Crnoj Gori danas, više nego ikad, nije potrebna politika koja dijeli ljude na “naše” i “njihove”, već politika koja okuplja one koji hoće, znaju i mogu da rade za svoje sredine. Verifikacija i ukrupnjavanje Evropskog saveza predstavlja jasan politički signal da se prostor građanske, evropske i razvojne politike širi, ali i poziv svima koji Crnu Goru vide kao uređenu kuću, a svoje opštine kao mjesta dostojanstvenog života, saopštio je predsjednik Opštinskog odbora SDP Petnjica Eldar Adrović.
EVROPSKI SAVEZ KAO PUTOKAZ
Adrović poručuje da nema stabilne Crne Gore, niti stabilnog grada i opštine u njoj, bez jasnog pravca, ispravnog puta i politike koja vodi ka zadovoljstvu građana.
Prema njegovim riječima, verifikacija i ukrupnjavanje Evropskog saveza nije nastalo kao puka politička kombinatorika, već kao odgovor na ono što građani traže – više reda, više odgovornosti i više konkretnih rješenja za svakodnevni život.
“Verifikacija i ukrupnjavanje Evropskog saveza je jasan putokaz koji se rodio pri osluškivanju građana i potreba o uređenju naše kuće”, naveo je Adrović.
On ističe da Crna Gora mora dodatno popravljati svoj imidž, ali da taj posao ne može ostati samo na državnom nivou. Svakoj opštini, kako kaže, mora se vratiti dostojanstvo, razvojna šansa i osjećaj da ljudi ne žive na marginama sistema.
OPŠTINAMA VRATITI DOSTOJANSTVO
Adrović naglašava da je ubrzani razvoj lokalnih zajednica jedan od ključnih uslova da se sačuva ono najvrjednije što Crna Gora ima – ljudi.
“Crnoj Gori se mora još više popravljati imidž, a svakoj opštini vraćati dostojanstvo i ubrzani rast i razvoj kako bi sačuvali i dodatno oplemenili ovo naše vrijedno parče zemlje”, poručio je on.
Posebno upozorava da se razvoj ne smije posmatrati samo kroz puteve, zgrade i infrastrukturu, već i kroz opstanak stanovništva u manjim sredinama. Jer, kako navodi, može se jednog dana izgraditi i bolji ambijent za život, ali to neće imati punu vrijednost ako u tim sredinama ne bude dovoljno ljudi.
“Moramo sačuvati i umrežiti ljude, za dobrobit svake naše zajednice, jer možda nekad bude ljepši i bolji životni ambijent, ali bez dovoljno stanovnika kao glavnog resursa”, istakao je Adrović.
MANJE PARTIJSKIH KNJIŽICA, VIŠE LJUDI KOJI ZNAJU DA RADE
Predsjednik petnjičkog SDP-a smatra da je dosadašnji javni prostor previše često bio zarobljen politizacijom, partijskim interesima i podjelama. Zbog toga, kako kaže, Evropski savez vidi kao skretanje u pravcu šireg okupljanja ljudi koji mogu doprinijeti zajednici, bez obaveze da prethodno pripadaju određenoj partijskoj strukturi.
“Do sada su se djela i djelatnosti iz javnog prostora u velikoj mjeri politizovala, zato je ovo potvrda i skretanje u pravcu okupljanja kako bi se izdvojili najbolji koji mogu dati doprinos nekoj sferi svojim radom, bez prethodno potrebne partijske knjižice”, kazao je Adrović.
On dodaje da je ovo poziv svima koji Crnu Goru i svoju sredinu doživljavaju kao prostor odgovornosti, a ne kao teren za političko nadgornjavanje.
POTREBNI SMO JEDNI DRUGIMA
Adrović poručuje da Crna Gora nema luksuz da rasipa ljude, ideje i energiju. Nema nas, kaže, mnogo, ali baš zato postoji još veća obaveza da se okupe oni koji žele bolje društvo, stabilnije opštine i budućnost koja se ne gradi protiv nekoga, već zajedno.
“Ovo je jedan od najboljih poziva da svaki čovjek koji hoće, želi i misli dobro Crnoj Gori i svojoj sredini u kojoj živi, bude dio bolje budućnosti koju treba stvarati samo zajedničkim radom”, naveo je Adrović.
Na kraju je poručio da je jedinstvo oko dobrih programa i ideja najbolji put za Crnu Goru, ali i za svaku lokalnu zajednicu.
“Nema nas mnogo, a potrebni smo jedni drugima. Budimo jedinstveni uz najbolje programe i ideje svakog od nas”, zaključio je predsjednik OO SDP Petnjica Eldar Adrović.
Centar Petnjice danas je dobio neočekivanog gosta. Na vrhu ulične rasvjete, iznad krovova i sa pogledom na varoš, sletjela je bijela roda, ptica koja se ne viđa baš svakog dana na ovom prostoru, posebno ne usred centra mjesta, na oko 800 metara nadmorske visine.
