Juče je u Petnjici održana konstitutivna sjednica Savjeta za ekonomski razvoj Opštine Petnjica u kojoj su učestvovali predstavnici lokalne samouprave  kao i predstavnici dijaspore. Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović je istakao da  je ovo novina u Crnoj Gori.

„Mislim da smo na dobrom putu da sve učinimo kako bi ovaj kraj bio mnogo razvijeniji i mnogo sadržajni u svakom pogledu. Da iskoristimo mogućnosti i iskustvo svih nas, ma gdje da živimo, kako bi te odluke i kreativne inicijative Savjeta bile obavezujuće i kroz druge institute kada ih formiramo“, kazao je Agović.

On je istako da je trenutak i dobar i loš: dobar zato što imamo brojnu dijasporu koja zna kako da se iskoriste ekonomski benifiti i otvarila nova radna mjesta kao i način iskorišćavanja prirodnih potencijala. Agović je istakao da je lokalna samouprava spremna da iskoristi to njihovo znanje i iskustvo.

„Loše je ukoliko ne iskoristimo ove prednosti i mislim da je poslednji trenutak da svi zajedno preuzmemo odgovornost za budućnost naše sredine“, kazao je predsjednik Agović za portal radija.

Na konstitutivnom sastanku, izabran je izvršni odbor i dva kordinatora, jedan za dijasporu i koji dolazi iz njenih redova, a drugi kordinator je iz lokalne samouprave. Pored ova dva tijela, Savjet će imati svoga sekretara, a operativnim poslova će se baviti Izvršni odbor. Ubrzo se očekuje jos jedan sastanak na kojem će se napraviti strategija kako dalje.

Na sastanku se čuo i konkretan predlog dr Šemsudina Hadrovića iz BiH.

“Njegov predlog predviđa iskorišćavanje prirodnih potencijala koje imamo i on pokriva sve ono što je realno i moguće, ali predstoji razrada i onda ćemo da vidimo šta mu eventualno nedostaje. Meni se čini da mu nedostaje izvori finasiranja, što je i normalno, a izvore finasiranja ćemo zajedno tražiti, a jedan od segmenata finansiranja su sredstva iz EU jer sada imamo ljude koji su konkretno vezani za rad i boravak njihov u Evropi i sasvim sigurno imaju dodirnih tačaka sa određenim institucijama iz Evrope“, zaključio je Samir Agović.

DENIS BOŽOVIĆ

U subotu je u sali Centra za kulturu u Petnjici promovisana knjiga Esada Kočana „Iza prašine“  a u organizaciji Udruženja  građana porijeklom iz Sandžaka.

O knjizi su govorili književnik i publicista  Ibrahim Čikić, novinar  Sead Sadiković, Atvija Kerović, češki novinar i publicista Matijaž Zrno, akademski slikar Aldemar Ibrahimović, moderator je bio Ismet Ramčilović. 

(Uskoro opširniji izvještaj)

1 of 4

Ministar za ljudska i manjinska prava, dr Suad Numanović, boravio je danas u Petnjici, povodom tradicionalno manifestacije “Dani dijaspore”, koja je i ove godine okupila brojne goste i iseljenike sa prostora Bihora.

Manifestaciju su zvanično otvorili predsjednik  Skupštine opštine Petnjica, Adnan Muhović i predsjednik Opštine Samir Agović, koji su istakli zadovoljstvo zbog činjenice da se ljudi iz ovog kraja koji žive i rade u inostranstvu, sve više vraćaju svom zavičaju, kao i zbog većeg interesovanja ljudi iz dijaspore da učestvuju u sveukupnom  razvoju  ovog kraja .

Ministar Suad Numanović je ovom prilikom istakao da, Vlada Crne Gore i nadležni organi, kroz zakonodavni i institucionalni okvir, posebnu pažnju poklanjaju našim ljudima koji žive van granica Crne Gore. On  je iznio jasnu posvećenost Vlade Crne Gore, u kreiranju i implementaciji politika usmjernih ka bržem ekonomskom razvoju naše države i povećanju standarda svih građana/nki, posebno u fokusu euro i nato integracija, prema kojima ljudi iz dijaspore imaju krajnje pozitivan stav.

Numanović je dodao da će se u narednom periodu intezivirati aktivnosti na bazi ekonomskih interesa svih zainteresovanih, a pogotovo stranih investitora, sa akcentom na naše ljude iz dijaspore i njihove spremnosti da ulažu u realizaciju kvalitetnih projekata, kako u Petnjici, tako i u ostalim opštinama u Crnoj Gori.

