(VIDEO) BIHORKA GVOZDENIH PESNICA: NERMINA ŠKRIJELJ PRVA NA SERBIAN OPENU

0

Nermina Škrijelj, kik bokserka gvozdenih rukavica porijelom iz Petnjice, osvojila je zlatnu medalju na WAKO Evropskom kik boks kupu “Serbia open” u kategoriji do 60 kilograma.

Članica kik boks kluba “Univerzum” iz Rožaja, nastupila je na Evropskom kupu u disciplini kik lajt i okitila se evropskom zlatnom medaljom.

Srbija je organizovala Evropski kik boks kup “Srbija open”, koji se održao u Kraljevu, u hali sportskog centra Ibar.

U borbama je učestvovalo 214 takmičara iz 12 država – BiH, Bugarska, Mađarska, Izrael, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Rumunija, Slovačka, Turska, Singapur i Srbija.

Kik bokseri Univerzuma iz Rožaja nastup na Evropskom kupu završili su sa 13 medalja, po četiri zlatne i srebrne i pet bronzanih.

Takmičenje je održano u disciplinama: Point fajting, Kik lajt, Ful kontakt i K1, u svim uzrastima koji su propisani za ove discipline.

ENKO KORAĆ

AGONIJA BRAĆE ADROVIĆ I NJIHOVE MAJKE U URGENTNOM CENTRU U BERANAMA: “DOKTORIMA PREČA IZBORNA KAMPANJA OD PACIJENATA”

0

Ogorčeni neprofesionalnim odnosom osoblja Urgentnog centra iz Berana prema majci, portalu radija su se obratili braća Sabahet, Sanel i Samet Adrović iz Vrbice.

„Juče, u popodnevnim satima, naša majka je zapala u nesvjesno stanje. Na poziv braće Sanela i Sameta, došli su radnici službe Hitne pomoći iz Petnjice i našu majku transportovali do Urgentnog centra u Beranama. Nakon pregleda i uzimanja nalaza, doktori su konstatovali da je imala epileptički napad, konstatujući da rezultati nalaza koje su izvršili, daleko premašuju normalu pri čemu su leuokciti drastično porasli.

I tu je počela agonija gdje su ljudi koji rade u urgentnom centru u Beranama, pokazali nesavjesnost. Mojoj braći i članovima šire porodice, koji su se u međuvremenu pridružili, saopštili su da nemaju mjesta da smjeste našu majku na odjeljenje kako bi se dalje liječila a kao alternativu su nam ponudili da je smjeste na kovid odjeljenje, među pacijente koji su zaraženi od koronavirusa.

Naravno, članovi porodice su tu mogućnost isključili, jer smo znali da bi to za ženu u takvom stanju sa 87 godina života, bilo pogubno. Molili su, kumili da je smjeste na odjeljenje, doktor iz Urgentnog centra je odbio.

Naprotiv, bio je više nego li grub pa je decidno saopštio – vozite vašu majku kući, miči te je iz urgentnog. I tu se pokazao jedan krajnje neljudski odnos. Naime, našu majku, bez kuka i u takvom stanju, bilo je potrebno medicinsko auto za transport. Iz beranskog urgentnog su saopštili da nije njihova nadležnost da voze pacijente, jer se radi o drugoj opštini.

Kontaktirali su petnjičku hitnu iz koje je odgovoreno da u opis posla njihovog djelovanja, ne spada da oni transportuju pacijenta kući. Moramo istaći činjenicu da su radnici Hitne medicinske pomoći uz Petnjice, relativno brzo došli na poziv i transportovali je do Berana. Međutim, ako uzmemo u obzir da je nijesu sačekali ili došli po nju, ispada da se radi o profesionalnosti u jednom smjeru.

Dakle, da zaključimo, otpustili su našu majku kući u nesvesnom stanju i pored toga što su joj nalazi u katastrofanom stanju i što je sam nalaz pokazao da su leukociti uvećani sedam puta više nego što je normalno. Činjenica da je dobila sepsu, nije uticalo na to da joj obezbijede mjesto za bolničko liječenje i pružanje adekvatne medicinske pomoći. Pacijent u nesvesnom stanju, bez kuka, sa sepsom i nalazima čiji rezultati pokazuju u koliko teškom stanju se nalazi.

