Još jedan talentovani fudbaler iz Bihora obući će državni dres sa grbom Crne Gore. Šesnaestogodišnji Belmin Ramdedović dobio je poziv od selektora da bude član fudbalske reprezentacije Crne Gore U17.
„Ovo je ponos, posebno za roditelje, a mogu slobodno reći i za pleme Ramdedovića i za čitav Bihor. Belminu želim puno sreće u prvom nastupu za reprezentaciju svoje države“, istakao je Samir Ramdedović, otac mladog Belmina.
Belmin igra za FK Novi Pazar, a kako saznaje portal radija, trenutno se nalazi u Rusiji gdje boravi na poziv jednog ruskog prvoligaša.
Radnici Bemax-a nastavlju sa ugradnjom asfalta, a za danas je planirano asfaltiranje do Duljkove stanice, saznaje portal Radija Petnjica.
Prema istim informacijama za sjutra je planirano asfaltiranje drugog sloja od Podvada.
Iz ove firme očekuju da će nakon ugradnje završnog sloja asfalta na dionici do Duljkove stanice, nastaviti sa ugradnjom asfalta prema Beranama. Režim obustave saobraćaja od Podvada prema Polici je na snazi svakog dana od devet do 14 časova.
Projekat ,,Na bijelom hljebu,, je finansijski podržan od strane Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, čiji je nosilac
Kompanije DžiM D.O.O iz Podgorice i Project Advisory Group D.O.O iz Podgorice kreću sa realizacijom projekta zapošljavanja, odnosno osposobljavanja osoba sa invaliditetom za poslove pekara i buregdžije. U projekat je uključeno šest OSI lica.
Nakon obuke četiri OSI će imati priliku da se zaposle, i dodatno steknu znanje iz pekarske proizvodnje, u trajanju od pet mjeseci. Tokom projekta nosilac projekta i partner imaju u planu da opreme prostor i prilagode ga potrebama OSI. Imaju obavezu da nakon obuke zaposle dvije osobe sa invaliditetom.
“Izvodjač projektnih aktivnosti se vodi politikom osnazivanja, motivacije i obrazovanja lica sa invaliditetom, kao i osposobljavanje za rad u oblasti pekarstva, kako bi doprinio procesu unapredjenja socio/ekonomskog razvoja i kvaliteta života OSI. Upravo OSI mogu kroz program osposobljavanje za rad kod poslodavca u proizvodnji pekarskih proizvoda da popune nedostatak osoba koje nedostaju tržištu rada Crne Gore. Bitna stavka ovog projekta jeste i podizanje svijesti o OSI kao osobama koje imaju kapaciteta da se uključe u proces rada, i na taj način se smanji društvena isključenost prema OSI”, saopšteno je na konferenciji za novinare.
Očekivani rezultati ovog projekta su usmjereni na aktivnu politiku zapošljavanja OSI kroz jedan oblik privatno javnog partnerstva, da bi se na taj način poboljšao životni ambijent OSI. U pekarskoj prozvodnji mogu naći šansu za zaposlenje, i na taj način obezbijede sebi bolje uslove za život.
Pored ovog bitan je i društveni ambijent, koji treba preurediti na taj način što OSI ne smijemo posmatrati drugačije od ostalih.
Strateški plan razvoja za opštinu Petnjica 2019/25. je na javnoj raspravi. Nakon završetka javne rasprave naći će se pred odbornicima loklanog parlamenta.
“Izradom ovog dokumenta, opština Petnjica je stvorila pretpostavke za budući planski razvoj i ulaganja i vjerujem da će sve ono što je predviđeno ovim ključnim dokumentom biti realizaovano u najvećoj mogućoj mjeri. Sam dokument predviđa dalji razvoj infrastrkture, kako saobraćajne, komunalne tako i društvene. Zatim, ovim dokumentom je predviđeno kako i na koji način treba koristiti postojeće resurse. Nije ovim dokumentom zaboravljen sport, kultura kao ni socijalni aspekt za život ovdašnjih ljudi. Jednom riječju, ovo je sveobuhvatni dokument koji je prvi takve vrste. Uz usvojeni prostorni plan u potpunosti je zaokružena vizija razvoja naše sredine na srednjoročni period, što samo po sebi znači mnogo.Na nama je da ga realizujemo i da poštujemo sve ono što je kroz ova dva fundamentalna naučna i stručna akta postavljeno”, istakao je predsjednik opštine Samir Agović.
Za izgradnju gasulhane, prvog namjenskog objekta u Donjoj Vrbici, mještani su se samoinicijativno organizovali. U Luksemburgu je formiran i pododbor za izgradnju.
