FOTO PRIČA: SNIJEG NA BIHORSKIM PLANINAMA

0

Juče je u plamninskom dijelu Petnjice pao snijeg.

DODIJELJENE STIPENDIJE FONDACIJE BIHOR PETNJICA IZ NJUJORKA

0

Fondacija Bihor Petnjica iz Njujorka na posljednoj sjednici Odbora održanoj u Bruklinu donijela je odluku o dobitnicima stipendija za školsku 2020/21. godinu.
Na sjednici je odlučeno da se ove godine broj stipendista poveća sa tri na sedam, a takođe jednokratnu pomoć od $100 dobilo je deset studenata.

“Zaista je ove godine bilo teško donijeti odluku kome dodijeliti stipendiju, jer svi kandidati su podjednako kvalitetni i izuzetno motivisani u stručnom usavršavanju što smo mogli pročitati kroz motivaciona pisma koja su nam uputili. Odlučili smo se za sedam kandidata sa prostora cijelog Sandžaka. Pored toga donijeli smo odluku da dodijelimo jednokratnu pomoć od 100 dolara za deset kandidata koji nisu izabrani za stipendiste u ovoj godini. Tim simboličnim gestom željeli smo da im se zahvalimo na aplikaciji i damo im do znanja da je Fondacija uz njih u ovim teškim vremenima te da sljedeće godine očekujemo njihove desetke kao i to da postanu naši cjelogodišnji stipendisti”, kazao je predsjednik Fondacije Adem Rastoder.

Na adresu Fondacije ove godine pristiglo je tridesetak aplikacija, a i rok za podnošenje bio je do kraja novembra zbog aktuelne COVID – 19 krize i nemogućnosti studenata da pribave adekvatnu dokumentaciju.

“Vodili smo se prije svega materijalnim stanjem studenta i njegove porodice, a na odluku odbornika uticala je svakako i srednja prosječna ocjena, kompleksnost i specifičnost fakulteta kao i motivisanost studenta na životnom i obrazovnom putu. Finansijske prilike su odredile da se ove godine možemo odlučiti za ovaj broj studenata, a nadamo se da će mnogi donatori prepoznati značaj edukacije naših mladih te da će u narednom periodu na ovu akciju biti izdvojeno više novčanih sredstava. Ovo je jedna u nizu naših akcija. Naše mlade i edukovane narastaje planiramo da umrežimo i napravimo ozbiljne projekte koji će za cilj imati razvoj našeg zavičaja”, zaključio je Rastoder.

DINO RAČIĆ

VRIJEDNI BIHORCI: SELMIN MURATOVIĆ DOBIO KREDIT OD MINISTARSTVA, IZGRADIO ŠTALU I KUPIO JUNICE

0

Dvadesetdvogodišnji Petnjičanin, Selmin Muratović dobio je bespovratni kredit od Ministarstva poljoprivrede i sa 10 000 eura izgardio je štalu i kupio tri junice.  .

“Sa nule sam krenuo i ako Bog da nadam se da će mi ovaj projekat biti od koristi. Snadbio sam se za ovu zimu i nadam se da neće biti teška zima. Za sada imam te tri junice i jednu kozu. Nadam se krajem januara da će junice koje sam uvezao početi da daju prihod. One su prvoteoke i očekujem kvalitetnu telad. Junice sam uzeo u Austriji, to je rasa simentalki.
Završio sam sa izgradnjom štale i sada imam prostor da smjestim junice“, kaže Selmin Muratović.

„Uspio sam u vremenu korone da u saradnji sa prijateljima uvezem junice i pored određenih poteškoća.

Od svojih sredstava kupio sam motokultivator. Naredne godine planiram da kupim muzilicu i ako bude sve teklo po planu, na proljeće planiram da pišem projekat IFAD-u za jednu kosačicu, koja će mi olakšati poljoprivredne poslove”, kaže Selmin.

Muratović je zadovoljan bespovratnim kreditom i sa cjelokupnom izdradom štale i nabavkom junica.

„Želim ovom prilikom da se zahvalim Ministarstvu poljoprivrede zato što su mi odobrili i  zato što su prepoznali da mi je zaista potreban bespovratan kredit. Zahvalnost dugujem Blažu Rabrenoviću, bez koga ne bih uspio da uvezem junice iz Austrije, zatim mentoru Marku iz Berana. Takođe želim da se zahvalim mojim amidžama i svima ostalima koji su mi u toku ljeta umnogome pomogli u poljoprivrednim poslovima.

