Reisenbus Montenegro od petka ponovo na relaciji Crna Gora – Luksemburg.
Naime, kako su saopštili za portal radija, nakon duže pauze izazvane pandemijom korona virusom, vraćaju se ustaljenom redu vožnje.
„Ovu pauzu smo iskoristili da obogatimo vozni park sa novim autobusima tako da našim putnicima konstantno podižemo nivo udobnosti i sigurnosti što nam je i poslovna politika firme od samog osnivanja. Po tome smo i prepoznati a da je tako, najbolje govori činjenica o pozitivnim utiscima naših putnika. Naravno, nećemo stati na tome, već ćemo uvijek ići korak više i naprijed“, istakli su iz menadžmenta ovog brendiranog drumskog prevoznika putnika na relaciji Crna Gora – Luksemburg.
Redovna autobuska linija Bijelo Polje – Luksemburg sa polaskom iz Bijelog Polja u petak (21.avgust) u 16 časova a povratak iz Luksemburga u srijedu u 18 časova. Za sve informacije kao i rezervacije, na kontakt telefone: 068/564-076, 068/442-973, +38169/2811419
Tokom prethodne večeri, za sada nepoznati počinioci, otrovali su više pasa lutalica u centru Petnjice.
U neposrednoj blizini prostorija Radija Petnjica, na svega dvadesetak kvadratnih metara, nalazi se četri uginulu psa.
Novinari Radija Petnjica su prijavili slučaj Komunalnoj službi.
Ovo nije prvi put da se vodi rat na čaršijskim ulicama. Ne tako davno, pojavu pasa lutalica je riješena noćnom hajkom. Naravno, svi su čuli ali niko ne želi da priča o tome.
Roman „Ljudi bez adrese“ Faiza Softića, koji podjednako pripada Bosanskohercegovačkoj, crnogorskoj i luksemburškoj književnosti, a koji je izraziti predstavnik škole sandžačko-bihorskog pripovijedanja, ovih dana je izašao i na njemačkom jeziku.
Roman Faiza Softića na njemačkom jeziku
Izdavač je „Phi“ Luksemburg, a prevoditelj: prof. dr Elvira Veselinović. Ovaj roman govori o pstratnim traumama u Sarajevu i BiH, komponujići pripovjedačku konstrukciju sa pričama iz bihorskog zavičaja koje imaju čvrstu vezu sa glavnom temom u romanu.
Od čitalačke publike, kao i književne kritike – roman je doživio najveće pohvale, a prvo izdanje na bosanskom jeziku koje je 2017. godine nagrađeno na konkursu Fonda za izdavaštvo federacije BiH, izdala je IK „Dobra knjiga“ iz Sarajeva.
O ovom romanu književnik i književni kritičar Mile Stojić je zapisao:
Literarni život Faiza Softića odvija se u trokutu Crna Gora – Bosna –
Luksemburg. Iako je navećim dijelom svoga književog odrastanja vezan
za Sarajevo, ovaj pisac neobičnog dara i mara, svoju književnu
inspiraciju ponajvećma crpi iz zavičajnog sandžačko-crnogorskog
humusa. Naslonjen na tradiciju klasičnog pripovijedanja, ponajviše na stilsko – tematsku zadužbinu Ćamila Sijarića, Faiz Softić u svojim
djelima zorno odslikava zavičajne vedute, gdje se prepliću grubo i
nježno, epsko i lirsko. U romanu «Ljudi bez adrese», koji je nagrađen
na natječaju Ministarstva kulture F.BiH, on riše sudbinu jedne
sandžaćke porodice u ratnom Sarajevu, gdje se Propast jedne zemlje
prikazuje kroz distopiju jednoga mikrosvijeta.
On pripovieda kako se u ratu bude ljudski ubilački nagoni, moralnost se gubi pred bestijalnim silama, koje dovode u pitanje i samu ljudskost i smisao čovjekova postojanja na zemlji. Softićev narativ teče linearno, ali nam iz poglavlja u poglavlje donosi upečatljive slike i dijaloge, tvoreći
priču koja će se dugo pamtiti, književnost koja će svjedočiti ono što neće kronike i ljetopisi našeg vremena.
Roman „Ljudi bez adrese“ štivo je o izgubljenosti i nemoći čovjeka pred slijepim silama historije, o identitetu kao udesu, o onim tankim nitima nade, koje spašavaju ljudsku izgubljenu jedinku od zemaljskog pakla.
***
Ovo prozno djelo književnika Faiza Softića na njemačkom jeziku, sada je dostupno čitalačkoj publici širom evropskog germanskog jezičkog prostora.
Osim ovog romana Softiću je prije desetak godina preveden i objavljen roman Pod Kun planinom na francuskom, a krajem mjeseca mu izlazi i izabrana poezija na mađarskom jeziku.