Sa druge strane nijesu obezbijedili vozilo za transort a kao obrazloženje su ponudili da to nije u njihovoj nadležnosti. Zar se gleda nadležnost kada je u pitanju pacijent čije je zdravstveno stanje više nego li loše???!!!

Tačno je to da naša majka ima 87 godina ali ona, za nas, njenu porodicu, kao da ima 20 godina. Odnos osoblja Urgentog centra iz Berana kao i odnos uposlenih Hitne medicinske pomoći iz Petnjice je krajnje nehuman i neprofesionalan. To su zdravstveni radnici koji su sami birali svoj poziv, da liječe ljude i da pomažu, niko ih nije tjerao na to. Na kraju, za to i primaju platu koju im obezbjeđuju svi građani Crne Gore, tačnije, poreski obveznici. Zar je moguće da su njima parametri bili to što se radi o starijoj osobi, iz Vrbice, druge opštine a ne želimo da pomislimo da tu možda radi i o drugim parametrima – etnička i vjerska pripadnosti. Izgleda da doktorima iz Berana je preča predizborna kampanja u koju su uključeni nego li posao za koji su plaćeni“, stoji u reagovanju braće Adrović iz Vrbice koje su dostavili portalu radija.

DENIS BOŽOVIĆ

KIC CG LUKSEMBURG: “AMBASADOR LEKOVIĆ MINIRA INICIJATIVE CENTRA”

0

U organizaciju Ambasade Crne Gore u Briselu, direktorica NTO, Ana Marković Tripković boravi u radnoj posjeti Luksemburgu, u sklopu koje će imati sastanke u Ministarstvu ekonomije i kompaniji ,,Luxair”.

Povodom toga reagovao je KIC CG iz Lukasemburga čije saopštenje prenosimo integralno.

“Kulturno- informativni centar Luksemburg izražava zadovoljstvo što je svojim uspješnim aktivnostima omogućio uspostavljanje ekonomske saradnje između Crne Gore i Luksemburga i pored stalnih opstrukcija koje trpi od ambasadora Crne Gore u Briselu za zemlje Beneluksa, Ivana Lekovića.

“Ambasador Leković do sada ništa nije uspješno radio po pitanju ekonomske diplomatije, ali ogroman napor ulaže da umanji zasluge Kulturno- informativnog centra Crne Gore u Luksemburgu i diskredituje predsjednicu Centra.

Ambasador Leković podriva ugled direktorice KIC-a Crne Gore u Luksemburgu, jer je njen uspjeh u avio povezivanju  Crne Gore i Luksemburga,  najveći dokaz njegovog neuspjeha i nesposobnosti kao diplomate bez inicijative i rezultata.

Kulturno- informativni centar Crne Gore u Luksemburgu je uspješno od inicijative do pune realizacije povezao Crnu Goru i Luksemburg avio linijom, bez ijednog centa podrške iz Crne Gore, dok je ambasador  uzaludno trošio novac građana Crne Gore kao poreskih obveznika za samoreklamerstvo.

Javnosti radi podsjećamo da je ambasador Lekovic u diplomatiji najmanje tri mandata i to na važnim međunarodnim adresama. Ozbiljno pitanje koje traži ozbiljan odgovor ministarstva vanjskih poslova jeste, šta je imenovani učinio za Crnu Goru i njenu dijasporu, osim što je čekao da otme ideje i uspjehe KIC-a Crne Gore u Luksemburgu i predstavi ih svojim, kiteći se tuđim perjem.

Kulturno- informativni centar Crne Gore Luksemburg  je pozvao direktoricu NTO Anu Marković Tripkovic na Internacionalni sajam turizama u Luksemburgu koji je održan u martu ove godine, a direktorica je odgovorila da nemaju vremena i novca da isti posjete, zbog čega vjerujemo  da je ambasador Leković minirao ovu inicijativu Centra, te ne čudi da je direktorica NTO Crne Gore odbila saradnju sa Kulturno-informativnim  centrom Crne Gore u Luksemburgu.

