Na putnom pravcu prema Stenicama zbog obilnih kiša prethodnih dana, pijesak, šoder i šut je u većim slojevima prekrio put.
Zbog toga i apel svim vozačima da budu pažljivi na ovoj dionici.
A.L.
SJEDNICA SO PETNJICA U UTORAK 30. AVGUSTA
Predsjednik SO Petnjica Mehmed Adrović zakazao je šestu redovnu sjednicu lokalnog parlamenta za 30. avgust sa početkom u 12h.
Za sjednicu je predlažon sljedeći dnevni red:
- Prijedlog Odluke o imenovanju sekretara Skupštine opštine Petnjica
- Prijedlog Poslovnika o radu Skupštine opštine Petnjica
- Prijedlog Odluke o lokalnim komunalnim taksama
- Prijedlog Plana javnih radova za Opštinu Petnjica za 2022. godinu
(VIDEO) Asfaltirana dionica puta prema Pločniku u dužini od 1.000 metara
Juče je asfaltiran kilometar puta prema Pločniku, što je rezultat saradnje Opštine i Ministarstva poljoprivrede kroz IPARD. Put će doprinijeti razvoju poljoprivrede i valorizaciju turističkih potencijala Pločnika.
Stalni stanovnici i mještani Pločnika, koji izlaze na katune u ovim krajevima iz drugih mjesnih zajednica, sada će na jednoj od najljepših planina u našoj opštini, do svojih kuća ili katuna, imati znatno poboljšan i asfaltiran put.
Saglasni su da je ovo za njih veliko olakšanje, jer se ranije, kako su nam kazali, do Pločnika moglo samo terencem ili konjima.
Takođe, uz unapređenje putne infrastrukture, poboljšaće se uslovi za valorizaciju svih turističkih potencijala ovoga kraja. U tu čast, mještani Pločnika su organizovali i proslavu na kojoj je pirsustvovala delegacija opštine Petnjica na čelu sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem.
Agović je saopštio da je aktivnost asfaltiranja puta prema Pločniku otpočela prije tri godine, a prvi dio asfalta je urađen uz pomoć dijaspore od mjesta Vaga prema Pločniku.
,,Prvi dio asfalta je urađen prije četiri godine uz pomoć dijaspore, dok je opština Petnjica učestvovala simbolički sa 5.000 eura. Prošle godine smo obezbijedili naredni kilometar asfalta ovom stanovništvu, kroz donaciju društveno odgovorne firme, i ove godine smo uspjeli da položimo još kilometar asfalta zahvaljujući sredstvima Ministarstva poljoprivrede IPARD-a i lokalne uprave. Želim da kažem da smo uradili 2,6 km asfalta na prostoru naše opštine, a vrijednost radova je preko 200.000 eura. Lokalna uprava je imala obavezu da obezbijedi 25% sredstava, preciznije 51.000 eura, što znači da smo iz lokalnog budžeta makismalno podržali ovu aktivnost. Na sreću i zadovoljstvo želim da kažem da ćemo i ove godine imati blizu tri kilometra asfalta i da ćemo na taj način proširiti vezu asfaltiranih puteva u našoj opštini. Htio bih da kažem da je lokalna samouprava položila blizu 100 km asfalta u sklopu naše opštine, uz podršku Ministarstva, Vlade, naše cijenjene dijaspore i lokalne uprave”, saopštio je Agović.
Da će ovo biti dodatno olakšanje za poljoprivrednike u ovom kraju saglasan je i Haso Rastoder.
,,Zahvalni smo predsjedniku opštine Samiru Agoviću na svemu učinjenom do sada. Nekada je bilo nemoguće zamisliti da će doći asfalt ovdje. Kada bih pomenuo nekom nekad da će se asfaltirati ova dionica, to bi bilo smiješno, a sada već je asfalt skoro do Pločnika”, zaključuje Rastoder.
ERIS BABAČIĆ
(FOTO I VIDEO) POLOŽEN KAMEN TEMELJAC ZA DŽAMIJU U SKENDERIJSKOJ KALICI
U Skenderskoj Kalici postavljen je kamen temeljac za izgradnju džamije sa pratećim objektima.
Nakon skoro četiri mjeseca, započeti su zemljani radovi na izgradnji džamije, na zemljištu kojeg je uvakufio, odnosno u zadužbinu dao rahmetli Tahir Skenderović sa svojim sinovima Suadom i Seadom.
U prisustvu predsjednika Medžlisa IZ Petnjica Rifata Agovića, Suada Skenderovića, dr Edvina Hodžića i velikog broja mještanja, položen je kamen temljac za izgradnju džamije.