Za svaku pohvalu, zar ne?!
U okviru VII “Bihorskog kulturnog ljeta”, pod nazivom Prijestonica Petnjici, biće održana promocija književnog opusa Božidara Proričića, kao i izložba slika ”Jezero u srcu” Predraga Gazivode.
Izložba slika “Jezero u srcu” biće upriličena u JU Centru za kulturu u Petnjici (19. avgusta) sa početkom od 15h, dok je promocija književnog opusa zakazana u 15:30h.
NVO „Ruka spasa“ iz Petnjice i Udruženje osoba sa invaliditetom „Elisa“ iz Bijelog Polja, raspisuje Javni poziv za učešće u projektu „Izgradnja kapaciteta lica sa invaliditetom“. Prema osnovnim informacijama, osam kandidata pohađa obuku „Projekt menadžment“ u trajanju od tri mjeseca a pet kandidata biće zaposleno na period od pet mjeseci, sa bruto platom od 430 eura dok će najmanje jedan kandidat biti zaposlen na period od devet mjeseci.
Kandidati moraju da ispunajvaju sledeće uslove:
– Da su nezaposlena lica sa invaliditetom,
– Da se nalaze na evidenciji Biroa rada Bijelo Polje i Rožaja ( sa teritorije opštine Petnjica)
– Imaju najmanje treći stepen stručne spreme,
– Da su sa fizičkim invaliditetom.
Prednost imaju kandidati sa: većim stepenom stručne spreme, iskustvom rada na računaru, rada u oblasti projekt menadžmenta, znanje engleskog jezika, nižom starosnom dobi, osobe ženskog pola.
Rok za prijavu traje do 5.septembra 2020.godine do 14 časova a sve dodatne informacije, zainteresovani kandidati mogu dobiri kod savjetodavca na Birou rada ili na mob.tel. 069/365-480 i 069/607-280
Nosilac projekta je UOSI „Elisa“ iz Bijelog Polja a partner NVU „Ruka spasa“ iz Petnjice.
Gost studija Radija Petnjica bio je Ramzija Latić, predsjednik MZ Lagatore.
Latić je dobitnik najvećeg opštinskog priznanja „4. avgust“.
Kroz njegov tridesetogodišnji angažman u javnom zivotu na teritoriji Opstine, kako kaže, najveća podrška mu je bila njegova porodica, supruga sedam kćerki i sin Asfar Latić.
Pogledajte cijeli intervju na youtube kanalu Radio Petnjica:
Prije desetak dana fudbaleri Petnjice su otpočeli sa pripremama za predstojeću fudbalsku sezonu u Sjevernoj regiji.
Ambicije kluba, prema riječima čelnih ljudi, su najveće, tačnije, prvo mjesto na tabeli koje bi im omogućilo borbu za veći rang kroz baraž za popunu druge lige.
U prilog tome govori i činjenica da je klub angažovao nekolicinu novih igrača iz FK Berane i FK Ibra iz Rožaja. Iz uprave kluba su se potrudili da igračima i treneru omoguće najbolje moguće uslove za rad, a i teren je u odličnom stanju tako da su se stvorili svi preduslovi da Petnjičani igraju na visokom niovu.
Prvenstvo počinje počekom septembra a uskoro će biti obavljen i raspored takmičenja koji treba da utvrde organi Sjeverne fudbalske regije. FK Petnjica i Radio Petnjica će nastaviti saradnju pa će utakmice iz Gusara prenositi uživo.
Odbornik SPP u petnjičkom parlamentu Almir Muratović i kandidat za poslanika na izbornoj listi koalicije CRNO NA BIJELO poziva lokalnu upravu da, u cilju ublažavanja i zaustavljanja ekonomske krize izazvane posebno pandemijom virusa COVID 19, razmotri i usvoji prijedlog o subvenciji kupovine udžbenika za polaznike svih razreda osnovnih škola na području cijele opštine Petnjica, a koja bi se odnosila na besplatne udžbenike od prvog do četvrtog razreda, a 70 % finansijske podrške za ostale razrede.
“Ovo bi znatno olakšalo finansijsko stanje roditeljima ùčenika Bihora i pokazalo da mi zaista imamo senzibiliteta za lokalno stanovništvo a također i za obrazovanje . Takođe pozivam kolèginice i kolege odbornike ukoliko lokalna uprava usvoji ovaj prijedlog da jednu svoju mjesečnu odborničku nadoknadu izdvojimo u ove svrhe”, rekao je Muratović.