S pravom se moramo zapitati, da li oni koji vode politike u oblasti turizma, kao osnovne privredne grane , imaju znanja I sposobnosti da se nalaze na tako važnim pozicijama, a da nijesu u stanju da prepoznaju značaj avio povezivanja Crne Gore sa visokorazvijenim destinacijama Evrope. Ili je možda u pitanju neka skrivena namjera, ili zavist , jer KIC Crne Gore u Luksemburgu od svojih skromnih sredstava i velikim entuzijazmom je odradio posao , koji bi trebali da su odradili upravo ambasada i NTO sa svim resursima koje imaju, a za koje ih I plaćaju građani Crne Gore. Javnost Crne Gore trebala bi da zna na što i na koji način pojedinci troše   novac građana?! Da li pojedinci na važnim pozicijama su plaćeni novcem građana Crne Gore da rade u interesu države ili  novac i pozicije koriste za samoreklamerstvo i interese ko zna koga?!Moramo se zapitati gdje su bili svi ti silni  dobro plaćeni državni činovnici poput ambasadora , direktora NTO i sličnih institucija  , kada je trebalo inicirati i realizovati avio liniju Crna Gora-Luksemburg? Vjerujem da će javnost uskoro saznati odgovore tih činovnika. Ono što je sigurno , zahvaljujući KIC-u Crne Gore u Luksemburgu uspostavljena je avio-linija prošle godine, ista će se realizovati i ove. Na ovaj način KIC Crne Gore u Luksemburgu pokazuje svoj patriotizam, a da pri tom novac ne uzima od građana Crne Gore”, stoji u saopštenju KIC CG iz Luksemburga.

PETNJICA: DVA JAVNA POZIVA MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE

0

Odjeljenje za poljoprivredu opštine Petnjica obavještava poljoprivredne proizvođače naše Opštine da je Ministarstvo poljoprivrede objavilo dva Javna poziva, a koji su bitni za bihorske poljoprivrednike.

Za sve dodatne informacije poljoprivredni proizvodjaci mogu se obratiti Odjeljenju za poljoprivredu naše Opštine.

SJEDNICA SO PETNJICA U ČETVRTAK 24. MARTA: NA DNEVNOM REDU STATUT OPŠTINE, BUDŽET ZA 2022……

0

Predsjednik lokalnog parlamenta Mehmed Adrović zakazao je četvrtu redovnu sjednicu Skupštine Opštine Petnjica za 24.03.2022. godine (četvrtak) u zgradi Opštine sa početkom u 11h.

Na dnevnom redu su

  1. Prijedlog Statuta Opštine Petnjica
  2. Prijedlog Odluke o Budžetu Opštine Petnjica za 2022. godinu
  3. Izvještaj o radu predsjednika Opštine Petnjica i organa lokalne uprave i službi za 2021. godinu
  4. Prijedlog Odluke o određivanju odbornika koji će prisustvovati sklapanju braka
  5. Prijedlog Odluke o izmjeni sastava Odbora za izbor i imenovanja
  6. Prijedlog Odluke o razrješenju zamjenika člana Opštinske izborne komisije Petnjica
  7. Prijedlog Odluke o raspodjeli sredstava za podršku ženskom preduzetništvu u 2022. godini
  8. Izvještaj o finansiranim projektima nevladinih organizacija u 2021. godini
  9. Izvještaj o radu JU Centar za kulturu Petnjica za 2021. godinu
  10. Plan i program rada JU Centar za kulturu Petnjica za 2022. godinu
  11. Izvještaj o radu DOO “Komunalne djelatnosti” Petnjica za 2021. godinu (materijal za ovu tačku dnevnog reda biće dotavljen naknadno)
  12. Program rada i finansijski plan DOO “Komunalne djelatnosti” Petnjica za 2022. iodinu (materijal za ovu tačku dnevnog reda biće dotavljen naknadno)
  13. Izbor i imenovanja

Sjednicu lokalnog parlamenta možete pratiti na Radiju Petnjica.

PROLJEĆNO SPREMANJE NJIVA U BIHORU I PRVI POŽARI

0

Zbog proljećnog spremanja i nesavjesnih građana šume trpe. Juče tokom dana i danas brojni požari na teritoriji Opštine Petnjica.