U ime Medžlisa IZ Petnjica Rifat Agović, za portal Radio Petnjica kazao je da na području Medžlisa islamske zajednice Petnjica izgradjeno do sada deset džamija, dok se radovi na džamiju u Lagatorima privode kraju, a džamija u Skenderskoj Kalici je dvanaesta po redu.
„Zemljište na kojem se izgrađuje džamija je vakuf porodica rahmetli Tahira Skenderovića, njegovi sinovi su preuzeli emanet za izgradnju ove džamija a svakako, svi koji žele da pomognu u njenoj izgradnju srdačno su dobrodišli“, kazao je Rifat Agović.
„Želim ovu priliku da iskoristim da u ime Medžlisa, pozovem ljude dobre volje, koji žele da pomognu izgradnju džamije, kao i svima da se zahvalim, koji su do sada doprinijeli u njenoj izgradnji.
Porodica Skenderović je i u prethodnom periodu zajedno sa ostalim mještanima, radila na realizaciji projekata za dobrobit naselja u Skenderskoj Kalici, kao što je bunar za vodu, izgradnja putnog pravca, snadbijevanje električnom energijim i drugi.
Suad Skenderović, jedan je od nosilaca projekta izgradnje džamije u Skenderskoj Kalici i u svom obraćanju, istakao je da je selo u kojem žive, bilo prepušteno samom sebi.
„Živim u selu Trpezi a izlazim tokom ljetnjih mjeseci u Skendersku Kalicu, koje je planinskog predjela. Zajedno sa mještanima, organizovali smo se i pokrenuli mnoge projekte koji će biti od koristi našim mještana, a jedan od tih projekata je izgradnja džamije sa pratećim objektima. Važno je istaći da su pozvani svi koji žele da učestvuju u izgradnji džamije.
U sklopu džamije, odnosno molitvenog prostora i gasulhane, biće izgrađena hatarhana i abdesthana kao i kupatila na dva sprata“, navodi Suad Skenderović.
„Želimo da pokušamo da oživimo naše selo, veliki broj ljudi vraća se svome selu, izgrađuju se nove kuće. Takođe imamo mlađu generaciju, koja dolazi u naše selo, obilaze svoju dedovinu i očevinu, koju žele da obnove. Kroz naše selo je prije dvije godine asfaltiran putni pravac i kada je došao asfalt do naših kuća, dobili smo krila i počeli smo optimističnije da razmišljamo. Nijesmo imali dobru infrastrukturu ali već danas imamo i sve ide na bolje.
Na kraju, želim svima da se zahvalim, koji su svojim prisustvom uveličali postavljanje kamena temeljca i takođe da se zahvalim svim ljudima koji su na bilo koji način uzeli užešće u izgradnji džamije, te stoga još jednom želim da pozovem dobrotvore da učestvuju u izgradnji džamije u Skendreskoj Kalici“, zaključio je Suad Skenderović.
Dr Edvin Hodžić, koji živi i radi u Podgorici, bio je u posjeti svom rodnom zavičaju i za naš portal kazao da pomaže svaku dobronamjernu akciju, izgradnje infrasturkturnih projekata u Petnjici.
„Želim da se obratim našoj dijaspori i mještanima da podrže korisne projekte Islamske zajednice i namjere porodice rahmetli Tahira Skederovića, jer važnost izgradnje institucija vakufa je neprocjenjiva, ona je već trend i treba biti kontinuitet.
Želim takođe da posjetim na jedno islamsko kazivanje u kojem se kaže da je najbolji čovjek kod Boga onaj koji koristi drugim ljudima, te stoga na kraju, apel svima koji žele da podrže završetak izgradnje džamije u Skenderskoj Kalici“, zaključio je Dr Edvin Hodžić.