„Obezbjeđivanjem kvalitetnog zakonodavnog i institucionalnog okvira za stvaranje bržeg konkurentnog ambijenta, iskorišćavanjem svih mogućih potencijala, kako onih prirodnih tako i ekonomskih, i to ne samo ovoga kraja, već i šire, doprinjeće ukupnom društvenom i ekonomskom razvoju Crne Gore i povećanju životnog standarda njenih građana/građanki”, istakao je Numanović.

U narednom periodu, u Petnjici je najavljena realizacija brojnih projekata, u oblasti infrastrukturne mreže i hidropotencijala, te razvoja malih i srednjih preduzeća. Novoformirana lokalna uprava je u minulom periodu usvojila važne odluke kao pretpostavku da se na zakonit način i kroz institucije sistema krene sa razvojnom pričom Petnjice. Pored ekonomskog razvoja ovoga kraja, u narednom periodu nastaviće se sa afirmacijom tolerancije i daljeg unapređenja zaštite ljudskih prava, kao i na jačanju kulture i očuvanju tradicije i dobrih odnosa sa udruženjima naših ljudi koji žive u inostranstvu.

1 of 24

U subotu 30.7.2016. godine u sali Doma kulture u Petnjici održana je promocija knjige “Ibrahima Pačariza Ipka” autora Zumbera Muratovića.

Na promociji su izloženi mnogobrojni Ibrahimovi radovi koji su izazvali pažnju prisutnih.

Skupu je prisustvovao veliki broj ljubitelja pisane riječi, kolege i prijatelji rahmetli Ibrahima Pačariza Ipka, mnogobrojna rodbina kao i njegova porodica.

Na promociji su govorili: prof. doc. Izet Šabotić, publicist i novinar Mirsad Rastoder, prof. Rahim Rastoder, prof. Šato Hajdarpašić, autor knjige književnik Zumber Muratović, kao i Sabaheta Pačariz, kćerka rahmetli Ibrahima koja se zahvalila autoru knjige i svima koji su došli na ovoj promociji.

Autor knjige Zumber Muratović, izemeđu ostalog, je rekao:
Ibrahim Pačariz je volio život, muhabet, volio ljude, lov, šah, prihodna strana života mu je bila obilježena umjetnošću sa kojom je obilježio vrijeme dugo preko 40 godina.
Živio je Ibrahim sa svojom porodicom, u stambenoj zgradi u centru Petnjice. Živio u ovoj varoši, u svom Bihoru, rodnom mjestu svoga oca Ruša koji je rođen u bihorskom selo Gojevići.
Njegov umjetnički iskaz je otpor zaboravu, bunar pitke vode koji kulturni život Petnjice ne bi smio zamutiti. Njegovo umjetničko djelo se javlja ne samo kao putokaz i svojevrsna sinteza jednog umjetničko – istorijskog perioda, nego i kao baza na koju danas izrasta nova umjetnost, koju u ukupnoj zbilji crnogorskog stvaralaštva treba valorizovati.
Ljudima koji su ga poznavali, s kojima je proživio najveći dio svog života, danas vraćamo sjećanje na Ibrahima umjetnika, nastavnika i prije svega čovjeka.

Umjetnost i kultura mogu puno pomoći narodu, čak i onda kada je siromašan. Ova knjiga, u kojoj je predstavljena raznovrsnost djela umjetnika Ibrahima, pripada svima nama, doprinosi da se umjetnost predstavi na pravi mogući način, otrgne od zaborava i tako kultura ovog kraja podigne za ljestvicu više.
Ibrahimova umjetnička djela, njegove skulpture, koje se do sada nisu vidjele, danas su trajno promijenili umjetničku vizuru Petnjice.
Petnjica više nije malo mjesto, umjetnički izdanci umjetnika Ibrahima Pačariza Ipka su je uvećali.
Predlažem da Dom kulture u Petnjici nosi ime „Ibrahim Pačariz Ipko“.

Prijedlog književnika Zumbera Muratovića propraćen je dugim aplauzom.

Z.M.

Promocija knjege Zumbera Muratovića

1 of 4

Juče je u organizaiji šahovskog kluba „Bihor“ a pod pokroviteljstvom opštine Petnjica u okviru Bihorskog kulturnog ljeta, održan šahovski turnir – III opštinski turnior Petnjica 2016. Ono što se može istaći za ovaj turnir to je da on nosi epitet i internacionalni, jer su na njemu uzeli učešće i takmičari iz evropskih država. Turnir je bio za rejting a turnir je otvorio predsjednik šahovskog saveza Crne Gore, Radojica Grba koji je istakao da mu je čast i zadovoljstvo što je u Petnjici i što se jedan, ovako kvalitetan turnir igra u ovoj najmlađoj opštini i sve pohvale uputio šahovskom klubu „Bihor“ i organizatorima.