Prizor je odmah privukao pažnju prolaznika. Roda je mirno stajala na svjetiljci, kao da osmatra teren, dok su se ispod nje odvijali uobičajeni dnevni poslovi. Za one koji vole simboliku, slika je bila gotovo filmska: bijela roda iznad Petnjice, na plavom nebu, kao da je došla da vidi ima li mjesta i za nju u bihorskoj varoši.
Berane već godinama ima “svoju” rodu, koja se vraća na poznato mjesto i postala je gotovo dio gradskog identiteta. Petnjica je danas, makar na kratko, dobila svoju. Da li je riječ samo o prolaznici koja je stala da odmori, ili možda o svojevrsnoj izvidnici koja traži pogodno mjesto za gnijezdo, teško je reći. Ali prizor je bio dovoljno neobičan da se zabilježi.
Bijele rode su ptice selice. Najčešće se gnijezde na visokim stubovima, krovovima, dimnjacima, banderama ili drugim uzvišenim mjestima, naročito tamo gdje u blizini imaju livade, vlažna područja, potoke, rijeke i prostor za hranjenje. Hrane se insektima, žabama, gušterima, sitnim glodarima i drugim malim životinjama, pa im odgovaraju otvoreni predjeli i mirnija mjesta u kojima mogu lako naći hranu.
Petnjica, iako na većoj nadmorskoj visini od mnogih mjesta u kojima se rode češće viđaju, ima ono što njima može biti zanimljivo: otvorene livade, obližnje potoke, mirnije prostore i dovoljno visokih tačaka za odmor. Zato nije isključeno da je ova roda bila samo na putu, ali nije nemoguće ni da je zastala da “procijeni teren”.
U narodu roda ima posebno mjesto. Vezuje se za sreću, dolazak proljeća, novi život i dobar znak za kuću ili mjesto u kojem se pojavi. Zato će mnogi današnji prizor u centru Petnjice doživjeti baš tako – kao lijep i rijedak znak iz prirode.
Hoće li se ova roda ponovo vratiti i da li će Petnjica, po uzoru na Berane, dobiti svoju stalnu gošću, vidjeće se narednih dana. Za sada ostaje fotografija, neobičan prizor i malo lokalne radosti zbog ptice koja je na trenutak zaustavila poglede prolaznika.
U organizaciji JU Centar za kulturu Petnjica, u okviru manifestacije XIII Bihorsko kulturno ljeto, u petak, 26. juna 2026. godine, sa početkom u 15 časova, biće održana promocija knjiga istaknutih autora iz Crne Gore i dijaspore.
Ljubitelji književnosti imaće priliku da prisustvuju predstavljanju zbirke poezije „Pjesme iz zatvora“ autora Faiza Softića, dobitnika ugledne regionalne književne nagrade „Risto Ratković“, kao i knjige „Osmijeh Jasmine Ahmetspahić“ autora Dina Burdžovića.
Na promociji će učestvovati Faiz Softić, Dino Burdžović i Vlatko Simunović, dok će program moderirati Sinan Tiganj.
Posebnu pažnju privlači dolazak književnika Faiza Softića, jednog od najznačajnijih savremenih autora porijeklom iz Bihora, koji već dugi niz godina živi i stvara u Luksemburgu.
Softić će na XIII Bihorskom kulturnom ljetu učestvovati zahvaljujući finansijskoj podršci ustanove Kultur | lx iz Luksemburga, koja podržava međunarodnu kulturnu saradnju i mobilnost umjetnika. Njegovo učešće predstavlja još jednu potvrdu snažnih veza koje književnik održava sa zavičajem i kulturnim životom Bihora.
Promocija će biti održana u prostorijama JU Centar za kulturu Petnjica, a organizatori pozivaju sve ljubitelje književnosti i kulture da svojim prisustvom uveličaju ovaj značajan događaj.
Petnjica će i ovoga puta biti mjesto susreta književnosti, kulture i zavičajnih vrijednosti koje povezuju Bihor sa svijetom.
Poznati proizvođač organskig žitarica Avdul Adrović iz Petnjice sačuvao je u Banci gena u Podgorici više raznih autentičnih sjemena, među kojim se izdvaja sjeme pšenice čije je porijeklo staro sto dvadeset godina.
On je Portalu RTCG kazao da to sjeme koje je obnavljanjem sačuvano do danas, još uvijek koristi na svojim zasadima i od njega proizvodi brašno za komercijalnu upotrebu.
“Ne radi se o tome da to sjeme vrijedi nutritivno više od nekog novijeg sjemena, ali sam činjenica da datira iz vremena kada apsolutno nije bilo nikavih hemijskih preparata, daje mu poesbnu draž. Domaći hljeb od brašna tog sjemena ima za mene vrijednost kao da je ne znam šta u pitanju”, kazao je Avdul.