ALMJINA LIČINA
BOŽIDAR PROROČIĆ: BIHORSKA HEDIJA MIRSADA RASTODERA
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Postoje oni neumorni neimari koji ma gdje ih i kojim ih životnim i muahadžirskim (iseljeničkim) stazama putevi vode ostanu vjerni svom rodnom kraju i svom rodnom ognjištu, koje ih uvjek i iznova poziva da se vrate. Mirsad Rastoder rođen je u Bihori u malenom selu velikih i časnih insana Radmancima. Ove godine su neka od značajnih imena kulturne scene U Crnoj Gori proslavila zajedno sa Mirsadom Rastoderom, jubilej vrijedan pažnje, Festival Zavičajne staze-Bihor slavi svoj XV jubilarni rođendan. Godine koje su za nama kao i one koje su pred nama na najljepši način nam svjedoče da Festival ,,Zavičajne staze-Bihor” živi kroz ogromnu energiju jednog najznačajnih utemeljivača ove kulturne manifestacije, neumornog poslenika kulture i medija Mirsada Rastodera. On je 2007. godine. pokrenuo festival ,,Zavičajne staze” čija je tematika zasnovana na pričama i posvećenosti Bihoru njegovim običajima ,,malim” i ,,velikim” ljudima zbog kojih je i pero slavnog Ćamila Sijarića bilo poznato na EX-YU prostorima. Festival je afirmisao i ugostio veliki broj stvaralaca ne samo sa EX-YU prostora već i onih koji žive širom svijeta. Festival je postao prepoznatljivo mjesto okuplljanja istaknutih stvaralaca i kulturnih pregaoca. Ona jaka autentična spona kosmopolitskog duha uvjek spremna da promoviše i afirmiše mlade umjetnike, pisce, pjesnike, glumce, slikare, i da ih podstakne i podrži na njihovom putu. Ove 2022. godine godine imali su čast da među nagrađenima budu: Dragana Erjašvek, Mirza Pinjić, Safet Sijarić, Afan Latić, dok su u poetsko regati učestvovali: Enver Muratović, Kristina Babić i Božidar Proročić dok su Safet Hadrović-Vrbički i Miraš Martinović par dana ranije govorili o ,,Kulturi čitanja i pisanja” uz vođenje programa izuzetne pjesnikinje i moderatora Rebeke Čilović.
Mirsad Rastoder nije ušao u zlatnu antologiju poetskog ili proznog stvaralaštva Bošnjaka, ali jeste ušao u zlatnu antologiju poslenika kulture i javne riječi. On predstavlja Prometeja koji je zapalio i hrabro ponio plamen neimarskih pregnuća i dostignuća u kojima je utkao svoj jedini Bihor. Za njega je: ,,Bihor svijet i svijet je Bihor.” U tom magičnom spoju ljudi, vremena, karavanskih puteva, iseljeništva, različitih društveno-političkih okolnosti nastajale su magične, imaginarne ali i stvarne priče u kojima su glavni junaci Bihorci. Mirsad Rastoder je čovjek izuzetne širine, obrazovanja i intelektualne pronicljivosti, zato on uvjek dobro zna da prepozna sve ono što je novo i vrijedno u savremenom društvu i kulturi Crne Gore. U svojoj rodnoj Petnjici on okuplja pisce svih generacija i istovremeno njegujući trajne vrijednosti kulture Bošnjaka ali i široku kulturu Crne Gore i Zapadnog Balkana. Njegova misija je plemeniti i humana i što smo stariji sve nas vuče naš rodni kraj. Rastoder nas je svojim radom inspirisao da svako od nas u sebi čuva i njeguje svoj ,,Bihor” svoje vrelo uspomena i odrastanja svoj dosanjani ponekad i nedosanjani san onamo đe prvi put otvorimo svoje oči. Mirsad Rastoder jedan od stvaralaca koji izgrađuju našu multikulturu. Pored ovoga on nesebično gradi mostove isprepletane estetskim i moralnim kriterijuma, otkrivajući nam kontinuitete našeg duhovnog i kulturnog bića. uprkos uslovima i u skladu sa dugoročnim interesima crnogorskog naroda i njegove kulture. Sve što je do sada Mirsad Rastoder uradio čini sa urođenim osjećanjem mjere, što daje gospodstvenost njegovom liku i djelu. Da li je bilo lako nije i neće biti nikada kada ste i Prometej i pionir po kome se vaš kraj poznaje i prepoznaje od Petnjice do dalekog Luksemburga, Amerike, Kanade, Njemačke i tako redom đe su god Bihorci svojom nogom kročili. On je svoju Bihorsku hediju (poklon)-,,Zavičajne staze” nesebično posvetio svim generacijama, kako bi ih podstakao da više i pišu i čitaju da krajevi koji su izrodili jednog velikama poput Ćamila Sijarića i mnoge druge književnike sačuvaju tu svoju tradiciju ali i da se vrate i ne zaborave svoj Bihor. Mirsad Rastoder je čuvar slobode i vječiti i beskompromisni borac protiv nepravde, bezumlja i tiranije i amaterizma bilo koje