S obzirom na to da je narod iskoristio lijepo vrijeme i tople dane za uređenje svojih parcela i pripremanje, često se desi da korov i zastareli travu zapali, a u velikom broju se sa parcela požar proširi na šume i rizikuje da ugrozi brojna domaćinstva. Svjedoci smo da zbog toga u proteklih nekoliko dana Služba zaštite i spašavanja ima pune ruke posla.

Danas je u toku dana izbio požar koji je rizikovao da ugrozi brojne kuće u Lagatore, ali brzom intervencijom mjestanina A.L, koji se odmah uputio na lice mjesta i uspio da lokalizuje i ugasi požar i pored brze intervencije Službe zaštite i spašavanja kuća i šuma je spašena.

Zbog toga apelujemo na mještane da posebno vode računa i ne pale suvu travu koja se nalazi pored šuma ili kuća, jer zbog vjetra požar dobije na snazi i vrlo lako se proširi i tako izbjegnu devastaciju šume i eventualno rizike koji mogu nastati od požara.

ERIS BABAČIĆ

 

 

(VIDEO) “PUTEVI I RASKRŠĆA” – TREĆA EMISIJA – GOSTI: MUNEVER RASTODER, ŠABAN ADROVIĆ I PREDRAG LUTOVAC

U trećoj emisiji “Putevi i raskršća” sagovornici su  Munever Merko Rastoder sa Savinog Bora, koji dugo godina živi i radi u Francuskoj, arheolog Predrag Lutovac i učenik Srednje mješovite škole u Petnjici, Šaban Adrović.

Multimedijalni projekat „Putevi i raskršća“ realizujemo u saradnji sa Fondom za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Najvažnije poruke koje su poslali naši sagovornici, možete čitati na našem portalu, kao i na društvenim mrežama- Facebook stranici Radio Petnjica i Instagram stranici @petnjicaradio.

MUNEVER RASTODER: Ovdje je u Fransuskoj je sistem “iz pidžame u radničko i iz radničkog u pidžmu”

Radio Petnjica: Mersudin je početkom devedesetih napustio zavičaj,danas živi u Francuskoj. Kada si došao na zapad, gdje si prvo radio?

Munever Rastoder: Nakon školovanja, pošao sam za Podgoricu, radio sam 15 godina u KAP-u. Zatim uzeo sam otpremninu i pokušavao sam privatno da radim, teško je bilo naći posao. Došao sam u Francusku, kako bi svoju djecu obezbijedio sigurnim životom. Bio sam u Njemačkoj ali tamo nisam uspio da završim papire. Poslije Podgorice probao sam u Savin Bor, ali nisam uspio da se bavim stočarstvom, jer jedini način od kojega može da se živi kod nas je stočarstvo.

Teško je bilo u Petnjici, kada je ona bila mjesna zajednica i onda povratkom statusa Opštine, promijenile su se neke stvari na bolje, moglo je bolje i brže, ali nadam se da će vremenom neke stvari uraditi.

Radio Petnjica: Koji je po vama najveći uspjeh lokalne administracije?

Munever Rastoder: Devedesetih nije bilo srednje škole, onda nije bio asfaltiran put do Savin Bora. Imali smo ambulantu u Savin Boru.
Zahvaljujući predsjedniku Opštine Agoviću, dobili smo kaptaže vode.
Srednju školu sam završio u Rožajama. Pješke sam išao iz Savin Bora do Rožaja. Poranio bih, kako bi na vrijeme stigao na časove. Trebalo mi je oko četiri sata u jednom pravcu hoda. Stanovao sam u Rožajama i vikendom kad bi odlazio ili se vraćao, pješačio sam na putu od škole do kuće.

Radio Petnjica: Vi se bavite muzikom, pjevate li i svirate?

Munever Rastoder: Nađem vremena da pjevam i sviram za svoju dušu a tad nije bilo novca kako bi uspio. Imam petoro djece i posvetio sam se odgoju, školovanju.

Radio Petnjica: Početi u Francuskoj, jesu li tekli glatko?

Munever Rastoder: Moji počeci u Francuskoj nisu tekli glatko. Ovdje je sistem iz pidžame u radničko i iz radničkog u pidžmu. Ovdje je hljeb sa devet kora. Kad bi radili u zavičaju koliko ovdje radimo, daleko bolje bi bilo za nas pod uslovom da je rad plaćen kao što je ovdje.