Turnir je održan u prostorijama motela „Montenegro“ u Petnjici, a učešće je uzelo 37 igrača.

O kvalitetu turnira najbolje govori podatak da je među učesnicima bilo i takmičara koji će predstavljat Crnu Goru na Olimpijadi. Prvo mjesto je zauzeo poznati crnogorski velemajstor Milan Draško, drugo njegov kolega iz reprezentacije Blažo Kalezić, dok je na trećem mjestu, mladi bjelopoljac Armin Mušović. Najbolje plasirani petnjičanin jeste Selim Rastoder koji je zauzeo jedanaesto mjesto.

„Kada danas pogledam sve ove igrače i njihov kako kvantitet tako i kvalitet, moram da budem zadovoljan i slobodno mogu reći presrećan. Broj učesnika i to ovakvog kalibra, nam daje postrek da Petnjica polako ali sigurno zauzima vidno mjesto u šahovskom svijetu barem što se okruženja tiče. Moram da se zahvalim opštini Petnjica, koja je i ovaj put podržala aktivnosti šahovskog kluba „Bihor“ i održavanje ovog turnira. Da je njegovo održavanje pravi potez, najbolje govori učešće ljudi iz evropskih država koji su nosioci tutula od internacionalnih majstora, fida majstora i velemajstora.  Zahvaljujem se predsjedniku šahovskog saveza Crne Gore Radojici Grbi koji je našao vremena da dođe i otvori turnir, menadžeru šahovskog saveza CG Maji Dakić koja je nesebično pomogla u organizaciji ovog turnira, zatim  predsjedniku opštine Samiru Agoviću koji je našao slobodno vrijeme da prisustvuje i da uruči nagrade dobitnicima nagrada, i predsjedniku skupštine Adnanu Muhoviću, kao i podpredsjedniku opštine Musliji Kaliću koji su prepoznali značaj turnira i uveličali svojim prisustvom“ kazao je za portal Radija Petnjica Denis Šabotić predjsednik šahovskog kluba „Bihor“ i dodao da veliku zahvalnost duguje vlasniku motela „Montenegro“ Zeću Šabotiću, koji je ustupio prostorije za održavnje turnira i omogućio da organizator dostojanstveno dočeka učesnike i opravda epitet dobrog domaćina. Predsjednik šahovskog kluba „Bihor“ je istakao da će u toku sedmice organizovati prijateljski meč šahovskog kluba „Bihor“ sa igračima iz dijaspore koji svoje odmore provode u opštini Petnjica. 

DENIS BOŽOVIĆ

1 of 10

U subotu je u Petnjici u sali Centra za kulturu u okviru Bihorskog kulturnog ljeta, promovisana knjiga Hakije Muratovića „Ja sam opet živ“, knjiga, kako je moderatorka Azemina Cikotić u uvodnoj riječi kazala “čitajući odlomak iz knjige u kojoj san postaje java i java postaje san, iz vremena kada je ljudski um pomračen a ljudski život postao ništa”.
Profesor dr Isad Skenderović je istakao da mu je posebna čast što prisustvuje promociji knjige Hakije Muratovića ističući da u poslednjih nekoliko dana u Bihoru i u Petnjici se prisustvuje promociji tužnih knjiga. Govoreći o sadržaju knjige, on je istakao da svi oni koji su prošli torturu toga vremena bi više voljeli da su mrtvi nego li da se prođe kroz isti put. „Knjiga Hakije Muratovića predstavlja originalno svedočanstvo o društvenim procesima koji su se odigrali krajem prošlog i početkom ovog vijeka na teritoriji Bihora i šire. 90-te godine prošlog vijeka biće po mnogo čemu zapamćen, od početka viššestranačkog života, raspada zajedničke države, ratovi koji su vođeni, hapšenja i torture u Sandžaku. Kao svedok toga vremena, Hakija Muratović nam pruža istinu toga vremena koja je značajna za sadašnje i buduće generacije“, kazao je profesor Skenderović, dodajući da značaj knjige jeste taj što je izašla u pravo vrijeme i pored toga što je teško govoriti bez emocija o njoj.