vrste. On je pravi prijatelj i vječita podrška svojim mladim kolegama iz novinarstva, kojima uvjek sa posebnim žarom i entuzijazmom govori o svojoj (njihovoj) profesiji i što je najvažnije koju i kakvu težinu ima izgovorena i zapisana riječ. Pripada onoj mogu slobodno reći posljednoj generaciji novinara RTVCG koji su u mnogim teškim i tranzicijskim vremenima čuvali i sačuvali renome ove ustanove. Zapravo on je zajedno sa još par kolega bio svetionik i mudrac koji je uvjek znao i danas zna šta kada i kako treba reći. A riječ je uvjek jaka mi koji pišemo to najbolje znamo. Iznjedrili su Rastoderi toliko mudrih i umnih insana na ovoj planeti ali samo jednog Mirsada toliko univerzalnog a opet jedinstvenog i autentičnog Bihorca. Mirsad Rastoder je intelektualac koji vam daje snagu da istrajete na sopstvenim ciljevima da vjerujete u sebe i u ono što radite da u vječitim težnjama i borbama u savremenom društvu u Crnoj Gori iz vas probljeskuju najača intelektualnna i stvaralačka pregnuća. Mirsad Rastoder pripada redu najuglednjih Bošnjačkih intelektualaca, on je ne samo svojim obrazovanjem i profesionalizmom, humanista u punom i pravom smislu te riječi. Rastoder je snažni intelektualac suptilnih ali prodornih ideja i argumenata svjestan svojih ,,Bihorskih svjetova” koji u njemu nastaju ili se lome. Na nepravdu koja je duboko pogađala njegov (Bošnjački) narod kroz različita istorijska razdoblja i etape i ne tako davna stradanja Mirsad Rastoder je uvjek sa velikom gorčinom ali i velikom dozom mudrosti govorio, opominjao ukazivao na ono što nosi zlo u pojedinicima zlo zbog koga svi mi drugi moramo biti i bolji i razumnji. Njegov je aktivizam je posebno važan u vremenima najvećih iskušenja za mir, demokratiju i ljudska prava. Mirsadova borba za pravo svakog čovjeka na dostojan i siguran život je podsticaj i izvor snage za mnoge. Uvijek je vrlo jasno i precizno iznosi svoje stavove, i nikada nije ustuknuo pred agresivnom i primitivnom politikom nacionalizma i destrukcije, mržnje prema drugom i drugačijem on svoje bitke vodi kroz prizmu kulture. Zato sam zbog Mirsada Rastodera ali i mnogih drugih Bihoraca zavolio taj magični svijet malo je ovdje i vremena i prostora da ih sve pobrojim i neka mi oproste na tome. Svijet toliko neobičan fascinantan orginalan i jedinstven kao što su platna akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića. Prelazeći iz lavirinta u lavirint ovog magičnog kraja otkrivao sam i još uvjek otkrivan ono što čini Bihor. Mnoge lijepe noći smo zajedno podijelili u dugim muhabetima (razgovorima) iz kojih sam izašao mnogo bogatiji za jedno životno iskustvo. Kosmopolit čija energija i snaga proizilazi iz Kulture razumijevanja kao jednog od najvećih i najznačajnih pravaca savremene države Crne Gore koja treba da istraje na tom putu poštovanja i razumijevanja različitosti jer nam je Mirsad Rastoder ali i mi svi drugi sa njim pokazali da na tom putu nas ne razdvaja niti dijeli išta da smo na putu Kulture razumijevanja bliži jedni drugima. Kultura razumijevanja podrazumijeva otvaranje, a ne zatvaranje granica; spuštanje tenzija (političkih, religijskih, nacionalnih) koje nas dijele; osjećanje nadahnutosti novim uticajima i kreiranje kulturne zajednice koja se razlikuje od one pređašnje, one koja se ne osjeća ugroženom ili superiornom ili elitističkom. To takođe podrazumijeva ogroman napor da se promijeni kurs prije nego što bude prekasno i uistinu postanemo malena izolovana država na mapi Evrope.
Mirsad Rastoder je kroz svoju Bihorsku hediju (poklon)-,,Zavičajne staze” pokazao sve vrijednosti ne samo svoga zavičaja već vjere u ljude i vremena ma kakva da su bila ona koja su iza nas i ona koja su pred nama. Dok god budu ovakvi insani hodali planetom imamo nadu za čovječanstvo i za povratak a ne odlazak sa vjekovnih ognjišta. Kada je sa nama Mirsad Rastoder kao poslenik kulture ostajemo sa izvjesnom vjerom da ono što radimo ima smisla. Odlučniji smo i čvršći kada su takvi ljudi sa nama, ali oni su nam podrška i uzor i svetionici pred kojima jasno vidimo kako treba živjeti i raditi i šta nam je činiti. To je istina naših života. To unutrašnje osvjetljenje koje nam pokazuje put kulture kojim trebamo ići. Za sami kraj iz romana velikana Meše Selimovića (1910-1982) ,,Derviš i smrt” izdvojiću jedan citat koji na najljepši može oslikati Mirsada Rastodera: ,, Čini mi se da se sve temeljno mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo što se dešava, i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram sebe da poštujem. Bez toga ne bih imao snage da živim kao čovjek. Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče, i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi. ”