Nedavno je za opremanja gasulhane iz Luksemburga stigla vrijedna donacija – stolovi i stolice.
“Moramo iskazati zahvalnost firmama Raisenbus Montenegro i Gagi Toursu čijim autobusima smo transportovali inventar do zavičaja. Nije ovo prvi put da menadžment ovih firmi samoinicijativno se ponudi i na taj način daju doprinos akcijama koje se organizuju u zavičaju. Uvijek su nam na usluzi, bilo li da doniraju ili da pruže usluge transporta i na tome im neizmjerno hvala. Gagi tors je transportovao stolice a rainsenbus stolove”, istakli su iz pododbora iz Luksembruga za izgradnju u gasulhane u Donjoj Vrbici.
Kalica je malo selo u opštini Petnjica smješteno na ne tako ravnom platou, nedaleko od Trpezi sa zapada, obavijeno šumom i planinskim vijencem sa istoka. U Kalici žive 33 domaćinstva i svi se prezivaju Osmanović.
Ustaneš. Nema buke, galame, samo tišina i pjetlovi, paskoro ritualno ispijanje kafe sa kockom. Odradiš ono što imaš, prošetaš seoskim sokacima, svratiš do prodavnice, usput popričaš sa ljudima koji nemaju brige da li će zaglaviti u saobraćaju, zakasniti na posao ili moraju nešto jesti na brzinu. Dođeš kući, za doručak vruć hleb, domaći sir, tople ruke….To je Kalica danas.
Kalica
„Pleme Osmanović potiče od plemena Bulatovića. Gošo Bulatović, koji je imao tri sina, ostali su rano siročad. Kada su odrasli i postali momci, svoje rodno mjesto morali su da napuste zbog ubistva, te su se doselili u Bihor-Trpezi. Dva brata mijenjaju vjeru i prelaze na islam, dok treći ostaje pravoslavac. Ime mu je bilo Veljo. Napustio je Trpezi i otišao Bašču, rožajsko selo gdje sad postoji pleme Veljovići.
Nakon prelaska na islam, jedan od braće uzima ime Muho, od kojeg danas imamo poznato prezime Muhovići i ostaje u Trpezima. Drugi brat odlazi u Kalicu pod imenom Osman, gdje se nastanjuje i od njega potiču Osmanovići. Osman je imao tri sina: Dervo, Ahmed i Smajo. Dervo je, takođe imao tri sina i to Numana, Hajra i Mehu. Ahmed je imao četri sina Nuha, Tahira, Nezira. Smajo je imao dva sina – Kahra i Suka. Ima se mnogo toga kazati o njima, o njihovom zajedništvu, slozi, svemu onome što krasi naše pretke. Iako su Muho i Osman bili druge vjere u odnosu na svog brata Velja, nit koja ih je spajala ništa nije moglo presječi, pokolebati… Ono što su oni njegovali prešlo je i na potomke, tako da i danas možete čuti da Osmanovići, Muhovići i Bultovići jedni druge zovu rođacima ili „rođo“. Brak između ova tri plemena strogo je zabranjen. Do sada nije zabelježeno da je bio neki ovakav slučaj“, ispričao je legendu za portal jedan od starijih mještana Kalice.
Nekada je Kalica kao i sva obližnja mjesta brojala više od 10 članova u jednoj kuću. Često se među mještanima ovoga sela mogla čuti dobro poznata izreka „gdje čeljad nisu bijesna ni kuća nije tijesna“. Prvi spratovi kuće većinom su bili od kamena i u njima je uglavnom boravila stoka, dok je na drugom spratu živjela porodica. Ono što je krasilo ovo mjesto je sloga.
Škola na vrhu sela u dvije prostorije primala je do 60 učenika, koji su išli u dvije smjene. Nakon završenog četvrtog razreda, nastavak svog osmogodišnjeg školovanja nastavljali su OŠ Trpezi. Nova škola, na dnu sela, izgrađena je 2009. godine od strane fondacije Caritas. Škola ima dva sprata. Na prvom su tri učionice. Drugi sprat je namijenjen za sjednice MZ Kalica. Nekada je bilo 60 učenika, a danas, na žalost, samo šest. Djece je sve manje.
Kažu stariji da, kako je krenulo, nećemo imati ni koga dozvati, niti nam se ko odazvati.
