SLUŽBENICI OPŠTINE PETNJICA NA PRAKSI KOD KOLEGA IZ BIJELOG POLJA

Radio Petnjica
-
0
SLUŽBENICI OPŠTINE PETNJICA NA PRAKSI KOD KOLEGA IZ BIJELOG POLJA

Sslužbenici lokalne uprave iz Petnjice borave na stručnom usavršavanju kod kolega u Opštini Bijelo Polje. Na zahjtev predsjednika Samira Agovića i lokalne samouprave, upućen je zahtjev predsjedniku opštine Bijelo Polje da jedan dio službenika boravi kod njih radi stručnog usavršavanja, kako bi stekli neophodno znanje. Naravno, predsjednik Žurić je pozitivno odgovorio. Od 22 do 26 februara, su boravila službenica iz Odjeljenja za finansije za trezorsko poslovanje i računovodstvo Anita Adrović. U istom terminu su boravili i službenici Asmir Šabotić, Rifat Agović i Dr Nermina Muratović iz sektora za opšte poslove, kancelarije za mlade i prevencije za narkomaniju. Stručnu podršku za naplatu poreza pohađali su Emir Ličina, Emir Šabotić i Zumreta Skenderović. Odeljenje za komunalne djelatnosti i saobraćaj će takođe imati svoja dva predstavnika. Anita Muhović i Denis Šabotić će se stručno usavršavati od 29 februara do 4 marta. Od 7 do 11 marta bjelopoljske kolege su izrazile spremnost da ponude stručnu pomoć i usavršavanje iz oblasti poljoprivrede, tako da će u tom terminu kod njih u boraviti Ifran Agović i Adis Ličina. U trećem terminu koji je zakazan 10 marta, biće pružena stručna podrška i pomoć službenicima iz oblasti urbanizma i prostornog planiranja, Harisu Adroviću, kao i službeniku koji je zadužen za poslove javnih nabavki Alen Pljakić, i njih dvojica će boraviti samo jedan dan, dok će svi ostali boraviti po pet dana. U toku prošle godine, u dogovoru sa predsjednikom opštine Danilovgrada Branislavom Đuranovićem, pet službenika opštine Petnjica, je boravilo kod njih na stručnom usavršavanju.

„Ono što moram istaći jeste to da smo, od strane kolega iz Danilovgrada, imali zaista dobar prijem i dobar tretman, ne samo u pogledu pomoći i stručnog usavršavanja, već smo tokom cijelog našeg boravka kod njih bili maksimalno ispoštovani. Našim službenicima je ovaj vid stručnog usavršavanja neophodan, jer smo mlada opština. Praksu stručnog usavršavanja i saradnje sa opštinama koje su mnogo starije od nas, nastavićemo i ubuduće, jer taj vid pomoći je nama od izuzetnog značaja“, istakao je u kratkoj izjavi za portal radija Ziko Alilović iz Sekretarijata za lokalnu samoupravu.

DENIS BOŽOVIĆ

ZIKO ALILOVIĆ: NAPRAVILI SMO LAVOVSKE KORAKE, OVDJE NIŠTA LAKO NE DOLAZI

Radio Petnjica
-
0
ZIKO ALILOVIĆ: NAPRAVILI SMO LAVOVSKE KORAKE, OVDJE NIŠTA LAKO NE DOLAZI

U desetoj emisiji „Putevi i raskršća“ gost je bio Ziko Alilović sekretar za lokalnu upravu. Osvrćući se na godine kada Petnjica bila mjesna zajednica opštine Berane i praveći paralelu između tog i sadašnjeg vremena, Alilović je prije svega izrazio zadovoljstvo što je doživio u svojoj 53 godini života, da funkcioniše i bude u lokalnoj upravi i kao građanin i kao njen član. Razlika između vremena kada je Petnjica bila mjesna zajednica i danas kao opština je evidentna.

