SAOBRAĆANA NEZGODA KOD STENICA, VIŠE LAKŠE POVRIJEĐENIH

bihor
-
0
SAOBRAĆANA NEZGODA KOD STENICA, VIŠE LAKŠE POVRIJEĐENIH

Jutros se na putnom pravcu Petnjica – Berane, na 100 metara od Stenica, desila saobraćajna nezgoda. Tom prilikom nekoliko lica je lakše povrijeđeno.
Do direktnog sudara auta privatne firme “Tref” i službenog automobila Doma zdravlja Petnjica, prema prvim neprovjerenim informacijama, došlo je zbog velike količine motornog ulja prosutog na kolovozu.
Kako kaže jedan od očevidaca, vozač “lade nive” je u krivini izgubio kontrolu i direktno udario u kombi privatnog preduzeća Tref.
Povrede su zadobili službenici Doma zdravlja iz Petnjice i oni su zbrinuti u bolnici u Branama.
Vozač kombija je nepovrijeđen

REHO RAMČILOVIĆ: NEKADA JE U PETNJICI BILO 1200 UČENIKA A SADA IH JE JEDVA 200

Radio Petnjica
-
2
REHO RAMČILOVIĆ: NEKADA JE U PETNJICI BILO 1200 UČENIKA A SADA IH JE JEDVA 200

U emisiji Putevi i raskršća gost je bio nastavnik i kulturni entuzijasta i veliki radnik Reho Ramčilović. u nastavku pročitajte jedan dio razgovora sa njim.
Koliko škola u kojoj radite ima učenika ?

REHO RAMČILOVIĆ: Škola u kojoj ja radim ima neđe oko 200 učenika. To je osnovna škola „Mahmut Adrović“ Petnjica. A sretnijih godina krajem šesdesetih, sedamdesetih ta škola je brojala oko 1200 učenika. U njoj su uglavnom dobri đaci, dobra đeca. Ovo mjesto je tako – đeca su jako vaspitana, disciplinovana, imamo veliki broj lučonoša. Radim kao profesor maternjeg jezika i književnosti punih 37 godina. Moje prvo radno mjesto je bilo u osnovnoj školi „Goduša“, pa sam onda radio u osnovnoj školi „ 25 maj“ Delimeđe. To je mjesto blizu Tutina, onda osnovna škola „Savin Bor“ , osnovna škola „Trpezi“, osnovna škola „25 maj“ Vrbica a od 2006. godine radim u ovoj, matičnoj školi „Mahmut Adrović“ u Petnjici. Najljepše mi je bilo i uvijek ću se sjećati tih prvih radnih dana u školi „Goduša“. Iako sam prva tri mjeseca pješačio iz  Lagatore do Goduše dva sata. Tada sam bio mlad, pun elana, volje i energije i tako sam sa lakoćom radio i sve od sebe davao da to što znam i umijem prenesem đeci. Sada su uslovi za rad učenika u školama veoma dobri, jer se pobrinulo društvo i škola da đeca sa udaljenih mjesta, kao što je Ponor, dolaze kombijem. Takođe su sada uslovi za rad daleko bolji nego onda kada sam počeo da radim, standard naše škole je isti kao i u Podgorici. Ne može se niko sada žaliti da u školi nijesu dobri uslovi za rad.

Kakav je nivo kulture u ovom kraju ?