On objašnjava da sa stanovišta genetike i oplemenjivanja, najveća vrijednost takvog materijala nije u starosti, već u činjenici da je autohtonog porijekla, održavan kroz mnoge generacije u lokalnim uslovima Bihora, nastao prije intenzivne upotrebe mineralnih đubriva i pesticida, vjerovatno nosilac rijetkih gena za adaptaciju na planinske uslove, siromašnija zemljišta i lokalne bolesti.
“Bihor je specifično područje sa nadmorskim visinama od približno 850 do 1600 metara, gdje su se usjevi decenijama prilagođavali hladnijim noćima, kraćoj vegetaciji i skromnijim uslovima proizvodnje. Upravo takve osobine danas zanimaju oplemenjivače zbog klimatskih promjena”, kaže ovaj poljoprivredni proizvođač.
Prema njegovim riječima sjeme se čuva u Banci gena u Podgorici, ali se šalje u Sloveniju radi umnožavanja.
“U naučnim krugovima, jedna dobro dokumentovana lokalna pšenica iz Bihora može imati veću dugoročnu vrijednost za oplemenjivanje nego mnoge moderne sorte visokog prinosa, jer predstavlja izvor gena koji se više ne nalaze u savremenom genetskom fondu. Naravno, stvarna vrijednost bi se mogla precizno procijeniti tek nakon genetske analize”, kazao je Adrović.
Banke gena na Balkanu čuvaju desetine hiljada uzoraka biljnih genetskih resursa. Među njima su hiljade lokalnih populacija žitarica koje potiču s kraja 19. i početka 20. vijeka. Ukupno se na Balkanu vjerovatno čuvaju hiljade lokalnih populacija žitarica čije porijeklo seže više od 100 godina unazad.
U zapadnoj Evropi su ti brojebi mnogo veći, a najveće kolekcije se čuvaju u Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj i nordijskim zemljama.
Sjemena starih sorti žitarica ima, dakle, mnogo, ali ih je malo sa dokumentovanim porijeklom poput onog koje je sačuvao poljoprivrednik iz Vrbice. Zbog toga vrsta iz Vrbice može biti mnogo zanimljivija istraživačima nego neka anonimna stara sorta iz velike kolekcije. Njen značaj proizlazi iz kombinacije starosti, lokalne adaptacije na Bihor, kontinuiranog uzgoja, poznatog porijekla.
U evropskim okvirima postoje vjerovatno hiljade starih populacija žitarica starijih od 100 godina, ali samo manji broj ima tako jasno praćeno porijeklo i kontinuitet održavanja na istom području. Upravo takvi materijali često postaju predmet posebnih genetskih istraživanja i programa očuvanja.
Adrović priča da prije oko 120 godina nije postojala moderna hemijska zaštita sjemena kakvu danas poznajemo, ali das u poljoprivrednici koristili različite tradicionalne metode – birali su najzdravije i najkrupnije zrno za sjetvu, sjeme su sušili i čuvali na suvim, prozračnim mjestima, koristili su pepeo, kreč, so ili biljne preparate za smanjenje napada štetočina i gljivica, primjenjivali su smjenu usjeva kako bi smanjili bolesti u zemljištu.
Sintetisani fungicidi, insekticidi i tretmani sjemena kakvi su danas standardni pojavili su se uglavnom tokom 20. vijeka, naročito nakon 1940-ih i 1950-ih godina. Zbog toga su stare lokalne sorte, poput onih koje su se održale u Bihoru, prolazile kroz dugotrajan proces prirodne i seljačke selekcije bez oslanjanja na savremenu hemijsku zaštitu.
Upravo zato su takve sorte danas zanimljive genetičarima i oplemenjivačima. One predstavljaju “genetsku arhivu” iz perioda prije intenzivne upotrebe pesticida, mineralnih đubriva i modernih oplemenjivačkih programa.
Portal RTCG je pisao ranije o tome kako je Avdul Adrović sačuvao organska sjemena starih vrsta žitarica koja se čuvaju u Banci gena u Podgorici.
Ta sjemena naslijedio je od svojih đedova i prađedova, kada nije bilo nikakve hemije i kada se oralo ralom i konjima.
Ovaj poljoprivrednik skreće, međutim, pažnju na to da je proizvodnja organske hrane jako skupa, i kada nema stimulacija proizvođači često odustanu.
Crna Gora je prošle godine usvojila „Strategiju za razvoj organske proizvodnje 2025 do 2029“ koja predviđa porast broja organskih proizvođača u Crnoj Gori, ali ostaje da se vidi na koji način će država stimulisati tu vrstu proizvodnje.
„Dobro bi bilo da sada vidimo kako će država primijeniti u praksi strategiju za organsku proizvodnju u naredne četiri godine i da li će se uslovi za bavljenje tom vrstom proizvodnje bolje stimulisati. Uslove imamo, imamo još uvijek dosta zemljišta koje nije hemijski tretirano, imamo dosta organskih sjemena u Banci gena u Podgorici i to treba iskoristiti“, kaže Avdul.