„Hakiji Muratoviću hoću da čestitam na snazi koju je prikupio prilikom pisanja ove knjige, o svedočanstvu jednog vremena o Gornjem Bihoru i njegovom narodu, kao i svedocima toga vremena koji će upamtiti da je to vrijeme upamćeno po dobru i zlu“, kazao je između ostalog prof. Dr Skenderović, ističući doprinos autora knjige od inicijative za vraćanje statusa opštini Petnjica, ulogu SDA u tom vremenu, kao i o inicijativi za političku autonomiju Sandžakam nabrajajući sve nevolje i torture nad Bošnjacima 90-tih godine. Profesor je istakao da je u tom vremenu suživot sa komšijama sa Police bio primjer dobrih međuljudskih odnosa.

„Ova knjiga predstavlja jedinstveno djelo o događajima kao i o složenim odnosima koji su tada vladali na prostoru SFRJ. Ovakav, autentični rad, može poslužiti kao istorijski izvor prvog reda o događajima i ljudima skraja dvadesetog vijeka“ zaključio je svoje izlaganje prof. Dr Isad Skenderović svoje izlaganje uz sve čestitke autoru knjige.
Književnik Safet Hadrović Vrbički je istakao da i pored toga što je dosta teška tema, sa zadovoljstvom je prihvatio da govori o knjizi Hakije Muratovića.

„Svoje viđenje na sadržaj ove knjige ja sam naslovio – živi svjedok lavirinta mraka, istakao je na početku svog izlaganja o knjizi, književnik Vrbički. On je u svom izlaganju istakao da su Bošnjaci kroz istoriju živjeli bez ikakvih prava, od medija, naučnih institucija i sl.

„O svakom većem društvenom događaju, koji ostavlja nesamjerive posledice na širu društvenu zajednicu, postoje dvije grupe svjedoka: prva je ona koju čine savremenciji određenog dešavanja i koju ti događaji samo emotivno dotiču, nekog više nekog manje, svakog sa određenim posledicama; druga grupa koju čine žrtve samog događaja koji daleko teže proživljavaju nepojmljive pritiske i torture koje se na njih odnose i koje te posledice nose na duši do kraja života. O svemu tome nam svedoči rukopis knjige „Ja sam opet živ“ čiji je autor Hakija Muratović iz Petnjice“, između ostalog je kazao Safet Hadrović Vrbički. „Hakija Muratović sa preko 70 podnaslova ove knjige, njene čitaoce želi elementarno da upozna sa svim onim bitnim činiocima koji su itekako ucila na život Bošnjačkog naroda Bihora u vrijeme 90-tih godina prošloga vijeka, vrijeme povampirenja zloduha četništva koji je na prostorima Sandžaka najdublje tragove ostavio u Pljevljima i pljevaljskoj Bukovici. Oni koji budu čitali ovu knjigu, prisjetiće se četničkog orgijanja u Pljevljima kao i medijske propagande u CG, koji su iz dana u dan satanizvali sve one koji se ne uklapaju u šemu velikosrpstva. Znajući za nedjela koja se čine prema pripadnicima Bošnjačkog naroda na cijelom prostoru Sandžaka, naroda koji je bio prepušten samovolji jednoumlja naših predstavnika vlasti, naroda kojem je prijetio biološki nestanak, političko rukovodstvo SDA odlučilo se za tada jedini mogući korak, referendum o autonomiji Sandžaka, sa jedinom namjerom da upoznavanjem evropskog i svetskog javnog mnjenja o krajnje nezavidnom stanju u kojem se tada našao Bošnjački narod Sandžaka, pokuša da kroz političko djelovanje isti zaštiti od krajnjeg uništenja. Tadašnjim režimima Srbije i Crne Gore je bio to dobar povod da pohapsi cjelokupno rukovodstvo SDA, da nad uhapšenim izvrši sve metode torture poznate samo totalitarnim režimima, da na kraju iste osudi na drakonske kazne a da ih potom oslobodi kao potpuno nevine, sa svim time nas upoznaje autor ove knjige kao jedan od neposrednih žrtava“, kazao je književnik Vrbički, dodajuči da je autor Muratović napisao knjigu kao svojevrsno svjedočanstvo o bezumlju koje se širilo kao kuga.

Prof Ervin Duraković je istakao da imajući u vidu da nije književnik, da o knjizi neće da govori, već će to prepustiti ljudima od pera, ali se osvrnuo na torture i zločine koji su se 90-tih desili a koja su opisana u knjizi Hakije Muratovića, ističući da kao desetogodišnjak slike iz toga vremena su slike koje nikada neće moći zaboravit.