“Sve ovo što radi lokalna uprava, ako uzmemo u obzir pod kakavim uslovima radimo, vjeruj te da su ovo lavovski koraci. Ako uzmemo u obzir da nismo imali nikakve osnove, nismo imali ni prostorija za rad, ali uz veliki entizijazam, rad, trud i angažovanost svih upošljenih i rezultati su vidljivi. Period kada je Petnjica bila mjesna zajednica nije donio veće ulaganje u nju, i to što je bilo svodilo se na asfaltiranje, krpljenje puteva, ali je sve bilo svedeno na održavanje postojećeg stanja. Ono na čemu radi lokalna samouprava ovih dana jeste usvajanje budžeta i prije svega vode računa da budžet za ovu godinu bude kapitalni”, priča Alilović.

U kraćem osvrtu na budžet opštine, Alilović je pojasnio način donošenja budžeta i o čemu se sve vodi računa.

Prihodna strana budžeta opštine je sastavljena od tekućih prihoda, donacija i transfera i pozajmica i kredita. Palnirane sopstvene prihode za ovu godinu će pokušat na razne načine da realizuju, a tu se prije svega misli na poreze, na takse, naknade i ostale prihode. Što se tiče prihoda od transfera i donacija, tu se prije svega misli na transfere od budžeta države, odnosno pristupu egalizacionom fondu. Kada je plan trošenja u pitanju, tu se strogo vodilo računa da se troši planski i namjenski, i samo opredjeljenje trošenja budžeta njega čini kapitalnim, jer se radi o kapitalnim izdacim, a rezultati će biti vidljivi krajem godine. Proklete 90-te su godine kada je veliki broj prijatelja otišao iz Petnjice i Bihora, tada je poremećen balans, tada se desila prekretnica i tada odlazi veliki broj stanovnika van Bihora. I sam sam bio u takvoj situaciji. Dva brata su mi otišla u inostranstvo, tamo su porodicu formirali. Želja im jeste da dođu, i oni gaje nadu da će se vratit. Međutim, formira se ta treća generacija, njihova djeca ne osjećaju tu vezu sa ovim krajem. I naravno, činjenica je materijalna strana presudna. Sve to povlači da se puno teže vraćaju ti ljudi. Uputio bih apel ljudima koji imaju finansijski potencijal a imaju i viziju da ulažu ovdje. Tu prije svega mislim na neiskorišćenje sirovine, repromaterijala, pa sve do relativno jeftine radne snage. Mogu da, sa malim ulaganjima imaju velike rezultate. To je prilika da spoje lijepo s korisnim.

Od samog formiranja opštine, započelo se sa pričama kao što je uklanjanje biznis barijera. Formiran je savjet sa dijasporom, u čijem sastavu je ušao po jedan Bihorac iz skoro svih država Zapada, i služi za bolju kordinaciju i saradnju na relaciji Petnjica – Dijaspora. Od poslovne pa do kulturne saradnje. Glavni strateški pravac, osim poljoprivrede jeste turizam. Tu se prije svega misli na seoski turizam, ekološki turizam, gdje je svaki metar kvadratni stoprocentno čist i može da pruži adekvatne uslove za razvoj ove grane. Od prirodnih potencijala istakao bih vodeni potencijal, đe postoje uslovi za formiranje malih hidroelektrana i na tom planu se uveliko radi.

Kada je politički ambijent u pitanju, tu Ziko Alilović ima očekivanja da će svaki pojedinac koji radi u lokalnoj samoupravi, bez obzira kojoj partiji pripada, kao i opozicija u lokalnom parlamentu, prevazići neke sitne političke stvari, i raditi za boljitak Petnjice. Kada su prešli u formiranje opštine, na papiru je imalo dosta stručnog kadra, međutim problem je naišao kada je trebalo uposliti službenike jer je bilo potrebno 5 godina rada u lokalnoj upravi i zato su zatražili pomoć od sekretara skupštine opštine i glavnog administratora koji nije iz Petnjice ostalo su uglavnom kapaciteti sa ovog područja, dosta je relativno mlad kadar, ljudi koji će ostati ovdje i formirati svoje porodice.

Trenutno nisu u mogućnosti da otvore info-centre da bi se ljudi informisali jer imaju samo osobu za održavanje softvera, imaju sajt Opštine i tu pokušavaju da informišu svoje građane i čitavu dijasporu o životu u Petnjici i planovima, ali pokušaće da i pored ovih informacija što pružaju na sajtu formiraju i druge vidove gdje bi ljudi mogli da se informišu.