Planiram u narednom periodu da proširujem gazdinstvo. Zakupio sam poljoprivredne parcele na pet godina, imam i svojih livada i želim da ostanem na svom imanju i da od rada svojih ruku živim“, zaključio je Selmin Muratović.

ENKO KORAĆ

IRMA ŠKRIJELJ: BORBA ZA LJUDSKA PRAVA MORA BITI NEPRESTANA

0

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, za portal Radija Petnjica govorila je  Irma Škrijelj, savjetnica za ljudske resurse u lokalnoj upravi.

“Skupština UN-a proglasila je 10. decembar kao Međunarodni dan ljudskih prava, kako bi se usmjerila pažnja “naroda svijeta” na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničko mjerilo postignuća za sve narode i sve države.

Ljudska prava su osnovna prava koja ima svaka osoba,  koja se stiču rođenjem, koja su neotuđiva i nedeljiva, svojstvena svim ljudima, bez obzira na  državljanstvo, prebivalište, pol, nacionalno ili etničko porijeklo, boju kože, vjeru, jezik, ili bilo koji drugi status.

U svijetu je proteklih 20 godina došlo do temeljnog napretka u unapređenju prava žena, razvoja međunarodnog prava za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava, zaštiti i promociji prava marginalizovanih grupa i mnogo veće razumijevanje univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava.

Naša država ova prava garantuje i Ustavom Crne Gore, u dobroj mjeri se postiglo unapređenje istih kroz razvoj svijesti pojedinaca i cjelokupnog društva da su u pitanju osnovna ljudska prava koja se trebaju poštovati i bez prethodnog zakonskog obavezivanja na to.

Da bi se ostvarilo postignuće na poštovanju ljudskih prava na svjetskom nivou ova borba mora biti neprestana, energija nepresušna i nepokolebljiva želja svih nas da ostvarujemo u potpunosti svoja osnovna ljudska prava”, zaključila je Irma Škrijelj, savjetnica za ljudske resurse u lokalnoj upravi.

 

SPP POSLALA PREDLOG ZAKONA O ZABRANI NEGIRANJA GENOCIDA

0

Stranka pravde i pomirenja je poslaničkom klubu Crno na bijelo prije dva dana predala prijedlog Zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti.

“Očekujemo da prijedlogom ovog zakona, a nadamo i usvajanjem u skupštini Crne Gore u budućnosti eliminišeno svaki pokušaj negacije ali i manipulacije žrtvama holokausta ili genocida”, saopštili su iz SPP.

ZAVRŠENO ASFALTIRANJE PUTA U MZ TRPEZI: MJEŠTANI JOHOVE VODE ZAHVALNI PREDJEDNIKU AGOVIĆU

0

Mještani Johove vode u MZ Trpezi konačno su dobili moderan asfaltni put i na taj način obezbijeđeni su bolji uslovi za život u ovom zaseoku.

Opština Petnjica je finasijer projekta i asfaltiranja ovog puta u dužini od 100 metara, a mještani su zahvalni predsjedniku Opštine Samiru Agoviću na angažmanu i prepoznavanju potreba stanovnika Johove vode.

“Želim da se u svoje lično ime zahvalim predsjedniku opštine Petnjica, Samiru Agoviću, koji je razumio našu potrebu i insistirao na tome da nam se riješi dugogodišnji problem na putnom pravcu.

Na usponu koji je veoma zahtjevan, prijeko nam je bilo potrebno asfaltirati taj putni pravac. To je učinjeno zahvaljujući angažmanu predsjednika Opštine, kao i predsjedniku MZ Trpezi, Mithadu Cikotiću i Rifku Skenderoviću” kazao je mještanin Johove vode Asmir Muratović, za portal Radija Petnjica.

ENKO KORAĆ

“VESELA MAŠINA” U LEĆEVIŠTIMA: NEMA BOLJE JABUKOVAČE OD ONE IZ SADRIJINOG KAZANA IZ 1971.

0

Jesen je godišnje doba kada se u Bihoru peče rakija. Šljiva, jabuka i kruška su glavne sirovine za proizvodnju rakije. Jedan od onih koji je došao iz Podgorice kako bi, narodski rečnikom, pretarasio posao oko pečenja rakije je i Rizvo Rastoder koji je za ovaj posao podložio dva kazana, u narodu prepoznata kao polu-mašinska.