Mislim da je potrebna država da posveti više pažnje, kako bi se zaustavilo iseljavanje. Ministarsva trebaju da odobre povoljne kredite, kako bi ljudi iskoristili u poljoprivredni fond, da dokupe šta im je potrebno. Ovdje u Francuskoj ogromna je razlika u poljoprivrednim aktivnostima. Ovdje seljak koji drži stoku, on je obezbijeđen sa cjelokupnom mezanizacijom, sigurnim otkupom, dobrim cijenama, kreditima, subvencijama, dok kod nas je veoma teško, nema sigurne prodaje, male su cijene.
Za naš kraj bi bilo dobro kada bi se mini fabrike otvorile za otkup mlijeka, kako ne bi napustali zavičaj.

Radio Petnjica: Poznato je da su Bihorci stekli kapital na zapadu i da li misliš da bi oni uložili u neku mini fabriku?

Munever Rastoder: Naravno da je potrebno da se naši ljudi vračaju zavičaju i stava sam da postoje ljudi koji žele da ulože u svoj kraj. Ali postoje prepreke. Ne isplati se ulagati sredstva zbog administrativnih peripetija kako sam lokalnog tako sa državnog nivoa.
Balkan je još nestabilno područje za ulaganje.

Radio Petnjica: Gdje vidiš perspektivu mladog Bihorca koji završi srednju školu u Petnjici?

Munever Rastoder: U Petnjici nakon što se završi srednja škola ne može se doći do posla, da posveti svoj život jedino može u poljoprivredu, drugog prosperiteta nema za sada.

Preporučujem mladim ljudima da se bore i ostaju u svom zavičaju. Najbolji i najljepši život je u zavičaju na ognjištu djedova. Vjerujem da će uz adekvatnu pomoć, Opština i država pomoći poljoprivrednim proizvođačima kao jedinoj grani od koje može da se živi, da opstanu i imaju miran život i budu svoji na svome.

***************************

ŠABAN ADROVIĆ: Planiram da se nakon završenih studija vratim ovdje

Almina Ličina: Slovite za veoma uspiješnog i uzornog učenika. Kako postižete tako zavidne rezultate?

Šaban Adrović: To pitanje mi često postavljaju, moj odgovor je skoro uvijek identičan. Garant uspijeha jeste rad i zalaganje, što se tiče samog procesa učenja iziskuje mnogo vremena i energije, jednostavno raspoređivanjem svojih obaveza i tačnim režimom vremena rezultati se postižu. Jedam od značajnih segmenata jeste i redovno učenje odnosno nedozvoljavanje da se obaveze gomilaju jer to kasnije iziskuje mnogo energije a rezultati su mnogo manji, takođe bih istakao i način neformalne edukacije prije svega seminari, tribine, diskusije i slično koje u značajnoj mjeri pospješuju razvoj interpersonalnih vještina i vještina višeg nivoa, kao što su argumentovanje, iznošenje stava, vođenje grupe, rad u grupi.

Almina Ličina: Vi ste učenik IV razreda gimnazije, druga ste generacija gimnazije u Srednjoj Mješovitoj školi?

Šaban Adrović: Da upravo je prethodna generacija bila prva generacija maturanata smjera gimnazije.

Almina Ličina: Da li imate neko posebno iskustvo za ove IV godine?

Šaban Adrović: Za ove četiri godine bilo je lijepih utisaka i druženja, ne znam da li bih izdvojio neku od tih aktivnosti jer svaka od njih mi je podjednako draga.

Almina Ličina: Da li preporučujete Srednju Mješovitu školu sljedećim generacijama ?

Šaban Adrović: Da svakako. Nakon osnovne škole na osnovu postignutog uspijeha i stečenog znanja imao sam priliku da upišem različite smjerove. Odlučio sam se da to bude gimnazija ovdje u svom zavičaju. To nudi niz prednosti i nekih nedostataka, odlučio sam da te nedostatke na neki način uočim i da ih kasnije tokom školovanja i životnog puta nadoknadim. Ni u jednom trenutku se nijesam pokajao i smatram da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu, uprkos nekim negativnim komentarima ljudi koji nikada nijesu nogom kročili u tu ustanovu. Ponosan sam što pripadam grupi učenika koji  imaju čast da im predaju zaista divni profesori. Takođe iskazao bih zadovoljstvo stepenu opremljenosti učionica i drugih kabineta. Mogu da primijetim, što se tiče praktične nastave i mehanizacije koju koriste određeni smjerovi svoje aktivnosti mogu da sprovedu na zaista kvalitetan način.

