POBJEDA UNIONA, AGOVIĆ OPET STRIJELAC

1

Union 05 Kayl/Tetange je nezaustavljiv. Danas je deklsiran Itzig u gostima sa 5:2!!!
Kayl/Tetange niže pobjedu za pobjedom, a danas su u velikom stilu razbili ekipu Itziga sa po jednim golom Stivena Martinsa, Cristhope Rodrigesa, Jonnia Coreire, Aderita Dos Reisa i jednim golom našeg Alena Agovića koji je danas, kao u petom kolu protiv Red Blacka primio loptu na polovini terena predriblao čitavu odbranu protivničke ekipe i postigao fantastičan gol. Dobar utisak je i ostavio naš golman Elvin Šabanović koji je sa nekoliko sjajnih odbrana pomogao svoje suigrače da potuku protivnika do nogu.
Esko Trubljanin: Danas je bilo zadovoljsto gledati moju ekipu koja je iz kontri i polukontri postizala gol za golom. Igrali smo baš onako kako smo i trenirali u toku sedmice – motivisano. Ovom pobjedom smo dokazali da ništa ne može da poremeti našu mladu ekipu, tako će biti i u budućnosti. Danas je i naša publika uživala u našoj zajedničkoj pobjedi, naši zemljaci došli su ponovo u velikom broju i ako nismo igrali na našem terenu!!!

NEZVANIČNO: DPS U PETNJICI UBJEDLJIVO NAJJAČA PARTIJA

1

Demokratska partija socijalista je, prema nezvaničnim informacijama Radija Petnjica u Petnjici ubjedljivo pobijedila svoje konkurente na danas održanim parlamentarnim izborima.

Evo i broj osvojenih glasova ostalih partija. Podsjećamo da su ovo nezvanični podaci.

 

 

DPS———— 1.992 

BS —————597

SDP ————-262 

SD————— 226

KLJUČ ————68

POZITIVNA——- 45

BDZ————— 37

DF —————-15

DEMOKRATE ——14

STRANKA PENZ.— 3

 

 

 

 

 

 

DO 19 SATI U PETNJICI GLASALO 48,26 ODSTO BIRAČA

0

Do 19 časova na parlamentarnim izborima u Petnjici je izašlo 3.052 od ukupnog broja upisanih u birački spisak, ili 48,26%.

U PETNJICI DO 15 ČASOVA IZAŠLO 38,28 ODSTO BIRAČA

0

U Petnjici je do 15 časova izašlo 2.421 glasča ili 38.28%. Najbolji odziv birača je na biračkom mjestu broj 16. Tucanje, Lješnica i Orahovo gdje je odziv 46,59%, ili  260 birača od ukupnog broja upisanih u birački spisak. OIK nije prijavljena do ovog termina ni jedna nepravilnost i izbori protiču u skladu sa izbornim zakonom.

U PETNJICI DO 12 GLASALO 24,88 ODSTO GLASAČA

0

Na ozborima u Petnjici do 12 časova je izašlo 1572 ili 24.88% od ukupnog broja upisanih u birački spisak koji imaju pravo glasa. Kako su saopštili portalu Radija Petnjica iz OIK za sada nema nikakvih nepravilnosti i glasanje se odvija prema izbornom zakonu.

STAMBENI BLOK

0

Odmah poslije Drugog svjetskog rata, na imanjima Muratović Idriza i Kršić Šefkije, rukama stanovnika ovog kraja, u Petnjici su izgrađeni Dom kulture i zgrade za stanovanje – „Stambeni blok“ u kojima su se nastanili učitelji, nastavnici, policajci, uglavnom doseljenici iz Berana i Andrijevice. Bihorci su nove komšije lijepo primili, dočekivali u svojim kućama, pozivali na posjetke, veselja, često na svadbama oni bili svatovski starješine.
Petnjica je tada dobila struju iz mini hidrocentrale koja je napravljena na Plandištu, osvjetljavala samo uže područje Petnjice.
U ovoj varoši, čiji su žitelji vodili miran život, Ibrahim Pačariz je proveo svoj radni vijek. Par godina stanovao u privatnim kućama, a onda se nastanio u prizemnoj društvenoj zgradi. Radio kao nastavnik u petnjičkoj Osnovnoj školi, u slobodnom vremenu stvarao umjetnička djela.