„Nekada je život bio težak, manjak vode, loši putevi, velike porodice, dosta stoke, napatile su mnoge ljude ovoga kraja. Dan je počinjao u pet sati. Ujutru sam morala zamijesti puno hljeba i to za 12 članova porodice. Nakon toga morala sam završiti poslove oko krava i ovaca, a po povratku iz štale pekao se napravljeni hleb. Djeca su takođe ustajala rano, nije bilo spavanja do podne, kao što je slučaj sa današnjom omladinom, jer po jutru se dan poznaje. Uvijek je imalo posla, kako u kući tako i na njivi. Velika se muka vidjela, ali opet bilo je to vrijeme sreće, radosti, igranja. Na svakom pedalju zemlje u bilo koje vrijeme mogla se čuti pjesma, smijeh, priča. Svaki dan je bio poseban za omladinu. Danas i nije baš tako, jer sve im je dostupno, pa i nemaju želju za ničim. Nekada se jedna čokolada dijelila na 15 djelova. Nekad je selo bilo uzdanica grada, njegov izvor prihoda, glavni resurs. Selo je živjelo, a i ljudi u njemu. Bez ljudi nije ni moglo. Bez porodica i njenih brojnih članova, selo nije moglo ni da živi ni da opstane. Male kućice, okupljale su mnogobrojnu porodicu jedino kada je vrijeme bilo za ručak ili u zimskim danima na posetku i pred počinak. A preko dana svi su bili na polju, radili. I žensko i muško, i staro i mlado. Nijesu imali vremena ni da se posvađaju. Disciplina, i svi su znali svoj dio posla. Niko se nije žalio. I funkcionisalo je selo“, skoro kroz suze priča stara nana iz Kalice.
Put prema Kalici asfaltiran je 2008 godine i on povezuje Petnjicu i okolna sela sa Rožajama. Put je veoma strm sa oštrim krivinama. Asfalt je i danas u dobrom stanju. Preko sredine sela i danas postoji makadam koji povezuje početak, sredinu i kraj sela. Mještani se nadaju da će ubrzo i središnji dio sela biti asfaltiran, jer velike vode razore put, a u zimskim danima je teško doći do kuća mjestena.
Na sredini sela nalazi se džamija izgrađena 1996 godine, za čiju su izgradnju sredstva obezbijedili mještani i dijaspora. Džamija je napravljena na imanju rahmetli Bećira Osmanovića. Od 1996 godine džamija u ramazanskim danima nije prestajala sa radom.
U selu su za vrijeme zime mnoge kuće zatvorene, gazde umrle, naslednici otišli za boljim životom. Nekada su mještani držali veliki broj stoke, dok danas domaćini drže jednu i maksimum dvije krave. Mještani se uglavnom bave poljoprivredom, ali odlaze i na sezonske poslove van države. Mnogi su zbog boljeg života odselili u razne krajeve svijeta. Ali i dan danas rado pomažu i ulažu u svoje rodno mjesto, gdje se u ljetnjim mjesecima odmaraju sa svojim porodicama i rodbinom.
PODACI O KALICI
Kalica je selo u opštini Petnjica u Crnoj Gori, istočno od centra prema Rožajama. Smješteno je na nadmorskoj visini od 1264 metra. Prema popisu iz 2003. godine u Kalici je živjelo 146 stanovnika (prema popisu iz 1991 bilo je 227 stanovnika). U Kalici danas živi 92 punoletna stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 30,5 godina. U naselju ima 33 domaćinstva, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 4,42.
Crnogorska fudbalerka Alisa Rujović najbolji je desni bek rumunske Super lige, u tradicionalnom izboru društvene mreže za sportiste Sportifico.
Članica Fer pleja /Fair Play/ iz Bukurešta glasovima posjetilaca zvaničnog sajta izabrana je u idealan tim i za najuspješniju na poziciji desnog beka.
Rujović je kazala agenciji MINA da je takmičenje podržano od najvećih u svijetu fudbala, Adidasa i svih njegovih ambasadora, uključujući jednog od najslavnijih sa prostora bivše Jugoslavije, Dejana Stankovića.
Prema njenim riječima, to je mreža koja okuplja sve fudbalere, fudbalereke i trenere sa područija Balkana.
„To je mjesto gdje nam je omogućena razmjena iskustava sa ostalim igračima, konsultacije sa trenerima, praćenje svog razvoja, ma gdje god se nalazili. Sportifiko je mreža koja poručuje da nikad ne treba odustati i tu je da nam pomogne u pronalaženju motivacije za napredak. Na kraju dolazi taj takmičarski dio, zbog kog se trudimo da naše rezultate što bolje predstavimo, mada i oni loši su “dobrodosli” jer uvijek imamo što šta da naučimo iz njih“, kazala je Rujović.