Almina Ličina: Pošto ste već na pragu fakulteta, kako zamišljate svoje prve studenske dane, i šta planirate da upišete?

Šaban Adrović: Što se tiče samog izbora fakulteta, odlučio sam da na neki način spojim svoju ljubav prema umjetnosti sa stečenim znanjem iz smejra matematičkih nauka, tako da ću najvjerovatnije upisati građevinski fakultet. Ne znam tačno da li će to biti u našoj državi ili inostranstvu, ne isključujem i tu mogućnost u slučaju da se i to desi planiram da se nakon završenih studija vratim ovdje i da znanje i vještine koje sam stekao tokom studiranja iskoristim kako bih doprinio ovoj sredini.

Almina Ličina: Pošto ste spomenuli studiranje u nekoj drugoj državi, šta mislite o iseljavanju mladih ljudi iz Petnjice?

Šaban Adrović: Iseljavanje je jako veliki problem ne samo Petnjice nego i cijele Crne Gore. Uopšte cijeli region se u posljednje vrijeme suočava sa veoma značajnim problemom, upravo pad broja radno sposobnog stanovništva. Taj problem nije prouzrokovan negativnim privrednim priraštajem već upravo migracijama. Migracije su dominantno motivisane ekonomskim faktorima ali ja ne bih isključio i neke druge faktore prije svega osjećaj nestabilnosti i nesigurnosti kako pravne tako politicke i društvene. Zatim imam osjećaj da energija koja bi zaista mogla biti konstruktivna ide u nekom pogrešnom smjeru, neke zapadljive retorike na događaje koji na neki način vraćaju u negativne trenutke iz prošlosti. Shvatam da bi upravo ta energija trebala biti energija stvaranja i da bi smo mogli istu da uložimo na rješavanju ovog probelma, ovaj problem je zaista kompleksan i zahtijeva angažovanje svih društvenih činilaca ne samo određene grupe ljudi. Primjećujem pozitivne korake koji su učinjeni prije svega sa lokalnog nivoa ali naravno ni oni nijesu dovoljni.

Almina Ličina: Da li Vas je nekada boravak u inostranstvu motivisao da napustite zavičaj i odete negdje drugdje?

Šaban Adrović: Pa ne, imao sam zaista priliku da tokom odrastanja i učestvovanja na nekim seminarima odem u inostranstvo i da upoznajem taj mentalitet života, međutim ni u jednom trenutku me taj nači života nije povukao da tamo nastavim način života. Samo uređenje društva i način života jeste veći u odnosu na našu državu, njima zapravo nedostaje ono što mi ovdje imamo. Bihor čini značajnim baš to što smo ovdje rođeni što odrastamo i živimo sa ljudima koje volimo i jednostavno odrastamo na mjestu koje je ognjište naših predaka.

Almina Ličina: Da li vjerujete da će za Petnjicu doći neka bolja vremena?

Šaban Adrović: Vjerujem čak šta više poprilično sam sigran. Smatram da smo upravo mi mladi ljudi i generaije koje dolaze garant prosperiteta i smatram da ćemo našim angažovanjem promijeniti ovu sredinu.

Almina Ličina: Vaša poruka svim sljedećim generacijama i uopšte građanima Petnjice.

Šaban Adrović: Sada ne znam koliko sam baš na osnovu svog životnog iskustva spreman da dijelim životne lekcije, međutim siguran sam da mlađe generacije vole svoj zavičaj makar onoliko koliko ga ja volim i da su spremni da ulože napore da bi se situacija popravila. Moja poruka jeste da slijede svoje snove i da imaju u vidu da su vizionari ljudi koji mijenjaju svijet a da su hrabri oni koji slijede svoje snove. Ostanite ovdje da ovu sredinu učinimo boljim mjestom za život.

