrijednosti petničke džamije piše Irfan Ramčilović i podsjeća da taj sakralni objekat nije služio samo u vjerske svrhe već da je njegova značajna uloga bila u opismenjavanju i očuvanju kulturnog identiteta stanovništa sa tog područja.
Dr Šemsudin Hadrović u pismu iz Sarajeva pod nazivom “Enigma koja traje “ kaže da dio enigme opstanka Bihoraca se nalazi i u rukotvorevinama prađedova i očeva koji su raznim alatkama bili prinuđeni da ih izrade kako bi svoje bivstovanje na ovome svijetu učinili lakšim, smislenim i održivim.
Vildan Ramusović u redovnoj Komuninoj rubrici dijaspora pod naslovom “Zavazda odani rodnoj grudi “ predstavlja Zavičajni klub iz Luksemburga, a Faiz Softić prvog radnika sa prostora Crne Gore Ismeta Muhovića koji je došao u ovu zemlju i dobio od svojih zemljaka nezvaničnu titulu “crnogorski princ od Luksemburga” ,a Meto Hadžikadrić u tekstu sa promocije Komune u Luksemburgu piše da je “Komun@ muzej koji se drži u rukama a koji se može pokloniti prijateljima i time ih oplemeniti i obogatiti znanjem iz prošlosti Crne Gore.
Dr Draško Došljak piše o ličnim imenima u Petnjici 1913.godine gdje podsjeća da je ime jedno od najvažnijih biljega pojedinačne posebnosti, a dr Šerbo Rastoder u ogledu o prezimenu Rastoder piše da se “Raz-Thedor vremenom transkribovao u Rastoder pa bi bukvalno značenje ovog prezimena moglo biti Prvi božji dar ili Prvi Tthedor”.
Mr Esko Muratović se bavi antropološkom teržinom i moralnom punoćom ukorijenjenih pojmova u bihorskoj leksici (muhabetu, haberu, berićetu, saglamu…)
Dr Anastazija Miranović piše o bihorskom ćilimu kao kulturnom dobru po kojem se prepoznaje bihorski kraj, a Latif Adrović u tekstu pod naslovom “ Po urneku moje majke Šadije” piše o snovanju i tkanju.
Ni ovoga puta ne izostaju eseji po kojima se Komuna prepozanje pa Ramiz Hadžibegović ovoga puta piše o testiji ”Sluga česmi gospodar čovjeku” u kojem ističe ”Da! Žena i testija su slične!Kad je voliš ne može se isprazniti…”. Rade Brakočević u zapisu iz bihorskog sela Lješnica podsjeća da danas na kraju druge decenije XXI vijeka tamo stalno živi samo šesnaest stanovnika, dok Enver Rastoder piše o prednostima seoskog razvoja Petnjice kao čarobnom ekološkom smiraju, a Samir Rastoder predstavlja jedini mediji iz ovog kraja Radio Petnjicu.
Na stranicama Komune i foto izložba Adema Ada Softića, posvećena starim i vrijednim fotografijama, pod nazivom “Bihorom kroz vrijeme”, a Elida Hadrović Osmanović podsjeća na Hakiju Hadrovića, prvog doktora nauka iz Gornjeg Bihora.
Tu su i tekstovi posvećeni razvoju školstva u Petnjici i najvažnijoj vaspitno-obrazovnoj instituciji u tom kraju Osnovnoj školi “Mahmut Adrović” iz pera Rifata Ramčilovića i Zorana M. Zečevića o Ćazimu Crnovršaninu, učitelju koji je zadužio bihorski kraj, kao i Galjanu Kršiću, prvom predsjedniku Opštine Petnjica u periodu od 1920 -1934.godine.
Mirsad Rastoder piše o bihorskoj muzicizuu tekstu sa naslovom “Harmoniko moja sjetom zalivena “, Sinan Tiganj o KUD-u “Bihor, a glavni urednik Komune Minja Bojanić predstavlja bihorskog slikara Mehmeda Muratovića u tekstu pod naslovom “Bihorski Da Vinči”
I u ovom broju ne izostaju teme iz sportske baštine, Tako Zumber Muratović piše o četiri decenije FK Petnjica, a Emil Ličina predstavlja fudbalskog reprezentativca Crne Gore, Elsada Zverotića koji kaže u ekskluzivnom razgovoru za Komunu da u njegovom srcu posebno mjesto ima na utakmicama crnogorska zastava koja se vijori na gradskom stadionu u Podgorici, a na kojoj piše Petnjica.Tu je i fudbalska priča o Mersudinu Miti Ličini, prvom Bihorcu na čelu jednog inostranog kluba i njegovim fudbalskim koracima od igračaFK Ribnica do predsjednika Fk Union iz Luksemburga.
U najnovijem broju Komune i tekst sa svečane dodjele priznanja časopisa Komun@ koja se dodjeljuju za doprinos, očuvanje, promociju, zaštitu, valorizaciju, afirmaciju i razvoj kulturne baštine Crne Gore čiji su laureati bili Željko Sošić, koji je bio dobitik Godišnje nagrade , Mišo Brajević, specijalne plakete i dr Adnan Čirgić i Portal MN Magazin kao dobitnici plaketa Komune.