„Već je druga godina naše Opštine, konekcija predsjednika na čelu sa ministarstvima iz vlade Crne Gore je solidna, ne mogu baš istaći da je prilično dobra“ ističe Alilović „nismo počeli od nule već iz minusa“ dodaje još Ziko. „ Rad, rad i samo rad, činjenica je da ništa ovdje ne dolazi lako“ poručuje Alilović.

„Zamolio bih da se vodi više računa o porodičnom biznisu. Vjerujte da je porodični biznis jedan neiskorišćeni potencijal gdje se ne mora baviti samo određenom djelatnošću, gdje može biti nešto univerzalno, povezano zavisno kako ko sebe nađe u svemu tome i gdje svaki cent će ostati kući“, zaljučio je svoje gostovanje Ziko Alilović, dodajući da će opština stajati na usluzi ljudima koji žele da se bave turizmom, poljoprivredom i slično.

D.B.

IZGRADNJA NOVE ZGRADE OPŠTINE: NAREDNE SEDMICE RUŠENJE STARE ŠKOLE, POZIV ZA SVE NEZAPOSLENE DA RADE NA GRADILIŠTU

Radio Petnjica
-
1
IZGRADNJA NOVE ZGRADE OPŠTINE: NAREDNE SEDMICE RUŠENJE STARE ŠKOLE, POZIV ZA SVE NEZAPOSLENE DA RADE NA GRADILIŠTU

Stara zgrada O.Š. Mahmut Adrović u Petnjici odbrojava svoje poslednje dane. Nakon obilaska terena i razgovora predsjednik opštine Samir Agović i  Mirko Bjeković, vlasnik građevinske firme „Tehnogradnja“ koja će graditi novu zgradu za potrebe Opštine Petnjica, su se saglasili da su sve pripremne radnje završene i da može da se pristupi rušenju stare zgrade OŠ “Mahmut Adrović” u Petnjici.

Već tokom naredne sedmice se očekuje formiranje gradilišta i rušenje stare zgrade a sve u u zavisnosti od vremenskih uslova. Rok za izgradnju nove zgrade za potrebe opštine je 365 dana.

„Ono što je važno i što nama pričinjava zadovoljstvo jeste to da se radi o respektivnoj kompaniji koja je već duži niz godina prisutna na crnogorskom tržištu kada je u pitanju građevinarstvo i sa tog aspeka smo zadovoljni. Zadovoljni smo izborom izvođača radova. U prilog našoj priči ide nam na ruku i to što je isti izvođač radio zgradu u Mojkovcu i od kolega iz tog grada smo dobili sve pohvale i pozitivne kritike“, kaže Samir Agović.
Predsjednik opštine kaže da je ovo ujedno prilika i za sve mještane opštine koji budu zainteresovani da rade, jer će firma iz Pljevalja zapošljavati domicilno stanovništvo, kao i mogućnost za zaradu onih koji imaju sobe za izdavanje i kamione za prevoz.

„Očekujem dobru priču, priču u kojoj će naši građani imati višestruke efekte, tako da je ono što smo najavljivali izvjesno i samo je pitanje dana kada ćemo počet sa realizaciom“, zaključio je Agović.

ISTORIJA ŠKOLE

Prvi sprat zgrade je podignut davne 1935. godine. Nadogradnja drugog sprata je izvršena .urađena 1947 godine, a poslednji čas u ovoj zgradi je održan 90-tih godina prošlog vijeka. Kratak vremenski period je poslužila i za smještaj izbjeglica sa ratom obuhvaćenih područja. Od tada pa do danas zgrada čeka svoju namjenu.