REHO RAMČILOVIĆ: Presjednik sam amaterskog pozorišta „DIVAN“ Petnjica. Ono je osnovano 15. aprila 2015. godine. A kako se to izrodilo, ako se pitate, reći ću vam da sam kao nastavnik maternjeg jezika uvijek vodio dramske sekcije. I u svim tim školama sam imao jako talentovane đece za glumu. Što se tiče kulture Petnjica se može pohvaliti i ravnati sa mnogim drugim gradovima. Bio sam i presjednik „KUD-a Bihor“ i mogu se pohvaliti da smo mi 2011. godine u Turskoj predstavljali Crnu Goru na festivalu i da smo bili u prvih 20 od 40 država koje su učestvovale.  U tom kulturno umjetničkom društvu postojala je dramska sekcija u kojoj su se đeca dokazivala da imaju talenta za glumu. Upravo su mi oni dali ideju da osnujemo pozorište u Petnjici. Prvenstveno Emir Muratović , moj glavni glumac koji se bavi glumom od malih nogu. On igra i u beranskom pozorištu a sada je član i našeg pozorišta „DIVAN“ Petnjica. Zatim Neris Muratović, Hana Muratović, Meldin Kočan, Amela Latić, Alena Korać, Elmar Korać, Anarma Muratović, vidio sam koliko su oni skloni toj glumi, tom humoru i odlučio sam da osnujem ovo pozorište, koje je sada registrovano. Moram reći da mi je u svemu tome pomogao i Enver Eljo Rastoder. Odmah nakon osnivanja dobili smo poziv iz  Luksemburga. Organizator je bila Bošnjačka zajednica i Zavičajni klub Bihor. Izveli smo dvije predstave „Poštar Haso“ i „Babo baš umro“. Takođe je Emir Muratović napisao, režirao i izveo nekoliko dijaloga sa Nerisom Muratovićem. Publika je bila fascinirana, oni nijesu mogli da vjeruju da su to naša đeca, mislili su da ovo igraju neki profesionalci. Za Emira su mislili da sam ga doveo iz nekog poznatog pozorišta. Rekao sam da je to momak iz Petnjice i da je član pozorišta.

Kada sa toliko ljubavi i entuzijazma pričate o mladim ljudima koje ste učili i sada ih srijećete mnogi od njih su postali ljudi, kako se osjećate sa onim što su njihove šanse ovdje u Petnjici ?

REHO RAMČILOVIĆ: Kada ste pomenuli te moje bivše učenike koju su sada profesori, doktori i tako dalje, za mene je zaista najveća nagrada kada mi kažu – profesore hvala vam za ono što ste nas možda tada malo i mučili ali evo sada smo postali ljudi. Žao mi je što ti ljudi nijesu ostali da žive ovdje. Oni su u nekim drugim državama postali dekani, prodekani, doktori nauka… Šteta je što takva elita nije ostala ovdje. Sada povratkom opštine očekujemo da će biti zapošljenja i da će se učiniti sve da se poboljšaju uslovi za život ovdje.

U decembru prošle godine izdali ste knjigu „Počeci pismenosti Bošnjaka Petnjice“. Kako ste došli na ideju da se bavite ovom temom ?

REHO RAMČILOVIĆ: Uvidio sam da nema pisanih tragova i da se skoro niko nije bavio ovom temom. Ova tema možda nije dovoljno obrađena ali neka ova moja knjiga bude podstrek onima čiji je to posao – doktorima istorije, književnosti i tako dalje. Hafadži Salih je čovjek koji je došao iz Turske kako bi Bošnjake učio pisanju i čitanju. Ta prva slova pisana su Arabicom, to je neka vrsta arapskog pisma. Kasnije jedan od prvih naših ljudi koji je bio pismen i koji je prenosio znanje na našu djecu bio je Hašin Kočan. Tada su otvarani Mektebi u koje su ljudi išli kako bi nešto naučili a prvi Mekteb je bio u Paljuhu. Ljudi koji su u to vrijeme završili medresu u Đakovici bili su Latić Mula Meljko, Rastoder Osman koji je bio i Imam u ovoj džamiji. Prvi čovjek iz našeg kraja koji je zvanično postao učitelj jeste Ćazim Crnovršanin, on je jedini Bošnjak koji je u to vrijeme završio završio učiteljsku školu u Beranama 1928 godine.

 

PROMOCIJA KNJIGE DIJANE TIGANJ U PODGORICI

Radio Petnjica
-
0
PROMOCIJA KNJIGE DIJANE TIGANJ U PODGORICI

Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore i biblioteka “Radosav Ljumović” organizuju promociju knjige “A vrijeme ide dalje” mlade autorke Dijane Tiganj koja će se održati u biblioteci Radosav Ljumović sjutra u utorak 23. februara sa početkom u 19 časova.

O knizi će govoriti dr Draško Došljak, Vlatko Simunović – književni kritičar , Ksenija Rakočević i autorka knjige Dijana Tiganj. Veče će voditi Vesna Šoškić.
Dijana Tiganj koja piše od djetinjstva. Svoju prvu zbirku pjesama je izdala 2012 godine pod imenom “Ulica starih koraka”.