Ovaj najnoviji broj Komune čitaoci mogu pronaći na svim kioscima štampe i ostalim prodajnim mjestima širom Crne Gore.

PETNJIČKA SLUŽBA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SPREMNA I ZA ZIMU

2

Petnjička Služba zaštite i spašavanja ove zime ne želi da prepusti ništa slučaju. U prilog tome govori činjenica da su vozilo sa kojim raspolaže ova služba, opremili za zimske uslove. I pored toga što su radnici ove službe aktivni u ljetnjim uslovima kada su požari i kada je dopremanje vode domaćinstivma u pitanju, prema riječima komandira Adisa Ličine, služba će biti aktivna i spremna da reaguje i u zimskom periodu.

„Služba zaštite i spašavanja, do sada je bila fokusirana na dopremanju vode stanovnicima Petnjice koji imaju problem sa vodosnabdijevanjem. Do sada smo imali dvije intervencije kada su u pitanju požari. Moramo napomenuti da je ekipa Službe zaštite i spašavanja učestvovala u gašenju požara u Podgorici i na Cetinju. Radnici službe su uspjeli da izgrade garažu za specijalizovano vozilo, a sredstva smo obezijedili zahvaljujući opštini. Naravno, shodno našim mogućnostima, spremni smo i da priskočimo u pomoć kod čišćenja snijega. Nedavna posjeta Direktoratu za vanredne situacije bila je prilika da generalnog direktora upoznamo sa čim petnjička služba raspolaže i sa kojim problemima se suočava. Ova posjeta je bila prilika da kolege iz ostalih gradova zamolim da nam izađu u susret i dio svoje opreme doniraju našoj službi. Sa tim u vezi, zahvaljujem se službama iz Rožaja i Berana koji su prvi donirali odreženi dio svoje opreme. Očekujemo pomoć iz Podgorice i Pljevalja koji su izrazili spremnost da pomognu kako bi Služba zaštite i spašavanja iz Petnjice bila opremeljena po svim kriterijumima koji se tiču zaštite i spašavanja. U fazi smo pripreme kako bi uveli 24-čacovno dežurstvo“, kazao je za portal Radija Petnjica komandir Službe zaštite i spašavanja Adis Ličina.

DENIS BOŽOVIĆ

RAMDEDOVIĆU DVIJE MEDALJE NA SPECIJALNOJ OLIMPIJADI

1

Petnjičanin Denis Ramdedović, predsjednik NVO “Lica sa invaliditetom” iz Petnjice je na Specijalnoj olimpjadi u Podgorici ovojio dvije medalje, u košarci i stonom tenisu.
Događaj je održan u sportskom kompleksu Verde iokupio preko 35 učesnika: takmičare Specijalne Olmpijade, partnere, trenere i volontere iz većine crnogorskih opština.
Sportisti Specijalne Olimpijade su se takmičili u UNIFIED stonom tenisu u disciplinama singl, dubl i miks dubl, po pravilima Special Olympics Inernationala.

Prvenstvo Crne Gore je kvalifikaciona provjera za predstojeće Svjetske igre ,, Specijalne Olimpijade”, koje će se održati u Abu Dabiju, marta 2019 godine.

Ovo je još jedan u nizu događaja kojim ,,Specijalna Olimpijada”, obilježava Svjetski Dan osoba sa invaliditetom.

SKUPŠTINA BDZ CG U PETNJICI, BIRA SE PREDSJEDNIK

1

Redovna izborna Skupština BDZ u CG održaće  se 6.12.2017 (srijeda) u Petnjici. Na Skupštini će biti imenovani organi stranke kao i predsjednik stranke.