U ovoj varoši se rađao život, radovalo i tugovalo, ašikovalo i izgrađivalo. Bila su to vremena kada nije bilo televizijskih serija, kompjutera, briga i velikih snova. Vrijeme kada se lijegalo uz veselo pucketanje drva u furunama i šporetima. Kada nastupi zima duge noći postanu još duže, komšije idu jedni drugima na posjetke, igraju karti, šaha… Ljudi s malo imetka živjeli su sretno. Domaća hrana, pršuta, kuhani krompir, bihorski sir, turšija, kriška hljeba, gutljaj bistre vode, duša zadovoljna.

U zgradi Doma kulture bila je smještena uprava „Zemljoradničke zadruge“, Pošta i kinoaparatura koja je 1966. godine služila za prikazivanje filmova.
U zgradi, iznad Doma kulture, 1960. godine u jednom stanu stanovao je vozač ambulante Ziko „Rožajac“, nakon njega trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Šabotić Bićo i supruga Emira (rođ. Kočan), poslije njega komercijalista petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Kočan Rizvan i supruga Faza (rođ. Korać). U drugom stanu, iste zgrade, stanovao je poljoprivredni tehničar, kasnije direktor „Zemljoradničke zadruge“ Šabotić Reho i supruga Ifeta (rođ. Spahić), danas u istom stanu stanuje Adrović (Šemsa) Damir.
Desno od ove zgrade, zapadni ulaz, stanovao je učitelj Pantović Mijo, od 1962. godine učitelj, nastavnik, profesor, direktor petnjičke Osnovne škole, sportski entuzijasta i prvi direktor FK „Petnjica“ Ramčilović Bajram i supruga Mara. U istočnom ulazu, iste prizemne zgrade (sa dva ulaza), stanovao je direktor „Zemljoradničke zadruge“ Šabotić Zito i supruga Emina, poslije njih nastavnik Ličina Misin i supruga Džeka (rođ. Ajdarpašić).
Zgrada niže (središnja na donjoj slici), u jednom stanu, stanovao je Prelević Radonja iz Lješnice, trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“, od 1970. godine u istom stanu je stanovao nastavnik likovnog vaspitanja Ibrahim Pačariz i supruga Nezira. U drugom ulazu iste zgrade stanovao je učitelj Mijo Pantović i supruga Zora, nakon njega učitelj Mihajlović Dragan i supruga Draga, poslije njega stanovao je pravnik petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Muratović (Neka) Raif i supruga Safeta koji su se 1989. godine nastanili u Sarajevu. Kupac Ibrahimovog stana 2004. godine postaje Muratović Skender-Kemo, a kupac stana Muratović Raifa na drugom ulazu iste zgrade, postaje Ramdedović Asmir i na istim temeljima postojeće zgrade prave novi stambeni objekat na tri sprata.