Dijana je student Filozofskog fakulteta u Nikšiću, rođena je 06.02.1995 godine u Prizrenu.

PROLJEĆE U BIHORU KAD MU VRIJEME NIJE

Radio Petnjica
-
0
PROLJEĆE U BIHORU KAD MU VRIJEME NIJE

Neuobičajeno toplo i loijepo vrijeme za ovo doba godine u Bihoru iznenadilo je sve mještane. Cijelih 10 stepeni je danas bilo u centru Petnjice. Ni najstariji mještani Bihora ne pamte ovakve dane. Proljeće kao da je došlo i zbunilo drveće i cvijeće pa su se pojavile i prve visibabe i jagorčevina.

U galeriji fotografija možete pogledati kao je bilo jutros oko 11 sati u centru Bihora, u Petnjici.

JOŠ JEDNA KOZA ZA JASMINA IZ STUPARA

Radio Petnjica
-
0
JOŠ JEDNA KOZA ZA JASMINA IZ STUPARA

Dirnuti slučajem malog Jasmina iz Stupara koji neće biciklo već traži kozu i slučajem Ljubice Komljenovic iz Ljubije (BiH) koja kaže kako po tri dana ništa ne jede, doseljenici iz Crne Gore i Sandžaka, okupljeni uglavnom oko udruženja: “ZK Bihor”, “Bošnjačko donatorski fond” i “Cooperacija -Luksemburg” iz Luksemburga, prikupili su 570 eura i uputili na adresu HO “Budimo Ljudi” iz Srebrenika, koja će Jasminu Hadžukiću kupiti kozu alpinku, Ljubici namirnice za jedan mjesec, a ostatak podijeliti materijalno najugroženijim familijama na tom prostoru.

F.S.

ĆAMIL RAMDEDOVIĆ DEMANTOVAO NAVODE KOMŠIJE DA MU JE UGROZIO IMOVINU

Radio Petnjica
-
0
ĆAMIL RAMDEDOVIĆ DEMANTOVAO NAVODE KOMŠIJE DA MU JE UGROZIO IMOVINU

U vezi članka objavljenog na sajtu Radio Petnjica 18.02.2016. god. gdje se moje ime pominje u negativnom kontekstu od strane autora teksta Dina Račića, te na osnovu dezinformacija koje moj rođak Sabrija Ramdedović svakodnevno širi, ne žaleći truda, novca i vremena, a sve u cilju kompromitacije moje porodice i mene – radi istine i objektivnog informisanja javnosti, želim iznijeti neke činjenice koje su jednom dijelu javnosti poznate i koje će najbolje demantovati njegove navode.
Već punih 10 godina moj rođak Sabrija, koji živi u Luksemburgu, pokušava putem suda osporiti jedini prilaz sa glavnog puta do moje kuće širine 3 metra, snagom novca i moći koju novac čini, bez ikakvih drugih zakonskih i imovinsko pravnih osnova i argumenata.
U dokazivanju nedokazivog da je put koji je glavni i jedini prilaz do moje kuće – navodno njegova zemlja, sud je odbio njegovu tužbu jer je neosnovana i neutemeljena.
Na osnovu podataka iz posjedovnog lista i premjera zemljišta na licu mjesta od strane službe za katastar iz Berana, utvrđeno je da sporna zemlja na kojoj je izgrađen kanal za vodotok i prilaz mojoj kući pripada meni, a ne mom komšiji i rođaku Sabriji kako je on tvrdio. Mjerenjem je utvrđeno, takođe, da tužitelj Sabrija Ramdedović nema 18 ari zemljišta, već samo 13 ari i da između spornog puta i njegove parcele postoji takođe opšte namjensko zemljište za vodotok u površini od 4 ara.
Namjera tuzitelja je bila da prisvoji ovih 4 ara koji pripadaju opšte-namjenskom dobru i 1 ar mog zemljišta i da mi zatvori prilaz do kuće.
Svi moji pokušaji da se spor riješi preko ljudi i svedoka i na osnovu ugovora koji smo Sabrija i ja, uz prisustvo komšija, braće i sinova, dobrovoljno potpisali 2005 g. prije izgradnje i betoniranja kanala za vodotok ostali su bezuspješni.demant
Njegove fotografije i navodi o zasađenim vrbama, koje su starije i od mene i njega, što se može primijetiti iz samih fotografija na najbolji način demantuju njegove navode da sam ja te vrbe sadio i ako smatram da i ja i on imamo pravo na svom zemljistu postaviti prirodnu zaštitu od nabujalih voda i skretanja vodotoka.
Smatram da niko nikoga ne može neosnovano iskompromitovati ako se sam ne iskompromituje. Moja porodica i ja po ovom i bilo kom drugom pitanju imamo čistu savjest jer ničim nijesmo izazvali ovakav odnos i ponašanje od strane rođaka i komsije Sabrije. Naprotiv moj sin Munir pomagao je istom Sabriji i njegovoj djeci da ostve određena prava u Luksemburgu.
Lično smatram da sve ovo što Sabrija radi već duže vremena je pretjerano i bespotrebno i samo ide na štetu dobrih odnosa nase djece u budućnosti.
Svoje navode želim dopuniti primerkom zajednickog ugovora od 2005, i fotografijama kako je izgledao put prije potpisivanja ugovora i kako izgleda danas, te vam sve to dostavljam da objavite kao sastavni dio ovog teksta.

