U pet osnovnih škola na teritoriji opštine Petnjica u prvi razred školske 2026/2027. godine upisana su svega 32 učenika. Sama brojka je zabrinjavajuća, ali postaje još ozbiljnija kada se uporedi sa prethodnim godinama – 2021. godine petnjičke škole imale su 55 prvaka.
Za samo pet godina broj djece koja kreću u prvi razred tako je manji za 23, odnosno gotovo 42 odsto.
Naravno, broj prvaka ne može se pripisati samo iseljavanju – na njega utiču natalitet, starosna struktura stanovništva i drugi demografski procesi. Ali u opštini koja se decenijama suočava sa odlaskom stanovništva, naročito mladih i čitavih porodica, praznije školske klupe postaju možda i najvidljiviji pokazatelj dubine problema.
OD 39, PREKO 35, DO 32 PRVAKA
Podaci koje je Radio Petnjica objavljivao prethodnih godina pokazuju jasan negativan trend.
Školske 2023/2024. godine u petnjičke osnovne škole upisano je 38 prvaka. Godinu kasnije bilo ih je 39, dok je prošle školske godine, 2025/2026, školski pribor Opštine dobilo 35 prvaka. Ove godine ih je 32.
Drugim riječima, za dvije godine broj prvaka smanjen je sa 39 na 32, gotovo 18 odsto, dok je u odnosu na 2021. godinu, kada ih je bilo 55, pad još drastičniji.
Ove školske godine najviše prvaka upisano je u OŠ „Mahmut Adrović“ u Petnjici – 11.
U OŠ „25. maj“ u Vrbici prvi razred pohađaće deset učenika, u OŠ „Tucanje“ i OŠ „Savin Bor“ po četiri, dok su u OŠ „Trpezi“ upisana samo tri prvaka.
Predstavnik Aktiva direktora osnovnih škola Opštine Petnjica Elvedin Mehović kaže da se, kada se uzmu u obzir veličina teritorije opštine, broj naselja i njihova geografska rasprostranjenost, broj od 32 prvaka teško može smatrati zadovoljavajućim.
„Ovaj podatak jasno ukazuje na demografske izazove sa kojima se naša opština suočava“, kazao je Mehović za Radio Petnjica.
NE ODOSE SAMO LJUDI – NESTAJU I BUDUĆE GENERACIJE
Radio Petnjica se posljednjih godina kroz više projekata i desetine razgovora bavio upravo pitanjem iseljavanja, pokušavajući da pronađe odgovor zbog čega ljudi odlaze i, još važnije, šta bi ih moglo zadržati.
Odgovori sagovornika razlikovali su se u detaljima, ali su se gotovo uvijek sastajali u nekoliko tačaka – posao, infrastruktura, kvalitet javnih usluga, osjećaj zapostavljenosti i, možda najvažnije, nedostatak uvjerenja da se u Petnjici može planirati dugoročna budućnost.
Zećir Ramčilović je u razgovoru za Radio Petnjica početkom ove godine upozorio da se iseljavanje ne može svesti samo na ekonomiju, već da su važni i povjerenje i osjećaj perspektive.
Poslanik Albin Ćeman govorio je da najčešće odlaze mladi nakon završetka srednje škole, prvo u potrazi za sezonskim poslom, nakon čega privremeni odlazak nerijetko postaje trajan. Upozorio je i da odlaze čitave porodice i stručni kadar, te da se ne smije dozvoliti da stihijsko iseljavanje dovede do gubitka „biološke supstance“ Petnjice.
Aldin Muratović je problem opisao još jednostavnije – posao u Petnjici je, kako je kazao za naš portal, „prava lutrija“, uz ocjenu da dijaspora može pomoći ljudima da duže izdrže, ali da bez sistemskih rješenja države i lokalne samouprave iseljavanje neće stati.
Bihorski privrednik iz Švajcarske Ernad Korać bio je još pesimističniji. Govoreći o odlasku mladih, nezaposlenosti, infrastrukturi i nedostatku perspektive, upozorio je da bi se, ukoliko se ništa ne promijeni, moglo doći u situaciju da ljudi u zavičaj dolaze samo „da ugase svjetlo“.
Današnji podatak o samo 32 prvaka tim upozorenjima daje novu težinu.
Jer kada ode jedan mladi čovjek, statistika bilježi jednog stanovnika manje. Kada odu mladi bračni parovi i porodice, posljedice se ne vide samo u broju stanovnika – nekoliko godina kasnije vide se i u školskim klupama.
PRIJE TRI GODINE SVEGA 500 UČENIKA U CIJELOJ OPŠTINI
Da problem nije od juče pokazuju i raniji podaci Radio Petnjice.
Portal je 2023. godine objavio da je u svim razredima osnovnih škola na teritoriji opštine bilo svega oko 500 učenika, dok ih je osamdesetih godina prošlog vijeka bilo gotovo 3.000. Samo OŠ „Mahmut Adrović“ tada je imala oko 150 učenika, pet puta manje nego 1986. godine, kada je tu školu pohađalo oko 750 đaka.
To je proces koji se nije dogodio preko noći, niti ga jedna lokalna ili državna administracija može preokrenuti preko noći. Ali upravo zato svaka nova generacija sa manje djece mora biti ozbiljno upozorenje da vrijeme za odgovor nije neograničeno.
Mehović smatra da podatke o upisu prvaka ne treba posmatrati samo kao školsku statistiku.
„Broj prvaka nije samo statistički podatak, već pokazatelj budućnosti naše opštine, naših škola i lokalne zajednice“, istakao je.
Prema njegovim riječima, posebnu pažnju potrebno je posvetiti stvaranju uslova za ostanak mladih ljudi i porodica na području Petnjice.
32 RAZLOGA DA SE NE ODUSTANE
I pored zabrinjavajućih brojki, Mehović kaže da svaki upisani prvak predstavlja radost i nadu za petnjičke škole.
„Na nama je da zajedničkim djelovanjem učinimo sve da djeca imaju kvalitetne uslove za obrazovanje, a njihove porodice razlog više da ostanu i svoju budućnost grade u Petnjici“, poručio je Mehović.
Brojka je mala, ali poruka koju nosi je velika.
Petnjica već dugo govori o iseljavanju kroz statistiku stanovništva, broj nezaposlenih, prazne kuće i sela u kojima se život sve više svodi na ljetnje mjesece i dolazak dijaspore.
Možda su, međutim, školske klupe najpreciznije ogledalo svega toga.
Jer pitanje više nije samo koliko je ljudi otišlo iz Bihora. Pitanje je koliko će djece za pet ili deset godina ovdje imati kome da se vrati, ko će sjedjeti u školskim klupama i ko će ovaj prostor zvati mjestom u kojem želi da gradi svoj život.
SAMIR RASTODER
This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).
Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
