Radeći svoje poslednje uključenje uživo iz Luksemburga iz prostorija ZK Bihor, sekretar kluba, Hamdija Rastoder me je, onako na prepad, pitao – “Deno, kako ste se Vi osjećali ovdje kod nas“.

Zatečen na trenutak, potpuno uvučen u njihov svijet, zastao sam i odlutao pogledom, pokušavajući da pohvatam svoje misli kako bih adekvatno odgovorio na “provokaciju”. Nije bilo dovoljno dobrih riječi za opisati kako je to otići tako daleko od svog kraja, a osjećati kao da si kući. Baš tako sam se osjećao u Luksemburgu, među Bihorcima  đe su kilometri razdaljine izbrisani iskrenošću, dobrotom i plemenitošću ljudi iz Bihora.

No, da krenem redom. Vele, tamo negdje, u dalekom Luksemburgu, nešto se slavi, ljudi se okupljaju, nešto se lijepo dešava. Deveti susreti dijaspore u organizaciji ZK Bihor ili teferidž dobrih domaćina postao je već tradicija. Jer deveti put raditi nešto ovako kvalitetno i vrijedno je tradicija vrijedna poštovanja.

I kako odoljeti prilici da i sam budem dio tako lijepe priče. Jutro na autobuskoj stanici, početak novog dana i početak posebne priče za mene, kao novinara Radija Petnjica. Dok slušam, za uši i dušu, prijatnu muziku sa zvučnika autobusa, posmatram moje buduće saputnike na putovanju dugom 2 000 kilometara i one koji su došli da ih isprate, da im požele sreću na putu. Zagrljaji, poljupci, suze u očima, neki osmijeh, briga, strepnja, neizvjesnost…čitav pregršt osjećanja na samom ulazu u autobus Reisenbusa Montenegro. Nijesam mogao da se otmem utisku i činjenici da je puno više palo iskrenih zagrljaja i poljubaca na autobuskim stanicama nego li ispred matičara. Autobus Reisenbusa Montenegro polazi, jedni odlaze, a drugi ostaju. Šta me čeka? Slatka strepnja i uzbudjenje mi daje polet i misli se roje dok u komforu i sigurnoj, profesionalnoj vožnji vozača Reisena gutamo kilometre sve bliže suštini moje priče.

Luksemburg, država sa 170 nacija. Kod nas na Balkanu svako pleme je nekako nacija. Ali da ne upoređujem. Ne bi me to daleko dovelo.

Prvi korak pri izlasku iz autobusa načinjen na luksemburškom tlu, bio je pomalo dezorijentisan, sa određenom dozom straha od neizvjesnosti. Ali, umjesto da lutam pogledom i pitam se kuda i kako, kao što su prvi doseljenici iz Bihora, odmah me je dočekao srdačan pozdrav i ozareno lice domaćina.

“Dobar dan, merhaba Denise Božoviću. Dobro došao”, uz zagrljaj rekao mi je jedan od domaćina Raif Adrović.

Umor je kao nekim čudom ostao na autobuskoj stanici, iza mojih leđa dok sam ćaskao sa svojim domaćinom na putu prema njegovom domu, a zapravom mojem 2000 kilometara daleko od Petnjice i Berana.

Po dolasku osjetio sam se pomalo kao dijete koje je došlo kod nane ili majke koja se svojski potrudila da se osjetim toplo i ugodno.

“Ajde uđi, ne izuvaj se”, reče domaćin. Rekoh, “možda je i bolje s obzirom na to da sam putovao 20 sati”.

Nakon kratkog okrepljenja i muhabeta sa domaćinima krenuo sam na “zadatak” iako obilazak Bihoraca nijesam osjećao kao nametnuti ritam već zadovoljstvo.

Od jednog do drugog, od kuće do poslovnih lokala, od mladog do starog, tekli su naši razgovori. I od prvog do poslednjeg sam bio siguran u jedno – ovo su ljudi koji, ne samo da rade za lično dobro, oni rade za dobro ove zemlje koja ih je prigrlila kao svoje, ali i za svoj zavičaj koji sa takvim ponosom i sjetom pominju i ističu svuda, na svakom koraku, u svakoj prilici. Članovi ZK Bihor rade za Petnjicu, Bihor…oni rade za Crnu Goru.

“Ovdje se patriotizam mjeri poštovanjem zakona i plaćanjem poreza. Kao i svuda na zapadu. Mi to činimo i tako bi trebali i ovi naši u Crnoj Gori i Bihoru. Da se ne busaju u prsa i mjere krvna zrnca jedni drugima jer tako niđe neće doći. Ovdje me niko nikada nije pitao šta sam”, rekao je jedan od sagovornika.

