Udruženje boraca NOR-a i antifašista, prema riječima sekretara, Safeta Pljakića, daje punu podršku DPS na predstojećim parlamentarnim izborima zakazanim za nedjelju, 30.avgusta.

„Ovih dana smo svjedoci da fašizam jeste pobijeđen ali nije i poražen. Uzevši u obzir da DPS Crne Gore gaji i baštini antifašističke vrijednosti i ideje, naše udruženje je odlučilo da pozove svoje članove i sve Bihorce da izađu na izbore i podrže koaliciju Odlučno za Crnu Goru – DPS Milo Đukanović. Građansko društvo je utemeljeno na antifašističkim idejama a DPS, kao građanska partija, upravno nam nudi građanski koncept bez obzira na bilo vjeru i naciju. To su vrijednosti koje nas vode sigurnim korakom u Evropu i bolju budućnost. Najbolji način da opet pobijedimo fašizam jeste u nedjelju, 30.avgusta kada ćemo zaokružiti broj 8 na izborima”, istakao je Safet Pljakić, sekretar UBNOR-a Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

Predsjednik opštinske izborne komisije, Adis Duraković, gostujući u programu Radija Petnjica, istakao je da pravo glasa na parlamentarnim izborima u Petnjici u nedjelju ima 6 198 birača.

„Poređenja radi, na poslednjim lokalnim izborima bilo je upisano 6 202 birača tako da sada imamo četri birača manje. Sama procedura glasanja je propisana od strane NKT-a i Državne izborne komisije. Jedina novina je što se mora poštovati fizička distanca kao i obavezno nošenje maski. Sredstva za dezinfekciju će biti na svim biračkim mjestima na samom ulazu. Mi smo obezbijedili određeni broj zaštitnih maski ukoliko se desi da neko od birača dođe bez maske“, istakao je Duraković i dodao da se biračka mjesta otvaraju u 7 časova a zatvaraju u 20 časova dok prve preliminarne rezultate možemo očekivati oko 22 časa.

DENIS BOŽOVIĆ

Juče je u Petnjici otvorena kancelarija omladinskog servisa za mlade. Kancelariju je otvorio ministar sporta, Nikola Janović koji je istakao da se i Petnjica priključila onim opštinama koje imaju ovu novu vrijednost za mlade.

„Ovdje se mladi mogu informisati kakva je politika lokalne uprave kada je u pitanju politika za mlade kao i to kakve su politike sa nivoa Vlade. Od samog osnivanja, želim da naglasim da ministarstvo ima kvalitetnu saradnju sa opštinom Petnjica i siguran sam da će i u narednom periodu tako biti“, istakao je između ostalog ministar sporta, Nikola Janović.

Predsjednik opštine, Samir Agović je istakao da se vladina politika, ne samo iz oblasti sporta već i u drugim segmentima, osjećaju na području opštine Petnjica. „Ovo je primjer kako Vlada Crne Gore preko Ministarstva sporta, nudi nove sadržaje mladim ljudima. Ovo je jedinstvena prilika da promovišemo i naše lokalne politike koje su usmjerene da učinimo što kvalitetniji sadržaj našoj mladoj populaciji i da stvorimo pretpostavke z anjihov komforniji i boravak i prostorijama ali i na terenima. Vlada, ministarstvo i lokalna uprava, nastoje da stvore nove sadržaje, novu infrastrukturu kako bi naši mladi imali gdje da borave i da provode svoje vrijeme na najbolji mogući način“, istakao je Agović koji je dodao da petnjičani osjećaju itekako blagodeti politike vlade, ministarstva i lokalne uprave i da se vide konkretni rezultati u svim oblastima.

DENIS BOŽOVIĆ

Janović u Petnjici

1 of 5

Misionarski hod časopisa Komuna, koji se bavi temama iz lokalne samouprave i
njegovanjem baštine Crne Gore, dostigao je svoju 36-tu stepenicu, zaustavljajući se, samo na kratko, na 1028 stranici koliko ih je ispisano od prvog broja ovog časopisa. Tematsko izdanje Komune, koja je ovoga puta u cjelosti posvećena Mojkovcu, donosi veliki broj interesantnih tekstova koji iz različitih uglova rasvjetljavaju mojkovačku svakodnevicu, razne teme i interesantnosti.