Ne samo ovaj, već i mnogi drugi proizvođači organske hrane smatraju da potražnja za njihovim proizvodima raste kako na domaćem tržištu, tako i na tržištu Evropske unije.
U okviru tradicionalne manifestacije Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori, u Petnjici će u petak, 19. juna 2026. u 20 sati, u maloj sali Skupštine opštine Petnjica, biti održana još jedna društvena tribina „Nacionalni identitet i mladi u domicilnoj i globalnoj kulturi“.
Na ovom promotivno-edukativnom razgovoru o nacionalnom i kulturnom identitetu u eri digitalizacije i globalizacije govorit će: prof. Amel Durutlić, prof. Ljerka Petković i mladi.
Ljerka Petković je istaknuta profesorica u Beranskoj gimnaziji, pjesnikinja i učesnica brojnih manifestacija na kojima se promoviše stvaralaštvo i dijalog različitosti.
Amel Durutlić, profesor u Pljevljima, istoričar i istraživač, autor je stručnih radova u renomiranim domaćim i regionalnim časopisima i zbornicima. Uskoro će magistrirati na Studijskom programu Istorija na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Tribinu će moderirati koordinator manifestacije Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori, Erduan Demić.
Petnjica, sala Opštine
Petak, 19. juna 2026. u 20 sati
Organizator: Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori i Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori.
Projekat je podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Predsjednik Skupštine opštine Petnjica sazvao je 26. redovnu sjednicu lokalnog parlamenta, koja će biti održana u četvrtak, 18. juna 2026. godine, u sali Skupštine opštine, sa početkom u 13 časova.
Na dnevnom redu sjednice biće samo jedna tačka – Predlog Statuta Društva sa ograničenom odgovornošću „Komunalna djelatnost“ Petnjica.
Ova tačka je posebno značajna jer se odnosi na uređenje rada preduzeća koje treba da bude jedan od ključnih nosilaca komunalnih poslova u opštini.
U sazivu se navodi da je prisustvo odbornika sjednici obavezno, a eventualno odsustvo potrebno je najaviti sekretaru Skupštine opštine.
Opština Petnjica je danas, na čelu sa predsjednikom, Samirom Agovićem, potpredsjednicima Opštine dr Nerminom Muratović i Selvudinom Šabotićem, organizovala tradicionalni prijem dobitnika diplome „LUČA“ iz osnovnih i srednje škole sa teritorije Opštine Petnjica. Tom prilikom su najboljim učenicima uručeni prigodni pokloni u vidu poklon knjige i novčanog iznosa u visini od 100€. Predsjednik Opštine, Samir Agović, se obratio prisutnima i poželio im uspjeh u budućem školovanju. U ime nagrađenih dobitnika diplome „LUČA“, zahvalila se Deila Šabotić, učenica SMŠ Petnjica.
Danas je u sali Opštine Petnjica, kod predsjednika Opštine, Samira Agovića, upriličen prijem za 35 maturanata SMŠ Petnjica. U ime Opštine Petnjica, prijemu su prisustvovali i potpredsjednici dr Nermina Muratović i Selvudin Šabotić, i savjetnica iz Kabineta Šejla Šabotić.
Predsjednik Opštine je mladim sugrađanima čestitao u ime Lokalne uprave, svojih saradnika i u svoje lično ime, i poručio im da hrabro zakorače u svijet odraslih, vođeni znanjem i ambicijom.
Uz želje za uspjeh u daljem školovanju i radu, on je podsjetio na mudrost da se trud nad knjigom uvijek višestruko isplati, omogućavajući čovjeku da kroz život korača uspravno i ponosno.
Predsjednik Opštine, Samir Agović, se posebno zahvaljuje kompaniji Voli, čija je podrška omogućila da se po prvi put realizuje inicijativa da se svim maturantima SMŠ Petnjica uruči poklon od po 100 eura kao podstrek za buduće uspjehe. Kompanija Voli poznata je kao društveno – odgovorna firma u Crnoj Gori, pa nam je posebno zadovoljstvo što je prepoznala potrebu da se afirmišu uspjesi mladih.
Opština Petnjica je uvijek bila naklonjena tome da pravi mostove prijateljstva i saradnje. Odavno je uspostavljena saradnja sa Rastoder Group iz Slovenije – na čelu sa izvršnim direktorom Izetom Rastoderom, pa je zahvaljujući takvom partnerstvu proširen broj prijatelja naše opštine, kroz ostvareno partnerstvo između ove i naše prestižne kompanije Voli.
Svršeni maturanti SMŠ Petnjica su dobili po 100 eura od kompanije Voli, pa se tim povodom predsjednik Opštine, Samir Agović, još jednom, iskreno zahvaljuje kompaniji u ime roditelja i učenika.