U zgradi niže stana Pačariz Ibrahima do 1967. godine, u jednom stanu je stanovao milicioner Marsenić Stanoje, nakon njega milicioner Marković Ibrahim i supruga Ajna, poslije njih blagajnik petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Ajdarpašić Feho i supruga Nemka. U drugom stanu iste zgrade, stanovao je komandir petnjičke Stanice milicije Ćetkovic Dušan, kasnije milicioner Damjanović Milenko, zatim trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Muratović Jonuz i supruga Igbala (rođ. Adrović).
U velikoj petnjičkoj zgradi, u centru Petnjice, sve do 1965. godine stanovao je bivši predsjednik Opštine Petnjica Adrović Šeko i supruga Hajrija (rođ. Muratović), poslije njega direktor petnjičke osnovne škole Milan Todorović, nakon njega sekretar petnjičke Osnovne škole Prelević Đorđe-Đoša i supruga Zlatana, nakon njih radnik u Mjesnoj kancelariji Ćeman Džibo i supruga Abida, nastavnik Folić Dušan i supruga-učiteljica Dušanka, učitelj Bagaš Vukašin (iz Budimlje), nastavnik i direktor osnovne škole Ajdarpašić Šato i supruga Hajrija, učitelj Zeković Marko i supruga-nastavnica Dana, trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Adrović Šemso i supruga Safija (rođ. Muratović), nastavnik a kasnije i profesor Adrović Đule i supruga Raba, trgovac petnjičke „Zemljoradničke zadruge“ Adrović Mehdija i supruga Mara (rođ. Muhović), radnik i upravnik petnjičke Pošte Adrović Muharem i supruga-učiteljica Esma (rođ. Ramčilović), privatni poduzetnik Adrović Hasan i supruga Ina.
U stambenoj zgradi pored rijeke Popče, na spratu, stanovali su direktor „Zemljoradničke zadruge“ Adrović Reko i supruga Muška (rođ. Rastoder), danas u tom stanu živi porodica Rekovog sina rahmetli Munira – supruga Bajramka sa djecom. U stanu do njih stanovao je nastavnik Adrović Kadrija sa suprugom Refikom. U drugom stanu, iste zgrade, stanovao je milicioner Jokanović Božo i supruga Danka, nakon njega Šabotić Feho i supruga Duza (rođ. Kršić), poslije njihove smrti u tom stanu stanuje Fehova kćerka-učiteljica Refika.
U zgradi niže petnjičke ambulante, koja je kasnije izgrađena, stanovali su: ljekar Cimbaljević Milorad, medicinski tehničar Kočan Rahman i supruga-medicinska sestra Desa, medicinski tehničar Adrović Zifo sa porodicom, stomatolog Veko Beganović, ljekar Adrović Šemsudin i supruga Senadija, ljekar Dabetić Budimir i supruga Svetlana, taksista Kršić Sadudin i supruga-medicinska sestra Esma…

ZUMBER MURATOVIĆ

JOŠ JEDNA VRIJEDNA DONACIJA BIHORU I PETNJICI

0

       Posredstvom ZK „Bihor“ iz Luksemburga, gospođa Bahra Ramdedović – Hot, porijeklom iz Bihora, a koja živi i radi u Holandiji, ovih dana je isporučila Petnjici neobičnu, ali prijeko potrebnu donaciju – Frižider za čuvanje mejta.
Potreba za ovim frižiderom bila je odavno izražena, ali se tek sada ostvarila, putem donacije jednog od  dobrih i poštenih ljudi koji pored brige o sebi, vode računa i o opšte-društvenim interesima i univerzalnim vrijednostima.
Ovo je još jedan primjer da Bihorci ne zaboravljaju Bihor, te da se u sprezi sa tamošnjim stanovništvom i lokalnom upravom može ići naprijed; zaustavljati iseljavanje, graditi perspektivu za bolji život i potkrjepljivati nada u bolju budućnost.
Neka  primjer ove humanitarke ujedno bude i poziv svim dobrim ljudima širom svijeta da stanu i razmisle šta bi i koliko mogli i sami pomoći zavičaju u koji se, ipak, kad-tad, vratimo.
                                                                                          
ZK „Bihor“ Luksemburg

U PETNJICI DO 9 ČASOVA IZAŠLO 8,2 ODSTO GLASAČA

1

Na parlamentarnim izborima u opštini Petnjica do 9 časova je izašlo 502 birača od ukupno 6.324  ili 8,2%.