Časopis započinje uvodnikom „Grad – garant slobode i napretka“ iz pera
predsjednika Vlade Crne Gore Duška Markovića, koji nas podsjeća da je „prošlost Mojkovca
duga, kompleksna i slojevita. Isprepletana brojnim osvajačima i zadesima, ali ništa manje i
znamenitim ljudima i događajima“. Zbog svega toga Mojkovac je „u istorijskom, kulturnom i tradicionalnom smislu, bio i ostao važan dio Crne Gore, njene duhovnosti i identiteta“.

Svojim iscrpnim esejom sa naslovom „Labuđi pjev našeg donkihotizma“, Marijan
Mašo Miljić nam donosi obilje interesantnih podataka o poznatoj Mojkovačkoj bici, koja je
bila „poslednja bitka samostalne crnogorske države“. Ova bitka iz očaja i inata, okupila je u
Sandžačkoj vojsci dvije trećine ukupnog sastava oružanih snaga Crne Gore. Crnogorci su
skoro samoubilački jurišali na moćnog neprijatelja i uspjeli da ga pobijede, uprkos velikim
gubicima. Ipak, ta slavna pobjeda bila je uzaludna, jer je opšti poraz Crne Gore bio unaprijed pripremljen.

Slično viđenje mojkovačke epopeje donosi nam i tekst Jevta A. Ružića pod
naslovom „Pouke i poruke krvavog Badnjaka 1916.“. Oba pomenuta teksta propraćena su
biranim fotografijama i ilustracijama.

Nakon Miljićevog teksta slijedi pogled na razvoj komitskog pokreta u Mojkovcu i
okolini koji su bili „Odlučni kontra nasilja i terora“. Autor teksta Radomir L. Rakočević na
jednom mjestu konstatuje da je već od januara 1917. godine primjetan porast snaga otpora austrougarskoj okupaciji Crne Gore i u mojkovačkom kraju. Kroz iscrpne detalje iz
komitskih borbi protiv okupatora, Rakočević zapravo ukazuje na činjenicu da je Mojkovac sa svojom okolinom bio središte žilavog otpora, koji će, na kraju, dovesti do oslobođenja Crne Gore.

Još jedna je važna činjenica istaknuta u ovom tekstu, a ona se odnosi na Janka
Vukotića, koji nakon puštanja iz internacije, nije pristao da vodi propagandu protiv komita.
Mojkovac nije ostao nijem na dešavanja koja su uslijedila sa početkom Drugog
svjetskog rata. Već u danima priprema za ustanak u svim selima Poljske i Mojkovačke
opštine, formirani su prvi gerilski odbori od članova i simpatizera KPJ i SAKOJ-a. Takvim
postupanjem Mojkovčani su jasno kazali da su na strani antifašizma i da svojim djelovanjem žele da čuvaju slobodu i dostojanstvo crnogorskog čovjeka. O ovim dešavanjima saznajemo iz teksta Radomira L. Rakočevića koji ima naslov „Ustanici, proleteri i gerilci“.

Svoje viđenje događaja iz Drugog svjetskog rata vezanih za mojkovački kraj, Radomir L.
Rakočević nastavlja i u tekstu „Galerija legendarnih heroja“, upoznajući nas sa slavnim
imenima revolucionara iz Mojkovca i Kolašina. Među tim ljudima koji su ostavili trajan pečat
u kolektivnom pamćenju su: Jagoš Rabrenović, Janko Vidaković, Ljubomir Bakoč, Aleksa
Bećo Đilas, Nenad Rakočević, Milovan Đilas i Vukman Kruščić.

Enigmom „Đido i nadalje“ bavio se Milan Maretić, upoznajući nas sa detaljima iz
bogate biografije i životnog puta Milovana Đilasa, kao i sa njegovim ideološkim
stremljenjima u kojima je za Crnogorce naglašavao da „znaju svoj put“. U svom tekstu
Maretić nije zaobišao ni Đilasovo djelo „Nova klasa“, za koje je on 1969. godine dobio
američku nagradu Slobode, koju mu je uručio Edvard Kenedi.