I kako se naš čovjek lako navikne na zakone koji svi poštuju, tako sam i ja svoju potrebu za nikotinom morao zadovoljiti van prostorija Kluba. Kroz kolutove dima posmatrao sam veselu i nasmijanu grupu ljudi koja se očigledno jako dobro zabavljala. Slušajuci spolja prigušenu graju nisam mogao da se otmem utisku da se ipak nalazim u Petnjici i da ću svakog časa ugledati nekog od njenih stanovnika tu na ulici. Nevjerovatno je koliko su ovi ljudi ostali svoji, koliko baštine svoje porijeklo i korijene. Gledajući njihova zadovoljna lica obuzima me duboko poštovanje prema njihovoj ljudskoj veličini, jednostavnosti zavičajnog lica ovih uspješnih, ostvarenih i cijenjenih ljudi.

“A ulazi unutra, đa`o ti ga popušio“, promrlja jedna glava koja se pojavila na odškrinutim vratima balkona.

Vjerujući da sam već doživio najbolji primjer apsolutnog gostoprimstva zaputio sam se prema prostorijama BD Fonda.

“Dobro došao Božoviću. Bujrum”, kratko reče domaćin i dodade – “sjedi, ovdje ti je najbolje”.

Dočekan sam sa takvim osmjehom koji razoružava da sam pomislio kako duša ovih ljudi nema cijenu. A kako bi imala kada su se posvetili božanstvenom humanom radu – obrazovanju i brizi o jetimima (siročadima).

Provodeći vrijeme s članovima ova dva kluba, shvatio sam da nije čudo što ih je Luksemburg zadržao kao svoje. Još jedan dokaz da u čuda ne treba vjerovat, već da se za čuda treba boriti i raditi na način na koji to rade članovi ZK Bihor i BD Fond.

“Čemu vakat, tome i vrijeme”, rekli bi naši stari.

Dođe i taj dan, vrijeme da se ide put zavičaja i domovine. Trenutak koji sam dočekao sa vidljivom nervozom i glasnim psovkama. Jutro, pred povratak, bilo je obojeno nekom blagom tugom. Želio sam da imam još malo vremena sa ovim ljudima. Ne da bih čuo još informacija, još priča, već onako neobavezno da upijam njihovu neiscrpnu zdravu i pozitivnu energiju. Međutim, put je čekao. Ispraćen sam ništa manje srdačno od toga kako sam dočekan.

 Odlazeći, blagi osmijeh mi nije silazio sa lica. Zadovoljan, ispunjen, bogatiji za jedno veliko iskustvo. Osvježene duše i pozitivnih misli putovao sam natrag u Crnu Goru. Kilometri su se topili zajedno sa mojim mislima i mirom koji sam osjećao. Idem natrag i nosim selam Petnjici.

I na samom kraju, ne mogu da odolim, a da ne napišem i nešto i o njima, zlim jezicima. Naslušao sam se priča i načitao komentara kako naši ljudi tamo više nijesu naši, kako su asimilovani.

Migracije ljudi postoje od kada je ljudskog roda, od kada je svijeta i vijeka. Razlozi migrativnih kretanja mogu biti ovi ili oni, način takođe. I mi smo tu gdje smo zahvaljujući migraciji i to smo što smo zahvaljujući nekom migrativnom kretanju. A što se tiče asimilacije, to je stvar poimanja. Bihorci su u Luksemburg otišli 2 000 kilometara daleko od kuće, praznih džepova, u zagrljaj neizvjesnosti, ali su strahu suprotstavili svoju volju i marljivost. I naravno, uspjeli! I ne samo da su uspjeli, već su upravo oni najbolji ambasadori svoje države i rodnog kraja, prije svega. Zar je malo to što firma koja ponosno nosi naziv BIHOR grije brojne luksemburške domove! Naš čovjek je to uradio – Bihorac, Petnjičanin! Zar je malo to što u skoro svim nazivima firmi stoji neki toponim iz Bihora i Crne Gore.

Zar je malo to što u nazivima firmi stoji neko bihorsko prezime. Ako uzmemo u obzir činjenicu da imamo Bihor skoro na drugom kraju kontinenta, zahvaljujući ljudima koji pošli iz zavičaja, onda svaka pomisao na asimilaciju u najmanju ruku ne pije vodu. Upravo su ti ljudi, naši Bihorci, heroji svakodnevnog života, koji nikada nisu zaboravili svoj kraj, već ga uvijek, sa ponosom i gdje god je moguće, promovišu i ističu.