„Čitajući knjiguu, na mene su najupečatjivi utisak ostavila dva podnaslova: prvi ispovijest Hakije Muratovića o torturama koje su vršene nad njim iako mi je Hakija jednom sve ovo ispričao za vrijeme jednog našeg putovanja. Drugo poglavlje koje izdvajam jeste hapšenje i smrt Fadila Osmanovića. Rahmetli Fadil je uhapšen i tom prilikom mu je traženo da tereti svoje partijske drugove, Hakiju Muratovića i Iska Skenderovića, kako bi olakšao sebi poziciju. Pošto je odbio, zaprijećeno mu je maltretiranjem porodice“, kazao je Ervin citirajući iz knjige Hakije Muratovića djelove o smrti Fadila Osmanovića.
Zumber Muratović, književnik koji živi i radi u Sarajevu, je kazao da neće posvetiti pažnju o torturi nad Hakijom Muratovićem iz razloga što je o tome teško pričati, ali da će da se osvrne na okolnosti zbog koje se to desilo. On je u nastavku svog izlaganja naveo sve ono što se dešavalo na ulicama Titograda, kada su se pjevale četničke i srpske pjesme.

„Ono što bih posebno istakao, to je da u ovoj knjizi Hakija nije zaboravio da istakne korektno ponašanje komšija pravoslavaca iz obližnje Police i kaže: dok se u drugim srpsko-crnogorskim sredinama prema Bošnjacima ispoljavala mržnja i netrpeljivost, u crnogorskom, odnosno u Beranskom mjestu Polica, naseljenom iskučivo pravoslavnim življem, nije bilo većih problema koje bi narušilo međunacionalne odnose. Saradnja Bošnjačkog i pravoslavnog stanovništva bila je na zavidnom nivou“, kazao je Zumber, čitajući citate iz knjige Hakije Muratovića u kakvim su odnosima živjeli sa komšijama sa Police.

„Čak i kada je nastala hajka na stranku SDA, naše komšije su ostali dostojanstveni“, citirao je Zumber iz knjige i nastavio da čita šta Hakija piše o svojoj torturi.

„Zahvaljujem Hakiji što je smogao snage da sve ovo zapiše i sačuva od zaborava, istina nam je prijeko potrebna“, zključio je svoje izlagaje Zumber Muratović.

Na kraju promocije knjige, riječ je uzeo i sam autor, Hakija Muratović. Međutim, usled emocija koje su navrle, sa očima punih suza, koje je bezuspješno pokušao da proguta, autor je odustao od govora o knjizi i riječ je prepustio svom bratu, Zumberu koji je pročitao govor koji je autor bio pripremio.

„Svjestan da će vrijeme uništiti tragove, odlučio sam da dio svoje muke stavim na papir, da objavim i da u našim životima u zadnje vrijeme nema mjesta za prošlost, posebno nema mjesta za slučaj mojih sunarodnika koji glavom plaćaju slobodu. Sadržaj knjige je sušta istina koliko god da je bolna. Ova nije podmetanje niti uzvraćanje udarca, već pomoć da se istina rasvijetli i ne zaboravi a meni bude neki vid satisfakcije i olakšanja. Ovo je dokument o mučeničkom hodu, mojim doživljajima u kazamtima Bijelog Polja, Žabljaka i Foče, o istrajavanju u teškim uslovima duševnog lomljena kojima sam ja i moji drugovi uhapšeni, bili podvrgnuti u vremenu kad se ubijao čovjek u čovjeka. Naravno da se knjiga piše tek nakon krupnih događaja, sa vremenske distance. U dvadeset godina prošlog vijeka biće po mnogo čemu zapamćene. Bilo je to vrijeme mitinga, visoko podignutih zastava, vrijeme primitivizma, nacionalizma, pripreme terena za ratove i zločine koji nadolaze. Mitingaši su htjeli da istaknu, da što jače viknu, kako bi ih svijet što bolje čuo kako su oni kao većinski narod u Jugoslaviji ugroženi. Uprkos svim mukama, odlučio sam da istrajem, jer sam znao da smo ja i moje kolege žrtve ispred svog naroda. Tada je svijet ćutao, ćute i danas institucije ali, ispit pravednosti siguran sam dolazi u budućnosti. Ostaje mi da se zahvalim što ste došli i učestvovali na promociji moje knjige, i da bog da se nikada knjige ove tematike nikada ne pisale“, pročitao je govor u ime autora Hakije Muratovića, brat Zumber Muratović.

DENIS BOŽOVIĆ

Jedan pogrešan manevar vozača kamiona i jedna uska ulica bilo je dovoljno da se juče u Petnjici odigra prava mala saobraćajna drama. Naime, šleper podgoričkih tablica zaglavio se na samom ulazu u Petnjicu. Odmah se iza njega formirala kolona automobila i niko nije mogao ni naprijed ni nazad. Tek nakon više pokušaja svih učesnika u gužvi, saobraćaj je normalizovan.

D.B.

1 of 15