Elektroenergetski sektor nalazi se pred novim izazovima koje donose energetska tranzicija, digitalizacija i sve veća integracija obnovljivih izvora energije, zbog čega stručna saradnja i razmjena iskustava dobijaju poseban značaj.
Izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Zdravko Dragaš govorio je na svečanom otvaranju CIRED Crna Gora, ističući značaj stručne saradnje i razmjene iskustava među ekspertima iz oblasti elektrodistribucije i elektroenergetike.
U svom obraćanju, Dragaš je naglasio da se elektroenergetski sektor danas suočava sa brojnim izazovima koje donosi energetska tranzicija, te da je upravo razmjena znanja i iskustava ključna za njihovo uspješno prevazilaženje. Posebno se osvrnuo na tehničke probleme na niskonaponskoj (NN) mreži, koji su postali izraženiji usled značajnog povećanja broja prozjumera i sve veće integracije obnovljivih izvora energije.
„Ovakvi skupovi pružaju priliku da stručnjaci razmijene iskustva, predstave inovativna rešenja i zajednički rade na unapređenju pouzdanosti i stabilnosti distributivne mreže. Samo kroz saradnju i primjenu najboljih praksi možemo odgovoriti na izazove koje donose nove tehnologije i promjene u načinu proizvodnje i potrošnje električne energije“, poručio je Dragaš.
On je istakao da će zaključci i iskustva predstavljeni na konferenciji biti od posebnog značaja za dalji razvoj elektroenergetske infrastrukture i njeno prilagođavanje savremenim zahtjevima tržišta i korisnika.
U vremenu intenzivnih promjena u energetskom sektoru, stručni skupovi poput CIRED-a predstavljaju važan forum za razmjenu iskustava i unapređenje rešenja koja doprinose sigurnom i pouzdanom funkcionisanju elektroenergetske mreže.
Izvršnom direktoru EPCG uručena je zahvalnica za doprinos organizaciji ovog značajnog događaja.
CIRED Crna Gora, II Savjetovanje o elektrodistributivnim mrežama Crne Gore koje se održava od 15. do 18. juna 2026. godine, okuplja istaknute stručnjake iz elektrodistributivnih organizacija, elektrotehničkih fakulteta i instituta iz Crne Gore i regiona sa ciljem razmjene znanja, iskustava i najboljih praksi u rješavanju aktuelnih izazova u elektroenergetskom sektoru.
Vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke počeli su građani, pomagale su različite vlade i resorna ministarstva, Opština ga godinama najavljivala kao jedan od ključnih projekata, a petnaestak godina kasnije i dalje se postavlja isto pitanje – ko je stvarno odgovoran što Petnjica nema uređen, stabilan i jasan sistem vodosnabdijevanja?
U Petnjici voda nikada nije bila samo komunalna usluga. Ona je godinama političko obećanje, građanska muka, improvizacija, seoski dogovor, projektna dokumentacija, tender koji se čeka, cijev koja puca, voda koja se zamuti i odgovornost koja se uvijek negdje izgubi.
Najbolji primjer za to je vodovod Murovsko vrelo, odnosno Murovske luke, projekat koji je počeo prije petnaestak godina. Počeli su ga sami građani, formirali odbor, uplaćivali novac, prikupljali podršku i vjerovali da će, uz pomoć države i lokalne uprave, riješiti jedno od najvažnijih pitanja za život u ovom dijelu Bihora.
Pomagale su različite vlade, od Đukanovićeve do Markovićeve. Novac je stizao preko resornih ministarstava, uključivala se Opština, građani su čekali, odbori se mijenjali, broj zainteresovanih za priključke rastao, a sistem se u međuvremenu dograđivao, krpio i prilagođavao stvarnosti na terenu.
Petnaestak godina kasnije, vodovod i dalje nije do kraja zaokružen kao stabilan javni sistem. U međuvremenu su se pojavile brojne nepravilnosti, od loše postavljenih cijevi, problematičnih djelova trase, naknadnih improvizacija zbog novih priključaka, do dodatnih ulaganja kako bi voda uopšte stigla do građana.
Ova tema obrađuje se u okviru projekta koji se bavi korupcijom, jer je upravo petnjička voda primjer kako javni interes može godinama ostati zarobljen između građanske inicijative, državnog novca, lokalnih obećanja i sistema u kojem se ne zna dovoljno jasno ko upravlja, ko održava, ko kontroliše, ko naplaćuje i ko odgovara.
Posebno nakon ankete koju je Radio Petnjica objavio, a u kojoj se javio veliki broj građana sa kritikama na račun vodosnabdijevanja, jasno je da ovo više nije samo priča o cijevima već o povjerenju.
VODOVOD KOJI SU POČELI GRAĐANI, A NIKO GA NIJE DOVEO DO KRAJA
Murovsko vrelo je godinama predstavljano kao jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata za više petnjičkih naselja. U taj projekat nijesu ulazili samo dobrovoljni prilozi građana, već i ozbiljna javna sredstva.