Dosadašnju funkciju predsjednika stranke je pokrivao je Hazbija Kalač koji će, kako kaže izvor Radija Petnjica, biti kandidat i koji će, prema raspoloženju unutar stranke  i u narednom četvorogodišnjem mandatu biti na čelu BDZ.

BDZ u CG je osnovana prije četiri godine.

S.R.

DAN VOLONTERIZMA U PETNJICI: PRIKUPLJENE OSNOVNE NAMIRNICE ZA PORODICE SA KOSOVA

0

Povodom 5.decembra, Međunarodnog dana volonterizma, kancelarija za mlade pri opštini Petnjica je danas organizovala akciju sakupljanja osnovnih životnih namirnica za dvije porodice povratnika sa Kosova, koje su smještene u Petnjici.

“Cilj ove akcije jeste pomoći drugima i  razvijanje volonterskog duha kod omladine i razvijanje svijesti za humanitarnim radom”, istakla je za potal radija samostalni savjetnik u kancelariji za mlade u opštini Petnjica dr Nermina Muratović.

Prema riječima dr Muratović i u narednom period je planirano još akcija kako bi se mladi što više uključili u društveni život zajednice. Današnju akciju kancelarija za mlade sprovela je uz pomoć učenika Srednje mješovite škole u Petnjici. Akciju su podržali privatnici iz Petnjice, Doo Tref, Mesopromet, zemljoradnička zadruga Petnjica kao i zaposleni u zgradi opštine kako oni koji su uposleni u lokalnoj upravi tako i uposlenici u državnim kancelarijama, kao i profesori Srednje mješovite škole u Petnjici.

DENIS BOŽOVIĆ

JAVNA RASPRAVA O NACRTU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SARADNJI CG SA ISELJENICIMA

U subotu 02. Decembra 2017. godine – u prostorijama Generalnog konzulata Crne Gore u Frankfurtu, Njemačka, održana je Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji CG sa iseljenicima.

Pripremio:Osman Destanović

Uvidom u Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji CG sa iseljenicima koji je Uprava prethodno dostavila svim iseljeničkim organizacijama, konstatovano je koje su zakonske odredbe predloženim Nacrtom najviše pretrpjele izmjene i dopune, shodno njihovoj dosadašnjoj primjeni u praksi. Predstavnici dijaspore iznijeli su svoje prijedloge na određene dijelove dostavljenog Nacrta, koji će dalje biti proslijeđeni Radnoj grupi na razmatranje.

Pored predstavnika organizacija iz udruženja dijaspore u Njemačkoj, Javnoj raspravi su prisustvovali direktor Uprave za dijasporu i potpredsjednik Radne grupe mr Predrag Mitrović, II sekretar Milica Radojičić, konzul Dejan Vuković i generalni konzul CG u Frankfurtu Branislav Karadzić koji je ujedno bio moderator ovog skupa.

Višesatna Javna rasprava protekla je u konstruktivnoj atmosferi, razmjeni mišljenja i veoma aktivnom nastupu učesnika. Izdvajamo nekoliko interesantnih diskusija.
Gospodin Mijaz Ramdedović, predstavnik udruženja Evropa za Opštinu Petnjica iz Hannovera, prvi je dobio riječ i imao vrlo zapaženu diskusiju na koju su se nadovezali i ostali učesnici rasprave.

Ko smo to mi? Kako nam je ime? Dijaspora ili iseljenici?

Sta znaci naziv Dijaspora? Trazeci znacenje na wikipediji i drugoj literaturi dosli sam do sledece definicije
Dijaspora znaci u rasijanje,rasulost,rasejanost odnosi se na jevreje i grke koji su rasejani po drugim zemljama, u bratstvima: clanovi koji stanuju odvojeno. Naziv za bilo koji dio biljke koji se prirodnim putem odvaja od nje i dalje sam razmnozava.

Iseljenik ili Iseljeništvo je proces odseljavanja stanovništva s nekog prostora uzrokovan njegovim određenim, za stanovništvo odbojnim faktorima, ili – češće – jačim privlačnim faktorima nekog drugog prostora, u koji se stanovništvo seli.