DENIS BOŽOVIĆ

 

U PETNJICI ODRŽANO PREDAVANJE O REZIDBI VOĆA

Radio Petnjica
-
0
U PETNJICI ODRŽANO PREDAVANJE O REZIDBI VOĆA

Danas je u Petnjici održano predavanje iz oblasti voćarstva ne temu rezidba voća. Organizatori predavanja su Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i Opština Petnjica. O rezidbi voća govorio je Rajko Grozdanjić iz savjetodavne službe za biljnu proizvodnju i Amra Šabanić iz Ministarstva poljoprivrede koja je prisutne upoznala o budućim projektima koji će se finansirati iz agrobuđžeta.
image-16cd94d3d45d38935a3fb633d76a2d5050c938cf88e915630ed8d2b0a3f10ef4-V’’I u ovoj godini Ministarstvo će nastaviti sa istim tempom podrške voćarima. Podržaćemo podizanje i modernizaciju voćnih zasada za šta je opredeljeno 350.000,00€. Podržaćemo i nabavku opreme za preradu u cilju jačanja prerađivačkog sektora. Podrška ove godine ima i novinu, a to su subvencije po hektaru za višegodišnje zasade, što je mjera koncipirana u cilju postepenog prilagođavanja načina plaćanja u EU. Radićemo na jačanju udruživanja proizvođača i edukaciji. Voćari treba da nastave da rade vrijedno, a primjena agrotehničkih mjera i savremenih standarda mora postati praksa. Činjenica je i da na tržištu neće moći sami da opstanu zato se moraju udruživati u kooperative, udruženja, proizvođačke organizacije. Na taj način će smanjiti troškove inputa ali i zajednički izaći pred trgovce i nakupce koji još uvijek u dobroj mjeri diktiraju cijene proizvoda“, kazala je savjetnik za voćarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja Amra Šabanić
U ime Opštine prisutnima se je obratio i mr. Adis Ličina savjetnik u službi predsjednika Opštine. Ličina je najavio da će Opština Petnjica i u buduće nastaviti sa organizacijama predavanja iz svih grana poljoprivrede a sve u cilju edukacije mještana našeg kraja koji žele da se bave poljoprivredom.
Predavač Ranko Grozdanić govorio je o vrstama rezidbe, principu rezidbe kao i o greškama koje se prave prilikom rezidbe.Predavanjima su prisustvovali mladi voćari, profesori Srednje poljoprivredne škole iz Petnjice sa učenicima. Prisutni su imali mogućnost da postave pitanja ne koja su predavači odgovarali.

Opširniju reportažu sa ovoga skupa možete pogledati sjutra u jutarnjem programu Radija Petnjica

DINO RAČIĆ

OSVRT: DA LI SU U BIHORU POSTOJALI ZANATI I ZANTLIJE?

Radio Petnjica
-
0
OSVRT: DA LI SU U BIHORU POSTOJALI ZANATI I ZANTLIJE?

U Bihoru nijesu postojali zanati, odnosno zanatlije. Možemo samo da pričamo o onome što je tradicionalna proizvodnja jednog domaćinstva koje je jednostavno to radilo kako bi preživjelo”, smatra Šerbo Rastoder, koji je u rubrici “Pričao mi dedo” u okviru emisije “Putevi i raskršća” govorio o zanatima u Bihoru.

“Možemo da pričamo o tome da su žene tkale ćilime, da su tkale robu, da su same šile, pravile same svoja odijela….Da su muškarci pravili sedla, samare, ralo i ono što je neophodno za svakodnevni život. A da u Bihoru imate nešto što je, recimo opančanrski ili sahadžijski zanat, nešto što možete naći u Pljevljima, Sarajevu… toga nema..

http://www.radiopetnjica.me/2016/06/30/zanati-u-petnjickoj-opstini-obucari/

Više su to tradicionalni oblici seljačke proizvodnje. Možda su postojale neke porodice koje su se bavile ćilimarstvom pa od toga pravili neki biznis, prodavali te ćilime i izvozili ih, ali to je bilo vrlo rijetko. Jedinog pogona kojeg se sjećam je vunovlačara Muratovića, koja se nalazila u blizini nekadašnje osnovne škole „Mahmut Adrović“. Teško bi se mogao sjetiti nekog drugog objekta koji bi se mogao preimenovati u zanatsku radnju tog vremena. Sjećam se jedino ljudi koji su bili majstori za potkivanje konja, ali ne znam nijednog kojem je to bilo osnovno zanimanje da bih ga mogao svrsatati u zanatliju”, rekao je Šerbo Rastoder.