Vodovod Murovsko vrelo
Građani su, u početnoj fazi, sami nosili veliki dio posla. Formiran je odbor, prikupljan je novac, ljudi su uplaćivali koliko su mogli, računajući da rade nešto što će ostati generacijama. Kasnije su se uključivale vlade i ministarstva, preko različitih programa i kapitalnih ulaganja, dok je Opština projekat godinama predstavljala kao jedan od prioriteta.
Međutim, ono što je trebalo da bude primjer zajedničkog rada države, lokalne uprave i građana, pretvorilo se u višegodišnju priču bez jasnog kraja. Voda je do pojedinih domaćinstava stigla, ali sistem nije završen onako kako bi javno vodosnabdijevanje moralo biti završeno – tehnički, pravno, finansijski i institucionalno.
U međuvremenu su se mijenjali odbori građana. Mijenjale su se potrebe na terenu. Rasla su naselja i broj priključaka. Rađene su intervencije i improvizacije. Ono što je u početku možda izgledalo kao nužno i privremeno rješenje, vremenom je postalo način funkcionisanja.
I tu počinje glavni problem. Kada nešto traje petnaest godina, kada se u to ulaže javni novac, kada građani plaćaju i čekaju, a sistem i dalje nije potpuno uređen, onda to više nije samo tehnički kvar. To je pitanje odgovornosti.
MUROVSKO VRELO I POPČA: DVA VODOVODA, JEDNA ZBRKA
Direktor Komunalnog preduzeća Petnjica Mithad Cikotić u odgovorima za Radio Petnjica jasno pravi razliku između dva vodovoda. Komunalno, kako navodi, upravlja gradskim vodovodom “Popča”, dok još uvijek ne upravlja novim vodovodom Murovske luke. Prema njegovim riječima, radovi na tom vodovodu se privode kraju i nakon završetka biće predat Komunalnom preduzeću na upravljanje.
Mithad Cikotić
Upravo ta rečenica otvara suštinu problema. Ako Komunalno još ne upravlja novim vodovodom, ako se raniji odbori građana više ne pojavljuju kao jasna adresa, ako Opština nema posebno preduzeće Vodovod i kanalizacija, a ako se u praksi za probleme najčešće angažuju predsjednici mjesnih zajednica, pojedinci iz lokalne uprave i građani, onda Petnjica nema samo problem sa vodom, već sa sistemom.
Drugim riječima, vodovod postoji kao projekat. Voda postoji kao potreba. Novac je postojao kao ulaganje. Ali odgovornost nije postavljena kao jasno uređen lanac.
Potpredsjednik Opštine Selvudin Šabotić, kojem su pitanja upućena jer se u praksi često doživljava kao jedna od adresa kojoj se građani obraćaju zbog problema sa vodom, odgovorio je da nema formalnu nadležnost za pomenuti vodovod. Na pitanje da li postoji rješenje, odluka ili zaduženje kojim mu je povjereno staranje o tom sistemu, odgovorio je kratko: “Nema rješenja.”
Selvudin Seka Šabotić
Ipak, Šabotićevi odgovori ne mogu se čitati kao pokušaj bježanja od problema. Naprotiv, iz onoga što se na terenu zna, njegova uloga više liči na pokušaj da bude neka vrsta mosta između građana, mjesnih zajednica, Opštine i Komunalnog preduzeća. Problem nije u tome što se pojedinci uključuju da pomognu. Problem je što Petnjica i dalje funkcioniše tako da se osnovno pitanje kao što je voda često oslanja na lični angažman, umjesto na jasan institucionalni sistem.
Dodatnu konfuziju stvara i to što se iz dijela Šabotićevih odgovora može zaključiti da je vjerovatno govorio o vodovodu Popča, odnosno sistemu koji formalno jeste vezan za Komunalno preduzeće, a ne o nedovršenom vodovodu Murovsko vrelo/Murovske luke. Upravo ta nepreciznost najbolje pokazuje koliko je pitanje vodosnabdijevanja u Petnjici institucionalno zapetljano.
SISTEM KOJI POČIVA NA DOBROJ VOLJI, A NE NA JASNOJ ODGOVORNOSTI
Najveća tragedija petnjičkog vodosnabdijevanja nije samo to što se vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke gradi petnaestak godina. Nije ni samo to što je stari vodovod Popča dotrajao. Najveći problem je što se u praksi često ne zna gdje prestaje dobra volja, a gdje počinje obaveza.
Predsjednici mjesnih zajednica, pojedini ljudi iz lokalne administracije i građani često su oni koji na terenu pokušavaju da riješe ono što bi morao da rješava uređen sistem. Oni zovu, organizuju, intervenišu, traže rješenja, pokušavaju da smire nezadovoljstvo i obezbijede da voda dođe do domaćinstava.