„Mišljenja smo da je naziv „dijaspora“ prihvatljiviji onom dijelu gradjana koji su državljani Crne Gore tj. posjeduju licna dokument, pasoš ili ličnu kartu te doživljavaju Crnu Goru kao svoju domovinu, državu svog korijena, porijekla i državu u koju žele investirati, graditi je i pomagati, i na kraju se u nju vratiti .
Naziv „iseljenik“ je je možda prihvatljiviji za one gradjane porijeklom iz Crne Gore koji su se odrekli državljanstva Crne Gore pa su u tom smislu trajno orijentisani da žive u neku drugu zemlju, zemlju koja ih je prihvatila i u kojoj su stekli status državljanstva.
Gradjanima koji imaju državljanstvo Crne Gore nametati naziv „iseljenik“ konačno znaci moralno oduzimanje državljanstva, č ime se skoro explicitno šalje poruka da ih se Crna Gora odrice za sva vremena. Vjerujemo da Crna Gora ovim zakonomž eli postici sasvim suprotno, da podstice vracanje naših gradjana a ne da ih tjera iz Crne Gore.
Shodno rečenom, predlažemo radnoj grupi, nadležnoj za izradu i dopunu Zakona o saradnji sa iseljenicima da prije svega kroz izmjene ovog Zakona, kao i u svim drugim aktimau vezi sa ovim zakonom, naziv „iseljenik“ zamijeni, ili, u najmanju ruku dopuni sa nazivom „dijaspora“.
Gospodin Ramdedovic je u daljem nadasve emotivnom obracanju prisutnima apelovao da svako od sebe da svoj doprinos kako bi svi u ovom vremenu,koje nazalost brzo prolazi, mogli odraditi nesto korisno sa svoju domovinu, imajuci u vidu da je svaki pojedinac vrlo vazan te da imamo vrlo uspjesnu dijasporu koja je voljna i spremna za ulaganje samo se treba pronaci modus zajednickog rada. U ovom kontekstu veliku i vaznu ulogu igra Uprava za dijasporu te je apelovao da se kroz ovaj zakon jos vise i jace izrazi i regulise ekonomsi i privredni znacaj ovog zakona za saradnju Crne Gore sa dijasporom.
„Mi iz dijaspore koji ovo radimo, radimo kao patriote da bi odradili nesto korisno za nas, nasu djecu i nasu domovinu. Vi iz Crne Gore koji nam sada dajete ime, posto nasa udruzenja nijesu ili nijesu mogli da budu tamo na mjestu odlucivanja upozoravamo da nijesmo djeca/novorodjencad vec da i mi zelimo da se pitamo i odlucimo o nasem imenu i nasem statusu kroz ovaj zakon. Mi se zahvaljujemo i pozdravljamo ovakav vid komunikacije sa dijasporom gde ste Vi iz upraveza dijasporu pokrenuli ove javne rasprave i zato vam hvala i to je dobra poruka.
Zato apelujemo da budemo pametni i mudri kako Vi tako i mi a u nadi da ce nadlezni predstavnici, radna grupa sve do najveceg nivoa odlucivanja uvidjeti vaznost dijaspore za nasu domovinu „Dijete kad se odvoji od majke tek onda vidi sta je majka i koliko ona znaci u tom smisli nemojte od nas sirocad praviti“.

Ne smatramo sebe iseljenicima već dijasporom

Beka Seljimanjin, predsjednik Plavskogusinjsog Merhamta iz Olpi.

„ Vidite naši gastarbajteri, odnosno gradjani na privremenom radu u inostranatvu, ta generacija ljudi koji su dolje rođeni ovdje radili i zaradili svoju mirovinu vracaju se u svoj zavičaj kao penzioneri neki stalno, a drugi provedu i po 9 mjeseci godišnje u zavicaju. Meni je poznato više od 20 takvih slučajeva . I mi razmišljamo isto tako i zato ne smatramo sebe iseljenicima. Mi živimo danas ovdje sjutra možemo da se vratim u svoj rodni kraj šta smo onda doseljenici? Mi u CG posjedujemo svoju imovinu izmiravamo naše porezke obaveze možda i savjesnije nego neki stalni stanovnici. Dajemo svoj maksimalan doprinos u društveno političkim životu ne samo 2006.god. Ovaj naziv iseljenik može da nas uvodi u drugu kategoriju gradjana CG, kao takvi mi nećemo imati pravo glasa u svojoj državi, vjerovatno ćemo plaćati i veće porezke obaveze, tretirat će nas u svojoj zemlji kao strance. I ko zna još kakve negativne posledice. Ovaj naziv je za nas diskriminatorski i mi ćemo ovaj naziv ukoliko se on usvoji protiv naše volje ignorisati. Mi smo spremni i na kompromise da se nadje adekvatan naziv. U suprotnom mi ostajemo Dijaspora.