Ćamil Ramdedović

DVIJE GODINE OD UBISTVA MEHA AGOVIĆA

Radio Petnjica
-
0
DVIJE GODINE OD UBISTVA MEHA AGOVIĆA

Prije tačno dvije godine u petnjičkom kraju desio se jedan od najvećih zločina. Ubijen je Meho Agović. Na samo kilometar od svoje porodične kuće Meha su dok je raznosio penzije i socijalna davanja sačekali komšija Vesko Agović i Beranac Alen Piljević koji su ga na svirep način pretukli drzalicom od sjekire, tijelo bacilli u obližnji potok i pobjegli sa oko 2400 eura koje su kod Meha pronašli. Nakon samo dva dana brzom akcijom policije krivci su privedeni a ubrzo su i priznali zločin. Agović i Piljević su prvostepenom odlukom bjelopoljskog Višeg suda osuđeni na po 20 godina robije da bi nakon toga Apelacioni sud preinačio kaznu optuženima i na po 40 godina zatvora osudio Veska Agovića i Alena Piljevića.

Beživotno tijelo Meha Agovića uočila je nakon dva dana od njegove smrti djevojčica koja se vraćala iz skole. Ona je alarmirala roditelje, koji su, potom, zajedno sa komšijama otišli na to mjesto i nakon što su utvrdili da je tijelo skoro masakrirano, odmah alarmirali policiju. Tijelo Agovića prevezeno je u Centar za patologiju i sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore, gdje je obavljena obdukcija koja je potvrdila da je smrt nastala nasilnim putem.
Meho Agović je živio sam, u trošnoj kući, udaljenoj kilometar od mjesta zločina.
Roditelji su mu umrli, a nije imao braće ni sestara, tako da je živio sam, skromno i tiho. Nikoga, ni iz plemena Agovića, ni iz čitavog ovog kraja, nećete naći ko bi mogao reći jednu ružnu riječ za njega. Naprotiv, svima je pomagao i priskakao u pomoć kada je god trebalo. Najveći dio vremena Meho je provodio u Petnjici. Tamo se zbližio sa poštarima, koji su mu godinama ustupali pošiljke za udaljene kuće u njegovom selu. Nikada nikoga nije prevario i nikada ni jedna pošiljka nije izostala ili zakasnila. Te kobne subote je, prema nekim saznanjima, preuzeo izvjesnu količinu novca da odnese do Gornje Vrbice kada su ga presreli Agović i Piljević i na svirep način ubili.