Broj prijatelja/sponzora na devetim susretima dijaspore dovoljno govori. Vlasnici tih firmi su sa sobom ponijeli Petnjicu i njen duh u daleki Luksemburg.

P.S.

Pisac ovih redova po rođenju nije Bihorac, tako da svaka  subjektivnost otpada.

DENIS BOŽOVIĆ

Djeca doseljenika sa Balkana pokazuju visok nivo integracije u moderno luksemburško društvo. Veliki broj njih obuhvaćena su spotom, gdje postižu zavidne rezultate. Jedan od njih je i mladi fudbaler – Emran Skenderović.

                   
ZLATNI UNUK

Emran Skenderović, rođen je 02.10.2008., od oca Hasima Skenderovića i majke Sabine Mujanović. Njegovi roditelji vode porijeklo iz Bihora, a u Luksemburg doselili devedesetih godina . Prve korake u fudbalu započeo je u petoj godini života, i to u klubu “Union 05” Kayl-Tetange, gdje je igrao do svoje desete godine. U oktobra 2018. prelazi u klub  F 91 Dudelange. Njegov prvi trener bio je otac Hasim.

Usto, odličan je učenik, a naravno dobar i poslušan, pa ga njegov deda Džeko zove i Zlatni Unuk. Njegov je san da jednog dana zaigra za reprezentaciju Crne Gore, zemlju porijekla njegovih roditelja.

Poznavaoci fudbala tvrde da je na pomolu još jedna velika fudbalska zvijezda iz Luksemburga koja će, kako mnogi tvrde, zasijati u nekom velikom evropskom klubu.    

Ferid Muratović          

Predsjednik OO Bošnjačke stranke Petnjica Adnan Muhović kritikovao je to što je na vratima administrativne zgrade opštine Petnjica objavljen spisak poreskih dužnika u opštini.

“Opština Petnjica je danas uradila nešto što nije nijedna lokalna uprava nikada. Javno je postavila spisak građana i poreskih obveznika koji duguju opštini određena sredstva na ime dugova na nepokretnost!

Ovo je po ko zna koji u nizu događaja kojim lokalna uprava omalovažava građane Petnjice koje je dovela na rub egzistencije i koje je raselila diljem Evrope od kako samostalno vrse vlast. U vrijeme svetog mjeseca Ramazana javno iznositi podatke ljudi od kojih mnogi žive na ivici siromastva, a zbog duga koji ne predstavlja veliko opterećenje opštini, zaista je nevjerovatno.

Ovo nijedna vlast nije radila i nigdje. Dakle, postoji zakonska regulativa i načini na koji se rješavaju ovi problemi, ali ni to nije sveto pismo i opština koja razbacuje novac na razne nepotrebne stvari, mogla bi i da pomogne onim građanima koji su lošeg imovnog stanja da izmire obaveze prema opštini.

Umjesto što su kupili motel za koji su od građana Petnjice uzeli 250 000€  mogli su za taj novac i te kako da poboljšaju stanje nasih građana i zaposle ljude, a ne da pričaju Markove konake i obmanjuju Bihorce sa lažnim projektima DPS-a koji koriste samo za predizborna obecanja i zbog kojih je bošnjačkom narodu trasiran put ka napustanju vjekovnih ognjišta.

Opština treba da bude servis građana, da ih štiti i pomaže, jer opštinu pored teritorije čini i narod. Bez naroda nema opštine. A ako im je cilj da ga ima što manje, samo neka nastave ovako. Vjerujem da će u vremenu koje je pred nama ovakve i slične stvari kojim se omalovažavaju i diskredituju građani prestati.

Neki u  opštini bi da zgradu opštine pretvore u istureno odjeljenje DB-a, a čitav prostor Bihora u lovište, jer nije slučajno u strigom centru grada napravljen lovački dom. Tamo odakle se sele i iseljavaju ljudi dolaze životinje  i divljač. Nekome je to valjda i cilj”, rekao je Muhović.

Na ulaznim vratima administrativne zgrade petnjičke opštine, postavljene je spisak poreskih dužnika po osnovu poreza na nepokretnost.

Spisak je postavila Služba javnih prihoda, a na njemu se nalaze imena građana koji nijesu izmirili svoje poreske obaveze za period od 2015. do 2018. godine.

Na spisku se nalazi 121 dužnik, a ukupna dugovanja su oko 25 hiljada eura. Kako nezvanično saznaje portal radija, Služba javnih prihoda je postavila spisak poreskih dužnika kako bi motivisala građane da izmire svoje obaveze i time izbjegnu preduzimaje zakonskih mjera protiv njih.