Mirsad Rastoder (Radmanci, Bihor, 1957) završio gimnaziju u tadašnjem (Ivangradu), sadašnje Berane. Pravni fakultet u Podgorici. Profesionalni je novinar Radija Crne Gore od 1985. godine. Uređivao je brojne emisije, bio urednik programa i dva puta nagrađen godišnjim priznanjima za novinarstvo u RTCG i nagradom za životno djelo. Jedan je od osnivača antiratnog Udruženja profesionalnih novinara Crne Gore 1991. godine, zatim Instituta za medije CG 2002. godine, a kao predsjednik Novinarskog samoregulatornog tijela (NST CG) dao je doprinos utemeljenju i podsticaju samoregulacije, primjene profesionalnih standarda i kodeksa u crnogorskim medijima. Organizator je i učesnik brojnih manifestacija identitetskog pozicioniranja bošnjačkog naroda u Crnoj Gori i jedan od osnivača Foruma Bošnjaka.U ranoj mladosti i tokom studija bavio se pozorištem kao glumac i reditelj Dramske scene „Rifat Burdžović Tršo“ i alternativnog pozorišta DODEST. Autor je satirične radio igre “Ministar hrče, a narodu mrče“(1990) i audio scenskog i tv performansa “Čekajući fatihu“(2003). Režirao je radio reportaže “Ribarska fešta” (prvonagrađena na Regionalnom festivalu radija Neum 2007) i “Splavarenje Tarom” (Tuzla 2008). Režirao je radio dramu “Ništa nije isto” (scenario Nada Bukilić, 2017). Autor je poetske radio drame “Dobra voda“ po stihovima Ćmila Sijarića, i “Maternji jezik” po knjizi pezije Ibrahima Hadžića. Koautor je knjige Bihorska muzika. Živi u Podgorici.
DOKLE SEŽE NEMAR: I STARI KREVET NA DIVLJOJ DEPONIJI, KOMUNALNO ČISTI, ALI JE SMEĆA U PRIRODI SVE VIŠE
Da nam se savjest odavno svela na pronalazak ,,zgodnog mjesta“ za odlaganje otpada i stvari koje nam više nijesu potrebne govori i činjenica, a i ružna slika koja nam dolazi sa putnog pravca Šume-Trpezi, gdje je nesavjesni mještanin ovog sela ili grupa njih odložili krevet pored glavnog puta i tako još jednom poslali ružnu sliku iz Petnjice u javnost.
Radnici Komunalnog preduzeća su intervenisali po ko zna koji put na ovoj lokaciji i danas su izašli na teren i uklonili krevet i ostali otpad, uprkos kontejnerima koji se nalaze na ovom mjestu. Mještani nastavljaju po starim navikama da odlažu smeće pored puta i van kontejnera, nerijetko se na ovom mjestu takođe mogu naći i uginule životinje.
Iz Komunalnog preduzeća apeluju da trebamo da se svi udružimo u rješavanju ovog problema i tako uložiti dodatni napor, da Petnjica bude ljepša, a to možemo samo ako zajedničkim snagama pomažemo jedni drugima.
,,Zahvaljujemo se portalu Radija Petnjica koji prati rad Komunalnog preduzeća i pokušava svojim tekstovima da podigne svijest kod građana na veći nivo, da svi snažnije pomognemo u očuvanju životne sredine u našoj opštini, kao i to da Petnjica bude čista“ saopštili su iz Komunalnog preduzeća.
ERIS BABAČIĆ
SJEVER ZA 30 GODINA IZGUBIO 50.000 STANOVNIKA
Što se tiče sjevera najviše para iz državne kase odlazilo je za podsticaj razvoja biznisa tajkuna koji su krenuli da iskorištavaju prirodne resurse, kaže Reka Ličina, građanski aktivista.
Najnoviji podaci svjedoče da u 13 opština na sjeveru Crne Gore 40 odsto stanovištva živi u riziku od siromaštva. Najrazvijenija opština na sjeveru je Žabljak, a najmanje razvijena je Petnjica. Brojni analitičari ukazuju da je ovakvo stanje dobrim dijelom uzrokovano neravnomjernim regionalnim razvojem Crne Gore i da je to dovelo da sjeverni region u proteklih 30 godina izgubi 50 hiljada stanovnika. Sa takvom konstatacijom saglasini su i predstavnici nevladinog sektora u Petnjici koji tvrde da regionalna razvojna politika u Crnoj Gori nije omogućila svim djelovima zemlje, uključujući i prostor Bihora, da ostvare svoj potencijal i iskoriste mogućnosti za održivi razvoj i bolji životni standard.