Dino Račić

BIHORCI U LUKSEMBURGU PREUZELI FK „UNION 05 KAYL-Tétange”

Radio Petnjica
-
0
BIHORCI U LUKSEMBURGU PREUZELI FK „UNION 05 KAYL-Tétange”

Od 29. januara ove godine, dvojica fudbalskih zaljubljenika porijeklom iz Bihora Mita Ličina i Kero Škrijelj, koji su, i sami igrajući, prošli mnoge fudbaske klubove u Luksemburgu – preuzeli su upravu nad FK „Union 05 Kayl–Tétange”

Predsjednik kluba će bito Mita Ličina, a potpredsjednik Kero Škrijelj. Upravni odbor, ili, kako oni zovu, comitet kluba, čini će 21 član, od toga će biti devet članova doseljenika iz Bihora i jedan iz Rožaja:
Hasim Skenderović, Safet Ličina, Rešad Šabotić, Šaip Agović, Sabahudin Ličina, Eldad Ramdedović, Edin Šabotić iz Bihora i Rifat Murić iz Rožaja.
Ideja za preuzimanje kluba javila se još poodavno, a sve s namjerom da se što više ljudi sa prostora Bihora i Crne Gore uključi u aktivnosti kluba i da se tako veliki broj omladine uključi u sport, što je bitan uslov kvalitetnoj integraciji u moderno luksemburško društvo.
Njih dvojica će raditi na stvaranju fudbalerskog potencijala u samom klubu i strogo voditi računa da se ističe kvalitet, kao osnovni uslov za dobre sportske rezultate.
Što se tiče mladih fudbalera Ličina ističe posebno 13-godišnjeg Denisa Ličinu i 18-godišnjeg Alena Š. Agovića, te Adnan S. Jašarović i vjeruje da će oni izrasti u vrsne fudbalere koji će biti primijećeni i van granica Luksemburga.

Trenutno se takmiče u  Drugoj luksemburškoj ligi.
Inače, ovaj klub je sastavljen od igrača velikog broja nacionalnosti, a neki od njih su i djeca doseljenika iz Crne Gore i Sandžaka i drugih ex – YU prostora.
      FK „Petnjica“ iz Petnjice je već gostovao ovom klubu i tada su se Petnjičani vratili u zavičaj poraženi sa 4 : 1.
Prvu utakmicu, ovaj klub, pod vođstvom nove uprave, igrao je 21. februara i to u gostima, sa ekipom FK „Remiš“ i riješio sa rezultatom 3 : 1 u svoju korist.
Veliki uspjeh na samom početku proljećne sezone!
Važno je napomenuti da trenersku ulogu kluba obavlja Nedžib Selimović, porijeklom iz Novog Pazara.
Uz ovaj klub, ova dvojica entuzijasta, preuzeli su i važne obaveze, a prije svega finansiranje kluba.
Valja napomenuti da je u zadnjih nekoliko godina ZK “Bihor”, zahvaljujući posredstvu i zalaganju Mite Ličine imao izuzetne odnose, te koristio njihov stadion za svoj tradicionalni festival “Prvomajski susreti dijaspore”
Nadamo se da će takvi odnosi ostati i u budućnosti.

F.S.

FAIK ADROVIĆ: KAKO JE KRALJ NIKOLA ŠTITIO MUSLIMANE U BIHORU

Radio Petnjica
-
2
FAIK ADROVIĆ: KAKO JE KRALJ NIKOLA ŠTITIO MUSLIMANE U BIHORU

Prvi odbornik, ukinute Opštine Petnjica 1957. godine i nekadašnji privrednik FAIK ADROVIĆ bio je gost šeste emisije “Putevi i raskršća”. Prenosimo jedan dio razgovora.