Kako su saopštili iz OIK, sva biračka mjesta su otvorena u 7 časova i glasanje se odvija neometano bez ikakvih nepravilnosti. Takođe, iz OIK su negodovali na saopštene iz CEMI-ja u kojem se navodi da na jednom izbornom mjestu, predstavnici biračke komisije nijesu znali da uključe elektronski aparat.  Opštinska izborna komisija je odmah reagovala i riješila problem.

D.B

IZGORELA VIKENDICA U VRBICI

0

Vikend kuća u Donjoj Vrbici, vlasništvo Adrović Jusufa je stradala u požaru. Vikendica je uništena do temelja.  Uzrok požara nije poznat a policija iz Berana je na licu mjesta vrši uviđaj.

REKO MUHOVIĆ: U BIHORU GRADIM BENZINSKU PUMPU I DVIJE MINI HIDROCENTRALE

1

Gost jutarnjeg programa Radija Petnjica bio je ugledni biznismen iz Sarajeva diplomirani ekonomista Reko Muhović. S njim smo razgovarali o njegovom putu iz zavičaja, idejama za razvoj Bihora, svom viđenju rodnog kraja kao i ulozi uspješnih ljudi u spašavanju Bihora.

Reko Muhović je 1983. godine otišao u Sarajevo, ali je kako kaže to nebitno gdje živi jer čovjek mora misliti o svom kraju, biti u dobrim odnosima sa ljudima iz zavičaja i da ih nikako ne napušta.

‘’Moj put je kao 99 posto Bihoraca. Nakon osnovne otišao sam u Prištinu, a nakon toga u Sarajevo. Radio sam tamo a govorio o Trpezima i Bihoru i sada kada se završava moj radni vijek opet se vraćam zavičaju. Još 2003. godine imao sam ideje sa gospodinom Rifkom Rastoderom da obojica uložimo svoje znanje i kapital u rodni kraj’’, kazao je Muhović.

Nakon 13 godina Muhović najavljuje nove velike investicije u Bihor a kako kaže prva investicija biće benzinska pumpa.

‘’Prošle godine razgovarao sam sa predsjednikom SO Petnjica Adnanom Muhovićem koji je bio kod mene u Sarajevu, kada mi je on prezentirao ideju za ulaganje jer su sada administrativne mogućnosti bolje kada se Petnjica osamostalila jer  te 2003. godine sam imao prepreke tog tipa u Beranama.
Nakon što su mi rekli da će mi završiti sve stvari oko administracije, ja sam odlučio da u Bihor investiram kroz pumpu i dvije mini hidrocentrale. Dokumentacija bi trebalo da bude gotova za 50 do 60 dana kada bi se moglo početi sa investicijom.

Benzinsku pumpu ću definitivno graditi na kraku novog puta prema Petnjici, Vrbici i Beranama u mjestu Donje Laze. Tu će biti uposleno između 12 i 15 ljudi. Imaće restoran, apoteku i poljoprivrednu apoteku. Investicija će biti oko 500000 eura.

Moj cilj je vratiti se u svoj kraj i uložiti u svoj kraj i pomoći da se taj kraj razvije i da ta omladina ostane tu’’, kaže Muhović.

Muhović se osvrnuo i na ulogu dijaspore za razvoj Bihora, kao i na svoje viđenje Petnjice danas.

‘’Ako svi uložimo i napravimo jednu malu investiciju neće omladina iz Bihora ići i neće nam se rađati djeca u Minhenu, Sarajevu, Luksemburga i Podgorica. Rodiće u Trpezima, stvaraće u Trpezima, opstaće u Trpezima. Jer naš krajnji cilj je da opstanemo. Petnjica danas izgleda sumornije nego kad sam otišao i nije se ništa promijenilo. Sumornost čini ljudima nesrećnim i tjera ih trbuhom za kruhom. Kada bi se svi odrekli nečega, vratili bi život u Bihor.

U Sarajevu mi je super ali mi je žao što sam napustio svoj kraj’’, zaključio je Reko.

D.R.