,,Evidentno je da država nije poklonila dodatnu pažnju koja se po prirodi stvari moraju posvećivati područjima koja zaostaju u razvoju. Brojke o ulaganju Vlade na sjeveru Crne Gore su jedno, a činjenično stanje sasvim nešto djugo, jer danas sjeverni region po stepenu razvijenosti znatno zaostaje za centralnim i južnim. O tome svjedoči i izražena migracija lokalnog stanovništa. Treba znati da niko ne odlazi sa sjevera zato što se tu dobro živi, nego zbog loših životnih uslova. Tačno je da su određena sredstva ulagana za razvoj sjevera, ali se u većini slučajeva radilo o jalovim projektima koji nijesu dali doprinos ekonomskom i sveukupnom prosperitetu ovog dijela Crne Gore. Zato danas više Petnjičana živi u inostranstvu, nego u mjestu svog rođenja. To je i logično, jer čim nema poslova i dobrih plata narod je prinuđen da se seli, jer tako se brani od siromaštva“ naglašava predsjednica NVO “Vrijedne ruke” Sabaheta Novalić.
Njeno mišljenje dijeli i poznati građanski aktivista Reka Ličina koji tvrdi da je za ravnomjerni regionalni razvoj potrebna dugoročna strategija koja umjesto statističkih podataka daje konkretne rezultate.
,,Što se tiče sjevera najviše para iz državne kase odlazilo je za podsticaj razvoja biznisa tajkuna koji su krenuli da iskorištavaju prirodne resurse. Sa druge strane brojni zahtjevi lokalnog stanovništva za unapređivanje uslova života su završavali u kanti za otpatke. Jednostavno, neravnomjerni regionalni razvoj Crne Gore doveo je do situacije da danas u Podgorici živi više naroda nego na sjeveru države. To koliko je ulagano u razvoj sjevera je samo sitnica u odnosu na ono što je trošeno za urbanizaciju glavnog grada i primorja. Dovoljno je pogledati koliko je malo radnih mjesta poslednjih decenija otvoreno u Petnjici i shvatiti koliko je država vodila računa o prosperitetu ovih krajeva“ kazao je Ličina, dodajući da ulaganja moraju da daju rezultate, a ne da služe samo kao statistička konstatacija.
Muratović: Vlast da se bavi razvojem a ne uništavanjem države
I predstavnici pojedinih političkih partija priznaju da je višedecenijsko zapostavljanje i urušavanje privrede na sjeveru Crne Gore ostavilo dugoročno nesagledive posledice po ovaj region.
,, Svjedoci smo da je nebriga države i pojedinaca sa sjevera koji su obašali državne funkcije po pitanju kapitalnih projekata, izgradnje infrastrukture i otvaranja investicionog ventila prema opštinama na sjeveru, proizvela i velike migracije stanovništva iz ove regije i ugrozila egzistenciju velikog broja ljudi na ovom prostoru. Sjever Crne Gore je dragulj, koji ima veliki potencijal razvoja u oblastima turizma, preradi drveta, poljoprivrede. Iskreno vjerujem da Crna Gora, ima svijetlu budućnost, ako odstrani lošu praksu vladanja i upravljanja državom, novom političkom elitom, koja će se baviti razvojem, a ne uništavanjem države kao do sada“ poručuje za “Dan” potpredsjednik Stranke pravde i pomirenja Aldin Muratović.
Podaci ukazuju da u Petnjici ima znatno više nezaposlenih nego zaposlenih lica, i da je broj penzionera dvostruko veći od broja radno aktivnih ljudi. A da migracija stanovništva na području Bihora poprima zabrinjavajući karakter pokazala je i izuzetno mala izlaznost birača na minulim lokalnim izborima u Petnjici. Naime, od ukupno 6264 upisanih birača, pravo glasa iskoristilo je njih 2865 ili svega 45,78 odsto. To ukazuje da skoro polovina birača živi van Petnjice, od čega, prema raspoloživim podacima, najviše u zapadnoevropskim zemljama. To su potvrdili i učesnici tradicionalne manifestacije Dani dijaspore koja je nedavno održana u Petnjici uz konstataciju da su regionalne razlike u Crnoj Gori nešto što sputava razvoj Bihora.
,, Većina ljudi sa ovih prostora koja živi u inostranstvu srcem i dušom je vezana za zavičaj. Svi oni žele da pomognu ljudima u Bihoru, o čemu svjedoče i brojne donacije koje opredjeljuju. Međutim, te donacije nijesu u nekoj značajnijoj mjeri doprinijele da se zaustavi iseljavanje lokalnog stanovništva. Zato se moraju osmišljavati projekti koji će dati šansu za otvaranje novih radnih mjesta i podizanje standarda samih građana. Ako se to uspije onda ljudi neće tako hrliti ka inostranstvu, nego će ovdje tražiti svoju egzistenciju. Za tako nešto potreban je veliki angažman svih nas, a prije svega države koja mora da opredjeljuje značajniju pomoć Petnjici i cijelom sjeveru“ zajednička je ocjena predstavnika zavičajnih klubova u inostranstvu.