PROČITAJTE JOŠ:

http://www.radiopetnjica.me/2016/06/28/zanati-u-petnjickoj-opstini-krojaci-2/

PUTEVI I RASKRŠĆA -10. EMISIJA

Radio Petnjica
-
0
PUTEVI I RASKRŠĆA -10. EMISIJA

SEMAFOR ZA DOBRE REZULTATE FK PETNJICA

Radio Petnjica
-
0
SEMAFOR ZA DOBRE REZULTATE FK PETNJICA

Stadion u Gusarama odnedavno krasi i semafor za rezultate fudbalskih utamica. Zahvaljujući nevladinom udruženju „Centar za seoski razvoj“, ovaj rekvizit će biti još jedna kockica u mozaiku koji za krajnji rezultat ima prelazak u viši rang takmičenja. Kao i mnogo puta do sada, NVO „Centar za seoski razvoj“ je bio podrška u mnogim projektima koji su doprinijeli uređenju stadiona i njegovoj adaptaciji i namjenskoj primjeni. Sekretar fudbalskog kluba Anel Muratović i predsjednik NVO „Centar za seoski razvoj“ Enver Rastoder su osmislili i dizajnirali izgled semafora. Podsjećanja radi, ova NVO je osim radova u građevinskom dijelu, učestvovala kao suorganizatr turnira „Evropa protiv Petnjice“ u sklopu manifestacije Zavičajne staze. NVO „Centar za seoski razvoj“ pored podrške fudbaskom klubu u Petnjici, već duži niz godina aktvino učestvuje i predstavlja Petnjicu u Bihor kako u Crnoj Gori, tako i van nje. Zahvaljujući entizijastima ove NVO, Bihor je dobio pješačke staze, urađena obuka za osam domaćica za prijem stranih turista u svojim domaćinstvima, zahvaljujući njima Petnjicu su posjetili prvi turisti u organizovanom aranžmanu.

„Jedan od veoma značajnih projekata jeste i prva prezentacija Bihorskog ćilima u holu Delta Sitija u Podgorici, koja je sa oduševljenjem prihvaćena od strane ogromnog broja posjetilaca. Naravno, nećemo stati na ovome, NVO i dalje ima snage i želje da svom kraju priredi i doprinese još mnogo značajnih projekata kako bi život Petnjičana približili evropskim standardima“ izjavio je Enver Rastoder za portal Radija Petnjica, dodajući da želi „da semafor pokazuje najbolje rezultate u korist domaćina, sve čestitke fudbalskom klubu sa ciljem da se već od jeseni na stadionu u Gusare igraju utakmice druge lige Crne Gore“.

DENIS BOŽOVIĆ

 

PUTEVI I RASKRŠĆA – 9. EMISIJA

Radio Petnjica
-
0
PUTEVI I RASKRŠĆA – 9. EMISIJA

ALMIR MURATOVIĆ: BOŠNJACI U CRNOJ GORI I U PETNJICI SU IZNEVJERENI

Radio Petnjica
-
0
ALMIR MURATOVIĆ: BOŠNJACI U CRNOJ GORI I U PETNJICI SU IZNEVJERENI

Almir Muratović, predjsednik izvršnog odbora Bošnjačke demokratske zajednice, je u emisiji Putevi i raskršća govorio o položaju Bošnjaka u Crnoj Gori 