Ali javno vodosnabdijevanje ne može dugoročno počivati na tome da neko “izađe u susret”. Voda ne može zavisiti od toga ko ima čiji broj telefona, ko je voljan da se uključi, ko će da pritisne ventil, ko će da pozove majstora ili ko će da se dogovori sa građanima.
To može biti privremena pomoć. Ne može biti sistem.
Petnjici je potreban jasan odgovor na nekoliko jednostavnih pitanja: ko upravlja kojim vodovodom, ko vodi evidenciju korisnika, ko odobrava priključke, ko kontroliše tehničku ispravnost, ko naplaćuje, ko ulaže, ko održava i ko odgovara kada vode nema ili kada nije za piće.
Bez tih odgovora, svaka nova rekonstrukcija biće samo još jedna zakrpa na starom problemu.
POPČA: FORMALNI UPRAVLJAČ POSTOJI, ALI VODA ČESTO NIJE ZA PIĆE
Za razliku od Murovskog vrela/Murovskih luka, kod vodovoda Popča formalni upravljač postoji. To je Komunalno preduzeće Petnjica.
Cikotić navodi da postoji Odluka Skupštine o javnom vodosnabdijevanju kojom se uređuje pitanje javnog snabdijevanja vodom, kao i ugovor između Opštine Petnjica i DOO “Komunalna djelatnost” Petnjica, kojim su tom preduzeću povjerene komunalne djelatnosti, među kojima je i upravljanje vodovodom.
Ali formalni upravljač ne znači i stabilan sistem.
Vodovod Murovsko vrelo
Komunalno preduzeće, prema Cikotićevom odgovoru, raspolaže skromnim kapacitetima, posebno tehničkim, i minimalnim brojem zaposlenih. Razlog vidi u malom budžetu, ali i, kako kaže, najnižim cijenama usluga u Crnoj Gori. Uprkos tome, tvrdi da preduzeće uspijeva da odgovori na izazove i pruži komunalne usluge koje se od njega traže.
Međutim, stanje na terenu pokazuje koliko je sistem ranjiv. Popča je vodovod star više od 40 godina. Cikotić priznaje da su kvarovi česti, posebno pucanje ventila u šahtama, zamućenje vode i začepljenja. Zbog toga je, kako navodi, potrebna temeljna rekonstrukcija.
Za rekonstrukciju Popče, prema njegovom odgovoru, postoji projekat vrijedan 500.000 eura. Vlada je, kaže, više puta raspisivala tender, a u Komunalnom očekuju da će se konačno naći izvođač radova.
To znači da i sistem koji formalno ima upravljača funkcioniše na ivici održivosti. Voda sa Popče više puta je bila neispravna za piće, zbog zamućenja, bakterija, problema sa hlorisanjem ili gubitaka na mreži. Građani centra Petnjice i dijela Lagatora zato se često nalaze u apsurdnoj situaciji – imaju gradski vodovod, imaju preduzeće koje njime upravlja, ali nemaju uvijek vodu koju mogu bez straha da piju.
VODOVOD POPČA: 236 KORISNIKA, NEPOUZDANI PRIKLJUČCI I NISKA NAPLATA
Cikotić navodi da Komunalno vodi evidenciju korisnika kroz softver za obračun komunalnih usluga, nakon što je preuzelo dokumentaciju od Mjesne zajednice koja je ranije upravljala vodovodom. Prema tim podacima, ukupan broj korisnika je 236.
Ali i tu postoji problem. Na pitanje koliko je domaćinstava priključeno legalno, a koliko eventualno mimo jasne procedure, Cikotić odgovara da Komunalno nema pouzdan podatak o priključcima mimo procedura, jer je vodovod izgrađen mnogo ranije nego što je osnovano Komunalno preduzeće.
Ako se ne zna pouzdano kako su svi priključci nastajali, ako se sistem godinama širio prije nego što je institucionalno preuzet, ako su naknadno rađene intervencije i improvizacije, onda je teško govoriti o potpuno uređenom javnom vodosnabdijevanju.
Cikotić na pitanje može li se sistem dugoročno održavati bez jasnog gazde, jasne odgovornosti i jasne naplate odgovara da su zakonom i drugim aktima nadležnosti i odgovornosti jasno definisane, ali priznaje da je stepen naplate još uvijek nizak i da se mora popraviti kako bi sistem bio održiv.
To je druga strana ove priče. Nije problem samo u Opštini, Komunalnom ili državi. Problem je i u tome što se godinama stvarala kultura privremenog rješenja Neko se priključi, neko čeka, neko plati, neko ne plati, neko interveniše, neko “izađe u susret”, a sistem ostane bez čvrstih pravila.
U takvom modelu svi su pomalo uključeni, a niko nije do kraja odgovoran.