Izvor: Dan
SLUŽBA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SVIM ZADACIMA: SPAŠENO JARE SA VRŠEVSKIH KRŠA
Služba zaštite i spašavanja Petnjica prije nekoliko dala imala neobičnu intervenciju. Naime, komandir Suad Agović obavijestio nas je da su pripadnici Službe spašavali jare sa litica u Vrševskim kršima.
‘’Na poziv Reka Ajdarpašića iz Vrševa, koji je bio u potrazi za svojim jaretom, nakon tri dana potrage ugledali su ga dvogledom na litici u Vrševskim kršima. Kao i što nam je posao zaštita i spašavanje, naša stručno osposobljena ekipa se odmah uputila prema odredištu.
Jare se nalazilo na nepristupačnoj litici gdje smo specijalnom alpinističkom opremom otpočeli ovu akciju. I vlasnik nas je odvraćao od akcije jer je teren bio zaista nepristupačam ali nas to nije spriječilo. Akcija je trajala više sati, spustili smo se niz stijenu dužine oko 50 metara, nakon čega smo jare izvukli živo i zdravo.
Ponosan sam na rad pripadnika Službe zaštite i spašavanja koji svojim požrtvovanim odnosom daju sigurnost našim građanim u različitim situacijama’’ , saopštio je komandir Suad Agović.
ALMINA LIČINA
PETNJICA: SJUTRA (SUBOTA) POETSKA REGATA “KULTURA RAZUMIJEVANJA” I “VEČE NAGRAĐENIH PISACA”
U subotu 20. avgusta 2022. godine u organizaciji NVO Centar za kulturu Bihor na platou Divan bašče sa početkom od 19.00h biće održana poetska regata ,,Kultura razumijevanja“
Učestvuju: Božidar Proročić, Kristina Babić, Dino Račić.
Iste večeri će se održati dodjela nagrada i priznanja „Veče nagrađenih pisaca“ priča inspirisana Bihorom.
Učestvuju: Naida Bukilić, Enes Halilović, Dragana Erjavšek, Mirza Pinjić, Safet Sijarić, Afan Latić, Rebeka Čilović, Mirsad Rastoder.
ZAVIČAJNE STAZE 2022: TRIBINA SA SAFETOM HADROVIĆEM – VRBIČKIM I MIRAŠEM MARTINOVIĆEM
U Petnjici je, u okviru festivala Zavičajne staze održana tribina i susret sa knjževnicima Safetom Hadrovićem -Vrbičkim i Mirašem Martinovićem.
Književnik Safet Hadrović – Vrbički kaže da u vremenu poremećenih vrijednosti kakvo je ovo danas, treba biti hrabar, jak i istrajan da se čovjek veže za kulturu.
„ Pokušavamo da se bavimo dijalogom i kulturom jer je to jedan od najboljih vidova međusobnog upoznavanja. Pratim to još od vremena Platona – da su dijalozi najbolji način upoznavanja. Zato sam večeras u Petnjici. Da prisustvujem dijalogu, da sa kolegom Mirašem Martinovićem podržimo program petnaestog festivala priče „Zavičajne staze“ i segment pod sloganom „Kultura različitosti“.
Vrbički konstatuje da je danas sve manje dijaloga ali i povjerenja.
„ Ljudi se zatvarju u sebe i treba razbiti tu famu. Treba vratiti snagu riječi, snagu pjesme i kulture, da uđe u nas, da nam povrati život. Jer, što je više tehnike i tehnologije sve je manje kulture. To ne možemo prihvatiti kao zdravo za gotovo. Moramo se boriti da vratimo snagu riječi, vrijednost knjige. I prethodna vremena su imala iskušenja, ali ljudi su uspjeli da sačuvaju prave vrijednosti i mi pokušavamo da se izborimo za to. Najbolji način je da autor napiše dobro djelo koje u sebi ima život, krvotok, koje zainteresuje čitaoce i javno mnjenje. Onda će imati i snagu trajanja. To je moje viđenje“ -kaže Vrbički.
Miraš Martinović, književnik iz Herceg Novog smatra da tema festivala koji već deceniju i po njeguje bošnjačku ali i kulture drugih naroda, upravo tom simbiozom potvrđuje svoj značaj.