ALMIR MURATOVIĆ: Moram krenuti sa tzv. „zloupotrebom prošlosti“ iz razloga što su Bošnjaci u prošlosti mnogo puta bili pred raznim iskušenjima, i slobodno mogu reći da su bili pred iskušenjima opstanka na ovim područjima. Jedan dio crnogorske javnosti pokušava da ovaj narod drži u nekom strahu i da zloupotrebljava za neke svoje političke ili druge poene. Naravno, nije sve tako crno, ima pomaka, ali sve to nije dovoljno da bi Bošnjaci u Crnoj Gori osjećali Crnu Goru u pravom smislu svojom domovinom, što naravno ne znači da je oni ne doživaljavaju kao svoju državu. Da bi jedan prostor u kojem živite, osjećali domovinom, taj prostor mora da vam bude topao kao dom, u pravom smislu te riječi. U domu ne smije da bude promaje, da se osjećamo nelagodno, da budemo kao ono što se kaže u svom domu, a svedocimo smo da kroz istoriju je ovdje bilo raznih vjetrova, i obično ko se zadesio na toj vjetrometini i koga je zadesila ta hladnoća istorije jeste Bošnjački narod. Pa čak i sada, u 2016. godini, u 21. vijeku vuče traume i iskustva iz prošlosti. Bošnjački narod onog momenta kada mu je nametnuto da je jedini spas u nezavisnoj Crnoj Gori, onda su oni podržali, naravno sa svojim uslovima koji nisu na ničiju štetu, veća samo da se osjećamo sigurni, kao svoj na svome. Ovo što se sada dešava, a moje mišljenje dijele i obični građani, jeste da su Bošnjaci u Crnoj Gori razočarani i mogu upotrijebiti i grubu riječ kao što je prevareni. Mi moramo da budemo otvoreni, i da ljude dijelimo na dobre i loše i da treba da živimo zajedno sa svojim susjedima, komšijama, i treba da shvatimo da su Bošnjaci autohton narod na ovim prostorima. Ono što Bošnjaci očekuju od većinskod dijela stanovništva jeste da budu tolerantiji, ne tolerantiji u smislu da mi nešto ne zaslužujemo, već da u okviru svojih projekata pokažu da nas poštuju kao autohton narod, a ne samo da Bošnjake koriste za političko čuvanje određenih interesa. Onaj ko nam spočitava da nekog čuvamo, ima svoju ocjenu da li je to pravedno ili nije, ali Bošnjački narod jeste izmapuliran, i u političkom, ekonomskom i bilo kojem drugom smislu. Bošnjačka dijaspora treba da osjeti da ima svoju domovinu, Crnu Goru i ta ljubav mora da bude obostrana, a ne samo sa jedne strane. Naša dijaspora se zloupotrebljava u ekonomskom smislu, kada su u pitanju neki projekti. Danas u 21. vijeku mi, Bošnjaci moramo da otvaramo i postavljamo neka osnovna i elementarna prava i pitanja. Moramo da otvorimo pitanje Bošnjaka kao naroda“

Popis u Crnoj Gori i odnos prema dijaspori?

ALMIR MURATOVIĆ: Prije svega želim da ukažem na neke nelogičnosti. Naša dijaspora nije uvršćena u popis, a ima biračko pravo, pravo da glasa i dala je ogromni doprinos 2006 godine kada je bio referendum, ali kada je trebalo da uđe u popis tu nije bilo dijaspore. Ono što bih poručio mom narodu, Bošnjačkom narodu jeste to da ne klone duhom, ma koliko bilo teško, neka sagleda pozitivnu stranu i da ne napupta ove prostore i da ne odlazi u svijet u neizvjesnost, da ne dozvole asimilaciju, jer će doći u situacija da, kada dolaze u Crnu Goru moraće da se prijave kao turisti. Skrećem pažnju da se više ljudi iselilo od kada je Crna Gora povratila svoju samostalnost, nego li kada je bilo vrijeme i teže nego sad“ dodajući da nisu ekonomski razlozi ti zbog kojih se samo iseljavaju Bošnjaci sa ovih prostora. „Skoro čitam u novinama da je alarmantno stanje u Podgorici jer nema mjesta u vrtićima, a nije alarmantno ako se škole na sjeveru Crne Gore zatvaraju jer nema učenika, a nije alarmantno stanje ako škola u Petnjici upiše 4-5 učenika a nekada je mnogo više upisivala, i nije samo u Petnjici, evo pogledaj te Berane i generalno komplet sjever Crne Gore. Krene auto put da se pravi i on se pravi do Kolašina, umjesto da počne od Boljara i to je namjerno napravljeno od strane države. Šta mi dobijamo ako nam je priključak na auto put 100 km daleko od nas, ja vama postavljam pitanje. Putna infrastuktura bi puno pomogla za ovaj kraj. I velika je žalost da mi u 21 vijeku pričamo o putevima, kada je u Africi urađeno prije 30 godina, a u evropskoj Crnoj Gori se priča, ne radi se, već samo se priča. Skoro je u našoj opštini nasut put koji je obećan još prije 10 godina, a građani treba da znaju da sve to oni plaćaju, to je njihov novac, novac od poreza, doprinosa i sl. Ja se najljepše osjećam u Petnjici a imao sam prilika da živim i van, ali možda je previše izražen taj lokal patriotizam, ali sam jednostavno tu zato što volim Petnjicu, volim svoj narod. Volim i one sa kojima se slažem i one sa kojama se ne slažem. Vjerujem u bolju budućnost, da ne vjerujem ne bi bio ni dana ođe, i radim na boljoj budućnosti.