DENIS BOŽOVIĆ  

U srijedu u 24. kolu Prvog diviziona Luksemburga, ekipa Union 05, na čelu sa predsjednikom Mitom Ličinom i trenerom Eskom Trubljaninom, na gostujućem terenu u gradu Aspeltu, izvojevala nevjerovatnu pobjedu od deset golova razlike.

Naime, kada se glavni sudija na terenu oglasio posljednjim zviždukom, čime je označen kraj utakmice – rezultat je glasio 11 : 1, za gostujuću ekipu „Union 05 Kayl-Tetange“.

Ovo se rijetko viđa na fudbalskim terenima, ali su izuzetno raspoloženi fudbaleri Unina O5 bili posebno motivisani, a kada su tako raspoloženi protivnička mreža ne miruje, kako se to u narodu kaže – koliko crv u rani.

Debakl fudbalskog kluba iz Aspelta počeo je u 17. minuti kada je na asistenciju mladog Denisa Ličine neuhvatljivi Demir Zejnelagić, iskosa sa lijeve strane, strahovitim udarcem sa dvadeset pet metara, pogodio sami ugao gola Aspelta. Golman je bio apsolutno nemoćan.

Ni najveći optimisti u redovima Unona i njegovih brojnih  navijača, koji ih iz utakmice u utakmicu vjerno prate, nijesu mogali pretpostaviti kakav će to biti dan za njihovu ekipu.

Uslijedio je juriš osokoljenih napadača Uniona, te u 23. minutu Lopes povećava rezultat na 2:0, a onda slijedi revija pogodaka. Kao da su se napadači Uniona utrkivali ko će postići ljepši pogodak:  U 37. minutu ponovo pogađa Zejnilagić, pa Lopes u 46., a onda Ličina u 54., pa Lopes u 57, 65 i 74 i 78. minuti. U 82. Zejnilagić se ponovo upisuje u listu strijalaca i na kraju, u 83. minutu vrlo dobri Ličina postiže 11. gol  i stavlja tačku na rezultat ove utakmice: 1 : 11 !

Da i domaćini znaju dati gol pokazali su 65. minutu kada su iskoristili malu nepažnju odbrane Uniona i postigli gol.

Ovo nije bila rukometna utakmica, ovo je, ipak, bio fudbal!
       
Trener Esko Trubljanin:

Bila je ovo rutinska pobjeda protiv danas slabe ekipe Aspelta. Svi igrači koji su istrčali večeras na teren dali su svoj maksimum i rezultat je morao biti ovakav. Zahvaljujem se svim našim navijačima koji su i večeras po kiši došli da nas podrže, do još jedne pobjede i ovim putem ih pozivam da dođu i u nedjelju na naš stadion u 16h kad igramo protiv ekipe Bertrange.

F.S.

Šahovski klub „Bihor“ iz Petnjice  u saradnji sa direktorima Osnovnih škola na području opštine Petnjice, a pod pokroviteljstvom opštine Petnjica organizuje “Prvenstvo osnovnih škola u šahu – Petnjica 2019”.

Takmičenje će se održati 16.05.2019 god ( četvrtaK ).

Početak takmičenja je zakazan za 12 časova. Školska ekipa broje po četiri takmičara, a prijavljivanje sastava ekipa zakazano je za 13.05.2019 (ponedeljak ) do 12 h.

D.B.

Petnjički fudbaleri će sjutra u ponedjeljak u Gusarama odigrati utakmicu protiv FK Fair play iz Bijelog Polja.

Utakmica je zakazana za 17 časova.

.

Opštinski odbor Stranke pravde i pomirenja Petnjica čestitao je Dan bošnjačke zastave.

“Povodom 11. maja “Dana nacionalne bošnjačke zastave svim Bošnjacima u domovovini i dijaspori želimo čestitati ovaj časni blagdan, uz poziv i želju da i u budućnosti ZAJEDNO sa visoko podignutim bajrakom ponosa i dostojanstva čuvamo svoju vjeru, naciju i jezik”, stoji u saopštenju OO SPP Petnjica.

U organizaciji Saveza boraca i antifašista opštine Petnjica, a u prisustvu predstavnika lokane uprave, danas je položeno cvijeće na spomenik u Petnjici koji je posvećen palim borcima u borbi protiv fašizma.

Predsjednik ovog udruženja, Faik Adrović je za portal Radija Petnjica izjavio da ovim činom žele da odaju počast palim borcima ovoga kraja koji su svoj život dali za slobodu.