Naziv iseljenik neprihvatljiv.

Sokoli Dacic, dopredsjednik SCANJ-a iz Frankfurta.

“Nikad necu prihvatiti naziv iseljenik. Iseljenik je za mene, onaj koji se odselio iz svoje matične države. Posto sam ja prvi koji je pokrenuo pitanje za naziv “Iseljenik” a to se desilo 08.09.2017, kada su se na poziv SCANJ-a gostovali Vladika Mihailo i glavni Muftija islamske zajednice Bosnjaka u Njemacku Efendija Pašo Fetić. Tu sam dobio podršku od svija, da taj termin za nas nije pravilan. Danas u Konzulatu, Upravi za dijasporu sam skrenuo pažnju, da država i tekako treba da vodi računa i obrati paznju za svakoga njenog državljanina, jer toliko smo mali i to ne bi smeli da se i dalje rasipa. A vi me možete tako nazvati ili to nametnuti ali ja i mi to ne prihvatamo. Radna grupa za izmjene i dopune zakona treba to da shvati?

Mi smo Crnogorska dijaspora

Šaban Crnovrsanin, predstavnik udruženja Montehees iz Frankfurta.

“Ja sam mislio da ćemo se pojedinačno izjašnjavati po tačkama izmjenama i dopunama zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima, lično se slažem sa 80% ovoga što su ovi ljudi govorili. Imam prijedlog i mislim da je naziv iseljenik neprihvatljiv te da smo mi Crnogorska dijaspora. Moje dijete ili naša djeca drže veliku Crnogorsku zastavu u sobi i sada ja treba sa mu kažem da je on iseljenik. To je neprihvatljivo”.
U daljem izlaganju gospodin Crnovršanin je vrlo iscrpno i detaljno dao konkretne prijedloge izmjena i dopuna zakona o saradnji Crne Gore sa crnogorskom dijasporom. Ovdje se izdvaja, između ostalih, jedan vrlo interesantan prijedlog: član 11, unapređivanje privrednog partnerstva, gde bi se od Uprave za dijasporu zahtijevalo ili očekivalo da u saradnji sa opštinama prikuplja sve interesantne projekte kao takve na jednom mjestu i plasira ih prema dijaspori sa ciljem lobiranja za njihovo izvršavanje, ostvarivanje i konkretne investicije.

Koristiti pravilnu terminologiju

Osman Destanović, Predsjednik UDBK-Njemačka iz Gütersloha.

” Prijedlozi izmjena koje smo pripremili za ovu priliku sadržani su u dokumentu koji je gospodin Miloš Bukilić proslijedio Upravi za dijasporu, tako da sad ne bih oduzimao vrijeme po tom pitanju sobzirom da su predhodnici u svojim diskusijama rekli srž. Predlažem da se tokom izrade zakona koristi pravilna terminologija. Dakle, meni lično je svejedno koji će se naziv koristiti DIJASPORA ili ISELJENICI, smatram da je u pitanju ugra riječi. Što bi naš narod rekao:’ Nije šija nego vrat’. Naziv: CRNOGORSKA dijaspora ili CRNOGORSKI iseljenici, kako god bilo, nije adekvatan. Po mom mišljenju Logičnije i pravilnije bilo bi: DIJASPORA CRNE GORE ili ISELJENIŠTVO CRNE GORE. Ne iz razloga što neko ima nešto protiv pridjeva “crnogorski”, već što takav izraz ukazuje na samo jednu etničku zajednicu. Izraz DIJASPORA CRNE GORE ili ISELJENIŠTVO CRNE GORE jasno ukazuje na državnu pripadnost svih koji otuda dolaze. Tako imamo nazive: Vojska Crne Gore, a ne Crnogorska vojska, dalje: Generalni Konzulat Crne Gore, Uprava za dijasporu Crne Gore … i td.. Sve druge institucije nose takav naziv. Po ovom prijedlogu akcenat se stavlja na državu Crnu Goru, a ne na etničku zajednicu.