Gužva oko njih je česta slika. A i kako ne bi kada je tradicija da prolaznik svrati i bude ponuđen čašicom nove rakije. Za jedan Rizvov kazan bi se moglo reći da je šteta što ne zna da priča. E tu bi se tek imalo šta čuti. Star je više od pola vijeka. Kupljen je u Skoplju 70-tih godina prošlog vijeka u tada čuvenoj kazandžijskoj zadruzi „Bakar“- Skoplje.

„Moj otac, Sadrija je otišao za njega. Ove dane, dok pečemo rakiju, pokušavamo da utvrdimo kada je kupljen. Meni je parametar da sam ja 71 išao u Kragujevac i kupio fiću, što bi se reklo ispod čekića. Da sam imao auto, ja bih vozio mog oca za Skoplje tako da je kazan kupljen prije nego li sam ja kupio auto. Mora da ga je transportovao do Bihora kamionom.

Ono što znam to je da od prvog dana do dana današnjeg, za ovaj kazan mogu da kažem da je narodski. Nema ko ga nije uzimao kada dođe vrijeme da se peče rakija“, ističe Rizvo.

Nije da se ne vide godine i upotreba na više od pola vijeka staroj veseloj mašini. Ožiljaci su vidljivi na svakom dijelu. Tu i tamo, po potrebi, sanira se žicom i kanapom i ova vesela mašina neometano nastavi da radi ono za šta su je makedonske kujundžije i stvorile.

„Jeste da sporo peče,  ali je rakija dobra“, kratko kaže Rizvo dok ubacuje drva pod kazan i na gradi provjerava jačinu rakije.

DENIS BOŽOVIĆ

DVA PODRUČNA ODJELJENJA OŠ MAHMUT ADROVIĆ ZATVORENA ZBOG KORONE

0

Kako nezvanično saznaje portal radija, dva područna odjeljenja OŠ Mahmut Adrović, Godočelje i Lagatore su zatvorena zbog pojave koronavirusa.

Portal radija nije došao do preciznijih infomacija zbog toga što sagovornici su odbili da daju bilo kakvu izjavu. Prema pouzdanim informacijama i u matičnoj školi očekuje se povećanje broja inficiranih jer  postoje radnici ove JU koji su bili asimptomatični slučajevi, nijesu znali da nose koronavirus.

D.B.

ASFALTIRAN PLATO ISPRED GASULHANE U DONJOJ VRBICI

0

Na platou ispred gasulhane u Donjoj Vrbici asfaltirano je 90 kvadrata. Opština Petnjica je još jednom pomogla izgradnju i uređenje ovog objekta, kako bi se dodatni radovi na gasulhani u što kraćem roku okončali. Vrijednost radova je 1500 eura.

Predsjednik Odbora za izgradnju gasulhane u Donjoj Vrbici Husnija Adrović, kazao je da asaltiranjem platoa ispred gaulhane, zaokružena ideja izradnje i prilaza objektu.

„ Želimo da se zahvalimo predsjedniku opštine Petnjica Samiru Agoviću, koji je od prvog dana bio uz nas i pomagao izgradnju gasulhane.

„Gasulhana je upotpunila svoj izgled asfaltiranjem platoa ispred ulaza. Objekat je upotpunosti adaptiran i urađeno je sve kako bi mogao funcionisati. Ugrađeno je 90 kvadrata asfalta. U planu nam je da regulišemo grijanje u objektu i parking, koje ćemo u hodu regulisati“, zaključio je Husnija Hulja Adrović.

Takođe, na dionici od oko 130 metara, pored gasulhane u Donjoj Vrbici, asfaltiran je putni pravac u Podvadama, deset metara iza gasulhane do raskrsnice. Širina asfalta iznosi oko pet metara.

Opština Petnjice je izdvojila sredsava za asfaltiranje ovog putnog pravca i zakružila renoviranje mosta u Podvadama, koji je u poptpunosti dobio novi izgled i koji će olakšati saobraćaj na ovom dijelu puta.