1000-tu stranicu nove Komune ispunio je tekst Željka Rutovića o nekadašnjem
premijeru SR Crne Gore, Vuku Vukadinoviću. Vukadinović je, kako to piše Željko Rutović,
bio „markantna i nezaobilazna ličnost čija riječ i djelo ostaju svijetlim uzorom i putokazom
koji govore i opominju kako se politikom može i treba baviti“.
O četiri nezaobilazna novinarska pera iz Mojkovca, braći Bulatovićima, Nikoli, Božu,
Žarku i Marinku, sa puno pijeteta piše Radomir Perišić naglašavajući da njihov rada ne gubi
dragocjeni sjaj što su potvrdile i prestižne novinarske nagrade koje su oni dobijali tokom svog aktivnog bavljenja novinarskom profesijom.

Čedomir Liješević se u svom prilogu za novi broj Komune bavio „Unikatnim
umnikom čojske Crne Gore“, Todorom Bakovićem, humanim liječnikom i samosvojnim
naučnikom, koji je svojim djelom zadužio crnogorsku neuropsihijatriju. Slavenko Jovanović
se takođe odvažio da u novom broju Komune napravi portret još jednog poznatog
Mojkovčanina, Vuka Minića, koji je kao „Erudita i srčan borac“ bio nepokolebljivo odan
ideji samostalne i građanske Crne Gore.

U svom drugom tekstu za ovaj broj Komune, Marijan Mašo Miljić nam je nesebično
darovao priču o Mići Markoviću, „živom arhivu“ i hroničaru mojkovačkog kraja.
Snažan esej o Brskovu, njegovim tajnama, snazi i mitovima, potekao je iz pera Nataše
Žurić, koja je ovo mjesto „u suzi Evrope“ doživjela kao „odabrano da postoji“ i bude
„legenda u legendi“.

Privredni potencijali Mojkovca i okoline, koji su neosporni, izazvali su pažnju više
autora, koji su, svaki na svoj način, pokušali da daju viđenja budućeg razvoja ovog grada na obalama Tare. Među tim tekstovima su „Vizija Mojkovca kao Švajcarske“ (Dražen
Drašković“), „Od ‘ekološke bombe’ do mega – dvorišta“ (Borislav Jovanović), „Kraj za
skijaški raj“ (Dejan Medojević), „Mapa neprocjenjivih dragulja“ (Božidar Proročić),
„Bajkoviti pejzaži Prošćenskih planina“, „I Švajcarce mami kovčeg s blagom“ (Ranko
Ćetković).

U konceptualnom pogledu, novi broj Komune nije propustio priliku a da se ne osvrne
na stanje sporta, zdravstva i kulture u Mojkovcu. U tom kontekstu više autora je poput
Veselina Konjevića, Radovana Raja Jovanovića, Predraga Lutovca, Mirka Jakovljevića,
Nataše ŽurićTatjane PejovićRodoljuba Rođa Ćorića, Ane Marije Ćorić, Ranka Ćetkovića,
Marijana Maša Miljića, Draška Došljaka, Dražena Draškovića, Veska Baltića, Dragana Baća
Drobnjaka i Stojana Stamenića, u svojim tekstovima dalo osvrte na stanje u ovim oblastima, ne samo u prošlosti, već i u sadašnjosti. Kroz podsjećanja na „đake prvake“, školske zgode i nezgode, poznate sportiste, književnike, arheološke lokalitete, bajkovite pejzaže, kulturnoistorijske i duhovne spomenike, KUD, festival filma, urbani razvoj i imidž Mojkovca, te  radne akcije, čitaoci će biti u prilici da otkrivaju mnoga nepoznata lica Mojkovca, njegovu dušu i skrivene iskre duha. Spoznaće i zašto je Mojkovac bio i ostao rasadnik vrsnih sportista, među kojima su rukometaši imali posebno mjesto.

Sve navedeno o novom broju Komune, jasno ukazuje na činjenicu da svaki grad i
svako naselje, uvijek i u svakoj prilici, valja i treba posmatrati multiperspektivno. Upravo
zato Komun@ i ima 1000 strana ponosa i divljenja od svojih čitalaca.
Na kraju kažimo da su i ovaj najnoviji broj potpisali direktor časopisa Amer
Ramusović, glavni urednik Minja Bojanić i grafički urednik Voislav Bulatović. Neka im je sa
srećom i neka se njihov naredni rad uveća za još nekoliko hiljada novih strana.