PORTRET  EDINA LATIĆA –  ČOVJEK SA ZAVIČAJEM U SRCU

Radio Petnjica
-
0
PORTRET  EDINA LATIĆA –  ČOVJEK SA ZAVIČAJEM U SRCU

Edin Latić je jedan od najvećih donatora za svoj Bihor i ako bi pravili listu najhumanijih Bihoraca, Edin bi zasigurno zauzeo sami vrh.

Piše:
Remzija Hajdarpašić

Edin Latić, rođen je 1975. godine u selu Lagatore, u petnjičkoj opštini, na sjeveru Crne Gore od oca Fehima i majke Vahide rođ. Kalač.
Osnovnu školu završio u Petnjici, gdje je takođe nastavio i srednju školu metalskog smjera, gdje je stekao prva znanja vezano za ono što će mu biti životno oprjedeljenje.
Bilo ih je četvoro djece u porodici; jedna sestra i tri brata. Edin, ili kako ga mnogi zovu Medo, bio je najstariji brat, a to je značilo da je vrlo mlad morao početi radit i najteže poljoprivredne poslove; bez ikakvih pomoćnih mašina, moralo se naporno raditi od jutra do sutra, te tako, vrlo mlad, stiče radne navike, koje će mu, itekako, pomoći da se lakše snalazi kroz život.

Godine 1993. odlazi na odsluženje vojnog roka. Vraća se 1994. kada odlučuje da napusti zavičaj i dođe u Luksemburg. Tada je već u Luksemburgu bilo puno ljudi iz njegovog kraja; neki od njih – bili su mu bližnja rodbina.
Odmah po dolasku u Luksemburg, vrlo društven, stiče veliki krug prijatelja gdje postaje vrlo omiljen. Dane i noći provode po kafanam i diskotekama.
Njegova sestra Enisa koja je već, sa svojim mužem – Ademom Klicom, živjela u Njemačkoj, poziva brata Edina da dođe i da tamo pokrene postupak za boravak. Na taj način, kao starija sestra, vjerovala je da će mu pomoći. Međutim, Edin boravi nekoliko mjeseci kod svoje sestre i ne miri se sa činjenicom da se svakodnevno ne sreće sa poznanicima iz zavičaja, kojih je tada, u tom dijelu Njemačke, bilo vrlo malo – te on, unatoč velikoj sestrinskoj brizi i pažnji, odlučuje da se vrati u Luksemburg.
Bilo je to vrijeme kada je Luksemburgu bila itekako potrebna radna snaga, pogotovu su bili dobrodošli mladi i zdravi ljudi.
Pošto još uvijek nije bio sredio boravak, a to je značilo da bez boravka ne može ni sanjati o nekom boljem radnom mjestu – zapošljava se na farmi krava u mjestu Folschette, gdje radi blizu dvije godine, do 1996. i gdje se susreće sa svom gorčinom rada i života u tuđini. Gazda kod kojega je radio uspijeva da mu izdjejstvuje boravak i od tada se za Edina Latića širom otvaraju vrata uspjeha.
Brzo po dobivanju boravka, radi bolje zarade, zapošljava se kao šumski radnik, gdje ostaje godinu dana. O težini rada u šumi, Edinov zemljak i tada radni kolega Mujo Hajdarpašić, porijeklom iz sela Vrševo u petnjičkoj opštini, slikovito je objasnio da je neke alatke izmislio lično Hitler, radi mučenja robijaša. Zato, Edin ne propušta ukazanu priliku da se zaposli u Belgiji u preduzeću koje se bavilom montiranjem grijanja i sanitarija, zašta se, uostalom, i školovao.
Godine 2000-te, sa rođakom Fejzijom Latićem, ide u Francusku gdje, poslije velikog nevremena koje je devastiralo veliki broj šumskih predjela, radi godinu dana na raščišćavanju šuma i izvlačenju polomljenih stabala.
A onda se vraća svojoj struci.
Vidjevši da i sam može pokrenuti vlastito preduzeće – nije dugo radio za svoga gazdu. Zajedno sa kolegom, porijeklom iz Portugala, 2006. pokreću svoje preduzeće. Nisu se slagali – Portugalac je stremio što bržoj i što većoj zaradi, a Edin je preferirao kvalitet i strogo čuvao svakoga kllijenta.