ENKO KORAĆ

OSTACI STARIH UTVRDA – ENIGME U BIHORU

0
Sait Šabotić

Tamo gdje žile istorije duboko sežu u prošla vremena uvijek je moguće pronaći nevjerovatne priče i legende koje su veliki mamac i za iskusne istraživače. Te zamke neko umije vještije zaobići, a onima kojima to nije svojstveno ostaje da i dalje budu šegrti koji uče zanat. Kako i područje Bihora pripada onima na kojima su žile istorije prepletene kao paukova mreža,  na pojedine enigme potrebno je, ako ništa drugo, a ono ukazati, da bi, eventualno u dogledno vrijeme bile razriješene.

Uvažavajući nedavna arheološka otkrića, poput ženske figurine sa lokaliteta Torine, nedvosmisleno se može reći da se život ljudskih zajednica u Bihoru davno začeo i da se od tada, do danas, nije prekidao. Taj dugi kontinuitet u pojedinim slojevima je ipak prekriven određenim neznanjima koja je teško učiniti znanjima i sa takvima se predstavljati drugima.

Dio otkrivenog prolaza u bedemu na južnoj strani na lokalitetu Gradac u Crnči

Iako o samom nazivu Bihor, koji je za čitavu oblast došao prema imenu Bihor grada, postoji više teorija, ni za jednu od njih se ne može reći da je posve tačna i da je razriješila to teško pitanje. Pored ostataka utvrđenog Bihor grada, u Bihoru postoji i nekoliko ostataka određenih građevina, koje do danas predstavljaju prave enigme za koje tek predstoji ozbiljno razmišljanje u pogledu rasvjetljavanja njihovog nastanka, graditelja i namjene. U takve ostatke ubrajamo više tzv. „Gradaca“ na različitim lokalitetima. Pomenimo u tom kontekstu Gradac u Crnči, zatim Gradac iznad sela Crniš i Gradac iznad sela Tucanje. Uzimajući u obzir starije slojeve stanovništva koje je nastanjivalo područje Bihora, poput Ilira i Rimljana, najlogičnija pretpostavka za sada je da su te utvrde gradili ili Iliri ili Rimljani, odnosno da su ih Rimljani dobili u nasljeđe od Ilira. Istina je i nepobitna činjenica da su Rimljani gradili nove gradove ili preoblikovali stara naselja zavisno od potreba. Imali su razvijenu mrežu gradova čiji su pojedini tragovi očuvani do naših dana. Oni su uspješnim ratom 168. godine slomili otpor ilirskih plemena i njihove države. Na teritoriji koju su zaposjeli započeli su sa izgradnjom različitih tipova naselja.

Pozicija bihorskih Gradaca u odnosu na Bihor grad

Vjerovatno bi slika rasporeda rimskih naselja i uopšte funkcionisanja Rimske Imperije na našim prostorima bila jasnija da smo smogli snage da izvršimo sistematska i organizovana arheološka istraživanja u svim djelovima Crne Gore, koja bi dala valjane odgovore na pitanja pred kojima uglavnom ćutimo ili znamo samo u domenu pretpostavke.

Pitanje koje se logično nameće, kada su u pitanju istraživanja starih naselja, jeste pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta, odnosno urbanizacije i deurbanizacije. Evidentno je, makar iz onoga što se može vidjeti na samom terenu, da su pomenuti Gradci na znatnim visovima, što upućuje na zaključak da su to bile utvrde sa funkcijom zaštite lokalnih puteva i putnika na njima. Sloveni su antičke utvrde i gradove na ovim područjima zatekli u ruševnom stanju, jer su ih Goti, Huni i Avari napadali i rušili. Zbog toga se Sloveni nijesu useljavali unutar utvrđenja, već su ih radije, u slučaju opasnosti, koristili kao sigurnija utočišta. Vizantijski carevi su zbog takvih okolnosti bili prinuđeni da grade znatno manja utvrđenja radi odbrane i to uglavnom na uzvišenjima duž puteva.

Prema pisanim izvorima o naseljima na području Crne Gore, koje saopštava Konstantin Porfirogenit, ne postoji mogućnost da ubiciramo neko od naselja koje bi bilo smješteno na području o kome ovdje govorimo. Naziv Gradina, koji se upotrebljava za Bihor grad, upućuje na to da se radi o preteči srednjovjekovnog grada za koji nije utvrđeno kada je nastao.