*****************************************************************

 PREDRAG LUTOVAC: Ne treba stati na ovome, potrebno valorizaovati sve arheološke lokalitete

Gost treće emisije ,,Putevi i Raskršća“ bio je arheolog Predrag Lutovac. Sa kojim smo razgovarali o brojnim arheloškim nalazištima na području  Petnjice, a jedno od  najpoznatijih od njih jeste Torine.

RADIO PETNJICA: Šta nam možete reći o Jerininom gradu ili Pećini grad?

Predrag Lutovac: Pećina grad je jedna vrsta okapine ima otvor širine 15m prosječna visina 25m,  jedna je dubine 50m i slojevi u samoj pećini se uzdižu u odnosu na otvor. Pošto je nedaleko od lokaliteta Torine, korištena je i u bronzano doba, bitno je ono što smo našli u gornjim sendimentima, neosporno je da je pećina podignuta kao neka vrsta uporišta sa bedemima širine 1,65m i zatvorena je bila zidom visine oko 11-12m. Prilikom iskopavanja našli smo jako puno bronzanog novca iz rimskog perioda 3-4 vijek i to je otprilike vrijeme prodora Istočnih Gota i normalno da je stanovništvo iz Rimskog doba sa područja Petnjice, Radmanaca napravilo neko uporište da se sklanja u slučaju opasnosti. Pećina s obzirom na to da je tu bio i mansatir, crkvina u jednom periodu je korištena kao skit, to je kaluđersko stanište u kome se boravi mimo crkve. Imamo vrlo atraktivan položaj i veoma staro arheološko nalazište koje datira u rasponu od 2.000 godina od Rima pa sve do srednjeg vijeka znači sve je to u tim slojevima, mi smo preuzeli određena arheloška istraživanja sa svega dvije sonde u najdubljem dijelu i konverzaciji bedema i mnoštvo bedema koji su pšorušeni, vrlo teško je bilo dovući materijal sa prevoznim sredstvom no međutim NVO i tada Iko Latić koji se bavio kulturom Petnjice obezbijedio sredstva da se poboljšaju uslovi prilaska samoj pećini to je spasilo i naše ekipe i mnogo smo lakše mogli da prebacimo sami materijal i tako sačuvali od propadanja i napravili jedno atraktivno mjesto. Kao što znamo sada vrlo lako možete doći do same pećine, jer su urađeni mostovi. Ideja je bila da se napravi jedan prirodni amfiteatar otvoreno pozorište, gdje bi se povremeno održavali određeni programi iz kulture i aktivnosti. Mislim to su neki pokušaji kraja da se afirmiše kultura i kulturno nasleđe Petnjice i Radmanske klisure i ne treba stati na ovom samo.

RADIO PETNJICA: A zašto se u narodu govori Jerinin grad?

Predrag Lutovac: Nije to samo kod nas već i u Srbiji, poznata je vladarka Jerina da je mnogo gradila, mnogo gradova i za ono što nijesmo znali kad je sagrađeno ostalo je u narodu gradila ili sagradila prokleta Jerina i tako ima pet ili šest lokaliteta na prostoru Polimlja, koji nose imena Jerinin grad.

RADIO PETNJICA: A ko je Jerina?

Predrag Lutovac: Jerina je srpska vladarka to je srednji vijek i ne bavim se tim periodom i nije mi poznato do kog perioda je vladala.

RADIO PETNJICA: Iz naše priče, rekli ste mi jednom u vezi brane koja postoji na ovom lokalitetu, da je upravo ta brana korištena za samoodbranu pa vas molim da to objasnite našim gledaocima.

Predrag Lutovac: Tamo je postojao zid širine od 4m, pregrađivao je sami izlaz iz kanjona i njegova svrha mogla je biti vezana samo za aktivnosti u Jerininoj pećini,zbog toga jer ta brana je mogla biti samo predodbrana same pećine i to vas je na neki način sprečavalo da dođete do same pećine govorimo o ogromnim količinama vode i tako su se branili od nasilja u rimskom periodu, jer toliki nalaz u pećinskom otvoru vi ne možete da objasnite na drugi način, toliko novaca i svega toga. To je prisila, jednostavno se povučete pa tu živite neko vrijeme. Siguno da jeste postojala brana i trenutno je propala kroz pukotine.