Ona je istakla da je u Rumuniji godinu i da je glavni “krivac” dolaska u Bukurešt – Likovna akademija.
„Ona je glavni krivac dolaska, a i podsticaj da ne zanemarim svoju najveću ljubav – fudbal. Nije bilo lako uskladiti obaveze, fakultet i treninge, ali sa dovoljnom volje i želje i tačno određenim ciljem uspjela sam. U klubu, i Bukureštu, osjećam se kao u mojoj Crnoj Gori. A i kako i ne bi kada su to ljudi puni topline, prijateljske atmosfere razumijevanja, spremni da ti pomognu“, kazala je Rujović.
Ona je podsjetila da je prve fudbalske korake napravila u fudbalskom klubu Petnjica, sa trenerom Anelom Muratovićem.
„Slijedi Bijelo Polje i ŽFK Sport Uno, koji se takmičio u Prvoj crnogorskoj ligi. Sa tim klubom, sa 12 godina, osvojila sam Kup Crne Gore. Dobre igre bile su najbolja preporuka za poziv i odlazak u pljevaljsku Breznicu, zvaničnog i višestrukog prvaka Crne Gore i učesnika UEFA Lige šampiona“, kazala je Rujović.
Prema njenim riječima, ljubav prema umjetnosti i obaveze na Likovnoj akademiji odveli su je na Cetinje, gdje je tri sezone nosila dres Lovćena.
„Posljednji klub u Crnoj Gori za koji sam nastupala bila je Mladost iz Podgorice, čiji je trener Duško Globarević imao veliki udio u mom pronalaženju kluba u Rumuniji, od priprema za probu pa sve do papirologije, na čemu sam mu zahvalna. Za Fer plej vezana sam do juna 2021. godine. Tada ćemo vidjeti kuda će me dvije različite vrste umjetnosti povesti“, kazala je Rujović.
Učesnici “Ljetnjeg omladinskog kampusa bosanskog jezika, bošnjačke kulture i duhovnosti”, koji je održava u Bošnjačkom kulturnom centru “Sandžak” bili su u posjeti opštini Petnjica gdje ih je sa svojim saradnicima ugostio predsjednik opštine Samir Agović.
Učesnici kampusa su iskazali zahvalnost i zadovoljstvo što su bili u prilici biti gosti lokalnoj upravi. Predsjednik Agović je poželio dobrodošlicu i upoznao prisutne sa načinom rada i budućim aktivnostima opštine. Takodje je naglasio otvorenost opštine Petnjice za ovakve i slične dogadjaje, a sve za dobrobit razvoja naše opštine kao i promocije poznatog bihorskog gostoprimstva.
Da Petnjica ima problem sa radnom snagom najbolje se može uvidjeti na primjeru kafe restorana Merak. Vlasnik ovog ugostitesljkog objekta u centru Petnjice već izvjesno vrijeme traži radnike.
„Sada trenutno tražim jednog radnika za rad u sali – konobar i jednog radnika za rad u kuhinji. Plata je od 200 do 400 eura, naravno, radni staž i osiguranje kao i hrana. Period obuke je obavezan, a ukoliko dođe radnik kojem nije potrebna obuka onda prima punu platu, u suprotnom, prima pola plate dok se god ne obuči za obavljanje posla. Imam uslova i potrebu da zaposlim nekog iz Petnjice da radi ali je očigledno da ne vole mladi da rade“, istakao je vlasnik restorana Merak u kratkom razgovoru za portal radija uz dobacivanje jednog od gostiju od susjednog stola da je za sve kriv sistem i država.
„Daju socijale i razno razna primanja pa mladi neće da rade. Više vole da sjede i primaju od države koliko toliko no da rade i zarađuju“, rekao je gost restorana Merak.
Slična situacija je još firmi koje posluju u Petnjici.
I Radio Petnjica već godinu bezuspješno traži novinare, mlade ljude željne istraživanja i rada u redakciji. Na više objavljenih oglasa se niko nije javio, pa se sve svodi na potragu preko prijatelja, poznanika….
Ponuda za posao u redakciji Radija Petnjica je otvorena za sve, a zainteresovani se mogu javiti na mejl [email protected]; [email protected], ili na broj telefona 067 833 411
„Ovo je ponos, posebno za roditelje, a mogu slobodno reći i za pleme Ramdedovića i za čitav Bihor. Belminu želim puno sreće u prvom nastupu za reprezentaciju svoje države“, istakao je Samir Ramdedović, otac mladog Belmina.