U okviru programa KazivART, u Petnjici je sinoć (15.avgusta) održana promotivno-edukativna tribina „Pisati/čitati se mora“ na kojoj su učestvovali istoričar mr Sait Šabotić, književnik Vasko Raičević, pjesnikinja Rebeka Čilović, publicista Mirsad Rastoder i Anđela Brajović, operska solistkinja.
Interesantno veče završeno je proglašenjem najboljih priča Festivala Zavičajne staze Bihor 2020, u atmosferi opreza zbog epidemiološke neizvjesnosti kod nas i u regionu. Kao što smo ranije saopštili, aktivnosti Festivala planirane za ovu godinu odgođene su usljed loše epidemiološke situacije u državi. Uprkos tome, Žiri u sastavu Ferida Duraković (Sarajevo), Jasmina Ahmetagić (Beograd) i Vasko Raičević (Podgorica), ocjenjivao je priče pristigle na Konkurs za najbolju priču inspirisanu Bihorom koji u okviru Festivala tradicionalno raspisuje organizator NVO Centar za kulturu Bihor.
Ulvija MušovićSafet SijarićTijane Rakočević
Prema ocjeni Žirija, treću nagradu osvojio je Ulvija Mušović (Prijepolje) za priču „Vrijeme pogani“, a drugu Safet Sijarić (Sarajevo) za priču „Slučaj u potkrškoj krčmi“. Najbolje ocjene žirija (prva nagrada) dobila je priča „Jedna usta manje“ Tijane Rakočević (Kolašin).
Fajko Kadrić
Specijalnu nagradu za autentičnost pripovijedanja, prema ocjeni žirija, dobila je priča „Vrata“ Fajka Kadrića (Zvornik). Svečano uručenje dobitnicima nagrada biće organizovano kada zdravstvena situacija u Crnoj Gori i regionu bude pogodnija za dolazak dobitnika nagrade i drugih pisaca.
U jednoglasnoj odluci, Žiri je istakao: „Do nas je stiglo trideset tekstova – nevelik broj, ali ostao je snažan utisak o autorkama i autorima. Anonimnost konkursa omogućila je nepristrasno čitanje žiriju, koji se susreo samo u prostorima Interneta, i svi troje smo odmah, nakon prvog čitanja, znali koje su priče najbolje – saglasnost o kvalitetu najboljih tekstova bila je visokog stepena. Nakon drugog čitanja i bodovanja izdvojilo se osam priča: Seobe (šifra Pelikan), Zagrljaji (šifra Gimnazija 83), Svoj na svome (šifra Bedem), Ovu priču Ćamil mi nije ispričao (šifra Gavrilo gavran), Strah (šifra KUN), Vrijeme pogani (šifra Riječ), Slučaj u potkrškoj krčmi (šifra Apatrid) i Jedna usta manje (šifra Akutagava)“.
U Obrazloženju Žirija se navodi: „Bihor je svijet – svijet je Bihor“
„Na ovom je svijetu najvažnije da imamo nešto da ispričamo. Nije važno je li ono što se priča istina – da pouči, ili izmišljena – da zabavi, nego da se pričajući i slušajući dva puta živi…”
Tako kaže jedan Sijarićev junak. A po ovim pričama sudeći, teško je da se jednom, a kamoli dvaput proživi sudbina bihorskih junaka… Bihor je dom, Bihor je jezik, Bihor je rana i melem preko rane – eto, biće da zato i postoji ovaj konkurs.
Jedna usta manje (prva nagrada): Mučna i teška priča o ženskoj sudbini koja svojom pojedinačnošću postaje univerzalna. Sva zloguko stišana između „daj!“ i „ne dam!“, ugurana u gust, jezgrovit i ogoljen jezik, kod čitaoca izaziva koliko egzistencijalnu mučninu toliko i divljenje prema liku žene koja nosi priču, tj. koja ne samo nosi priču nego i teret svega tegobnog svijeta u koji je bačena, gdje umjesto radosti majčinstva postoje tek gladna usta, umjesto sreće rađanja tek krv koja pomračuje ono malo svijeta što ga Mita vidi – ali ne pomračuje i njeno rezonovanje. Poruka ove priče duboka je i moćna: ratovi su takvi, vojske su takve – na ledini, među skakavcima i djecom koja se pretvaraju u te skakavce, ostavljene su majke koje moraju spasiti svijet. Kompleksna naracija, zgusnute strukture na malom prostoru. Ljudska drama oslikana u nekoliko poteza iz kojih se jasno naziru karakteristike određenog istorijskog konteksta. Bogat i zvučan jezik čije je uporište u bihorskoj sredini, a kojim su vješto oslikane ambivalencije u svijesti junakinje priče.