FAIK ADROVIĆ: Rođen sam 19. maja 1927. godine Uselu Donja Vrbica. Imao sam svoga deda koji je živio preko 105 godina. S njim sam živio 11 godina i on mi je pričao prošlost ovoga kraja. Na ovom terenu je bilo ratova i velikih problema kroz cijeli život. Odnos i sukobi između Muslimana i Srba je bio najviši problem na području, limske doline. Turska imperija je bila na ovom prostoru oko 450  godina. Pošto je turska vojska napustila ovo područje 1912 godine ono je ostalo pod terorom srpske vlasti. Mi koji smo ostali bili smo najbliža i najlakša meta za teror. Ovdje je pljačkano, paljeno, ubijano sve do 1918 godine. Na ovom terenu je vršen pritisak na Muslimane da se krste, da ne smiju ići u džamije. Bila su tri brata Đukića – Hasan, Arslan i Halil. Od njih troice Halil se prekrstio i dobio ime Nikola. On se nije ženio i nije imao porodicu. Sa ovog terena je otišlo mnogo muslimana koji su otišli prema Turskoj. Imali smo ovdje jednu džamiju u kojoj je radio Hodžić Mula Džele.  Jednom su došli Srbi i zabranili mu da ide u džamiju sve dok oko nje ne zasadi jele. Uzeli su daske i zakucali ih na vrata džamije u obliku krsta. Mula Džele je okupio svoje prijatelje i džemat ispred džamije i rekao: „Ljudi mi  ovo ne možemo da trpimo, hajde da odredimo komisiju i da idemo kod kralja Nikole da se molimo i da se žalimo kao bi se zaštitio ovaj kraj“. Kralj Nikola je primio 7 ljudi koju su pošli kod njega. Bio je Mula Džele kao Imam prvi na čelu, Galjan Kršić, bilo je Latića, Muratovića, Kočana. Ne sjećam se imena njihovih. Oni su pješke otišli iz Petnjice do Cetinja. Kad su stigli Kralj ih je ugostio podijelio im po cigretu i pitao ih zbog čega su došli. Galjan Kršić je uzeo cigraru i stavio je za uvo a ostali su zapalili. Kralj je to vidio i pitao ga: „Šne zapali moju cigaretu“ na šta mu je Galjan odgovorio – „Gospodaru, ja neću da pušim sada ovu cigaretu, već ću da je ponesem u Petnjicu kako bi ljudi vidjeli da smo bili kod Vas“.

Mula Dželu je Kralj dao lavor da uzima abdest, i dao mu je sobu u kojoj je bio sve dok kralj Nikola nije napisao aktove, naredbe  kmetovim na terenu limske doline da se muslimani ne smiju više terorisat.

IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO UDRUŽENJA PČELARA IZ BIHORA

Radio Petnjica
-
0
IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO UDRUŽENJA PČELARA IZ BIHORA

U Petnjici je prije dva dana održana redovna izborna Skupština Udruženja pčelara Bihora, na kojoj je izabrano novo rukovodstvo.
Za novog predsjednika izabran je jednoglasno dosadašnji blagajnik Sabro Ramčilović, za sekretara je izabran Enver Rastoder a za blagajnika Ernad Agović.
Pored izbora novog rukovodstva na sastanku je podnesen izvještaj o o radu za 2014. i 2015. godinu i razgovaralo se o tekućim pitanjima.
Na samom početku Skupštine Udruženja pčelara ,,Bihor“ prisutne je pozdravio sada već bivši predsjednik Rešad Rastoder, koji se zahvalio svima na velikom doprinosu koji su dali da ovo udruženje se uzdigne na ovaj nivo i postane jedno od najorganizovanijih društava u Crnoj Gori.