RADIO PETNJICA: Našli ste i dva groba relativno mlada sa skeletima? Je li ima groblja okolo bilo gdje?

Predrag Lutovac: U jednom vremenosko periodu, vjerovatno u poznom srednjem vijeku ispod Torina na privatnom imanju postoji jedna crkvina i možemo te grobove jer su hrišćanski da povežemo sa tim vremenskim periodom i sa tom crkvom. Obično se tada ne vrše sahranjivanja u selu, nego je groblje izdignutije pa ono bude na nekom mjestu gdje ne predstvalja problem toj srednjovjekovnoj zajednici, nijesmo mogli hronološki da utvrdimo o kojoj godini je riječ recimo da smo našli neki prsten ili bilo kakav predmet znali bi smo period, ali oni su totalno prazni. Torine ukazuje na činjenicu da tu postoji i drugih vremena i treba nastaviti istrživanja i provjerit šta tu sve ima pa ćemo imati neku jasnu sliku razvoja života iz tog vremena.

REDAKCIJA RADIJA PETNJICA

                                             

 

Ekološka sekcija SMŠ Petnjica učesnik brojnih aktivnosti u očuvanju životne sredine

0

Ekološka sekcija SMŠ Petnjica učestvovala je na konkursu ,,MLADI EKO-REPORTERI” koji organizuje NVO ,,EKOM- Udruženje za ekološki konsalting u Crnoj Gori”. Naime, poslali su fotografije prirodnih ljepota Petnjice.

Jedna od aktivnosti srednjoškolaca u ovoj sekciji bila je i priključivanje specifičnom pozivu (Call to Action) pod nazivom “Škole u akciji za reciklažu” koji organizuje Centar za zaštitu i proučavanje ptica i Crnogorsko društvo ekologa.

Cilj aktivnosti je podsticanje djece na aktivno razmišljanje o životnoj sredini u kojoj odrastaju i o načinima održavanja životne sredine čistom, zdravom i funkcionalnom.

Koordinatorka aktivnosti je profesorica Marijana Barjaktarović, a učestvovali su učenici Šaban Adrović, Erol Rastoder, Selmo Tiganj, Alan Kočan, Edina Kočan, Ermina Kočan, Almina Ličina i Minela Hodžić.

 

Projekat Florijan: Cilj obuka i nabavka opreme za Službu zaštite i spasavanja

0

Rad Službe zaštite i spasavanja i mogućnosti za saradnju, bile se neke od tema sastanka predsjednika Opštine, Samira Agovića, načelnika Službe zaštite i spasavanja, Suada Agovića i savjetnika u Opštini, Selvudina Šabotića, sa predsjednikom Udruženja Vatrogasaca Crne Gore Goranom Jankovićem i predstavnicima projekta Florijan iz Velike Britanije.

Domaćini su predstavili kadrovske i materijalno – tehničke uslove Službe zaštite i spasavanja.

“Naglašavamo da je to mlada služba sa malim brojem ljudi i skromnom opremom. Ciljevi obilaska su bili upoznavanje sa radom službi zaštite i spasavanja na sjeveru Crne Gore, kao i implementacija projekta Florijan za sjever. Za očekivati je da kroz realizaciju ovog projekta bude omogućena kvalitetna obuka, kao najbitnija, kao i mogućnost nabavke specijalizovane opreme”, saopšteno je iz opštine Petnjica.

Pljačke sa Savin Boru i Trnavicama, istraga u toku

0

U prethodna dva dana obijene su tri kuće na Savin Boru i Trnavicama, o čemu je, po prijavi mještana obaviještena i policija.

“Obavljen je uviđaj i istraga je u toku”, saopštili su nam iz Uprave policije Petnjica.

Obaviješten je i nadležni tužilac koji će u narednom periodu ispitati predmetnu situaciju.

Naime, juče u popodnevnim časovima mještani Savinog bora i Trnavica, uvidjeli su na kućama svojih rođaka, koji u njima ne žive, da su vrata obijena i prozori slomljeni.

Prema riječima mještana, koji su željeli da ostanu anonimni, otuđeno je više materijalnih sredstava u velikoj vrijednosti.