JOŠ 500.000 EURA ZA REKONSTRUKCIJU, A GRAĐANI I DALJE ČEKAJU
I kod Popče i kod Murovskog vrela/Murovskih luka stalno se vraćamo na isti iznos, oko pola miliona eura.
Šabotić navodi da je za rekonstrukciju i izgradnju novog rezervoara urađena projektna dokumentacija, da je projekat kandidovan i odobren kod Ministarstva za kapitalne projekte, te da se očekuje raspisivanje tendera. Prema njegovom odgovoru, projektom je predviđeno više od 500.000 eura, a novac je planiran državnim kapitalnim budžetom preko resornog ministarstva.
Cikotić, sa druge strane, za Popču navodi da postoji projekat rekonstrukcije vrijedan 500.000 eura i da je Vlada više puta raspisivala tender, ali da se još očekuje izbor izvođača.
Građanima, međutim, sve to zvuči poznato. Još jedan projekat, još jedan tender, još jedno čekanje, još jedno obećanje da će nakon naredne faze biti bolje.
Naravno, rekonstrukcije su neophodne. Niko razuman ne može osporiti potrebu da se Popča obnovi, da se Murovsko vrelo konačno završi i da se izgrade rezervoari, hlorne stanice, ventili i stabilna mreža. Ali pitanje koje ostaje jeste- zašto je došlo do toga da se nakon petnaest godina i tolikih ulaganja opet mora kretati u velike rekonstrukcije da bi sistem uopšte radio kako treba?
Ako se javni novac ulagao godinama, mora se znati šta je njime urađeno. Ako su postojale greške u trasi, cijevima ili izvođenju radova, mora se znati ko ih je odobrio. Ako su se radile improvizacije, mora se znati ko ih je dozvolio. Ako su građani plaćali priključke i učešće, mora se znati šta su za taj novac dobili.
Bez toga, svako novo ulaganje rizikuje da postane samo nastavak stare priče.
PREDSJEDNIK OPŠTINE PONOVO BEZ ODGOVORA
Pitanja o vodosnabdijevanju, Murovskom vrelu, Popči, ulaganjima, odgovornosti Opštine, stanju sistema, kontroli potrošnje javnog novca i planovima za rješavanje problema poslata su i predsjedniku Opštine Petnjica Samiru Agoviću. Odgovori nijesu dostavljeni.
Samir Agović
To nije prvi put da predsjednik Opštine ne odgovara na pitanja Radija Petnjica. U temi koja se tiče osnovnog životnog pitanja građana, a posebno u priči u kojoj se pominju javni novac, višegodišnja ulaganja, odbori, nejasne nadležnosti i projekti koji traju duže od decenije, ćutanje predsjednika Opštine ne može biti tretirano kao tehnički detalj. Ono je dio problema.
Jer ako prvi čovjek Opštine ne odgovori na pitanja o vodi, onda građani imaju puno pravo da pitaju kome treba da se obrate.
VODA KAO OGLEDALO PETNJIČKOG SISTEMA
Priča o vodovodima u Petnjici nije samo priča o cijevima, hloru, rezervoarima, tenderima i kvarovima. To je priča o načinu na koji se u malim sredinama godinama upravlja velikim problemima, malo formalno, malo neformalno, malo preko odbora, malo preko Opštine, malo preko Komunalnog, malo preko mjesnih zajednica i najčešće preko strpljenja građana.
Murovsko vrelo pokazuje kako projekat koji su građani počeli iz nužde može postati višegodišnji lavirint bez jasnog kraja. Popča pokazuje da ni formalno upravljanje ne znači mnogo ako je sistem star, tehnički slab i ako voda često nije za piće. A izostanak jasnih odgovora pokazuje da odgovornost u Petnjici i dalje najlakše nestaje baš tamo gdje bi morala biti najvidljivija.
Ova priča se zato ne može svesti na jednog čovjeka, jednu službu ili jedan kvar. Problem je širi. Petnjica nema dovoljno jasno zaokružen sistem vodosnabdijevanja, pa se odgovornost godinama preliva između Opštine, Komunalnog preduzeća, ranijih odbora, mjesnih zajednica, države i građana.
Pojedinci mogu pomagati. Predsjednici mjesnih zajednica mogu posredovati. Ljudi iz lokalne uprave mogu pokušavati da budu most. Komunalno može intervenisati koliko mu kapaciteti dozvoljavaju. Građani mogu čekati, plaćati, zvati i trpjeti.
Ali javno vodosnabdijevanje ne može počivati na dobroj volji.
Građanima Petnjice ne treba više objašnjavati da je vodovod “u završnoj fazi”, da se čeka tender, da je urađena dokumentacija, da je projekat kandidovan, da se očekuje izvođač ili da će sve biti bolje nakon naredne rekonstrukcije. To slušaju petnaest godina. Njima treba voda koja je ispravna za piće.
I treba im ime i prezime onoga ko je odgovoran kada te vode nema.