„U maloj Petnjici, u prostranom Bihoru, odvijaju se značajni programi. Dolaze značajna imena iz regiona i sve to prate publikacije. Ne ostaje, dakle, sve na razgovoru. Tako je i sa zanimljivom tribinom „Kultura čitanja i pisanja“. Duh te tribine i susreta vrlo je važan u trenutku i vremenu velike podijeljenosti, velikih raskola koje doživljava Crna Gora. Preko tih provalija moraju se praviti mostovi. Moramo pružiti ruke jedni drugima i kroz dijalog. Jer, dijaloga gotovo da nema. Ovo što svakodnevno slušamo samo su monolozi sile i moći. Intelektualci moraju da budu prisutniji na sceni. Jer, intelektualac se bori uvijek. On mora govoriti i kada drugi ćute ili kada galama zagluši sve. Dakle, u tom smislu treba djelovati. Pokušaćemo, radićemo, ići ćemo za onima koji organizuju ovako divne manifestacije, i za divno čudo istrajavaju sve ove godine. To znam iz iskustva jer sam već godinama na Bihorskim susretima, različitim programima i prepoznajem značaj svega ovoga. Ovo je vrijeme privida i u njemu se baš sve ne vidi. No, ima neko ko vidi, što traje i opstaje“ –konstatuje Martinović.
A opstaje se tako što se djeluje. Jer, kulturni programi podstiču na dijalog i afirmišu čitateljske navike. Na tome je utemeljeno i ovogodišnje izdanje „Zavičajnih staza“. Cilj je da književni sadržaji budu prisutniji a njihova vrijednost vidljivija u savremenom društvu.
Rebeka Čilović, spisateljica, u svom osvrtu na dijalog, kulturu čitanja i pisanja uviđa da je digitalizacija uzela danak. I pored te činjenice, javnost mora da se potrudi da autore revitalizuje češćim okupljanjima.
„Od njih očekujemo inpute kako da oživimo literaturu iako za nju ne postoji suštinska bojazan. Jer, literatura je opstajala toliko dugo i opstaće i dalje. Digitalizacija, internet i mediji čine i dobre stvari. Autori se lakše pronalaze i vjerujem da oni koji su zainteresovani da čitaju lakše i dolaze dozanimljivog štiva. Nije više otežan put kao nekada, ali konzumerizam je itekako prisutan a mi se na ove načine borimo protiv toga“ – zaključuje Čilović.
Susret domaćih i regionalnih književnika, njihovi razgovori na temu kulture čitanja i pisanja sa primjerima iz stvaralačkog iskustva, upriličeni su u Petnjici sa ciljem da predstave značajne autore i obogate festivalski program u kojem dominiraIstrajnost organizatora da podstiču kreativnost i širenje kruga referentnih učesnika. Na tome opstaje već 15. godina. Toliko žive i teme inspirisane Bihorom. I nagrade za festivalske priče. O njima svjedoči Urednik programa Mirsad Rastoder.
„Dobili smo i ove godine, zaista, set izuzetnih priča inspirisanih Bihorom tj. zavičajem i to sa raznih strana. To je ono što raduje. Jer, festival od samog početka gaji tu kulturu različit – istosti kako smo odredili moto za ovo ljeto. Htjeli smo da naglasimo da moramo njegovati ono što je naše i poštovati ono što je drugačije kako bismo jedni druge više poznavali i bogatili. Čini mi se da mi to u Bihoru sasvim dobro radimo i trudimo se da to tako i bude u društvu. Vjerujem da je u Crnoj Gori raste dobra klima upravo za tu različit -ist-ost. Pritom, niko nikog ne treba da pokušava da prevede u svoju vodu već da svako pliva onako kako se osjeća najbolje u svojoj koži, svom biću , tradiciji i svom jeziku koliko god slični irazličiti. Mi to poštujemo i kod priča. Nikome ne mijenjamo ni jezik ni pismo kako bi se vidjela upravo ta različitost. Jer, priče dolaze sa raznih strana i vrlo smo zadovoljni sa dvije nove knjige koje smo objavili: „Bihorski dunja“ i „Odiseja Bihora“. Nadam se da ćemo uspjeti da objavimo i sljedeću koja tek slijedi. Vjerujemo da ovaj imaginarni prostor, imaginarni zavičaj – što jeste Bihor po onome ko nam sve dolazi – jeste i ljudima koji nikada nijesu dolazili ali osjećaju tu magiju koju je prvi posijao Ćamil Sijarić, potom i mnogi drugi koji sada pišu i pronose tu slavu pisane riječi širom Evrope pa i svijeta“ – ocjenjuje Rastoder.
Kultura i književnost imaju univerzalni jezik. Njime se pripovijeda za poku i razumijevanje među čitaocima među ljudima. Takve su priče inspirisane Bihorom koje stižu na festivalski konkurs.
Veče laureata u okviru koje se dodjeljuju nagrade i plakete za najuspješnije priče po ocjeni stručnog žiria, biće održano u subotu, 20.avgusta u 19.sati, a predhodice književna regata pod nazivom „Kultura razumijevanja“, kao važan dio sadržaja petnaestog izdanja Bihorskog festivala koji doprinosi poboljšanju kulturne ponude ne samo u Petnjici i na sjeveru CG negoi šire.
- Advertisement -