,,Dajem amanet mladjoj generaciji da se čuvaju spomenici palim borcima sa ovog terena. Imamo tri spomenika: spomenik u Donjoj Vrbici, Petnjici i na Glinici na Orahovu. Ovdje, na ovoj listi je 56 momaka koji su dali svoje živote za slobodu i budućnost naše generacije. Moramo to poštovati i danas smo se okupili da odamo počast ovim hrabrim borcima koji su svoj život dali za slobodu” kazao je predsjednik udruženja boraca NOR-a i antifašista, Faik Adrović.

,,Drugarice i drugovi, čast mi je i zadovoljstvo da vas pozdravim u ime lokalne uprave i svih saradnika i da istaknem značaj ovog datuma. Ponosni smo što je ovaj kraj bio na strani pobjednika i antifašista.

Ponosni smo što danas uživamo u slobodi koju su nam omogućili naši preci. Dan Evrope ujedno je i Dan pobjede nad najvećim zlom u istoriji čovječanstva i danas, kada se sagleda strahota rata koja je odnijela preko 60 miliona žrtava je najbolji pokazatelj vrijednosti slobode i mira. Danas se sjećamo svih velikih ljudi i velikih imena, a posebno Broza Tita koji je predvodio antifašističku revoluciju.

Ovaj kraj je uvijek bio privržen dobru, univerzalnim vrijednostima, slobodi, miru i toleranciji. Danas Crna Gora i opština Petnjica su apsolutno privrženi antifašizmu i stoje uz taj pokret odvažno, hrabro i bez ustezanja. Ponosni smo i što danas u opštini Petnjici imamo ljude koji nikako neće dozvoliti da se promijeni strategija i doprinos tome da se ne proglasi da su partizani i četnici jednaki.

Danas je sloboda, pored porodice i zdravlja, najvažnija vrijednost. Uz još jedno dužno poštovanje prema žrtvama Drugog svjetskog rata želim da gradimo slobodu zajedno, da poštujemo direktne predstavnike ili nosioce ideja antifašizma u našoj opštini i da svi dajemo doprinos da naša opština i gradjani sve više upoznaju vrijednosti antifašizma” kazao je predsjednik opštine, Samir Agović.

ALMINA ŠABOTIĆ

Nizom manifestacija, Opština Petnjica ove godine prvi put obilježava Dan Evrope. Kako ističu predstavnici Opštine, namjera je bila da se kroz promociju zdravih stilova života afirmišu vrijednosti EU.

Takođe, jedan od ciljeva organizacije jeste da se kroz upoznavanje evropskih tekovina, postepeno implementira evropska praksa u svim sferama našeg društva.

Jedna od aktivnosti koja je privukla posebnu pažnju jeste defile biciklista u kojem su učestvovali učenici osnovnih škola. Biciklistička maršuta bila je na relaciji od stadiona FK Petnjica do zgrade Opštine, nakon čega su djeca imala priliku da u sali Opštine, odgledaju video prilog edukativnog karaktera, i na taj način bliže upoznaju sa osnovnim informacijama o EU.

„Željeli smo da Dan Evrope obilježimo na simboličan način. Odlučii smo se za revijalnu vožnu bicikla od stadiona u Gusarama do centra Petnjice sa porukom da želimo da živimo u ekološkoj i čistoj opštini i da želimo zdrave stilove života i da želimo da naši mladi naraštaji budu pravilno vaspitani i da cijene vrijednosti EU o kojima smo im danas i govorili. Vrlo je važno da petnjičani i Petnjica razumiju šta su motivi ulaska Crne Gore u EU i to smo željeli da prenesemo kod najmlađeg našeg naraštaja, dakle kod učenika OŠ sa područja naše opštine. Odazvalo se njih 40-tak i mislim da je ova uspješna manifestacija jako dobra, prije svega za učesnike a naravno i za našu lokalnu upravu. Cijenim da ovakve aktivnosti treba da imamo, ne samo povodom određenih datuma, već i češće jer mlade generacije koje stašavaju treba da budu vaspitane u duhu evropskih vrijednosti. To je pravo na rad, pravo na vjersko opredjeljenje, pravo na školovanje, pravo na egzistenciju, pravo slobodnu govora, slobodu mišljenja, dakle sve slobode koje se tiču svakog ljudskog bića, treba da afirmišemo sa nivoa osnovnog školskog uzrasta i da usađujemo te univerzalne vrijednosti EU učenicima kako osnovnih tako i srednjih škola“, istakao je predsjednik opštine Samir Agović za portal radija nakon dodjele zahvalica učesnicima biciklističkog defilea povodom Dana Evrope.

Za doprinos u obilježavanju Dana Evrope, predsjednik Opštine uručio je zahvalnice svim učesnicima.

DENIS BOŽOVIĆ