Ubrzo se rastaju i Portugalac osniva svoju firmu koja ne traje dugo. Edin Latić pravi korak po korak, ali svaki korak bio je stamen. Godišnje je povećavao broj zaposlenih za dva radnika i danas ih ima dvadeset i tri i važi za jedno od najuspješnijih preduzeća te vrste u Luksemburgu.

Nije samo korak po korak napredovao u poslu, već i u duhovnom sazrijevanju. Svoja prva znanja u vjeri spoznaje još kao dječak, u svojoj Petnjici, gdje je pohađao mejteb.
Prije šesnaest godina počeo je sa postom i ne prekida ga ni danas.
Prije deset godina počeo je redovno ići na džumu, a od prije  pet godina klanja svih pet vakata namaza.
Neizmjerno je zahvalan svom rođaku Isadu Latiću, koji živi u Holandiji, a uveo ga je u prvi post, a evo kako:
Uoči ramazana, te godine, Edin je bio u gostima kod Isada u Holandiji. Ovaj mu predlaže da obavezno posti i da je to veliko telesno i duhovno pročišćenje. Edin se u početku opire, tvrdeći da zbog velikih obaveza i napornog rada ne bi mogao izdražati.
– A kako znaš da nećeš moći, ako ne pokušaš?!
– Pokušat ću – obećava Edin.
Uoči prvoga dana ramazana – Edin zanijeti, ali ipak nesiguran u sebe nosi sa sobom gamelu – ručak koji je svakodnevno nosio na posao. Nije ga načeo. Izdržao je do kraja. Ne samo taj dan, već i cijeli ramazan.
Poslije prvoga dana posta razmišljao je kako mu lako pade post i da je s lakoćom radio kao da su mu dvojica ljudi cijeloga dana pomagali. U tom trenutku zvoni mu telefon – zvao ga je rođak iz Holandije i pitao:
– Jesi li ispostio dan?
– Jesam – odgovorio je Edin, sav sretan.
– A je li ti lako prošao danas rad kao da su ti dvojica pomagali? – Edin je sav uzdrhtao:
– Pa, nećeš mi vjerovati, ali upravo o tome razmišljam.

***
Priča o Edinu Latiću bila bi nepotpuna bez osvrta na suprugu Hajriju, rođ. Ramdedović, koja mu je od samog početka bila velika podrška u svim planovima i poslovima. Sa njom ima tri kćerke: Amru, Aidu i Silviju koje su, zahvaljujući njenom predanom roditeljskom staranju, besprijrkorno odgojene. Odlične su učenice i služe za ponos svojim roditeljima.
Moramo naglasiti da je Edin Latić predsjednik FK „Petnjica“, finasijski ih pomaže i vrlo često odlazi u zavičaj kako bi se na licu mjesta upoznao sa situacijom u klubu i dao podršku rukovodstvu i igračima ne bi li se domogli višeg ranga takmičenja – Druge crnogorske lige.
Jedan je od najvećih donatora za svoj Bihor i ako bi pravili listu najhumanijih Bihoraca, Edin bi zasigurno zauzeo sami vrh.
Predug je spisak njegovih humanih djela od donacija za pojedine porodice lošeg materijalnog stanja, vjerskih objekata, pomoći novoosnovanoj opštini Petnjica, školama, sportskim klubovima i mnogim drugim.
Edin Latić je član UO ZK „Bihor“ iz Luksemburga, gdje je vrlo aktivan i izuzetno cijenjen kako od kolega iz UO, tako i od cijelog članstva.
Ovo je samo dio onoga što smo imali kazati o čovjeku sa zavičajem u srcu – Edinu Latiću, mnogo je ostalo nerečenog.

 

 

 

1...901902903...944Stranica 902 of 944