Gradjani Crne Gore u dijaspori

Miloš Bukilić, predstavnik udruženja Montewuppertal iz Wuppertala

Do jučerasnje javne rasprave nijesam pridavao potrebnu paznju značenju pojmova “dijaspora” i “iseljenistvo”. Slusajuci jucerasnju argumentaciju odlucio sam da se time pozabavim. Mi smo gradjani Crne Gore koju zive i rade van granica svoje drzave. Nijesmo se iselili. Nijesmo je zaboravili. Ne trudimo se da prekinemo sve veze sa njom. I dalje imamo crnogorsko drzavljanstvo. I dalje je dozivljavamo kao svoju drzavu. Ucimo nasu djecu crnogorskom jeziku, tradiciji, obicajima. Ucimo ih da vole i postuju svoju drzavu, rodjake i prijatelje koji u njoj zive. Zato nijesmo “iseljenici” već gradjani Crne Gore u dijaspori ili rasijanju. Time ne smanjujemo nasu brojnost vec je umnozavamo u razlicitim drzavama i na razlicitim kontinentima. I primarno nadlezna institucija u nasoj drzavi se zove “Uprava za dijasporu”, ne “Uprava za iseljenistvo”. Zato se javlja dodatna sumnja sto se krije iza razlicitih pojmova koji, na prvi pogled, znace isto a bitno i sustinski se razlikuju. Nakon svega, ostaje mi da podrzim udruzenja koja su juce otvorila raspravu na ovu temu i zahvalim se na pravom sagledavanju bitnih cinjenica.

Maćehinsko ponašanje države

Rifat Stanković, predsjednik SCANJ-a iz Frankfurta

”Nasilno ispisivanje iz državljanstva nije dobra poruka. Zašto se nama ne omogući da zadržimo pasoš? Država se ponaša kao maćeha… Maćeha koja nije to dijete rodila! Ali mene je majka Crna Gora iznjedrila, ali me se stime odrekla. Treba naći Modus koji treba da zadovolji i nas koji imamo nasljedstva i koji dalje ulažemo u našu domovinu i slično. Odrediti mjesto ‘Ekonomskom pasošu’.

Zastupati stavove većine

Nenad Popović, predsjendik Savjeta za dijasporu Crne Gore

Gospodin Nenad Popović je rekao da on ne vidi neku veliku razliku u ovim nazivima te da je za njega sve jedno kakav će naziv biti, a s'obzirom da je on predsjednik Savjeta za dijasporu Crne Gore i član je radne grupe, maksimalno će se založiti da naš stav prenese u radnu grupu i ostale članove informiše o našim nastojanjima. Ostali članovi diskusije su tražili ne samo da informiše nego da se maksimalno založi i to prenese ovako kako smo to mi ovdje predstavili i on treba to tamo da prezentira. Gospodin Popović se složio sa ovim konstatacijama i napomenuo bez obzira šta on lično misli da će zastupati mišljenje i stavove većine dijaspore iskazane na ovoj Javnoj raspravi.

Diskusije dinamične, prijedlozi korisni

Predrag MItroivć, Direktor Uprave za dijasporu Crne Gore

Gospodin Mitrović bio verlo aktivan dajući odgovore na sva pojedinačna pitanja prisutnih, te pojašnjavao nejasne stavke iz prijedloga zakona koje su prestavljale nejasnoću. Rezimirajuću tok Javne rasprave izrazio je svoje zadovoljstvo radi ispoljenog interesovanja i mnogobrojnih prijedloga iznešenih tokom rasprave. Posebno je istakao da je stekao utisak o terminima ISELJENIŠTVO vs. DIJASPORA u korist termina DIJASPORA što su doprinijeli argumenti koje su diskutanti iznosili vrlo razgovijetno. Rekao je da će radnoj grupi prenijeti svoje utiske i stav, ali da ne može prejudicirati ishod sobzirom na brojnost člsnova radne grupe i prijedloga dijaspore iz drugih država i kontinenata.

Na kraju debate nije izostavio zahvaliti se prisutnim članovima skupa koji su došli iz udaljenih krajeva Njemačke od po vieše stotina kilometara. Po završetku Javne rasprave Generalni konzul gospodoin Karadzić je sa svojim saradnicima priredio zakusku kako to nalažu dobri običaji odličnog domaćina.

GRAĐANI JAVLJAJU: AUTOM TEŠKO DO LAZA

0

Građani koji žive u selu Laze javljaju da je snijeg u tom dijelu opštine dostigao visinu od dvadesetak santimetara te da su putevi do njih skoro neprohodni.

“Situacija je danas slična, možda malo bolja, ali čišćeno nije, niti znam ko je zadužen za ovaj dio”, rekao je jedan od stanovnika ovog dijela opštine Petnjica.