Crni krugovi, čiji je centar vrh uzvišenja na kome je utvrđenje, pokazuju zonu mogućeg vizuelnog osmatranja sa bihorskih Gradaca

Prema nekim mišljenjima u blizini Bihor grada, na aluvijalnoj terasi koju pravi Lim, postojao je antički grad Nis, koji je, opet prema pretpostavci, mogao i morao imati potpuno drugačiju morfološku strukturu od utvrde na planinskom uzvišenju. Uzimajući u obzir i eksploataciju rude uglja u tzv. Malom Bihoru, Nis bi se mogao staviti u kontekst rudarskih naselja. Naravno, sve su ovo nepoznanice koje tek treba razriješiti, a u čemu i te kako mogu pomoći arheolozi.

Gradac u Crnči je smješten na dosta strmom uzvišenju do koga je najlakše prići samo sa sjeverne strane. Uzvišenje je smješteno u centralnom dijelu pitome Radulićke doline, tako da je sa nje bilo moguće kontrolisati sve komunikacije koje su vodile ovim dijelom Bihora prema Pešteri i dalje ka unutrašnjosti Balkana. Na samom uzvišenju sačuvani su tragovi starih građevina, koje su djelimično proučavali arheolozi iz Polimskog muzeja iz Berana. Očuvani bedemi su do visine od  2 metra. Zidovi bedema, širine 1,40 metara, rađeni su od krupnih pritesanih kamenih blokova koji su slagani u pravilne redove spojene krečnim malterom. U osnovi prolaza sačuvani su ostaci nekadašnjeg zaziđivanja i zatvaranja ovog ulaza u utvrđenje. Od ulazne kapije bedemi se pružaju obodom uvale ili sedla između dva uzvišenja, a potom se okomito uzdižu ka stjenovitom vrhu na sjevernoj strani. Uz sjeverni vrh nalazi se jedan uzdignuti dio, kao akropola koji je takođe bio opasan bedemima formirajući gornju zaravan površine od oko 50 m dok bi donja ravan ima površinu od oko 500 m2.

Gradac iznad sela Crniša na jednom od vrhova Mušnice, je isturena kota na oko 1.000 m nadmorske visine. Sa tog mjesta vizuelno je moguće kontrolisati dolinu Goduške i Lozanske rijeke i djelimično dolinu Lješnice. Na samom planinskom vrhu ne postoje vidljivi ostaci zidina, što ne znači da arheološka istraživanja ne mogu dokazati nešto drugo.

Uzvišenje Gradac u ataru sela Tucanje smješteno je takođe na koti od oko 1.000 m nadmorske visine. Za razliku od Crniškog Gradca, ovdje se uočavaju tragovi nekih građevina i to u dužini od oko 180 m. Vjerovatno ih je bilo više, jer prema površnim istraživanjima arheološkog tima Polimskog muzeja iz Berana, na ovom lokalitetu pronađeni su fragmenti antičke keramike koji daju podatke da je jedno utvrđenje podignuto početkom ili polovinom III vijeka naše ere u rimskom periodu. Drugi vidljivi zid, kako se pretpostavlja, podignut je u VI vijeku i kod njega nijesu vršena iskopavanja. U blizini ostataka zida ne postoje ostaci groblja, što upućuje na spaljivanje mrtvih ili na na to da je naselje služilo za privremeni boravak.

Kada se pravim linijama spoje tačke Bihor grad (Gradina) – Crniški Gradac – Tucanjski Gradac, dobija se pravilan trougao. Isto je i u slučaju kada se linijama spoje tačke Bihor grad (Gradina) – Crniški Gradac – Gradac u Crnči. Ovakav raspored utvrđenih tačaka, vjerujemo da može pružiti odgovor i za raspored sličnih utvrđenja na drugoj strani Lima. Sa pogleda na kartu na pomenute pozicije, jasno se uočava ostavljanje mogućnosti za signalno sporazumijevanje i najavljivanje eventualnih opasnosti koje su mogle zaprijetiti osmatračkim stanicama na ovim vrhovima. Mogućnost kružnog osmatranja sa sve tri tačke, ukazuje da je unutar površine trougla obezbijeđena potpuna vizuelna pokrivenost terena koja je bila nužna za blagovremeno najavljivanje opasnosti i reakcije koje bi bilo potrebno sprovesti da bi se ista otklonila.

Dok arheološka istraživanja u saradnji sa drugim naukama ne budu dala svoj odgovor, ostaje nam da za istim tragamo.

SAIT ŠABOTIĆ