Slučaj u potkrškoj krčmi(druga nagrada): Još jedna mučna priča o dobu koliko ekonomsko-političke toliko i intimne tranzicije, o nemogućnosti da se susretnu svijet modernosti i svijet nekadašnji. Svijete moj izgubljeni, kao da izvikuje pričalac, otuđen i udaljen od njega, a željan da ga ponovo vidi i doživi, istovremeno začuđen da taj svijet još postoji a svjestan da je sam još dio toga svijeta. Svijet mahnitosti i besmisla, čak trenutaka humora, opet nekako blizak – jer od njega se neće pobjeći. Krčma kao metafora nije nepoznata književnosti, posebno u ovom dijelu svijeta, zato su i čitaocu poznati likovi koji u njoj susreću. Vještim odabirom scena stvorena je autentična atmosfera. Statičnost lokalnog življenja u kojem su stvari dovedene do pucanja, iako naizgled teče dokoni život provincije. Zahvaljujući zadržavanju na konkretnom, bez suviše eksplicitnih opservacija naratora, opisane scene postižu dublju metaforičku dimenziju.
Vrijeme pogani (treća nagrada): Ova priča donosi nam savremeniju, tj. temu posljednjeg balkanskog rata koji tutnji negdje u pozadini bihorskog kraja, u jednoj kući gdje se odvija drama ljubavi roditelja za djecu i nemoći da se išta uradi i da se nekako pomogne osim da se nabavi antena pomoću koje će se gledati ratni užas opsjednutog Sarajeva, drama o ljudima i neljudima – koja nam ipak na kraju ostavi zrak svjetla na kraju balkanskog tunela – da ipak na svijetu postoje dobri ljudi koji će, ako spase jednog čovjeka, spasiti svijet. Priča sa težištem na moralnim dilemama kroz koje je oslikan traumatični period nedavne prošlosti. Jedno emblematsko putovanje vozom kroz koje je uhvaćen duh prostora i vremena s početka 90-ih.
Vrata (specijalna nagrada za autentično pripovijedanje): Junakovo suočavanje sa smrću, podstaknuto dobijanjem fatalne dijagnoze, okvir je priče u kojoj se melanholični tonovi smjenjuju sa anegdotskim, kako bi se predstavilo bogatstvo i šarolikost života, te neumitnost suočavanja sa vlastitom sudbinom. Ubjedljivi dijalozi, konciznost, refleksivnost i dobar stil, neke su od vrijednosti ove priče.
Nakon završenog konkursa može se konstatovati dominacija nekoliko pripovjednih linija. Jedna se tiče teme odlaska i povratka u rodni kraj. Sama sobom ova pripovjedna pozicija razvija odnos između prošlosti i sadašnjosti zavičaja, prostora naizgled uhvaćenog u procjepu vremena. Druga linija oslanja se na traumatični period ranih 90-ih i propast svijeta koji je počivao na starim moralnim vrijednostima, te izvjesne duhovne pustoši koja je za njim ostala. Značajan prilog ovom literarnom angažmanu daju i priče kojima se pokušava uhvatiti specifični duh bihorskog kraja, sa karakterističnim dnevnim ritualima, govorom i opštom atmosferom seoskog života. Kolaž ovih priča ostavlja generalni utisak o Bihoru kao izuzetnom prostoru literature, sa poetski upečatljivim sudbinama i živopisnim jezikom, sa atraktivnom prošlošću i dragocjenom tradicijom.“
U izjavi za medije Prof Dr Jasmina Ahmetagić govorila je o konkursu i pričama:
„Ne znam nijedan književni konkurs koji je formulisan na sličan način kao ovaj: priče inspirisane Bihorom. Pritom je Bihor mnogo više od geografkog područja, to je literarni toponim, te konkurs uvijek znači i podsjećanje na Ćamila Sijarića, a to znači na najviše književne domete naše književnosti. Smatram da je to dobar način da se odražava trajno sećanje na velikog pisca, koji još nema ono mesto u srpskoj književnosti koje mu s pravom pripada. To je, dakle, i dobar način da se pažnja skrene na sistem vrednosti.
I priče koje su ove godine pristigle na konkurs tematizuju u velikoj meri problem seoba, ljubav prema zavičaju, teškoće egzistencijalnog održanja kroz istoriju i druge specifičnosti koje čine tradiciju bihorskog kraja, što aktualizuju i specifičan jezik podneblja.“
Festival Zavičajne staze okuplja već 13 godina brojne stvaraoce iz države, regiona i inostranstva u Petnjici. Svake godine Festival obilježe brojni događaji iz oblasti književnosti, likovne umjetnosti, muzike, ali i oni na društvene i kulturološke teme. Žalimo zbog toga što smo ove godine, usljed postojanja opasnosti za javno zdravlje, bili spriječeni da realizujemo ostale planirane aktivnosti i nadamo se da će biti prilike za realizaciju planiranih programa.