image-46e22d0c47adb3f7e007ed0f6f807f905d45070a6730a40edbc8403931d8449d-V,,Udruženje je radilo dosta, što ne znači da nije moglo više, ali nadam se da će naredno rukovodstvo uvidjeti sve nedostatke dosadašnjeg rada i promijeniti to u novom sastavu. Što se tiče aktivnosti koje smo sprovodili radili smo na edukovanju članova i organizovanju predavanja za članove udruženja, vršili smo nabavku novih matica a bilo je i pokušaja ostvarivanja prekogranične saradnje. Pored toga, članovi udruženja su posjećivali sajmove u zemlji i regionu i upoznavali se sa novim tehnikama u pčelarstvu. Zbog obaveza nisam u mogućnosti da ovu dužnost obavljam u narednom periodu i zato želim da poželim sreću u radu novom rukovodstvu, kojem ću uvijek biti na raspolaganju“, kazao je Rastoder.
Nakon uvodnog izlaganja prisutnima se obratio blagajnik u prošlom sazivu ovog udruženja koji je predočio finansijsko stanje udruzenja. Za 2014. godinu udruženje imalo prihod od 854 eura i rashod od 765 eura. U 2015. godini prihodovali 809 eura a rashod je bio 750 eura. Nakon što su izvještaji usvojeni pristupilo se izboru novog rukovodstva.
Skupština je nakon toga pristupila izboru Radnog predsjedništva koje je imalo za zadatak da izabere novo rukovodstvo udruženja. Za Radno predsjedništvo izabrani su Rešad Rastoder, Muhamed Adrović i Sabro Ramdedović. Nakon što je 30-tak članova koji su prisustvovali sastanku razmatrali ko bi bio najbolje rješenje jednoglasnom odlukom svi članovi su se složili da je najbolje rješenje da u narednom sazivu udruženje vodi dosadašnji blagajnik Sabro Ramčilović koji je tu funkciju po mišljenju članova tu funkciju obavljao na izuzetan način. Novi predsjednik se zahvalio na izboru i obećao da će funkciju obavljati na visokom nivou i da će nastaviti dosadašnju dinamiku i radnu atmosferu.
Plan rada udruženja za 2016. godinu prisutnima predstavio je Muhamed Adrović, sekretar u prošlom sazivu. U planu se između ostalog kaže da je ova Skupština udruženja pčelara održana u vremenu kada pčelarstvo u opštini Petnjica ali i pčelarstvo uopšte prolazi kroz nužne promjene u proizvodnji. Te promjene su prvenstveno u potrebi mogućnosti i načinu organizovanja proizvodnje organskih pčelinjih proizvoda. Proizvodnja meda i drugih pčelinjih proizvoda ne bi trebala da bude zasnovana samo na kvantitetu nego i na kvalitetu što ovo područje prirodnim resursima i svim drugim elementima omogućava. Tim prije kada se na trzištu povremeno pojavljuje med sumnjivog porijekla i njegova cijena može znatno uticati na sadašnju cijenu.
image-078ddac8bb709b9c0f66c7b3b20ac1ebc308e7728406e10d3cb3957230d19acb-VOrganska proizvodnja podrazumijeva niz promjena u tehnološkom procesu proizvodnje a prvenstveno u dosadašnjem konvencionalnom načinu proizvodnje a naročito u prethodnih 10-20 godina zaštita pčelinjih društava od bolesti i štetočina uglavnom je sprovođena primjenama ljekova na bazi amitraza, fluvinata i drugih aktivnih materija s antibiotskim dejstvom.
Svi ovi izazovi obavezuju pčelare da rade na proizvodnji ekološki zdravih proizvoda koji će biti brend sa područja opštine Petnjica, koji će biti interesantan stranim investitorima i otkupljivačima kako bi stvorili realnu pretpostavku da se poveća broj košnica i članova na području opštine Petnjica.

Plan udruženja pčelara ,,Bihor“ je predviđen u četiri kvartala i to:
Prvi kvartal – januar, februar, mart
1. Organizovanje predavanja
2. Prijedlog pčelarima da u cilju blagovremenog i efikasnijeg saznanja pretplate se na časopis ,,Pčelarstvo“.
Drugi kvartal – april, maj, jun
1. Aktivnosti na obezbjeđivanju uslova članovima udruženja za korišćenje regresa koje daje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i drugi fondovi.
2. Nabavka voska i drugog materijala za pčelare kao i sakupljanje i transport voska na preradu u kuću meda u Danilovgradu.
3. Nabavka regresiranih matica.
4. Održavanje sastanaka udruženja u svakom kvartalu.
5. Predlaže se odabir mladog pčelara
6. Prekogranična saradnja sa opštinama u okruženju.
Treći kvartal – jul, avgust, septembar
1. Primjena koncepta ekološke kontrole protiv varoe destruktor.
2. Prisustvo manifestaciji ,,Lipa“ na Cetinju.
3. Prisustvovanje i učestvovanje na saveznoj izložbi i izložbama za sjevernu regiju.
4. Organizovanje nabavke invertnog sirupa za jesenju prihranu.
Četvrti kvartal – oktobar, novembar, decembar.
1. Posjeta sajmove meda u Podgorici i sajam na Tašmajdanu.
2. Nabavka i priprema rastvora oksalne kiseline.
3. Nabavka pogačica za prihranu društva.
4. Organizovano prikupljanje voska sa terena i odvoz na preradu u Danilovgrad.

1...901902903...943Stranica 902 of 943